Mnogoj djeci škola je dosadna, što može negativno utjecati na njihovo učenje i čak dovesti do izbjegavanja nastave. Kada dijete kaže da mu je dosadno, razlog može biti nedostatak izazova, osjećaj nepovezanosti s gradivom ili preopterećenost. Razumijevanje uzroka ključno je za pronalaženje rješenja, a suradnja s učiteljima i uključivanje djeteta u proces može značajno poboljšati njihovo školsko iskustvo.

Dok neka djeca vole školu, druga se neprestano pitaju zašto je tako dosadna. Za neke je to povremeni osjećaj, no za druge je to stalno stanje koje može izazvati tjeskobu, apatiju ili frustraciju. Natalie Gwyn, licencirana savjetnica za mentalno zdravlje i profesorica na Sveučilištu Walden, ističe da je važno otkriti uzrok djetetove nezainteresiranosti kako bi se pronašla prava rješenja.

“To je vrlo čest problem”, kaže Gwyn. “Potičem roditelje i učitelje da razmisle što se može učiniti kako bi se potaknula angažiranost i učenje djece.” Mnogi roditelji prvo pomisle da je njihovo dijete ili nadareno pa mu je gradivo prelagano, ili da je gradivo preteško. Iako su to moguće opcije, razlozi mogu biti i puno složeniji.

Nedostatak izazova
Nadareni učenici često se dosađuju u školi jer gradivo ne prati njihove interese i sposobnosti. Učenici koji brzo svladavaju nove vještine i ispred su ostatka razreda često se žale na dosadu. Iako takvi učenici nisu uvijek formalno klasificirani kao nadareni, obično su vrlo sposobni i pametni.

Kada im je gradivo prejednostavno, mogu djelovati nemotivirano, kaže Tameko Hairston-Piggee, licencirana klinička socijalna radnica. Iako i dalje mogu imati dobre ocjene, često brzo rješavaju zadatke bez posvećivanja pažnje urednosti ili provjeri točnosti, samo kako bi što prije završili. Njima je potrebna pomoć da pronađu motivaciju i interes za rad.

Problem motivacije
Ponekad se pritužbe na dosadu svode na osjećaj da dijete već zna ono što se podučava ili da mu to nije važno. Izjava “škola je dosadna” često je povezana s “zato ne radim” ili “zato ne pazim”. Učenik time možda poručuje da ga gradivo ne zanima ili da ne vidi vezu između onoga što uči i vlastitog života. Možda se ne osjeća povezano sa školom, učiteljem, vršnjacima ili predmetima.

Važno je naglasiti da nedostatak motivacije ne znači lijenost. Često je povezan s osjećajem da učenje nema smisla ili relevantnosti za njih. “Dobra je vijest da je dosadu u školi moguće riješiti. Ne postoji jedinstven pristup, ali rješenje zahtijeva kreativnost, strpljenje, empatiju i fleksibilnost”, napominje Hairston-Piggee.

Pitanje mentalnog zdravlja
Dosada u školi ponekad može biti znak da se dijete nosi s poteškoćama kod kuće, poput razvoda, selidbe, financijskih problema ili smrti u obitelji. Osim toga, uzrok mogu biti i problemi s mentalnim zdravljem kao što su depresija, anksioznost ili posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

“Moj prvi korak bio bi isključiti medicinske probleme koji bi mogli uzrokovati da dijete zaspi na satu i procijeniti eventualne promjene u kućnom okruženju”, kaže Hairston-Piggee. “Također, učenici mogu imati neispunjene socio-emocionalne potrebe, poput traume ili problema sa samopouzdanjem, što se može pogrešno protumačiti kao nepažnja.”

U nekim slučajevima, nedostatak motivacije može biti znak poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), koji karakteriziraju poteškoće s fokusom, organizacijom i impulzivnošću.

Nepovezanost s okolinom
Djeca koja se teško povezuju s vršnjacima, učiteljima ili školskom zajednicom mogu se osjećati izolirano i odbačeno, što rezultira dosadom. Ako dijete nije izgradilo odnos povjerenja s učiteljem, možda ne zna kome se obratiti za pomoć.

“Cilj je za sve učenike izgraditi pozitivne odnose, stvoriti poticajno okruženje i djelovati s pozicije snage”, ističe Hairston-Piggee. Kada se to ne dogodi, djeca mogu postati apatična. “Učenik može misliti da ga učitelj ne voli i zbog toga odustati od truda”, dodaje Gwyn. U tom slučaju, dijete se može isključiti ili ponašati neprimjereno, a osjećaj koji opisuje kao dosadu zapravo je potreba da postane dio zajednice.

Potreba za jačanjem vještina
Neki učenici nemaju razvijene akademske, socio-emocionalne ili praktične vještine potrebne za uspjeh. Primjerice, ako se dijete bori s vještinama izvršne funkcije – koje uključuju planiranje, samokontrolu i obavljanje više zadataka – može reći “dosadno mi je” kada zapravo misli “ne znam kako ovo napraviti, pa neću ni pokušati”.

Problemi s organizacijom, praćenjem uputa ili zagovaranjem za sebe također mogu dovesti do osjećaja izgubljenosti. “Ponekad je gradivo jednostavno prezahtjevno i oni odustaju. Ako je to slučaj, preporučujem poduku, dodatnu podršku ili promjenu rasporeda predmeta”, savjetuje Gwyn.

Ako dijete ima određene fizičke, mentalne ili obrazovne poteškoće, može imati pravo na prilagodbe programa, poput Individualiziranog odgojno-obrazovnog programa (IOOP), koji mu mogu pomoći da učenje postane pristupačnije.

Kako roditelji mogu pomoći
Postoji mnogo načina na koje roditelji mogu pomoći djetetu kojem je škola dosadna, a prvi korak je otkriti stvarni uzrok. Važno je ne odbacivati djetetove osjećaje, već ih shvatiti ozbiljno. Uzroci se mogu i preklapati – dijete može istovremeno biti nedovoljno izazvano i imati loše socijalne vještine.

Započnite razgovor
Pokušajte u mirnom trenutku, izvan školske situacije, potaknuti dijete da vam ispriča što je taj dan učilo. Pokažite mu da su njegovi osjećaji važni i pitajte ga za detalje: Koji dio gradiva mu je bio težak? Što ga je zbunilo? Je li nešto u zadatku bilo zanimljivo? Je li tražilo pomoć? Što bi ono učinilo drugačije da je na mjestu učitelja?

Takvi razgovori mogu vam pomoći da uočite obrasce i shvatite što se krije iza djetetove dosade. “Učenici vole da ih se čuje i vidi. Jednom kada otkrijete koje su njihove neispunjene potrebe i počnete raditi na njima, dijete će se često početi osjećati angažiranije”, kaže Hairston-Piggee.

Uključite učitelja i dijete
Razgovarajte s učiteljem o tome što motivira vaše dijete, a što ne. Pristupite razgovoru konstruktivno, bez okrivljavanja. Razmislite o tome da u proces uključite i samo dijete.

“Ključno je ne odbacivati djetetovu zabrinutost. Vjerujte mu kada kaže da mu je dosadno i zajedno radite na rješavanju problema”, kaže Gwyn. Uključivanje djeteta u pronalaženje rješenja daje mu osjećaj autonomije i pokazuje da se njegovi osjećaji poštuju.

Razmišljajte kreativno
Pri traženju rješenja, budite otvoreni za različite ideje. Hairston-Piggee navodi da nekoj djeci mogu pomoći pauze za kretanje, zahtjevniji zadaci iz matematike, korištenje fidget igračaka, rad u mirnijem prostoru, gledanje filmova umjesto čitanja ili čak online nastava.

Također, razmislite o stilu učenja vašeg djeteta. Možda mu je gradivo predstavljeno na način koji mu ne odgovara. Nekoj djeci su potrebna vizualna pomagala, taktilna stimulacija ili praktično iskustvo kako bi ostala angažirana. Svako dijete je drugačije, stoga je važno kreativno pristupiti problemu i zagovarati rješenja koja će vašem djetetu pomoći da se ponovno zainteresira za školu.