Svijet
Na Hvaru otkriveni tragovi cunamija od udara asteroida! VIDEO

Na Hvaru su otkriveni jedinstveni tragovi kataklizmičkog cunamija koji je prije 66 milijuna godina izazvan udarom asteroida odgovornog za izumiranje dinosaura, početak vladavine sisavaca i razvoj čovjeka, pokazalo je novo istraživanje međunarodne skupine znanstvenika koju je predvodio Hrvatski geološki institut
Znanstvenici se danas slažu da je u području Yucatana, odnosno Meksičkog zaljeva prije 66 milijuna godina udario golemi asteroid. Potvrđuje to postojanje samog kratera, ali i nekoliko desetaka lokaliteta oko njega i u svijetu u kojima su pronađene dubokovodne naslage koje sadrže specifične čestice nastale u eksploziji što su se rasprostranile po cijelom planetu. Udar asteroida izazvao je katastrofalan potres koji je pokrenuo urušavanje američkih obala, a time i golemi cunami koji je potom udario u europske i afričke obale.
‘Posebnost hvarskog nalaza je u tome što je to prvi trag cunamija pronađen u plitkovodnim naslagama jedne od tada brojnih tropskih karbonatnih platformi, ali i prvi nađen na području nekadašnjeg oceana Tetisa’, objasnio je geolog, dr. sc. Tvrtko Korbar, voditelj istraživanja koje je objavljeno u časopisu Bulletin Američkog geološkog društva.
‘Cunami je izazvan urušavanjem rubova kontinenta na području Meksičkog zaljeva i Sjeverne Amerike. Na svom putu zasigurno je ostavio puno nereda. No njegovi tragovi u plitkovodnim naslagama vrlo su rijetki. Postoji nekoliko lokaliteta u okolini Meksičkog zaljeva za koje je dokazano da su posljedica cunamija izazvanog udarom asteroida. Osim što su u takvoj blizini udarnog kratera očekivane, sve te naslage su dubokovodne, istaložene na dubinama između 100 i 3.000 metara. Takve naslage se lakše očuvaju jer ih odmah prekrivaju mlađe. Naš nalaz je prvi u plitkom moru, ali i prvi na tako velikoj udaljenosti od mjesta udara. Na području Jadrana i današnjih krških Dinarida u to je vrijeme, na granici krede i paleogena, postojala plitkovodna tropska platforma, gotovo identična današnjim Bahamima. Udar asteroida obilježio je kraj mezozoika, doba gmazova, odnosno početak kenozoika, doba sisavaca, a uz njega su vezane drastične promjene klime na Zemlji. Istrijebljeni su do tada najopasniji predatori dinosauri, što je pak omogućilo razvoj sisavaca, pa tako i ljudske vrste’, pojasnio je Korbar.
Kako je cunami od Meksičkog zaljeva došao do Jadrana?
Poznato je da se Afrička kontinentalna ploča zadnjih 50-ak milijuna godina približavala Europi. U tom procesu došlo je do kolizije u kojoj su uzdignuti brojni gorski lanci alpskog sustava, Alpe, Apenini, Dinaridi itd. Na mjestu današnjeg Mediterana prije 66 milijuna godina postojao je nešto širi ocean Tetis. Jadranska karbonatna platforma u to je vrijeme bila smještena unutar Tetisa. Drevni, paleo Gibraltar bio je mnogo širi nego danas, najmanje 400 km, i imao je vezu s Atlantskim oceanom pa je put za cunami bio širom otvoren.
‘Jedna od značajki ovog rada jest da upućuje na to da je Gibraltarski prolaz bio puno širi, tako da je kroz njega mogao proći transatlantski cunami. On je do europskih i afričkih obala stigao za pet do sedam sati. U to vrijeme nije bilo Apeninskog poluotoka, a Sardinija i Korzika bile su smještene sjevernije, u području današnje Provanse.
Paleogeografija je bila potpuno drugačija pa pretpostavljamo da je cunami bez prepreka prošao zapadnim dijelovima Tetisa. Vjerojatno zadnja značajnija prepreka na koju je naišao bila je Jadranska karbonatna platforma, na kojoj se razbio i ostavio tragove u sedimentima – mulju i pijesku – koji su kasnije postali naslage karbonatnih stijena’, rekao je naš geolog.
Naslage pronađene na Hvaru nazivaju se cunamit, a čine ih uglavnom karbonatne breče nastale komadanjem starijih naslaga koje je potrgao cunami na svom rušilačkom putu preko plitke zaravnjene platforme. U brečama se nalaze i mali fragmenti, odnosno komadići pretaloženi iz dubljih područja ruba platforme, koje je s dubina većih od 100 metara podigao cunami.
‘Kada je udario u tadašnji zaljev smješten zapadno od otoka Visa, on se kanalizirao i zbog toga uzdigao do visina većih od 30 metara, a moguće i do 100 metara. Konačno je udario u karbonatne naslage pa se sediment iz dubina pomiješao s plitkovodnim. Naš tim je našao velike fragmente, veće od pola metra, pomiješane s dubokovodnim materijalima, odnosno muljem. To je pokazalo da je cunami bio vrlo moćan, a budući da je njegova starost procijenjena na oko 66 milijuna godina, zaključili smo da je povezan s udarom asteroida u području Yucatana’, pojasnio je Korbar.
Cunami je nastao u moćnom potresu
Cunami nije bio izravna posljedica udara asteroida, već katastrofalnog potresa koji je bio jačine između 10 i 11 po Richteru. Za usporedbu, najsnažniji nedavni cunami u Japanu 2011. izazvao je potres jačine oko devet. Dakle, potres iz vremena dinosaura bio je čak dva reda veličine jači od japanskog. Oznake za jačine potresa ne rastu usporedno s brojkama – npr. potres jakosti 4,0 prema Richterovoj ljestvici ima 100 puta veću amplitudu i 1.000 puta veću energiju od potresa koji iznosi 2,0 stupnja. Drevni potres snage 11 uzrokovao je urušavanje između 50 i 150 tisuća kubičnih kilometara materijala s rubova američkog kontinenta u duboki Atlantski ocean. To urušavanje pokrenulo je cunami koji je došao čak do područja današnjeg Hvara.
Koliki su bili razmjeri ovog urušavanja, dobro ilustrira činjenica da je kolaps vulkanskog otoka La Palma u Kanarskom otočju (blizu sjeverne Afrike) prije 500-tinjak tisuća godina izazvao cunami duž obala sjeverne Amerike visine 30-ak metara. Tada je urušeno ‘samo’ 500-tinjak kubičnih kilometara materijala.
Tragovi na Hvaru, vjeruje Korbar, mogli bi se pretvoriti u turističku atrakciju. No neupućeni prolaznici takve detalje teško mogu zapaziti, pa bi bilo korisno urediti lokalitet u lijepoj uvali Majerovica i napraviti informativnu ploču kako bi turisti znali što gledaju.
U ovom istraživanju sudjelovalo je više naših znanstvenika, među kojima Vlasta Premec Fućek i Ladislav Fuček, stručnjaci za planktonske mikrofosile, na temelju kojih je određena starost naslaga. Jedan od autora bio je i talijanski znanstvenik Alessandro Montanari, podrijetlom s Hvara, jedan od ključnih istraživača koji su otkrili sam udar asteroida u području Yucatana.
Svijet
(VIDEO) Srbija prvi put pokazala naoružane robotske pse: Nose strojnice, bacače i “zolje”
Vojska Srbije (VS) izvela je u nedjelju taktičku vojnu vježbu “Pobjednik 2026” na kojoj su bojevim gađanjem prikazane borbene mogućnosti i učinkovitost dijela naoružanja i vojne opreme koju je VS odnedavno uvela u operativnu upotrebu, među ostalim i naoružane robotizirane sustave (robodog)
Scenarij vojne vježbe održane na poligonu Pešter kod Sjenice, kako je najavljeno, podrazumijevao je pretpostavljeni odgovor vojnih postrojbi na agresiju potencijalnog neprijatelja koji je “privremeno zauzeo jugozapadni dio” državnog teritorija.
Sudjelovalo je više od 2000 pripadnika VS-a s više od 500 “ključnih sredstava ratne tehnike”, uz sudjelovanje kopnene vojske, ratnog zrakoplovstva, protuzračne obrane i specijalnih postrojbi.
Prikazani robodogovi opremljeni “zoljama”
Na vježbi je prikazano djelovanje izviđačkih letjelica “sjena” i “vrabac”, naleti moderniziranih borbenih zrakopolova MIG 29-SM, te uporaba proturaketnog sustava “HQ-17” koji djeluje na 1,5 do 15 kilometara.
Na vježbi su prvi put prikazani i robotizirani psi (robodog) koji na sebi imaju postavljene strojnice, revolverske bacače i “zolje”, a – prema objašnjenju časnika VS-a – namijenjeni su da prvi ulaze u nepregledne i potencijalno minirane objekte i tako stvaraju uvjete za upad specijalnih postrojbi.
Prezentirano je i djelovanje dronova “komarac K2A” s “bojevom glavom dvostrukog djelovanja”.
Višecijevni lanseri “vampir” i “plus”
Dio danas prikazanog arsenala su bila i i dva suvremena višecijevna lansera raketa “vampir” i “puls”.
Pokaznoj vježbi VS-a je, uz vojni vrh, nazočio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučićkoji je rekao da cilj vježbi nije ugrožavanje drugih, nego čuvanje i zaštita Srbije.
“Jasno je svakome da mi nikada ne želimo ugroziti. Hoćemo mir i stabilnost. Hoćemo sami čuvati i štititi i svoje nebo i svoju zemlju“, rekao je Vučić.
“Cilj jačanja Vojske Srbije je očuvanje mira i stabilnosti”, dodao je.
Vježba, najavljena nekoliko mjeseci ranije, dolazi tek nekoliko dana nakon što je Vučić raspustio parlament i raspisao prijevremene parlamentarne izbore za 25. listopada.
Svijet
Sredozemno more postalo poput “toplica”: Izmjerena rekordna temperatura
Sredozemno more ovog je ljeta dosegnulo temperature kakve dosad nisu zabilježene. Prosječna temperatura površine mora 13. kolovoza iznosila je čak 28,54 °C, što je najviša vrijednost otkako postoje usporediva mjerenja, izvijestila je španjolska meteorološka agencija Aemet.
Tijekom gotovo cijelog kolovoza temperature Sredozemnog mora rušile su dnevne rekorde, jedan za drugim. Rekord je stigao samo nekoliko tjedana nakon što je potvrđeno da je i srpanj bio najtopliji mjesec ikad zabilježen u Sredozemlju.
Tada je prosječna temperatura mora iznosila 27,07 °C, čime je nadmašen prethodni rekord iz srpnja 2025. godine, piše Euronews.
More se zagrijalo mnogo ranije nego što je uobičajeno
Neobično visoke temperature nisu se pojavile tek u kolovozu. Već krajem lipnja more je bilo čak 2,6 °C toplije od uobičajenog prosjeka, a temperature su odgovarale onima koje se inače bilježe tek sredinom kolovoza.
Ovaj se trend uklapa u širu sliku. Srpanj 2026. bio je ujedno mjesec s najvišom prosječnom temperaturom površine svjetskih oceana otkako postoje mjerenja.
Toplo more znači i toplije noći
Rekordna temperatura mora sama po sebi ne može se izravno proglasiti uzrokom visokih temperatura na kopnu, jer na njih utječe niz atmosferskih čimbenika.
Ipak, toliko toplo more može snažno utjecati na vremenske uvjete uz obalu. Budući da se voda hladi sporije od kopna, zagrijano Sredozemlje može otežati noćno snižavanje temperature, povećati vlažnost zraka i pridonijeti toplijim noćima u priobalju.
Posljedice osjećaju i morski organizmi
Dugotrajno zagrijavanje mora predstavljaozbiljan stres za brojne morske organizme koji su prilagođeni određenim temperaturnim uvjetima.
Morske toplinske valove znanstvenici povezuju s promjenama u rasprostranjenosti vrsta, povećanom smrtnošću pojedinih organizama te promjenama u funkcioniranju čitavih obalnih ekosustava.
Nakon rekordno toplog srpnja, Sredozemno more je tako sredinom kolovoza postavilo još jedan temperaturni rekord.
More je ove godine postalo poput golemih prirodnih “toplica”, ali za morski ekosustav to nipošto nije dobra vijest.
Svijet
PRVE PROGNOZE ZA ZIMU / Pred Europom je velika promjena vremena
Prve dugoročne prognoze za zimu 2026./2027. upućuju na izražen utjecaj snažnog El Niña. Dok bi dijelovi Sjeverne Amerike mogli imati više snijega, Europa se prema trenutačnim modelima suočava s uglavnom toplijom i snježno siromašnijom zimom.
Meteorološki modeli već daju prve naznake kako bi mogla izgledati nadolazeća zima. Ključni čimbenik bit će snažan El Niño, koji utječe na položaj mlazne struje, tlak zraka i kretanje ciklona, a time posredno i na temperature te količinu snijega u Europi.
Prema trenutačnim dugoročnim prognozama modela ECMWF-a i britanskog UKMO-a, većina Europe mogla bi tijekom zime imati manje snijega od dugogodišnjeg prosjeka, piše Severe Weather Europe.
Europa pod utjecajem toplijeg zapadnog strujanja
Glavni razlog za takav scenarij je snažno područje visokog tlaka nad južnim dijelom kontinenta, dok bi se nad sjevernim Atlantikom zadržavalo područje niskog tlaka. Takva raspodjela tlaka pogoduje zapadnom i jugozapadnom strujanju, kojim u Europu stiže relativno topao i vlažan zrak s Atlantika.
To znači da bi oborina moglo biti, ali bi u mnogim područjima one češće padale u obliku kiše nego snijega.
Najveći snježni manjak prema prognozama očekuje se u zapadnoj, središnjoj i južnoj Europi, dok bi sjeverni i sjeveroistočni dijelovi kontinenta mogli proći bolje.
Alpe bi mogle biti iznimka
Posebno zanimljiva situacija očekuje se u višim predjelima. Prema ECMWF-u, područja Alpa iznad otprilike 1800 do 2000 metara nadmorske visine mogla bi imati relativno dobre uvjete za stvaranje snježnog pokrivača.
Drugim riječima, ako se prognoze ostvare, ljubitelji skijanja mogli bi imati znatno bolje uvjete u visokim planinama nego u europskim nizinama.
Što donose prosinac, siječanj i veljača?
Prosinac bi prema trenutačnim modelima mogao početi prilično blago. Veći dio europskih nizina očekuje se s manje snijega od prosjeka, dok bi više snijega moglo biti u Alpama te na krajnjem sjeveru kontinenta.
U siječnju se obrazac zasad ne mijenja značajno. Zapadno strujanje i dalje bi donosilo topliji zrak u velik dio Europe, dok se veća mogućnost snijega pojavljuje prema sjeveru i sjeveroistoku.
Veljača, koja je u mnogim dijelovima Europe tradicionalno među snježnijim mjesecima, prema trenutačnim prognozama mogla bi također biti ispodprosječna. Snježni deficit mogao bi obuhvatiti velik dio središnje, zapadne, sjeverozapadne i južne Europe.
S druge strane, sjever i sjeveroistok kontinenta i dalje bi trebali imati bolje uvjete za snijeg.
Prognoza nije uklesana u kamen
Meteorolozi upozoravaju da dugoročne prognoze ne treba shvatiti kao preciznu najavu vremena za pojedini dan. One prije svega pokazuju trendove i vjerojatnosti.
Prognoza “manje snijega od prosjeka” također ne znači da snijega neće biti. Primjerice, područje koje u prosjeku tijekom zime dobije metar snijega moglo bi ga prema takvom scenariju dobiti znatno manje, ali i dalje imati nekoliko snježnih epizoda.
Trenutačno, međutim, oba velika prognostička modela pokazuju sličnu sliku: zima 2026./2027. u Europi mogla bi biti blaža i s manje snijega u nizinama, dok bi najbolje šanse za stabilan snježni pokrivač imala visoka gorja te sjeverni i sjeveroistočni dijelovi kontinenta.
Prognoze će se tijekom jeseni još mijenjati, pa će slika zime biti znatno jasnija kako se približavamo prosincu.




