Connect with us

Svijet

Pogledajte što sve NASA planira u idućih 10 godina

Objavljeno

-

Desetogodišnji plan američke svemirske agencije NASA-e predviđa potrošnju milijardi američkih dolara i aktivnosti u dijelovima svemira udaljenima milijune kilometara od Zemlje. Doznajte što sve planiraju

Prošle godine iz NASA-e je stigla najava kako planiraju ponovno poslati astronaute na Mjesec, nakon nekog vremena podići bazu na njemu i potom se uputiti na Mars. U lipnju ove godine predstavili su misiju u sklopu koje namjeravaju poslati helikopter na nuklearni pogon na let iznad površine Titana, ledenog Saturnova mjeseca, u potrazi za znakovima života.

Život će tražiti i drugdje, primjerice ispod leda koji prekriva površinu Jupiterova mjeseca Europe. Također žele pokušati fotografirati cjelokupnu našu kozmičku povijest te mapirati tamnu tvar i tamnu energiju, a ovo je pregled najambicioznijih planova NASA-e za idućih deset godina.

Nekoliko većih misija već je u tijeku. Jedna od njih je Parker Solar Probe te će proletjeti pored Sunca brzinom od skoro 350 tisuća kilometara na sat ukupno 24 puta. Trenutno to čini treći put, zaštićena toplinskim štitom koji drži opremu u njoj na održivoj razini temperature.

Sonda je lansirana lani, 12. kolovoza. Na odredište je stigla 5. studenog iste godine, više se približivši Suncu nego bilo koja ljudska letjelica dosad. Cilj je istraživati Sunčev vjetar, što bi nam moglo pomoći u zaštiti uređaja i tehnologije na Zemlji, piše Tportal.

Letjelica New Horizon

Daleko od Sunca, u Kuiperovom pojasu, nalazi se letjelica New Horizons. Na put je krenula 19. siječnja 2006., da bi na svemirsko tijelo Ultima Thule (2014 MU69) stigla 1. siječnja ove godine. Prije toga je 2015. proletjela pored Plutona i ledenih patuljaka koji ga okružuju.

Kuiperov pojas područje je u kojem se nalaze milijuni komada leda preostalih poslije formiranja Sunčeva sustava. Ultima Thule trenutno je najudaljenije svemirsko tijelo koje je posjetila ljudska letjelica.

New Horizons prikuplja i znanstvenicima šalje podatke o njemu, uključujući fotografije te videozapise. Očekuje se kako će svi prikupljeni podaci pristići tek krajem iduće godine. Dosad smo tako doznali da na Ultima Thuleu ima metanola, vodenog leda i organskih molekula.

InSight na Marsu

U nešto bližem susjedstvu, na površini Marsa, InSight osluškuje površinu ne bi li uhvatio znakove potresa. Na put je krenuo 5. svibnja prošle godine i sletio šest mjeseci kasnije, 26. studenog. Dosad je zabilježio desetke potresa, što znanstvenicima daje bolji uvid u unutarnju strukturu Crvenog planeta.

Iduće godine dobit će društvo jer u NASA-inom laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni (Kalifornija, SAD) razvijaju novi rover za Mars koji bi trebao biti lansiran u srpnju 2020. i sletjeti u veljači 2021.

Zadaća rovera Mars 2020 bit će potraga za znakovima drevnih mikroba, prikupljanje i pohrana uzoraka stijenja te testiranje tehnologije koja bi mogla učiniti mogućim dolazak ljudi. Razvoj rovera, projekt vrijedan 2,1 milijardu američkih dolara, možete pratiti uživo ovdje:

Ali kako će na Marsu prikupljeni uzorci stići na Zemlju? Pa to će biti zadaća zasebne misije, a koja zasad nema precizno određene termine lansiranja i slijetanja na Mars.

Dok iz NASA-e ne pošalju još jednog robota na Mars, novi rover će prikupljati uzorke, pohranjivati ih i tražiti mjesto na tom planetu na kojem ih može ostaviti kako bi bili preuzeti.

Slijetanje na Mjesec

Prije no što pošalje ljude na Mars NASA će krenuti na Mjesec s ciljem izgradnje baze na našem najbližem svemirskom susjedu. Iako još nije poznato kad će krenuti ova misija, očekuje se da će biti operativna najkasnije tijekom 2024.

Projekt predviđa izgradnju svemirske postaje koja će kružiti oko Mjeseca i sustava za slijetanje na Mjesec koji će biti moguće više puta koristiti. Mjesečeva baza omogućila bi neposrednija i dublja istraživanja, ali i rudarenje resursa za gorivo koje bi pogonilo daljnja svemirska putovanja.

Tako bi Mjesec, između ostalog, trebao poslužiti kao odskočna daska prvoj ljudskoj posadi koja će se uputiti na Mars 30-ih godina ovog stoljeća. Misija bi trebala trajati tri godine, za što će trebati savladati niz poteškoća i riješiti više problema. Između ostalog, kako upotrijebiti materijale dostupne na Mjesečevoj i Marsovoj površini.

U NASA-i već razvijaju svemirska odijela za buduće astronaute. Poslat će materijale od kojih su sačinjena s roverom Mars 2020 kako bi provjerili mogu li izdržati tamošnje oštre atmosferske prilike. Ovogodišnje natjecanje u izradi nastambe u dubokom svemiru iznjedrilo je projekt koji predviđa korištenje lokalno dostupnih građevnih materijala i 3D printera za gradnju, piše Tportal.

Misija Lucy

NASA također planira zaviriti u povijest Sunčeva sustava misijom Lucy, kojom će istražiti pojas asteroida oko Jupitera. Na put će krenuti u listopadu 2021. i na odredište – među tajanstvenu nakupinu Trojanskih asteroida – stići 2027.

Lucy će posjetiti njih šest i proučiti ih kako bismo doznali više o sastavu i povijesti nebeskih tijela starih koliko i Sunce.

Razmjerno blizu bit će svemirska letjelica Europa Clipper te će skenirati slani ocean na Jupiterovu mjesecu Europi. Lansiranje je predviđeno tijekom 2020-ih, a Europa Clipper trebala bi obletjeti taj mjesec 45 puta, pri čemu će se približiti na tek nešto više od 25 kilometara od površine. Letjet će kroz isparavanja vode i pokušati analizirati što se nalazi u oceanu. Koristit će i radar za mjerenje debljine leda te potragu za vodom pod površinom.

Nuklearni helikopter Dragonfly

U potragu za tragovima života krenut će 2026. i nuklearni helikopter Dragonfly, koji bi na najveći Saturnov mjesec Titan trebao stići 2034. Istraživat će bazene s tekućim metanom i ledom, kao i atmosferu zasićenu dušikom.

Titan donekle nalikuje Zemlji zbog toga što se na njemu mogu naći organski materijali bogati ugljikom, poput metana i etana. Znanstvenici pretpostavljaju kako bi se nešto manje od sto kilometara ispod leda mogao nalaziti ocean tekuće vode.

Zašto će biti korištena nuklearna energija? Pa do Saturna stiže tek oko jedan posto Sunčeva svjetla u kojem se kupa Zemlja, stoga se svemirska letjelica ne može osloniti na solarnu energiju, već će za pogon koristiti toplinu nastalu raspadom plutonija.

Nebesko tijelo Psyche

Drugi tim u NASA-i razvija svemirsku letjelicu koja treba istražiti metalnu jezgru nebeskog tijela Psyche. Na put će krenuti 2022. i stići tijekom 2026.

Psyche je zanimljivo tijelo zato što mu se jezgra sastoji od željeza i nikla, slično kao i Zemljina, umjesto stijenja ili leda kao kod drugih asteroida. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ o ostatku ranog planeta uništenog kataklizmičkim sudarima prije više milijardi godina. Pokaže li se da je doista riječ o jezgri mrtvog planeta, bit će to prilika da se dozna više o ranom razdoblju formiranja Sunčeva sustava.

NASA-ina sonda bit će prva koja će koristiti svjetlo umjesto radiovalova za slanje podataka nazad na Zemlju. U lipnju je odobren konačni dizajn i početak postupka sastavljanja.

U NASA-i također pripremaju 176 misija koje će se oslanjati na CubeSats, satelite veličine 11,6 puta 11,6 centimetara koji koriste nanotehnologiju. U sklopu suradnje s 93 organizacije u SAD-u, već su u svemir poslali satelite nastale u osnovnoj i srednjoj školi, kao i u Salish Kootenai Collegeu (Montana, SAD), piše Tportal.

Istraživanja sa Zemlje

Ni istraživanja sa Zemlje neće biti zanemarena. Teleskop Euklid Europske svemirske agencije bit će lansiran 2022. kako bi istraživao tamnu tvar i tamnu energiju. Mjerit će širenje svemira te pokušati mapirati tamnu tvar i energiju. NASA će u ovom projektu sudjelovati dajući opremu za teleskop.

Teleskop James Webb, ogromno zrcalo s 18 panela, od 2021. će češljati prostranstva svemira u potrazi za planetima na kojima bi moglo biti života, ali će i pokušati snimiti Veliki prasak.

Ovaj će teleskop naslijediti Hubble nakon skoro pa 30 godina rada, piše Tportal.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Apokaliptično upozorenje: Evo što bi bila posljedica samo jedne nuklearne detonacije u svemiru

Objavljeno

-

By

Samo jedna nuklearna eksplozija u svemiru imala bi globalne i dugotrajne posljedice, onesposobila gotovo sve satelite i izazvala tehnološki kaos od kojeg bi oporavak trajao godinama, upozoravaju stručnjaci.

Jedna nuklearna eksplozija u svemiru mogla bi u samo tjedan dana onesposobiti 98 posto satelita, izazivajući ozbiljne poremećaje u funkcioniranju ključnih tehnologija diljem svijeta. Za oporavak od takvih posljedica bile bi potrebne godine, upozoravaju stručnjaci, piše portal New Scientist.

Zachary Petersen sa Sveučilišta Wisconsin–Madison i njegovi kolege modelirali su učinke eksplozije snage jedne megatone na visini od 500 kilometara iznad južnog Atlantika.

Otkrili su da bi početni nalet rendgenskog zračenja izazvan eksplozijom bio štetan, ali ne bi predstavljao njezinu najrazorniju posljedicu.

Naime, elektroni oslobođeni tijekom nuklearne fisije ostali bi zarobljeni u Zemljinu magnetskom polju, stvarajući svojevrsni umjetni radijacijski pojas koji bi satelite neprestano izlagao zračenju.

Takva razina izloženosti onesposobila bi 98 posto satelita u roku od samo tjedan dana.

Iako mnoge svemirske letjelice koriste specijalizirane računalne čipove otpornije na zračenje, istraživači su utvrdili da bi posljedice bile katastrofalne čak i kada bi se pretpostavilo da su sateliti tri puta otporniji na oštećenja izazvana zračenjem.

U tom bi slučaju čak 97 posto satelita prestalo funkcionirati unutar dva tjedna.

Slična eksplozija već se dogodila 1962. godine

Zabrinjavajuće je što takve eksplozije nisu bez presedana.

Sjedinjene Američke Države 1962. godine detonirale su nuklearnu bombu snage 1,4 megatone na visini od 400 kilometara. Eksplozija je poremetila rad satelita, no u to je vrijeme oko Zemlje kružio razmjerno malen broj takvih uređaja.

Danas je situacija potpuno drugačija. Čovječanstvo je dosad u svemir lansiralo oko 25.000 objekata, od kojih mnogi još uvijek kruže oko planeta. Globalni navigacijski sustavi poput GPS-a, internetske veze i vremenske prognoze ovise o tim satelitima i podacima koje oni prikupljaju.

Nuklearna eksplozija u svemiru vjerojatno bi imala dugotrajne posljedice, ne samo zato što bi uništene satelite trebalo zamijeniti nego i zbog povećane opasnosti od sudara svemirskih objekata.

Prema procjenama istraživača, tijekom dvije godine nakon eksplozije došlo bi do približno 20 sudara među onesposobljenim satelitima koji bi nekontrolirano plutali orbitom.

Takvi sudari predstavljaju opasnost od takozvanog Kesslerova sindroma, teorijskog scenarija u kojem svemirski otpad udara u druge satelite, stvarajući dodatne krhotine i pokrećući lančanu reakciju razaranja.

Takav razvoj događaja mogao bi Zemljinu orbitu učiniti iznimno opasnom za buduća lansiranja tijekom desetljeća, pa čak i dulje.

Međunarodni sporazum zabranjuje nuklearno oružje u svemiru

Ugovor o svemiru (Outer Space Treaty) zabranjuje postavljanje nuklearnog oružja u svemir, a sve velike svemirske sile njegove su potpisnice.

Međutim, napetosti i dalje postoje.

Godine 2024. u Ujedinjenim narodima održano je glasovanje o rezoluciji kojom se nastojala ponovno potvrditi predanost toj zabrani, no Rusija je uložila veto. Ranije iste godine Sjedinjene Američke Države upozorile su da Rusija planira lansirati svemirsko oružje koje bi moglo imati nuklearne sposobnosti.

Petersen i njegovi kolege nisu odmah odgovorili na zahtjev za komentar, no Craig Underwood sa Sveučilišta Surrey u Ujedinjenom Kraljevstvu smatra da bi posljedice gubitka tolikog broja satelita bile katastrofalne za društvo zbog naše velike ovisnosti o svemirskoj tehnologiji.

„Posebno bi bile pogođene novije velike satelitske konstelacije u niskoj Zemljinoj orbiti, poput Starlinka”, kaže Underwood.

„Tijekom Hladnog rata mnogo se razmišljalo o zaštiti ključnih svemirskih sustava, a naša su društva bila znatno manje ovisna o elektroničkoj tehnologiji.”

„Pretpostavljam da se od devedesetih godina prošlog stoljeća manje pozornosti posvećivalo mogućnosti da ćemo morati preživjeti nuklearni sukob. Naša infrastruktura civilne zaštite razgrađena je, a društvo je postalo mnogo ranjivije”, upozorava.

Oporavak bi mogao trajati godinama

Chantal Cappelletti sa Sveučilišta Nottingham u Ujedinjenom Kraljevstvu ističe da zamjena uništenih satelita ne bi bila jednostavna, čak i kada bi se novi uređaji mogli relativno brzo proizvesti i lansirati.

„Iako se pojedinačni sateliti u načelu mogu relativno brzo zamijeniti, oporavak ne bi bio jednostavan. Novi sateliti morali bi se lansirati u okruženje koje je i dalje pogođeno povišenim razinama zračenja i povećanom količinom svemirskog otpada, što bi moglo ograničiti njihov radni vijek i učinkovitost.”

„Zbog toga bi obnova orbitalne infrastrukture mogla trajati godinama”, objašnjava Cappelletti.

Prema njezinim riječima, posljedice ne bi nužno značile trenutačni kolaps modernog društva, nego dugotrajno pogoršanje kvalitete i dostupnosti brojnih usluga koje danas uzimamo zdravo za gotovo.

„Rezultat ne bi bio trenutačni slom modernog društva, nego dugotrajno narušavanje brojnih usluga koje danas smatramo samorazumljivima. Oporavak bi vjerojatno zahtijevao godine obnove orbitalne infrastrukture, uz istodobno suočavanje s opasnostima povećanog zračenja i svemirskog otpada”, zaključuje Cappelletti.

Nastavi čitati

Svijet

Hrana u Europi poskupljuje: Evo gdje najviše, a u 14 država cijene padaju

Objavljeno

-

By

AI/Ilustracija

Cijene hrane u Europi ove su godine relativno umjereno rasle, no svježe namirnice sve su skuplje. U Francuskoj su poskupjele za osam posto, dok su poremećaji u opskrbi na jugu Italije doveli do praznih polica u trgovinama.

Svatko tko je krajem listopada ušao u supermarket u Napulju ili bilo kojem drugom dijelu južne Italije mogao je zateći gotovo prazne police s voćem.

Naime, vozači kamiona, nezadovoljni visokim cijenama dizela, gotovo su dva tjedna blokirali ceste i luke diljem južne Italije.

Skladišta su prestala s utovarom robe, a police s mesom, svježim mlijekom, voćem i flaširanom vodom u Kampaniji, Apuliji i Kalabriji počele su se prazniti. U nekim manjim trgovinama zalihe su nestale već u jednom danu, piše Euronews.

Prema preliminarnim podacima talijanskog statističkog zavoda Istata, cijene neprerađene hrane u Italiji u listopadu bile su 7,5 posto više nego godinu dana ranije, nakon rasta od 5,5 posto u rujnu. Cijene tipične potrošačke košarice, koja uključuje hranu, kućanske potrepštine i proizvode za osobnu higijenu, porasle su za 2,5 posto, u odnosu na 1,5 posto prethodnog mjeseca.

Italija je ekstreman primjer, ali pokazuje trend koji se ponovno pojavljuje diljem Europe: nakon relativno mirne godine, svakodnevna kupnja namirnica ponovno postaje sve skuplja.

Energenti u središtu pozornosti, cijene hrane rasle umjerenije

Prema preliminarnim podacima koje je Eurostat objavio u srijedu, inflacija u eurozoni u listopadu je dosegnula četiri posto, što je najviša razina u više od tri godine.

Glavni pokretač rasta cijena bili su energenti. Gorivo, električna energija i grijanje poskupjeli su za 20,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Cijene hrane, za usporedbu, rasle su znatno sporije.

Hrana, alkohol i duhan u eurozoni su u listopadu bili 1,6 posto skuplji nego godinu dana ranije. Na razini cijele Europske unije hrana i bezalkoholna pića u rujnu su poskupjeli za samo 0,6 posto, prema posljednjim dostupnim podacima za sve države članice.

Međutim, detaljniji pogled na podatke otkriva velike razlike među pojedinim kategorijama proizvoda.

Cijene prerađene hrane, alkohola i duhana u listopadu su porasle za samo 0,5 posto na godišnjoj razini.

S druge strane, neprerađena hrana, koja uključuje voće, povrće, meso i ribu, poskupjela je za 4,6 posto, nakon rasta od 2,7 posto u kolovozu.

“Energenti i hrana potaknuli su rast cijena, dok temeljna inflacija ostaje uglavnom stabilna unatoč aktualnom energetskom šoku”, izjavio je Nicola Nobile, glavni ekonomist za Italiju u Oxford Economicsu, u komentaru dostavljenom elektroničkom poštom.

Takav razvoj događaja postaje jasniji kada se uzme u obzir način na koji hrana dolazi do trgovina.

Traktori koriste dizel, staklenici trebaju grijanje, a gotovo sva roba prevozi se kamionima.

Kada ti troškovi naglo porastu, posebno su pogođene svježe namirnice, koje se, za razliku od trajnih proizvoda, ne mogu mjesecima skladištiti.

Sličan trend i u najvećim europskim gospodarstvima

U Francuskoj su ukupne cijene hrane u listopadu porasle za 1,2 posto. Međutim, svježi proizvodi bili su osam posto skuplji nego godinu dana ranije, prema podacima francuskog statističkog zavoda INSEE. To je ipak nešto manje od rujanskog rasta od 9,5 posto.

U Njemačkoj je hrana poskupjela za samo 0,4 posto.

U Portugalu su cijene neprerađene hrane porasle za 3,7 posto, jednako kao i u rujnu.

U Španjolskoj su cijene hrane nastavile rasti i u listopadu, ali sporijim tempom nego godinu dana ranije.

Cipar na vrhu, Švedska na dnu ljestvice

Podaci za rujan, posljednji dostupni za sve članice Europske unije, pokazuju u kojim su državama potrošači najviše osjetili rast cijena hrane.

Najveće poskupljenje zabilježeno je na Cipru, gdje su hrana i bezalkoholna pića bili četiri posto skuplji nego godinu dana ranije.

Slijede Španjolska s rastom od 2,7 posto, Rumunjska s 2,6 posto, Malta s 2,5 posto i Portugal s 2,4 posto.

Izvan Europske unije posebno se ističe Turska, gdje su cijene hrane u godinu dana porasle za čak 27,6 posto.

Zanimljivo je da su u 14 od 27 država članica EU-a hrana i bezalkoholna pića zapravo bili jeftiniji nego godinu dana ranije.

Najveći pad cijena zabilježen je u Švedskoj, gdje su cijene hrane pale za 6,3 posto.

Takav razvoj događaja uslijedio je nakon smanjenja poreza na dodanu vrijednost (PDV). Švedska vlada 1. travnja prepolovila je PDV na hranu, s 12 na šest posto, a ta će mjera ostati na snazi do kraja 2027. godine.

Pad cijena hrane zabilježen je i u Latviji, Mađarskoj i Češkoj, gdje su cijene bile niže između 3,8 i 4,8 posto.

U posljednjih pet godina najveći teret poskupljenja snosi istočna Europa

Današnji relativno mali rast cijena dolazi nakon višegodišnjih velikih poskupljenja.

Od rujna 2021. godine, kada su cijene energenata počele naglo rasti, hrana je u Europskoj uniji poskupjela za otprilike trećinu.

U Mađarskoj su cijene porasle za više od 50 posto. U Bugarskoj, Estoniji i Rumunjskoj rast je također nešto veći od 50 posto.

S druge strane, u Luksemburgu, Švedskoj i Francuskoj poskupljenje je bliže 25 posto.

Neke od država s najvećim rastom cijena ujedno su i one u kojima hrana zauzima najveći udio u potrošnji kućanstava.

Zbog toga povećanje cijena od dva posto na blagajni za obitelj u Bukureštu ili Sofiji može predstavljati znatno veće opterećenje za kućni proračun nego jednako poskupljenje u Luksemburgu.

Ekonomisti očekuju nastavak rasta ukupne inflacije.

Analitičari Pantheon Macroeconomicsa predviđaju da bi inflacija u eurozoni u siječnju mogla dosegnuti vrhunac od 4,5 posto te očekuju da će Europska središnja banka u prosincu povećati kamatne stope.

Listopadski podaci upućuju na to da bi rast cijena hrane mogao ponovno ubrzati upravo u trenutku kada kućanstvima počinju pristizati veći računi za grijanje tijekom zime.

U pojedinim dijelovima južne Italije potrošači su posljedice takvog razvoja događaja već osjetili.

Nastavi čitati

Svijet

Kolika je neto plaća potrebna za ugodan život u Europi?

Objavljeno

-

By

Markus Kammermann/Unsplash

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Ugodan život za svakoga znači nešto drugo. Euronews Business izračunao je koliki je mjesečni neto prihod kućanstva potreban da bi dosegnuo 150 posto nacionalnog medijalnog dohotka, što predstavlja donju granicu višeg srednjeg dohodovnog razreda.

Koliko trebate zarađivati da biste ugodno živjeli u Europi? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti.

Prije svega, pojam „ugodnog života” vrlo je subjektivan. Osim toga, razine cijena znatno se razlikuju među državama, ali i unutar njih. Razlikuje se i broj članova kućanstva, a sam dohodak ne uzima u obzir imovinu ni vlasništvo nad nekretninama.

Ipak, određeni pokazatelji dohotka mogu dati okvirnu sliku o tome koliko je ljudima potrebno za ugodan život.

Jedan od njih je ekvivalentni raspoloživi dohodak.

Riječ je o pokazatelju koji obuhvaća sve novčane prihode članova kućanstva, uključujući prihode od rada, ulaganja, socijalnih naknada i drugih izvora. Od ukupnog iznosa zatim se oduzimaju porezi i socijalni doprinosi.

Dobiveni iznos dijeli se s brojem članova kućanstva preračunatim u ekvivalentne odrasle osobe, što znači da nije riječ o izravnom individualnom dohotku.

Dohodovni razredi srednje klase

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) definira srednju klasu kao kućanstva čiji se ekvivalentni raspoloživi dohodak kreće između 75 i 200 posto nacionalnog medijalnog dohotka.

OECD tu skupinu dijeli u tri kategorije:

  • Niži srednji dohodovni razred: od 75 do 100 posto medijalnog dohotka
  • Srednji dohodovni razred: od 100 do 150 posto medijalnog dohotka
  • Viši srednji dohodovni razred: od 150 do 200 posto medijalnog dohotka

Ne postoji općeprihvaćena granica koja određuje koliki udio nacionalnog medijalnog dohotka kućanstvo mora imati da bi živjelo ugodno.

“Ako su nam dostupni samo podaci o dohotku, vjerojatno možemo pretpostaviti da većina kućanstava s prihodima iznad 150 posto medijalnog dohotka ima dovoljno sredstava za razmjerno ugodan život”, rekao je za Euronews Business Sebastian Königs, viši ekonomist OECD-a.

Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju da prihod veći od 150 posto medijalnog dohotka ne jamči nužno financijsku sigurnost.

Euronews Business izračunao je koliko iznosi 150 posto medijalnog dohotka za tri vrste kućanstava kako bi pokazao koliki je neto prihod potreban za ulazak u viši srednji dohodovni razred.

Koliko je potrebno za ugodan život u Europi?

U 2025. godini medijalni ekvivalentni raspoloživi dohodak u Europskoj uniji iznosi 22.939 eura godišnje, odnosno 1912 eura mjesečno.

To znači da je samcu koji živi sam potrebno 2867 eura mjesečno kako bi dosegnuo 150 posto medijalnog dohotka.

U 34 europske zemlje taj se iznos kreće od 603 eura mjesečno u Sjevernoj Makedoniji do čak 6491 euro u Švicarskoj.

Unutar Europske unije raspon je od 1023 eura u Rumunjskoj do 6256 eura u Luksemburgu.

Mjesečni neto prihod potreban za dosezanje tog praga premašuje 4000 eura i u nekoliko drugih europskih zemalja:

Norveška – 5240 eura

Austrija – 4568 eura

Danska – 4524 eura

Irska – 4392 eura

Nizozemska – 4308 eura

Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najviši prag ima Njemačka, gdje iznosi 3611 eura.

Slijedi Francuska s 3307 eura, što je oko 15 posto više od prosjeka EU-a, dok je Italija nešto ispod europskog prosjeka, s 2758 eura.

Španjolska ima najniži prag među te četiri zemlje, 2546 eura.

Razlika je znatna: samcu u Njemačkoj potrebno je 1065 eura mjesečno više nego samcu u Španjolskoj.

U Albaniji (723 eura), Turskoj (755 eura), Crnoj Gori (825 eura) i Srbiji (975 eura) taj je prag niži od 1000 eura mjesečno.

Zajedno sa Sjevernom Makedonijom, svih pet zemalja imaju status kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji.

U 11 država članica EU-a prag se kreće između 1000 i 1900 eura mjesečno, uključujući Portugal (1808 eura), Poljsku (1799 eura), Grčku (1463 eura), Bugarsku (1108 eura) i Mađarsku (1099 eura).

Dohodak nije jedino mjerilo, važna je i imovina

Königs ističe da dohodak otkriva samo dio priče.

Nejednakost u bogatstvu, osobito kada je riječ o mogućnosti posjedovanja vlastite nekretnine, velik je problem u mnogim zemljama OECD-a.

„Neki ljudi mogu sasvim dobro živjeti i s niskim prihodima jer posjeduju vlastiti dom i možda žive u području gdje su cijene niže”, rekao je.

Caminada je također naglasio važnost imovine i štednje.

Prema njegovim riječima, kućanstvo sa skromnim prihodima, ali i ušteđevinom koja mu je lako dostupna, može se bolje nositi s neočekivanim troškom ili gubitkom posla nego kućanstvo s višim prihodima, ali bez štednje i s velikim dugovima.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu