Misno slavlje na brdu Kamenjak u zaleđu Vrane na petu korizmenu nedjelju, 17. ožujka, za hrvatske branitelje i njihove obitelji, sudionike Križnog puta koji je prethodio toj misi, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Križni put dužine tri kilometra brdom Kamenjak u kojem su sudjelovali i mladi i drugi zainteresirani vjernici, predvodio je don Anđelko Buljat, povjerenik Povjerenstva za hrvatske branitelje Zadarske nadbiskupije koje je i organiziralo tu pobožnost Križnog puta i molitveni susret na brdu Kamenjak.

Na vrhu brda Kamenjak, od 1995. godine nalazi se kapelica Svih svetih koja je podignuta nad 57 metara dubokom jamom u kojoj se nalaze kosti više desetaka ubijenih Hrvata katolika 1944. godine, najviše podrijetlom iz Polače i okolnih mjesta u zadarskom zaleđu.

„Nismo došli evocirati negativne emocije, nego došli smo kao hodočasnici, molitelji, jer imamo puno razloga za to činiti. Budimo oni koji će doprinijeti dobru, nasuprot zla koje se dogodilo na tom mjestu. Kosti desetaka ljudi su u jami, ali kad bi bila samo i jedna žrtva, bilo bi previše. To je plod ljudske mržnje i ljudske zlobe, kako čovjek može doći do negativnoga koje se može roditi u ljudskom biću“, upozorio je nadbiskup Zgrablić, potaknuvši da i dolazak na brdo Kamenjak bude poticaj da budemo bolji jedni prema drugima.

„Zlo ne počinje s velikom vatrom. Dovoljna je iskra plamena da izazove veliko zlo. Uništimo već i korijen iskre svakog zla. Zato se ispovijedamo i počinjemo misu s kajanjem, da se ta iskra ne razbukta, da ne pusti korijene u nama, da ne nastane veliki plamen. Kada čovjeka zahvati buktinja zla i netrpeljivosti, može učiniti veliko zlo“, upozorio je nadbiskup, rekavši da to treba spriječiti. Gospodin nam daruje sebe, da u sebi uništimo zlo. „Zlo je veliko tamo gdje se rađa. Mi izvana vidimo njegove posljedice, a koji je tek pakao u duši čovjeka koji učini zlo i nepravdu. Smrt nema zadnju riječ. Život ne završava u jami, nego Bog se proslavlja s uskrsnućem svoga Sina koji je stvorio novi život. To je najveće i najvažnije“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je na molitvu za pokojne žrtve i za počinitelje toga zločina, istaknuvši da Bog svojom dobrotom prekida zlo. „Svako zlo može se prekinuti opraštanjem, pomirenjem i ljubavlju. To je učinio i Isus. Bog je učinio veliko čudo da prekine zlo koje nas uništava. Ako na zlo uzvraćamo zlom, zlo se umnaža. To je logika zla“, rekao je mons. Zgrablić. Potaknuo je na molitvu Božjem milosrđu, da se plamen zla i netrpeljivosti ne razviju u nama, nego da budemo dionici Božje slave i proslave.

Nadbiskup je rekao da nas Gospodin odgaja i svojom riječju, da ne prevlada negativno u nama. Božja riječ je čuvarica našeg života, da ne zalutamo. Razmatrao je navještenu Božju riječ u kojoj Isus kaže: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji’. „Taj trenutak događa se neposredno pred Isusovu smrt. Isus je već u Jeruzalemu i zna da će njegov život završiti tragično. Isus je pred smrću, misli na muku i kaže da je to čas da se proslavi Sin Čovječji. Kad je Isus počeo svoj javni život, nekoliko puta je rekao: ‘Još nije došao moj čas’. Dakle, Isus je čekao taj trenutak, jer taj trenutak je jako važan zbog onoga zašto je Isus došao na ovaj svijet – da se Bog proslavi. Dakle, Bog se proslavlja u Isusovoj tragediji. Kako je to moguće, da se Bog slavi u jednoj tragediji?

Isus to tumači govoreći o pšeničnom zrnu. Isus je slika pšeničnog zrna jer nam je Bog u Isusovoj muci i smrti pokazao koliko je i što sve spreman učiniti za nas ljude. Bog je svoje dijete, Otac je svoga Sina žrtvovao da svakome od nas kaže: ‘Evo,  toliko je meni stalo do tebe. Toliko te ljubim. Želim ispuniti želju i čežnju tvoga srca za puninom života’.

Koliko je grijeh svijeta velik, da je sâm Bog morao uzeti ljudsko tijelo, prihvatiti muku, križ, trpljenje da bi spasio čovjeka, da ne bismo bili žrtve zla u ovom svijetu i da ne bismo izgubili vječni život?“, naglasio je mons. Zgrablić.

Isus je riječ o času svoje proslave rekao u hramu, molitvenom prostoru, gdje je bilo došlo i nekoliko Grka tražiti Isusa te su se obratili Filipu, želeći vidjeti Isusa. Nadbiskup je rekao da je i sudionike toga križnog puta i mise dovela želja za susretom s Isusom. To je izraz čovjekove žeđi za Bogom, a to je već molitva. „Bog je ugradio čežnju za puninom dobra, ljubavi, ljepote i mira da nas privuče sebi. Božji Sin se proslavio u ljubavi, darovao je život za nas. Dragovoljno je prihvatio trpljenje, razapinjanje i smrt na križu, da otvori naše srce. I mi se otvorimo toj Božjoj ljubavi, jer Bog se u tome proslavlja“, potaknuo je mons. Zgrablić. Nadbiskup je zahvalio sudionicima toga susreta i nadbiskupijskom Povjerenstvu za hrvatske branitelje za organizaciju toga korizmenog događaja. Nakon mise, okrepu za agape darovali su Općina Pakoštane i pekara iz Benkovca.

„Pohodili smo mjesto stradanja gdje su živote položili nedužni ljudi. Ne ponovilo se. Drago mi je vidjeti da se i mladi odazovu našem pozivu da sudjeluju na ovakvom susretu. Ne smijemo zaboraviti žrtve hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu, žrtvu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu ni žrtvu Isusa Krista koji je dao život za sve nas. Nažalost, mnogi omalovažavaju sve te žrtve. Moramo prenositi poštovanje žrtve i zahvalno sjećanje mladim generacijama i slijediti put vjere koja je doprinijela opstanku hrvatskog naroda kroz povijest, do naših dana“, rekao je Petar Strmota, član nadbiskupijskog Povjerenstva za hrvatske branitelje.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić