Između 2015. i 2024. godine, cijene nekretnina u EU-u porasle su za 53%, a u nekim su zemljama troškovi čak utrostručeni.

Viši troškovi izgradnje i kamatne stope na hipotekarne kredite, ograničena ponuda i porast kupovine stanova kao investicije doveli su do nevjerojatnih razina cijena u pojedinim zemljama EU-a, prenosi Euronews.

Mađarska je zabilježila najveći rast cijena – stanovi su danas tri puta skuplji nego 2015. godine. Danas stan u glavnom gradu, Budimpešti, prosječno košta između 250.000 i 1,5 milijuna eura.

Slijedi Island, gdje su cijene otprilike 2,5 puta više nego 2015. godine. U glavnoj regiji, Reykjavíku i šest okolnih općina, stanovi su najskuplji, s prosječnom kupovnom cijenom oko 558.000 eura.

Prema podacima Islandske središnje banke, kako se ponuda povećava, a potražnja slabi, cijene nekretnina rastu sporije, no godišnja inflacija cijena stanova u ožujku je još uvijek iznosila 8 %.

U ostatku Europe također je zabilježen znatan porast cijena nekretnina u posljednjih devet godina. Litva, Portugal, Češka, Bugarska, Estonija i Poljska zabilježile su više nego dvostruki porast cijena.

Na dnu ljestvice nalazi se Finska, gdje cijene nekretnina nisu znatno više nego prije gotovo deset godina. Ipak, postoje velike razlike u cijeni stanova u ruralnim područjima i primjerice u Helsinkiju.

Prema nedavnom izvješću Global Property Guidea, pad finskog tržišta nekretnina, koji je započeo 2021. i donio godišnji pad cijena od 14 %, vjerojatno je dosegao dno.

Očekuje se da će gospodarski oporavak poduprijeti postupni rast cijena nekretnina, uglavnom novoizgrađenih, dok će cijene rabljenih nekretnina porasti tek marginalno, za 1–3 % ove godine. Rabljeni stanovi u prosjeku koštaju 4.612 eura po kvadratnom metru, što za stan od 75 m² znači 345.900 eura, dok je u Helsinkiju taj iznos bliži 400.000–500.000 eura.

Eurostat nema podatke o cijenama nekretnina u Grčkoj, no prema Indeksu stambenih nekretnina Banke Grčke, cijene su u urbanim područjima tek neznatno iznad razine iz 2008.

Izvan EU-a, u Turskoj su cijene danas čak 17 puta više nego 2015. godine. U Istanbulu, dvosobni stan sada u prosjeku košta oko 120.000 eura. (Možda se to čini povoljno u usporedbi sa zapadnoeuropskim cijenama, ali potrošačke cijene godišnje rastu gotovo 38 %, a prosječna bruto plaća nešto je viša od 600 eura mjesečno.)

Koliko je povoljnije unajmiti stan?

Unajmljivanje kuće ili stana također je postalo znatno skuplje diljem Europe, iako su ti troškovi rasli sporije nego cijene nekretnina.

Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, najamnine su u EU između 2010. i 4. kvartala 2024. porasle za 26,7 %.

Neke su zemlje ipak zabilježile daleko veći rast najamnina. Estonija bilježi najveći porast – cijene najma više su od tri puta (+212 %) nego 2010., u Litvi su najamnine poskupjele 175 %, a na Islandu 120 %.

U Mađarskoj su cijene najma više nego udvostručene (+114 %) u odnosu na 2010.

Na dnu ljestvice je Grčka, gdje su najamnine 13 % jeftinije nego u istom razdoblju.

U Turskoj su, prema najnovijim podacima OECD-a, cijene najma gotovo 8,8 puta više nego prije deset godina.

Troškovi stanovanja – gdje su najviši u EU?

Troškovi stanovanja, uključujući režije, također su znatno porasli u mnogim državama članicama EU-a.

Između 2015. i ožujka 2025. ljudi u Estoniji zabilježili su najveći porast troškova stanovanja u cijeloj Uniji – plaćali su nešto više nego dvostruko u usporedbi s razinama od prije deset godina.

Slijede Poljska i Češka, gdje su troškovi stanovanja dosegli oko 180 % onih iz 2015.

U prosjeku, u EU-u su ti troškovi porasli za više od 40 % u istom razdoblju.

Najmanji rast zabilježen je u Španjolskoj, nešto iznad 20 %. No Albanija, koja je u postupku pristupanja EU-u, zabilježila je još manji porast.

Uspoređujući troškove stanovanja s prosjekom EU-a, Irska je prema posljednjim podacima Eurostata (2023.) najskuplja zemlja.

U Francuskoj i Njemačkoj ti su troškovi nešto viši, dok su u Italiji i Španjolskoj nešto niži od prosjeka EU-a.

Stanovnici Malte i Mađarske plaćali su tek dvije trećine EU prosjeka, dok su Bugari bili na samom dnu s nešto manje od 40 % tog prosjeka.

Visoke cijene najma i nekretnina djelomično su razlog zbog kojeg mnogi mladi Europljani ne mogu napustiti roditeljski dom godinama nakon što počnu raditi. Prema Eurostatu, mladi u EU-u u prosjeku napuštaju dom svojih roditelja s 26,3 godine. Ova dob se znatno razlikuje među zemljama članicama – od 21,4 godine u Finskoj do čak 31,8 godina u Hrvatskoj, prenosi Euronews.

Gdje su ljudi najviše ulagali u nekretnine?

U 2023. godini građani Cipra uložili su u nekretnine iznos jednak 8,6 % BDP-a zemlje, prema Eurostatu. U Italiji je taj udio iznosio 7 %, nešto više nego u Njemačkoj (6,9 %) i Francuskoj (6,4 %).

Najmanji udio zabilježen je u Poljskoj (2,2 % BDP-a) i Grčkoj (2,3 %).

Prosječna ulaganja u stanovanje u EU iznosila su 5,8 % BDP-a 2023., što je otprilike jedan bilijun eura.

Internetski trgovac Temu trenutačno upozorava na povlačenje dječje igračke s tržišta. Povučena igračka sadrži LED žarulje koje mogu oštetiti mrežnicu oka.

Testovi su pokazali da LED svjetla dječje igračke “Igračka Bubamara s glazbom i svjetlom” prelaze zakonsku granicu za intenzitet zračenja, prenosi Fenix magazin.

Kako piše portal za zaštitu potrošača produktwarnung.eu, korištenje može dovesti do oštećenja mrežnice.

“Odmah ukloniti izvan dohvata male djece!”

Stoga se roditelji mole da igračku odmah uklone iz dohvata male djece.

Opoziv se posebno odnosi na proizvode koji imaju sljedeće karakteristike:

Identifikacijski broj: YJ-3039

ID proizvoda: 601099749726501

Prodavač: Jamille putem Temua

Produktwarnung.eu obavještava da će Temu obavijestiti svoje kupce o opozivu putem e-pošte, pod uvjetom da tvrtka ima relevantne podatke o kupcima.

Osim toga, Temu je već dogovorio puni povrat kupoprodajne cijene na izvorni način plaćanja u ime prodavatelja, pišu njemački mediji.

Znanstvenici su ove godine očekivali La Ninu. Barem zasad – nije došla. Što bi to moglo značiti za ovogodišnju sezonu uragana u svijetu i kako bi dugoročne klimatske promjene mogle utjecati na obrasce El Nina i La Nine?

Nakon jednog od najsnažnijih El Niñā zabilježenih 2024. godine, meteorolozi su predvidjeli da će uslijediti La Niña — suprotnost tom klimatskom obrascu. Signali sporog i „neobičnog“ razvoja La Niñe jačali su tijekom zime, ali su u posljednjim mjesecima počeli slabjeti. Do ožujka je potpuno nestala.

Što se dogodilo — i kako bi to moglo utjecati na vremenske uvjete ovog ljeta i nadolazeću atlantsku sezonu uragana?

Što je ENSO?

El Niño je sezonska promjena temperature Tihog oceana koja može potisnuti uragane, promijeniti obrasce oborina i promijeniti mlaznu struju. Njegova hladnovodna suprotnost, La Niña, obično ima suprotan učinak: Potiče uragane u Atlantiku i povećava rizik od požara na zapadu SAD-a. Zajedno čine El Niño–južnu oscilaciju (ENSO).

ENSO se odnosi na sezonske klimatske promjene utemeljene na promjenama površinskih temperatura Tihog oceana. Promjene u obrascima vjetrova i morskih struja mogu iz dubokog oceana izvući hladnu vodu koja zatim u složenim međudjelovanjima utječe na atmosferu. Čak i male promjene u temperaturi površine mora mogu u sljedećim mjesecima preusmjeriti globalno vrijeme prema toplijem i sušnijem — ili kišovitijem i hladnijem — ovisno o regiji.

„To je iznimno snažan sustav“, upozorava Emily Becker, znanstvenica s Istraživačkog sveučilišta u Miamiju i suautorica ENSO bloga Američke nacionalne oceanografske i atmosferske uprave (NOAA). „Uvjeti El Niña i La Niñe utječu na oborine, snijeg, temperaturu, sezonu uragana i nastanak tornada. Povezani su s fluktuacijama na financijskim tržištima, prinosima usjeva i raznim drugim stvarima.“

„Znanstveno gledano, važan nam je jer je fascinantan“, rekla je za Live Science. „Ali praktično, važan nam je jer nam daje rani uvid u sljedećih šest do dvanaest mjeseci.“

Znanstvenici prate uski pojas oceana uz ekvator u Pacifiku. Porast ili pad prosječne temperature površine mora za 0,5 °C, koji se zadrži tijekom pet preklapajućih tromjesečnih razdoblja, može signalizirati početak El Niña ili La Niñe.

No, „prosjek“ je promjenjiva meta, utemeljena na tridesetogodišnjoj bazi podataka od 1991. do 2020., koja postaje zastarjela zbog globalnog zatopljenja. „Uvijek kaskamo“, kaže Tom Di Liberto, bivši meteorolog NOAA-e i suradnik ENSO bloga, za Live Science.

ENSO-neutralni obrasci javljaju se kad površinske temperature osciliraju oko dugoročnog prosjeka. No neutralno ne znači bezopasno — to samo znači da je prognoza neizvjesnija.

Zašto je La Niña bila tako kratkog vijeka?

Umjesto da se pita zašto je La Niña bila kratkotrajna, bolje pitanje bi bilo: Je li se uopće dogodila?

Iako su se površinske temperature oceana ove zime spustile ispod prosjeka, nisu se dovoljno dugo zadržale na tim razinama: sredinom travnja prognostičari NOAA-e objavili su da se punopravna La Niña ipak nije razvila.

Zašto?

„Pasati igraju veliku ulogu“, pojašnjava Muhammad Azhar Ehsan, klimatolog sa Sveučilišta Columbia u sklopu Centra za istraživanje klimatskih sustava. Objasnio je da su oslabljeni pasati u istočnom Pacifiku vjerojatno spriječili da hladna voda izbije na površinu — što je ključan korak u stvaranju snažne La Niñe.

No možda priča još nije završila. Kada se tridesetogodišnja referentna temperatura revidira i uključi novije, toplije godine, budući bi analitičari ovu zimu mogli retroaktivno klasificirati kao La Niñu, čak i ako se tada nije kvalificirala.

Što ENSO-neutralno znači za vremenske uvjete?

Bez El Niña ili La Niñe koji bi „nagnuli vagu“, prognoze postaju teže. Ovi obrasci oštre konture sezonskih predviđanja, pružajući ključne informacije o tome kako bi se vrijeme moglo razlikovati od uobičajenog. Bez njih, kad je ENSO neutralan, prognostičari se oslanjaju uglavnom na povijesne prosjeke i klimatske trendove.

„Bez El Niña ili La Niñe, niz drugih čimbenika utječe na sezonske vremenske prilike“, rekao je James Done, znanstvenik iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (NSF NCAR). „Ti čimbenici su manje poznati i njihova povezanost je slabija. Vrlo je složeno.“

Unatoč tome, prognozeri se općenito slažu da će ovo ljeto vjerojatno biti toplije od uobičajenog. „Iznenađenje, iznenađenje“, rekao je Done, „imamo opći trend zatopljenja.“

Što ENSO-neutralno znači za atlantsku sezonu uragana?

