U Gradskoj knjižnici Zadar, prof. dr.sc. Lidija Arambašić održala je predavanje „GUBICI, TUGOVANJE, PODRŠKA: što pomaže, a što ne pomaže kao podrška nakon gubitka?“. Na predavanju se okupilo preko 50 stručnjaka iz različitih područja, uključujući socijalne radnike, psihologe, rehabilitatore, pravnike i sl.,

Cilj predavanja bio je upoznati stručnu javnost sa svim vrstama  gubitaka i samom procesu tugovanja. Prof. dr.sc. Lidija Arambašić je sudionicima na konkretnim primjerima iz profesionalnog i osobnog života dala i savjete kako možemo djelotvornije pružati podršku tugujućim ljudima, kako bismo pridonijeli ublažavanju dugoročnih negativnih posljedica gubitaka.

Na predavanju je naglašeno kako na svijetu ne postoji čovjek koji nije nekoga ili nešto izgubio. Po tome smo svi jednaki. Međutim, ljudi se razlikuju po tome koliko su gubitaka doživjeli, prate li ih gubici od djetinjstva ili su im se počeli događati tek kasnije u životu, razlikuju se po trajanju oporavka od gubitka i po (trajnim) posljedicama koje gubici na njih ostavljaju. Nekim je gubicima izložena većina ljudi, budući da se događaju pri prijelazu s jedne razvojne stepenice na drugu. Oni su prirodan proces sazrijevanja i odrastanja i obično su predvidivi. Nasuprot njima postoje i gubici koji su nepredvidivi, ne događaju se svim ljudima, a uzrokuju ih različiti stresni i traumatski događaji. Uobičajen, prirodni proces koji slijedi nakon gubitka naziva se tugovanjem. Riječ je o procesu tijekom kojeg moramo prihvatiti činjenicu da nekoga tko nam je bio važan više nema u našem životu i naučiti se živjeti s tom spoznajom. Tugovanje je prirodan proces, što znači da se događa svim ljudima i većina kroz njega prođe bez većih teškoća (pod uvjetom da postoji podrška bliskih ljudi).

Na gubitke reagiramo vrlo raznolikimstresnim i traumatskim reakcijama i često je potrebno puno vremena i strpljenja da bi količina i jačina tih reakcija postala podnošljiva. Da bismo spriječili ili ublažili takve dugotrajne posljedice, tugujućim je ljudima potrebna djelotvorna podrška bliskih ljudi, tj. potrebno im je vrijeme, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju, osjećaj da im drugi žele pomoći itd. Nažalost, okolina zbog različitih razloga, a u najboljoj namjeri, često puta čini ili govori stvari koje tugujućima ne pomažu, a katkada im čak i otežavaju stanje.

Prof. dr. sc. Lidija Arambašić je psihologinja i supervizorica psihosocijalnog rada autorica je brojnih znanstvenih i stručnih članaka, te urednica knjiga i poglavlja u knjigama kao što su: „Gubitak, tugovanje i podrška”, „Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja: vodič kroz psihološke krizne intervencije u zajednici” i „Svemoć i nemoć komunikacijskog procesa: priča o zelenom kvadratu i žutom šesterokutu”.
Neka od njenih područja stručnog interesa uključuju komunikaciju, stres, trauma, psihološke krizne intervencije, psihološko savjetovanje te gubitke i podršku u procesu tugovanja.