Svijet se približava točki s koje nema povratka. U studiji objavljenoj jučer u časopisu Science Advances, istraživači napominju da bi sjevernoatlantska cirkulacija vode, koja donosi toplinu u Europu, mogla usporiti, što bi značilo ekstremno zahlađenje europske klime.

Kako je za N1 Slovenija objasnio klimatolog Gregor Vertačnik, to bi dovelo do kraja europske poljoprivrede.

Europu osim sunčevom energijom grije i toplina sjevernoatlantske meridijalne cirkulacije, odnosno kruženja morske vode koja teče od južnog do sjevernog ruba Atlantika. To uzrokuje da se površinska morska voda uglavnom kreće prema sjeveru preko središnjeg Atlantika, a ta topla voda koja dolazi iz ekvatorijalnog područja zagrijava sjevernu i zapadnu Europu.

“Zime su kod nas mnogo toplije nego što bi bile bez ove morske struje”, rekao je za Vertačnik, klimatolog iz slovenske Agencije za okoliš RS (Arso).

Kraj za svaki oblik poljoprivrede

Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja ova cirkulacija u Atlantiku je sada ugrožena. Zašto? Globalno zatopljenje, primjerice topljenjem ledenjaka i ledenih ploča, usporava taj tok jer se veće količine slatke vode ulijevaju u slanu vodu. Iako je ovo usporavanje za sada još uvijek relativno beznačajno, moglo bi biti znatno izraženije u budućnosti.

“Da se to već događa pokazuju i mjerenja. Sve dok je snaga te struje otprilike na ovoj razini, kao što je bila zadnjih stoljeća, neće biti posebnih posljedica za Europu”, rekao je Vertačnik.

Ali nova studija objavljena u petak u časopisu Science Advances sugerira drugačije. Istraživači su zaključili da će se tok najvjerojatnije usporiti, a to bi moglo biti čak sredinom 21. stoljeća.

“Time Europa više ne bi dobivala dotok tople vode, a to bi moglo dovesti do obrnute katastrofe koju je globalno zatopljenje do sada predviđalo – ekstremnog zahlađenja. Bez dotoka topline zime će biti znatno hladnije nego što su sada”, rekao je Vertačnik.

Na sjeveru i zapadu Europe temperature bi mogle pasti i do 10 Celzijevih stupnjeva, što bi značilo “pravu katastrofu”. Niže temperature značile bi kraj gotovo svakog oblika poljoprivrede u Europi. “Slana bi se također počela pojavljivati ​​u svibnju, pa čak i u lipnju, pa bi bilo kakva ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja bila nemoguća u većem dijelu Europe”, rekao je.

No, promjene bi zahvatile i jug Europe. Uz poljoprivredu, “ekstremno” bi porasla potrošnja energije za grijanje, a i mnogi objekti u kojima ljudi sada žive bili bi potpuno neprikladni. Prema Vertačnikovim riječima, promjenama bi klima bila sličnija kanadskoj.

Kako spriječiti katastrofu?

Katastrofa se mogla izbjeći samo trenutnim smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Oni bi trebali doseći nulu do sredine stoljeća. S ovim upozorenjima, smatra Vertačnik, Europa bi trebala brzom strategijom smanjiti emisije i time dati primjer ostatku svijeta.

“Ako ne, moglo bi se dogoditi da će upravo Europa biti najviše pogođena u cijelom svijetu”, upozorava Vertačnik.

Autori istraživanja zaključili su da bi spomenuta trenutna promjena bila prva u posljednjih 10.000 godina, a zahvatila bi i druge dijelove svijeta.