El Niño obično potiskuje uragane, dok La Niña i neutralni uvjeti dopuštaju njihovo slobodno razvijanje. S toplim Atlantikom i očekivano neutralnim ENSO-om, to bi mogla biti vrlo aktivna sezona.

„El Niño povećava vertikalnu smicanje vjetra, a smicanje uništava uragane“, kaže Phil Klotzbach, znanstvenik i stručnjak za prognozu uragana sa Sveučilišta Colorado State, u e-poruci za Live Science. „Zato, bez El Niña, očekujemo obrasce smicanja koji pogoduju uraganima ovog ljeta i jeseni.“

Neki su ipak bili optimistični. Ehsan je rekao da bi trend hlađenja u Atlantiku od veljače do ožujka mogao značiti tišu sezonu uragana.

No znanstvenici upozoravaju da stara pravila postaju sve manje pouzdana kako se pozadinski uvjeti mijenjaju. „Prošla godina bila je čudna“, rekao je Di Liberto o La Niñi. „Svi znakovi ukazivali su na groznu sezonu uragana, ali nije bila onoliko loša koliko je mogla biti.“

Ni 2023. nije pratila očekivani obrazac. „Imali smo El Niño 2023., ali ipak smo imali više oluja nego inače“, rekao je Done. „Zato se vodi velika rasprava: hoće li El Niño i dalje zaustavljati uragane, ili su oceani sada toliko topli da se taj odnos mijenja? To je otvoreno pitanje.“

Kada će nastupiti sljedeći El Niño ili La Niña?

U izjavi od 10. travnja, predstavnici NOAA-e napisali su da se uvjeti El Niña ili La Niñe vjerojatno neće pojaviti ovog ljeta, a da se očekuje da će ENSO-neutralni uvjeti potrajati do listopada.

Kako ljeto prelazi u jesen i zimu, šanse za La Niñu rastu, ali i dalje je najvjerojatniji scenarij nastavak ENSO-neutralnih uvjeta.

Znanstvenici ipak upozoravaju da se ne treba previše oslanjati na ENSO prognoze u proljeće. „Proljeće je zbrkano vrijeme za prognoze“, rekao je Di Liberto. To je zato što se ENSO uvjeti uglavnom formiraju zimi, a blijede u proljeće pa nude manje pouzdanih signala. „Lipanj je obično mjesec kad se prognoze učvršćuju“, dodao je.

Kako će klimatske promjene utjecati na ENSO obrasce?

Nitko ne zna kako će klimatske promjene utjecati na ENSO obrasce, ali znanstvenici su zabrinuti zbog zagrijavanja oceana i atmosfere.

„Topliji zrak zadržava više vode. To je osnovno“, rekla je Becker. „To je jedan od razloga zašto neki uragani ispuštaju nevjerojatne količine kiše — djelomično je to zbog veće sposobnosti atmosfere da zadrži vlagu.“

Topla mora mogu produžiti sezonu uragana ili pojačati oluje koje sežu dalje prema sjeveru. Oluje koje su nekad bile isključivo prijetnje obali, sada sve više pogađaju unutrašnjost. Na primjer, uragan Helene opustošio je zajednice u Apalačima stotinama kilometara od mora 2024. godine. „Atmosferu pretvaramo u veću i učinkovitiju spužvu, i ona se negdje mora iscijediti“, rekao je Di Liberto. „A zajednice se moraju nositi s nesagledivim količinama oborina i poplava.“

Međutim, naše razumijevanje uragana još je uvijek nepotpuno, rekao je Done. Naš promatrački zapis seže manje od 160 godina unatrag — tek tren u geološkom smislu. Znanstvenici koji su proučavali geološki zapis drevnih ciklona pronašli su dokaze o snažnijim uraganima koji su pogađali kopno u davnoj prošlosti, često povezani s razdobljima klimatskih promjena.

Ako je sadašnjost ključ za prošlost, prošlost odgovara: Zemlja je već doživjela gore — a s oceanima koji se brzo zagrijavaju, znanstvenici upozoravaju da je možda samo pitanje vremena kad će uslijediti oluje kakve nisu zabilježene u našoj povijesti.