Connect with us

Svijet

Radioaktivna tempirana bomba “spava” duboko na dnu oceana i prijeti milijunima

Objavljeno

-

Screenshot / N1BiH

Duboko u Atlantskom oceanu leži opasnost koja bi mogla pogoditi milijune ljudi širom svijeta, a gotovo nitko od nas nije svjestan toga.

Atomska bombardiranja koja su okončala Drugi svjetski rat označila su i važnu prekretnicu za istraživanje nuklearne energije. Nuklearne sile u Europi, poput Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, provodile su opsežna istraživanja na ovom području od sredine 1940-ih nadalje. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska posebno su se istaknule svojim nuklearnim programima.

U to se vrijeme punjenje nuklearnog otpada u bačve, prekrivanje asfaltom i betonom te bacanje u more smatralo sigurnom metodom odlaganja. Štoviše, ta se praksa nastavila sve do 1990. godine.

Više od 200.000 bačvi radioaktivnog otpada trenutačno leži na dnu Atlantskog oceana. Neke su bačve ondje već više od 50 godina, a većina se nalazi na dubini od oko 4.000 metara, stotinama milja od francuske obale.

U svojim ranijim izjavama znanstvenici su upozoravali da bi se taj otpad mogao ugraditi u morski hranidbeni lanac i da bi ga mogla apsorbirati morska bića.

Tempirane bombe

Ako bi se taj scenarij ostvario, postoji zabrinutost da bi radioaktivne tvari kontaminirale plodove mora koje konzumiraju milijuni ljudi, što bi rezultiralo dugoročnim zdravstvenim rizicima poput oštećenja tkiva i povećanih stopa raka.

Tim francuskih znanstvenika sada istražuje sudbinu tih potopljenih bačvi, opisanih kao “radioaktivne tempirane bombe”.

Istraživači će također analizirati pozadinsko zračenje kako bi razlikovali onečišćenje iz bačvi od drugih izvora, poput nuklearnih nesreća ili dopuštenih ispuštanja otpadnih voda iz elektrana.

A bilo je pod kontrolom


Kad su europske zemlje počele odlagati radioaktivni otpad u ocean, rad su nadzirale nacionalne institucije. S vremenom je proces stavljen pod međunarodni nadzor Agencije za nuklearnu energiju (NEA).

Testovi uništavanja provedeni su 1967. godine pod nadzorom NEA-e, međuvladine organizacije koju čine 34 zemlje članice, uključujući Sjedinjene Američke Države, a koja koordinira nuklearnu sigurnost, tehnologiju i gospodarenje otpadom. Nakon toga uvedeni su propisi za različite vrste spremnika za otpad kako bi se povećala sigurnost transporta.

Duboko područje uz Biskajski zaljev određeno je kao glavno mjesto za odlaganje. Tijekom 15 godina europske su zemlje bacile približno 42 petabekerela (decimalna jedinica bekerela koja se koristi za mjerenje radioaktivnosti) niskoradioaktivnog otpada u sjeveroistočni Atlantik.

Iako se ta količina, ekvivalentna 42 kvadrilijuna atoma koji se raspadaju svake sekunde, činila golemom, nije predstavljala ozbiljnu prijetnju jer je većina otpada bila niskoradioaktivna i raspršena u tisućama bačvi na dnu oceana.

Stručnjaci su rekli da je apsolutni rizik za ljude nizak zbog dubine vode i slabe radioaktivnosti većine materijala, ali dugoročni učinci na morski život i hranidbeni lanac ostaju zabrinjavajući.

Bačvama odavno istekao rok trajanja


Prema riječima stručnjaka, životni vijek potopljenih bačvi iznosi 20 do 26 godina, što znači da je njihova očekivana trajnost odavno premašena.

Iako većina bačvi sadrži niske ili umjerene razine radioaktivnog otpada, istraživači upozoravaju da one i dalje predstavljaju potencijalni dugoročni rizik.

To je zato što neki radionuklidi, poput stroncija-90, oponašaju kalcij i mogu ih apsorbirati morski organizmi, uzrokujući njihovo kretanje uz hranidbeni lanac.

Znanstvenici definiraju radionuklide kao nestabilne elemente koji emitiraju zračenje dok se raspadaju. Njihovo vrijeme poluraspada kreće se od godina do milijardi godina. Primjerice, ceziju-137 potrebno je 30 godina da se raspadne, plutoniju-241 potrebno je 13 godina, a uraniju-238 gotovo 4,5 milijardi godina.

To znači da neke tvari mogu ostati radioaktivne i potencijalno štetne generacijama.

Do sada dokumentirano 50 bačvi


Istraživački tim, predvođen Francuskim nacionalnim centrom za znanstvena istraživanja, krenuo je na četverotjednu ekspediciju iz Bresta u zapadnoj Francuskoj sredinom lipnja na istraživačkom brodu L’Atalante.

Autonomno podvodno vozilo UlyX, dugo 4,5 metra, mapiralo je morsko dno i fotografiralo bačve s udaljenosti od 9 metara, a do sada je vizualno dokumentirano 50 bačvi.

Dok su neke bačve ostale netaknute, fotografije su pokazale da su druge erodirane ili deformirane, a mnoge su kolonizirane sesilnim organizmima poput morskih anemona. U nekim uzorcima uočena su curenja nepoznatih tvari, poput onoga što se smatra bitumenom.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak

Objavljeno

-

By

NASA Scientific Visualization Studio/Goddard Space Flight Center/Wikimedia Commons/Public Domain

U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.

Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.

Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.

Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.

Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.

Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.

Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.

Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije

Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.

Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.

Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.

“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.

Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja

René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.

Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.

David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.

“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.

S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.

Nastavi čitati

Svijet

Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura

Objavljeno

-

By

Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.

Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.

Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.

Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.

10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²

Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.

Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.

Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.

Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.

9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²

Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.

Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.

U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.

8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²

Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.

Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.

Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.

7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²

Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.

Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.

Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.

6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²

Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.

Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.

Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.

5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²

Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.

Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.

4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²

Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.

U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.

Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

najskuplji gradova za kupnju stana u Europi
Europol

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²

Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.

Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.

Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.

2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²

Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.

Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.

Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.

1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²

Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.

Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.

Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.

Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.

Nastavi čitati

Svijet

ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti

Objavljeno

-

By

Ilustracija: Denys Nevozhai on Unsplash

Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.

Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.

Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.

Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.

“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.

Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.

Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu