Hrvatska javnost zadnjih je godina izložena poplavi pseudoznanstvenih teorija o alternativnim oblicima liječenja te paranoji zbog navodne onečišćenosti hrane, zraka i vode, koje mediji nekritički šire i populariziraju, smatraju hrvatski znanstvenici.

Upravo medije, ali ponajprije gotovo svima dostupan internet, smatraju uzrokom niske razine društvene odgovornosti i znanstvene nepismenosti stanovništva, odbijanja cijepljenja i kemoterapije, kojima danas svjedočimo.

Uvjerljive, ali znanstveno nedokazane tvrdnje

Na svim našim televizijama, u novinama i na internetu, pseudoznanstvenici nude našoj intuiciji uvjerljiva, ali znanstveno nedokazana i nedokaziva rješenja. Plaše nas trovanjima iz aviona, GMO hranom i zračenjem mobitela, a propagiraju liječenje homeopatijom i bioenergijom, metodama koje nisu zadovoljile nijedno ozbiljno znanstveno testiranje, tvrde fizičari s Instituta Ruđer Bošković Saša Ceci i Dario Hrupec, koji su kao popularizatori znanosti u razgovoru za Hinu pokušali “razotkriti pozadinu poplave alternativnih liječenja i teorija zavjere u Hrvatskoj”.

Neposredan povod za razgovor bio je slučaj smrti devetogodišnjeg dječaka u Rijeci, nakon što su roditelji odbili liječenje kemoterapijom.

Svakodnevno zapljusnuti “new age čudesima”

Znanstvenici kažu da je prosječan građanin, od pojave interneta krajem 90-ih, naprosto zapljusnut “new age čudesima” na dnevnoj razini. Prodavači magle pritom računaju na “slabost našeg mozga” koji će puno prije povjerovati u osobna svjedočanstva, nego u znanstvene činjenice – da se npr. od cjepiva ne može dobiti gripu ili da se rak liječi kemoterapijom, a ne bioenergijom. U Hrvatskoj ne postoji dovoljna razina društvene odgovornosti da bi se ljudima trebalo prepuštati da sami odlučuju hoće li se liječiti konvencionalno ili alternativno, pogotovo kada je riječ o djeci i opasnim zaraznim bolestima, smatra Ceci.

Njegov kolega Hrupec uzroke vidi u tome što kroz obrazovni sustav ne potičemo dovoljno skepticizam i kritičko mišljenje, tako da ljudi lako nasjedaju na “svakakve budalaštine koje se objavljuju po medijima”.

Paranoja oko cijepljenja

Kao banalan primjer Ceci iznosi cijepljenje protiv gripe koje ljudi masovno odbijaju, uključujući i one najugroženije – starije od 65 godina. U pozadini su nerijetko teorije zavjere o trovanju cjepivom kako bi farmaceutska industrija imala tržište za svoje lijekove ili paranoja koju šire pojedinci tvrdeći da su upravo od cjepiva “dobili gripu ili reakciju kakvu u životu nisu imali”.

Nevjerojatno, ali ljudi će prije povjerovati takvom jednom osobnom svjedočenju nego svim znanstvenim dokazima, poput onih da se od cjepiva ne može dobiti ni gripu ni autizam, kažu znanstvenici.

Aktualni otpor cijepljenju i djece i odraslih koji je u zadnje vrijeme poprimio ogromne razmjere, specifičan je, kažu, i po tome što se širi preko društvenih mreža, a ljudi ga često ne zastupaju iz osjećaja da se “u svetom ratu bore za pravu stvar”.

Aktualni otpor cijepljenju i djece i odraslih u zadnje vrijeme poprimio je ogromne razmjereFoto: AFP

Izbor između placeba i noceba

No, nisu svi alternativci dobronamjerni entuzijasti. Dapače, značajan dio njih vješto manipulira ljudima radi vlastitih, vrlo konkretnih, interesa.

Tako se, plasiranjem priča o štetnosti farmaceutskih proizvoda, neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja ili glutena u hrani izaziva tzv. nocebo efekt. Čitatelj se počne osjećati loše samo zbog jakih sugestija plasiranih preko prikrivenih oglasa na društvenim mrežama ili forumima. Tamo se, naravno, nude i razni “alternativni” proizvodi ili tretmani s placebo efektom – kratkotrajnim poboljšanjem izazvanim sugestijama, tvrdnjama navodnih stručnjaka i tobožnjim osobnim svjedočanstvima.

Neke od takvih jednostavnih i brzih izliječenja nude homeopati i bioenergetičari za koje znanstvenici tvrde da su “obični prodavači magle”.

Hrupec tako homeopatiju povezuje s astrologijom, navodeći ih kao tipičan primjer pseudoznanosti.

“Astrolozi, homeopati i iscjelitelji ne propituju i ne testiraju svoje metode jer i bez toga ‘dobro žive od svog posla’. Znanstvene metode uvijek iznose statistiku o svojoj učinkovitosti, u homeopatiji i iscjeljivanju – statistika je nepoznata. Iznosi se uvijek konkretan primjer osobe kojoj se pomoglo, a koliko je onih kojima se nije pomoglo – to nitko ne zna”.

Strah od GMO hrane i glutena

Među aktualnim paranojama mjesto je našlo i plašenje građana glutenskom i genetski modificiranom hranom, dok se za skupe novce prodaje bezglutenska hrana kao i ona “organski uzgojena”. Pritom se ignoriraju rezultati “slijepih pokusa” – ljudi koji nemaju celijakiju (preosjetljivost i alergiju na gluten) jednako reagiraju na hranu sa i bez glutena.

U pravoj histeriji oko navodnog trovanja nacije genetski modificiranom (GM) hranom zanemaruje se činjenica da su istraživanja i razvoj GM organizama toliko skup i zahtijevan postupak da do danas na svjetskom tržištu postoji tek šačica GM vrsta, među kojima je vrlo raširena proizvodnja GM pamuka i soje. GM uzgoj popularnu i jeftinu hranu može obogatiti vitaminima, a jedino loše što može sadržavati – neki su alergeni, kakve uostalom imaju i jagode, lješnjaci… No, GM rajčice, krumpira, paprike i patlidžana više nema nigdje u svijetu. Nemoguće ih je naći u trgovinama čak i u SAD-u, a kamoli u našim trgovinama.

“Desetljećima se mijenjalo gene i stvaralo hibride ozračivanjem usjeva radijacijom, čime su se stvarale nekontrolirane promjene DNK. Od toga se nije radio problem iako tamo nismo imali pojma koji će se sve geni izmijeniti. A sad kad se to radi kirurški precizno, pa je sve novo što nastane potpuno kontrolirano, odjednom je nastala potpuna panika. Meni je to neobjašnjivo”, kaže Ceci.

Hrvatska pokušava ograničiti uvoz GM hrane, ali ne može smisliti pametan razlog…

Chemtrailsi su obična budalaština

U nizu apsurdnih teorija zavjere kojima se bombardira hrvatsku javnost preko društvenih mreža, posebno mjesto zauzima teorija o chemtrailsima, po kojoj nas tajne organizacije ili udružene svjetske vlade iz zrakoplova zaprašuju toksičnim tvarima kako bi nas lakše kontrolirale, izazvale bolesti i tako smanjile broj stanovnika.

Fizičari pak kažu da su tragovi na nebu nakon prolaska aviona samo kondenzirana vodena para, nastala na visinama iznad pet kilometara, s kojih je apsolutno nemoguće nešto kontrolirano ispustiti. “Na takvim visinama nemoguće je kontrolirati – gdje bi, kada i u kojim količinama na zemlji završio tako ispušteni agens. Ako nas baš netko želi trovati, zar ne bi bilo jednostavnije da otrov ispusti u vodovod”, pitaju znanstvenici.

“Chemtrailsi su jedna od najvećih budalaština u pseudoznanosti. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji u to vjeruju, posebno političari, poput Mirele Holy, koja je 2010. u Saboru postavila zastupničko pitanje o chemtrailsima. To je čisto podilaženje ljudima i pokušaj da se preko ovakvih priča prikupi što veći broj simpatizera”, ističe Hrupec.

Rješenje u boljem obrazovanju…

U konačnici znanstvenici smatraju da svi navedeni otpori cijepljenju i medicini, propagiranje alternative i plašenje raznim teorijama zavjere pokazuju urušavanje znanstvene pismenosti hrvatskog stanovništva, koje se, preko novih komunikacijskih tehnologija, sve više okreće pseudoznanosti.

Da bi se situacija promijenila, potrebni su nam, kažu, bolji nastavnici znanstvenih predmeta, ali i što neovisniji znanstvenici, kojima radno mjesto ili financiranje istraživanja ne ovisi o stranci na vlasti ili profitu neke privatne tvrtke. Takvi znanstvenici mogu onda jasno i javno reći kad je neka popularna teza ili proizvod pseudoznanstvena glupost koja u najboljem slučaju proizvodi placebo efekt.

Potrebni su i mediji, svjesni važnosti točnog informiranja, čak i kad je sitna dezinformacija ili čak potpuna laž javnosti puno zanimljivija i prihvatljivija. I, naravno, treba nam javnost koja će biti dovoljno kritična i tražiti od medija da postavljaju sva moguća pitanja i političarima i znanstvenicima i tvrtkama, ali i dovoljno educirana da prepozna točan odgovor kad ga dobije, i dovoljno društveno odgovorna da ga prihvati čak i onda kad joj nije baš po volji.

Može li se tako što realno postići? “Stvarno nemam pojma”, kaže Saša Ceci, “ali mislim da vrijedi raditi na tome”.