Connect with us

Nekategorizirano

Hajduk živi vječno!

Objavljeno

-


“Zbog njega mi glava već odavno sida. I pape i dida bili su Torcida!”
I to je stvarno tako. Oba moja dida i moj ćaća, cila obitelj otkad pamtim sebe, druka za bile. Imao sam pet nejakih godina kada su me učlanili u Hajduka. Danas su mi trideset i dvije, a ljubav prema splitskom klubu trideset i dva puta je jača. Uvijek sam se pitao kako nekome tko to ne razumije objasniti tu ljubav koja u sebi sadržava neke sasvim druge dimenzije od onih inače poznatih i objašnjivih ljubavi. Kako objasniti sebe, kada prije utakmice od prstiju na nogama pa sve prema gore počnu tijelom strišati neki čudni žmarci, zanos, ponos što sam to što jesam. Ali to se objasniti ne može. To treba doživjeti. I tko samo jednom osjeti Poljud u punoj snazi, taj ostaje zauvijek zarobljen nekim tajnim vezama sa bilom bojom i hajdučkim srcem.
Nikada neću zaboraviti onaj 27. studeni 2003. kada je Hajduk na Poljudu u 2. kolu kupa UEFA dočekao talijansku Romu. U glavi mi je bila samo jedna jedina misao, Bože da mi je doživjeti Hajdukovo vodstvo, samo to. Ne tražim baš previše. Četrdeset tisuća ljudi stiskalo se u Poljudskom grotlu, stadion je podrhtavao cijelo vrijeme. A onda je došla ta 33. minuta utakmice. Petar Krpan probio je po lijevom boku, uvalivši igraču Rome, Zebini lagani “vlakić” turivši mu loptu kroz noge. Ušao je u šesnaesterac, pogledao i dodao. Ta je lopta, tada mi se učinilo do noge Nina Bule putovala cijelu jednu vječnost. Ali kada je konačno sjela na Bulinu nogu završila je u Rominoj mreži. Hajduk vodi 1:0! Ljudi moji, je li to moguće, odzvanjao mi je u glavi glas legendarnog Mladena Delića dok sam plačući baš ko malo dijete skakao od veselja. Doživio sam i to. Kako je kasnije završila ta utakmica vjerojatno znate, ali radi tog detalja, radi te 33. minute i one erupcije poljudskog vulkana koja je potom uslijedila vrijedile su sve one godine prije. Taj trenutak nikada u životu ne bih mijenjao za ništa na svijetu. I danas kada pogledam u svojoj obilnoj arhivi kartu s te utakmice pri pomisli na taj trenutak, kada ljubiš i grliš prvoga do sebe a nikada ga u životu nisi vidio i vjerojatno nikada više nećeš, je neprocjenjiv. I onda shvatiš da se takvo nešto ne može kupiti novcem.
Kao bršljan kada se ovije oko zida, tako se Hajduka provlačio kroz moj život. Kada god bih pogledao iza sebe on je bio tu. Ona nit koju su moji povukli davne 1984. kada su moje ime napisali u bijelu knjižicu sa Hajdukovim grbom samo je debljala i rasla, vezujući me neraskidivim sponama sa mojim najdražim klubom. A bilo je, kako to inače u nogometu biva, jer je nogomet takva igra, a Hajduk takav klub, i sretnih i tužnih dana. Suza radosnica i tolike tuge da bi cijeli jedan Poljud mogao njome ispuniti.
A onda je došao Niko Kranjčar. Zakleti dinamovac preko noći se uselio u hajdučka srca. Bio je poseban. Imao je nešto što do tada moram priznati nisam vidio ni osjetio. Imao je purgerski ponos. Obično igrač kada dođe u novi klub, u novu sredinu, još pogotovo ako je to iz tabora najljućeg suparnika, odmah se uvlači izjavama kako od malih nogu navija baš za taj klub u koji je došao. Međutim, Niko Kranjčar sa posebnim je sjajem u očima govorio da je on dinamovac, dijete čijim venama teče plava krv. Ali to ga nije spriječilo da donese Hajduku još jedan u nizu naslova prvaka i postane ljubimac svakog hajdukovog navijača zbog svoje nogometne umjetnosti. Kada je morao otići iz Hajduka u izjavi koju je dao za televiziju, Niko Kranjčar je govoreći kako nikada neće zaboraviti vrijeme provedeno u Splitu i ljubav koju je osjetio, zajecao. Bilo je stvarno pregršt velikih trenutaka u mom druženju sa splitskim bilima. Bilo je osjećaja kada sam mislio da je cijeli svijet tek ona Nike-ova lopta koju svojim nogama prema protivničkom šesnaestercu vješto gura Ibro. Senijad Ibričić, najfriškija ikona Hajduka ili kako su mu neki tepali ” hajdukov Baka 21. stoljeća”, vratio je bijeloj desetki staru ovjenčanu slavu i plemenitost kakvu je imala kada su je na leđima nosili strašni Jurica Jerković ili Aljoša Asanović. Ibro je mogao sve. A u simbiozi sa navijačima bio je nepobjediv. Naravno, najsvježija mi je uspomena protiv Uniree. Poljud rasprodan, tražila se karta više. Utakmica je počela sa najvišim očekivanjima koja su samo na trenutak splasnula u 34. minuti kada je Unirea povela. Opet ista priča, bilo je prvo što su svi pomislili. A onda je iz daljine, prvo tiše pa sve jače i jače počeo dopirati glas prepunog stadiona: Ibro poludi! Ibro poludi. I naravno, Senijad Ibričić je poludio i pet minuta nakon Unireina vodstva izjednačio rezultat. U medicinski sasvim neobjašnjivom deliriju potrčao je prema sjevernoj tribini dižući obje ruke u zrak, u znak pobjede i zajedništva. Bila je to njegova večer. Igrala se 66. minuta utakmice kada je Ibro, trideset metara od protivničkog gola uzeo loptu, prošao kostelićanskim slalomom kroz nekolicinu rumunjskih igrača i doveo se u, činilo se svima osim njemu, nemoguću situaciju za postizanje gola, ali kako Ibri ništa nije bilo nemoguće, lopta se čudnim efejom odbila od suprotne vratnice i ušla u gol. Sekunda muka, a onda u se bilijardama decibela zatresao Split. Iz svakog grla na prepunom stadionu koji je te večeri podsjećao na šipak, iz petnih žila i staro i mlado izvikivali su ime svoga junaka. “Ibro, Ibro! Osmijehom od uha do uha, što mu je bio zaštitnički znak Ibro je od protivničkog gola do sjeverne tribine rukama podignutim u znak doveo do eksplozije onu svoju simbiozu koju je imao sa navijačima. Znalo se tu večer, sa tako raspoloženim Ibrom Unireja je mogla, što se i dogodilo, samo izgubiti utakmicu. Biti dio svega toga bila je povlastica i ponos, barem sam tako ja osjećao nakon što sam s mojim prijateljima iz Torcide Knap nakon utakmice, grlo ispucalo od vikanja i urlanja liječio hladnim Heinekenom.
Danas, moj klub slavi svoj stoti rođendan. Sto godina ponosa i slave. Kako sam na početku kazao, i pape i dida bili su Torcida. Baš zato oko moga vrata visi lančić sa Hajdukovim grbom sprijeda i posvetom straga. A u posveti piše: “Marku od tate”! Eto, hajdučka je to krv. A jabuka ne pada daleko od stabla ako je stablo hajdukovo. Dopuštam sebi da na kraju svom stogodišnjaku Hajduku poželim još sto sretnih godina uz onaj poznati navijački poklik: Hajduk živi vječno !





 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

-

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

-

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

-

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu