U travnju, svibnju i lipnju je sezona parenja zmija pa ih se može vidjeti puno više u prirodi nego inače. Time je i mogućnost susreta s njima znatno veća.

A da pri tim susretima ljudi ne bi reagirali panično ili čak agresivno prema zmijama koje su u velikoj većini bezopasne – od 15 vrsta u Hrvatskoj samo tri su otrovnice – razgovarali smo s magistrom specijalne zootehnike Vladom Lađarevićem, dopredsjednikom udruge za zaštitu životinja Zmijolovac iz Slavonskog Broda, koji je iznio niz informacija o zmijama i savjeta o ponašanju pri susretu s njima.

Prije dva tjedna jedna je Zagrepčanka u užem središtu grada, u Amruševoj ulici, snimila zmiju crne kože dugu barem jedna metar o čemu je u Jutarnjem listu pisala Zrinka Korljan. Prizor je izazvao priličnu nelagodu no radilo se o bjelici, neotrovnoj zmiji. O nedavnom susretu s bjelicom više nam je ispričao Lađarević koji s predsjednikom Darkom Karamazanom vodi udrugu Zmijolovac.

“Vidimo samo 10 posto zmija, ostale se vješto skrivaju”

“Nedavno sam s još nekoliko planinara bio na jednoj našoj slavonskoj planini. U jednom trenutku jedna je bjelica prošla ispred nas. Bila je duga oko metar i pol i kolege se nisu mogli načuditi koliko je ogromna kazavši kako nikad nisu vidjeli takvu zmiju. To i ne čudi jer mi vidimo samo deset posto zmija. Ostalih 90 posto ne vidimo jer se vješto skrivaju. Jedino su sada nešto vidljivije jer zbog parenja ne obraćaju toliko pažnju na ljude. Pritom često izvode svoje plesove parenja, vrte se jedna oko druge što je lijepo za vidjeti, a tada su i manje opasne. No u svakom slučaju nije poželjno dirati ih. Tada mogu postati ljute, siktati i braniti se bez obzira na to jesu li zmije otrovnice ili ne”, kaže Lađarević (na slici ispod s jednom bjelicom, nap.a.)

Inače, bjelica je jedna od najčešćih vrsta zmija u Hrvatskoj, a rasprostranjena je u skoro cijeloj Europi. Iako je dugačka i neupućenima može izgledati zastrašujuće, bezopasna je za ljude. No svoj plijen, životinje kojima se hrani – od glodavaca i krtica do manjih ptica – usmrćuje stezanjem i gušenjem.

Korisne su i lako se udomaće blizu kuće

Bjelica je i jako korisna – dodaje Lađarević – jer se hrani glodavcima koji su najveći prijenosnici nekih opasnih zaraznih bolesti na ljude poput mišje groznice.

“Bjelica se među ostalim hrani i štakorima, a može ih progutati i dva”, kaže naš sugovornik.

Napominjući kako je zmije zabranjeno, štoviše strogo kažnjivo ubijati jer su zakonom zaštićene, a usto i korisne, Lađarević govori kako neki ljudi na selu čak “drže” zmije na svojim imanjima.

“Čine to upravo zbog glodavaca koji im nanose puno štete. Zmije se udomaće blizu kuće ili na nekom prostoru kada osjete da im tamo ne prijeti opasnost i da ih nitko neće uznemiravati. Opuste se i kroz neko vrijeme sasvim udomaće, tim više ako na tom prostoru ima glodavaca kojima se hrane i dovoljno zaklona u koje se mogu zavući. Mnogi ljudi su mi rekli kako ne mogu opisati koliko su im korisne.”

Zašto se zavlače u kuće, šupe i vozila?

Nedavno smo pisali i o slučajevima kada se ljeti zmije zavlače u automobile.

“Zmije zapravo ne vole jarko sunce, kako se često misli. Njima treba sunca da se ugriju, ali ne toliko da bi se izležavale. Za vrijeme jakog sunca one se sklone pod kamen ili traže neki zaklon. Zato ih ljudi često nalaze u kućama, šupama pa čak i u automobilima. Kod naglog zatopljenja, kakvo je bilo prošloga tjedna, one navečer traže toplija mjesta. Recimo, asfalt dok je još ugrijan ili budu uza zidove kuća. Ponašaju se i kreću nagonski”, objašnjava Lađarević.

Otrovni trojac: poskok, riđovka i žutokrug

U Hrvatskoj obitava petnaest vrsta zmija, a samo tri su otrovnice.

“Poskok je najopasniji i ima najveću količinu otrova. Prepoznajemo ga po izrazitim cik-cak šarama na leđima i roščiću navrh trokutaste glave. Riđovka (na slici ispod) također ima cik-cak šare, ali nema roščić. Ima nešto manju količinu otrova nego poskok, ali prema nekim istraživanjima njezin otrov je veće koncentracije. Treća otrovnica kod nas je žutokrug. Od njih tri je najmanja, obitava na većim nadmorskim visinama pa su jako male šanse da će je susresti oni koji ne planinare”, kaže dopredsjednik udruge Zmijolovac.

Najvažnije je, kaže Lađarević, da pri susretu sa ikojom zmijom ljude ne uhvati panika.

Inače, sve zmije mogu ugristi, a prema izgledu mjesta ugriza zmije može se zaključiti radi li se o otrovnici ili ne. Reakcija na mjestu ugriza može nastati i od neotrovnih zmija. U tom slučaju, kaže Lađarević, osobama s važećim cjepivom protiv tetanusa dovoljno je dati antibiotik. U suprotnom, daje se cjepivo protiv otrovanja neovisno o tome je li zmija otrovnica ili nije.

Ugrizi zmija i smrtni slučajevi su rijetki

Iako svaki ugriz zmije, pogotovo poskoka (na slici ispod), kod nas uvijek dobivaju puno prostora u medijima, ukupno gledano u cijeloj Europi su relativno rijetka pojava s godišnjom stopom incidencije od 1,06 ugriza na 100.000 ljudi i četiri smrtna slučaja u prosjeku.

Na stranicama udruge Zmijolovac stoji niz informacija, savjeta i preporuka tome kako reagirati pri susretu sa zmijama i u slučaju njihovog ugriza koje možete pročitati OVDJE.

Što učiniti kada zmija ugrize, a što nikako ne

Prema savjetima sa stranice udruge Zmijolovac, u slučaju ugriza zmije potrebno je:

pokušati vidjeti i zapamtiti boju i oblik zmije, to može pomoći u liječenju zmijskog ugriza

potražiti liječničku pomoć što je prije moguće

pružiti prvu pomoć ako se osobu ne možete odmah prevesti u bolnicu

položiti ili posjednuti osobu stradalu od zmijskog ugriza

ako je moguće držati dio tijela gdje je nastao ugriz ispod razine srca

smiriti se ili pokušati smiriti stradalu osobu, to može usporiti širenje otrova

U slučaju ugriza zmije ne preporučuje se:

podizanje zmije, hvatanje u zamku ili rukovanje njome na bilo koji način

čvrsto podvezivanje područja ugriza

rezanje ili zarezivanje rane

isisavanje otrova

nanošenje leda ili uranjanje rane u vodu

konzumiranje alkohola, kofeinskih i svih ostalih napitaka, osim u slučaju potencijalne dehidracije

Najčešći simptomi kod ugriza zmije su:

jaka bol na mjestu ugriza, crvenilo i otok

mučnina i povraćanje

poremećaja vidne oštrine ili potpuni gubitak vida

pojačano znojenje i otežano disanje

osjetljivost i bol oko područja rane

gubitak osjeta u licu i ekstremitetima

gubitak svijesti

šok

oticanje limfnih čvorova (najčešće ispod pazuha ili u preponama, ovisno o mjestu ugriza)