Connect with us

Nekategorizirano

ZASTRAŠUJUĆI DIKLJANSKI SLUČAJ

Objavljeno

13 godina prije

-


Ima nekih stvari u Diklu, za neke najljepšem i najturističkijem dijelu Zadra, koje privlače posebnu pažnju i valja vjerovati kako će se njima pozabaviti državne institucije, a mediji će, kako biva, doći na svoje. Nije to samo uobičajeni početak medijskog članka (kakvi su najčešće), već neizbježna  i  surova istina.
Međutim, događaj od 22. ovog mjeseca, baš iz Dikla, podjednako govori  o poimanju istog i o stanju svijesti (nadam se) pojedinaca, koji su mu, direktno ili indirektno, doprinijeli.
Radi se, dakako, o gaženju tri psa odjednom, što, samo po sebi, nije najveća tragedija, već je to odnos vlasti i (dijela) javnosti koji određuju stupanj dobra i zla u svemu, a ovdje ga ne definiraju. A zla ima više nego što se iz šturih i rijetkih vijesti o događaju da naslutiti.  Ništa tako precizno ne govori o nama kao taj događaj i njegov tretman, nigdje toliko primitivizma, gluposti i mržnje nije ispoljeno, od rata do sada, što smo očigledno spremni mirno promatrati, štoviše opravdavati.
Događaj je nepogrešivi indikator bezdušnosti pojedinaca, nesposobnosti vlasti i apatije (dijela) naroda. Nije li to Zadar, najperspektivniji grad u državi, koji budućnost vidi u turizmu, u dolasku ljudi za koje misle da im mogu priređivati prizore poput dikljanskih? Računa li perspektivni Zadar na moć svjetskih (ako ne lokalnih) medija koji mu to zacijelo neće oprostiti? Ne događaj, jer svugdje ima bolesnika koji mogu izazvati sličan, već na reakciju onih koji bi im trebali biti domaćini u vrijeme njihovog  godišnjeg opuštanja. Sjeća li se slučaja „bugojanskih psića“, koji je, u nekoliko dana, naišao na osude u cijelom svijetu. Errando discimus ovdje ne prolazi.
Diklo, dosad poznato po ljepoti i gostoljubivosti življa, ni krivo ni dužno, bit će stigmatizirano. Postat će prepoznatljivo poput Bugojna i, zaslugom drugih, postati žrtvom njihovog idiotizma.
Strašnije od samog događaja je spoznaja da za isti nema krivaca. Dakle, mogu ga, bez ikakvih posljedica, ponoviti kada im se prohtje. Zvuči strašno sve da je u Meksiku, a ne tu pred nosom.
Hoće li puleni nezamjenjivog Edvina Šimunova iz Liburnije, za koje nema krivca u ovom bezdušnom gaženju, nastaviti po starom? Hoće, jer se Šimunov nikada nikome ne zamjera, poput Jurline, ne talasa i stoluje gotovo dva desetljeća. Taj direktorski genije nikada nije stao na prvo raskrižje i „snimio“ ponašanje svojih  štićenika, koji s cigaretom u ustima, jednom rukom na upravljaču, a drugom na mobitelu, prevoze bespomoćnu djecu u i iz škola, stare i nemoćne, te sirotinju osuđenu na njih i njihove „akademske“ razgovore (kada ne telefoniraju). Oni su, u pravilu, fizički najjači u vozilu i mala je mogućnost bilo čijeg utjecaja na njih. Djeca onih koji ih štite i toleriraju ionako se ne voze gradskim autobusima koji se, u slučaju potrebe, ne mogu zaustaviti. Oni, čuli smo, ubrzaju kada je opasnost na cesti i skrate muke neopreznim sudionicima u prometu. Hoće li se zaustaviti na pojavu „neopreznih“ pješaka, djece, biciklista, ili reagiraju selektivno?
Nitko nema pravo svoje greške opravdavati tuđim greškama. Ljudi iz Liburnije ponajmanje.
Vozač, dok je za upravljačem, dužan je predviđati potencijalnu opasnost i mora biti pripravan adekvatno reagirati. Pored igrališta predviđa djecu, pored šume životinje, pored škole… pored doma umirovljenika… pored bolnice… Uzrokuje li nesreću zbog zanemarivanja te činjenice – kriv je. Zašto odgovaraju vlasnici pasa „bez nadzora“? Zbog pretpostavljene krivice da bi ovi mogli oštetiti tuđe zdravlje, ili život. Dakle, nisu predvidjeli moguću opasnost. Vozačeva greška se ne kažnjava, ali vlasnika pasa da. Njegov nemar rezultira štetom, njihov (njihovom) tragedijom i kaznom pravne države. To ne može rezultirati dobrim. Zašto su mjerila potpuno oprečna? Valjda nemaju Šimunova i moćnu vlast.
Profesionalni vozači autobusa, naročito gradskih, to dobro moraju znati. No, oni su presigurni da njihovi putnici nemaju utjecajnog tatu kojem će se požaliti (poput svjedoka ovog nemilog događaja), da im se direktor neće zamjeriti (jer je to njegova viza za opstanak), da ih policija nikada neće kontrolirati, te da će im oprostiti i ovakve događaje. Zašto bi onda uopće razmišljali, jer je sve stvar rutine i valja otaljati satnicu?
Zanimljiv bi bio podatak iz policije o broju kontrola vozača i vozila gradskog prijevoznika, pogotovo o broju i iznosu naplaćenih kazni. Ispravnost autobusa je posebna priča. Šarenilo reklama na njima krije štošta, ali ionako nitko ništa ne želi otkrivati.
Prođete li, vodeći  psa, pored zaustavljenog gradskog autobusa, na stajalištu ili u prometu, ako je pas manji, a vodič slabije fizičke građe (ili žena), većina vozača zna izazvati zvuk koji će vas natjerati da ih obilazite u velikom luku. Njihova ljubav prema psima, koji  koriste tek minimum prometne površine, poznata je većini vlasnika koji ih susreću, pa je ova bizarnost iz Dikla najobičniji slijed stvari. Njima je autobus alter ego, kao da su šezdesete, kada su bili rijetki i nezamjenjivi.
Direktor Šimunov će morati shvatiti da mu je vožnja taksijem, danas i u Zadru, ogromna konkurencija, a da je prostor u HDZ-u sve tješnji, ako već ne naleti na nekog agilnijeg vlasnika psa koji sve može ubrzati.
Nadam se da će i njega, prije ili poslije, posjetiti institucije države. Upućeni tvrde da su trebali odavno. Ili će se čekati da brutalno pregaze troje ljudi, od kojih bi barem jedan trebao biti „tatin sin“? To nitko ne želi, a je li to dovoljno?
Kazne za gnjusno (ne)djelo će, ne sumnjam, biti, ali kad mediji odrade, po običaju, posao (ne)odgovornih. Dokle tako?
„Liburnija žali, ali ne vidi svoju krivicu“, piše u nekim novinama. Liburnijo, otvori oči! Dvadesetprvo stoljeće traje već cijelu deceniju.
Netko jednom reče da odnos prema životinjama realno prikazuje stupanj civiliziranosti jedne sredine.
Zadar je, za Dan grada, osigurao svjetsku pozornost. Čestitam!

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. roksi

    24. studenoga 2010. at 22:01

    Koji pretenciozni i prenapuhani članak (uostalom kao i većina članaka na ovom portalu). Da li se autor zapitao zašto su psi jurcali očito bez nadzora vlasnika po cesti? Hoćemo li doći u svjetske rubrike kad nam psi neodgovornih vlasnika izgrizu prolaznike? Puno toga se može reči o ponašanju vozača Liburnije općenito, ali i o (ne)odgovornosti mnogih od nas. Na kraju nastradaju uvijek oni najmanje krivi.

     
    Odgovori

  2. grozni-zd

    24. studenoga 2010. at 22:49

    Tužan događaj pa je i tekst tužan i neće postići oćekivanu reakciju kao ni prijava Udruge za zaštitu životinja ! Netko mora poštivati zakon a netko ne mora kao da imamo dva Ustava dvije države !!!

     
    Odgovori

  3. gost

    25. studenoga 2010. at 20:02

    odličan članak! nažalost, bojim se da nikada nećemo postati civiliziran narod, a nasilje je postalo nešto što je sasvim normalno i što se ne kažnjava, žalosna nam je ova država..

     
    Odgovori

  4. muzgavac

    26. studenoga 2010. at 21:13

    Pohvale članku. Sama sam jednom doživjela slično kada je došao bračni par sa psom (stranci) i htio ući u liburnijin autobus. Vozač je tako počeo urlati da mislim da su skratili odmor i otputovali s obećanjem da se nikad neće vratiti. To je promidžba hrvatskog turizma. Druga pohvala za latinsku uzrečicu. Sve ih se manje koristi, a to su stare mudrost jednog civilizranog naroda od kojeg možemo puno naučiti.

     
    Odgovori

    • zadar

      27. studenoga 2010. at 19:17

      mogu jos i krave i ovce u autobus…
      jebali vas psi

       
      Odgovori

  5. roko

    4. prosinca 2010. at 14:47

    Ti mudonja ne piši pod pseuodonimima i obveži se da ćeš uzdržavati čovjekovu familiju u slučaju da ga se zbog te vaše hippie hajke proglasi krivim i otpusti.
    Da su u kojem slučaju na 057 napisali članak pro zaštitinika životinja ti bi Valjean gorljivo branio vozača.Obično politikanstvo na leđima mrtvih pasa i što je još gore jednog čovjeka od kojeg su izgleda važnije tri beštije bez kontrole.
    Jako civilizirano nema što.

     
    Odgovori

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

5 sati prije

-

19. svibnja 2024.

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

3. izdanje Nagrade Goncourt – hrvatski izbor

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

6 dana prije

-

13. svibnja 2024.

By

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

17. siječnja 2024.

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu