Najpoznatiji španjolski novinar Guillem Balague, koji je u karijeri radio za As, Cadena Ser, ali već skoro trideset godina živi u Engleskoj, u kojoj je radio na Sky Sportsu, The Timesu, The Metrou, a povremeno piše i za Bleacher Report, za BBC je napisao priču o Luki Modriću.

“Bez obzira na to kako ovo Europsko prvenstvo završilo za Hrvatsku, Luka Modrić nema nikakve namjere završiti svoju veličanstvenu karijeru u dresu reprezentacije. Realov 38-godišnji veznjak želi igrati na još jednom Svjetskom prvenstvu i tako povećati brojku od rekordnih 177 nastupa za svoju zemlju i učvrstiti svoj status ikone”, navodi Balague u svojoj kolumni.

Potom podsjeća na situaciju u skupini B, pri čemu navodi da je realno očekivati da samo pobjeda može spasiti Hrvatsku, a poraz joj donijeti neizbježnu spekulaciju o tome da je Modrić, bez obzira na njegove namjere, odigrao svoju posljednju utakmicu za Hrvatsku.

“Kakvo putovanje…”

“Modrićevu veličinu pojačava činjenica da je tvorena na način na koji mnogi Hrvati vjeruju da zrcali uspon Hrvatske prema neovisnosti i konačnoj pobjedi. A kakvo je to samo putovanje bilo… i kakvo nastavlja biti”, ističe se u tekstu, te navodi da je Modrić u Hrvatskoj obožavan, a posebice u Zadru, gdje je Balague od jednog mještanina čuo da bi se “Modrić trebao kandidirati za predsjednika”.

“Modrićev put do vrha bio je kamenitiji i zahtjevniji od obronaka Velebita u malenom zaseoku Modrići kraj Zadra, gdje je mladi Luka kao petogodišnjak čuvao djedove koze. Na terenu nepogodnom za poljoprivredu, a kamoli nogometne utakmice, sate bi kratio s loptom, udarajući je prema ulazu u garažu u kući koju je dijelio s obitelji i bakom i djedom. Samo 10 metara od tih garažnih vrata njegov djed ubijen je nakon početka Domovinskog rata u Hrvatskoj”, podsjeća kolumnist.

Balague potom podsjeća na Modrićeve dane u izbjeglištvu, na odrastanje s nogometnom loptom na parkiralištima hotela i odlazak u Dinamovu nogometnu školu.

“U njega se uvijek sumnjalo”

“Danas je Hrvatska prepuna trenera, mentora i učitelja koji su ga tada poznavali i koji će oformiti veliki red da vam kažu kako je njegov talent bio tu da ga svi vide u tim ranim danima i koliko je potencijala imao. Ali ništa nije dalje od istine. Realnost je da je Modrić bio autsajder u svakom trenutku svog razvoja. U njega se uvijek sumnjalo. Nikada nije doživljavan kao zvijezda.”

Modrić je veći dio svoje karijere dokazivao ljudima da su u krivu, ističe se u tekstu, pri navođenju da ga je Dinamo poslao na posudbu u Zrinjski, “gdje mu je jedina garancija bila da će ga svakodnevno tući. Danas će vam reći da su ga tamo poslali kako bi ga igrački razvili, ali bilo je i dvojbi je li dovoljno jak i dovoljno dobar”.

Modrić je nakon Zrinjskog poslan na novu posudbu, tada u Inter iz Zaprešića, prije no što je u Dinamu dobio priliku i na sebe svrgnuo poglede skauta najjačih engleskih klubova i Barcelone. Odabir je pao na Tottenham, a pred njim je bilo novo dokazivanje. Ono je uslijedilo i kad je potpisao za Real, u kojem su ga čitatelji Marce u anketi proglasili najgorim stranim pojačanjem za klub ikad. To je bilo nakon njegove prve godine u Madridu.

Danas je Modrić rekorder kluba s 26 osvojenih trofeja za Real, među kojima su i šest za najbolju momčad Lige prvaka i četiri za najbolju u španjolskom prvenstvu. I novim jednogodišnjim ugovorom.

Tihi vođa

Modrić želi i dalje igrati za reprezentaciju, tvrdi Balague, nazivajući ga tihim vođom, a njegovu želju da i dalje nosi dres Hrvatske “onim što ga odvaja od suvremenika i objašnjava zašto uživa status ikone”.

U detaljnoj priči o Modriću, ističe i optužnicu za davanje lažnih izjava na suđenju za poreznu utaju Zdravku Mamiću i njeno odbacivanje pred Svjetsko prvenstvo 2018., na kojem je Hrvatska osvojila srebro, a Modrić FIFA-inu Zlatnu loptu za najboljeg igrača na turniru.

“Ta priča i dalje boli i Modrića i njegovu obitelj. Ali, preživio je skandal”, dodaje se i navodi da je Modrić kroz karijeru dao identitet Hrvatskoj, a u tom procesu i sam dobio poseban status jer Hrvatska svoje prvake predstavlja kao primjer mladima i učvršćuje osjećaj posebnosti, snage i nepobjedivosti zemlje. “Sve to znači i da ništa iz prošlosti ne smije ostaviti trag na njemu u očima njegovih sunarodnjaka.”

“Pokušajte se samo vratiti u onu večer kad je osvojio Ballon d’Or. Zamislite ponos njegovog oca nakon saznanja da je najbolji nogometaš svijeta njegov sin, isti onaj koji je čuvao ovce na surovim zadarskim planinama. Njegov sin i sin Hrvatske”, zaključuje se u tekstu.