Papa Nikola IV. rođen je 30. rujna 1227. u mjestu Lasciano blizu Ascoli Piceno u pokrajini Marche. Prije nego je postao papa zvao se Girolamo (Jeronim) Masci. Prema predaji njegovi su se preselili u Zadar, gdje je on vrlo mlad stupio u franjevački red. Što se tiče njegova boravka u Zadarskom samostanu malo je pisanih tragova. U šematizmu Provincije navodi ga se kao šestog provincijala „Jeronim Masci iz Ascolija“, s navodom da je na tu službu „imenovan“ 1272. godine. I u Vatikanskim izvorima nalazi se taj podatak. Službu provincijalnog ministra vršio je do 20. svibnja 1274. kada je, nakon smrti sv. Bonaventure, postao generalni ministar Franjevačkog reda.

Kad je 1288. postao papa samostanu je, kako kaže tradicija, darovao drveni kip Bezgrešnog začeća. Prema tom kipu u 16. stoljeću napravljen je srebreni reljef. Na tom reljefu, prema istoj tradiciji, mjesto je našla zlatna kruna s drvenog kipa. U 18. stoljeću na reljef oko krune pričvršćen je zlatni vijenac sa zvijezdama, koji prati dimenzije krune. A donji obujam krune odgovara glavi Gospe izrađene od srebra, dok samo križ koji je na kruni nadvisuje „novu“ aureolu sa zvijezdama. Kruna s vijencem bila je na reljefu sve do izložbe u Zagrebu 2010. na kojoj je u Klovićevim dvorima on bio izložen bez krune. Nakon izložbe reljef je vraćen i stavljen na prijašnje mjesto na oltar, a kruna je završila u jednom od samostanskih trezora. Poslije toga nije ni povezivana s papinim darom. A po zabilježenoj tradiciji, zasigurno je napravljena za drveni kip još pred oko sedam stoljeća. Zato su na njoj dvije rupice pomoću kojih je bila učvršćena za drvo. Na kipu je kruna stajala oko tri stoljeća, da bi kasnije na srebrenom reljefu bila oko 400 godina. Jedna sasvim usputna tvrdnja da je kruna manje vrijednosti, odlučila je da ju se ne vrati na reljef na kojem je bila. O tome je kao trag ostao samo list papira koji upućuje njezinu vezu s reljefom. Papirić je u Zadru 24. svibnja 2012. stavljen uz krunu, a na njemu je pisaćim strojem napisano: „Kruna koja je bila na srebrnom reljefu Gospe Bezgrešnog Začeća, restaurirana 2010.  Vratio restaurator S. K. Nije stavljena na reljef jer je manje vrijednosti i prekriva lik Majke Božje vrhunske vrijednosti.“

No, kruna zasigurno ime veze s kipom darovanim od pape Nikole IV., jer se njezina izrada veže za 13. stoljeće. Na njoj su i sterilizirani ljiljani slični onima koji se nalaze na grbu Nikole IV.  Možda je manje umjetničke vrijednosti, ali ima veliku vrijednost zbog tradicije o papinu daru, zbog prijašnje veze s kipom i kasnije dokazivom vezom sa srebrenim reljefom.

Da tradicija o daru Nikole IV. zadarskim franjevcima ima temelja, otkriva i činjenica da je on razne liturgijske predmete darovao katedrali u Ascoliju, gradu iz kojeg je potjecao. Naručio je i darovao bazilici sv. Franje u Asizu zlatni kalež s emajlima, kojeg je izradio zlatar iz Siene Guccius Mannaie, s potpisom “Guccius Mannaie de Senis fecit”. A kalež se smatra jednim od remek djela srednjovjekovne umjetnosti, i na njemu se nalazi papin portret.

Franjevački povjesničar Fabijanić (1808. – 1890.), ne spominje tradiciju o papinu kipu, nego piše kako je papa samostanu darovao srebreni kip Bezgrešnog začeća. Piše: „Crkvu, iz koje je još kao mladić i kao redovnik crpio nadahnuće za osjećaje pobožnosti, sa zahvalnošću je pamtio: obogatio ju je oprostima i svetim predmetima, među kojima valja spomenuti masivni srebrni kip, visok jedan metar i dvadeset sedam centimetara, koji predstavlja Marijino Začeće i koji je od tada pod tim naslovom nastavio uživati osobito štovanje.“ Budući da znalci reljef smještaju u 16. stoljeće, i da se na njemu nalazi žig radionice  Chiodi koja je djelovala u 16 i 17 stoljeću zamislivo je kako je drveni kip, koji je bio okrunjen, propadao, pa je zbog iznimne vrijednosti kao papin dar i pobožnosti prema Bezgrješnom Začeću, u jednom trenutku bio prekriven srebrom, a na njega je stavljena zlatna kruna s papina kipa.

Fra Stipe Nosić