U Crkvi Svetog Frane u Zadru, u srijedu 25..listopada u 20 sati, fra Stipe Nosić održat će predavanje o slici Gospe od Milosti koju je on nedavno prepoznao kao djelo glasovitog hrvatskog srednjovjekovnog slikara Blaža Jurjeva ( ? – 1450.).

Riječ je o slici (ulje na drvu, dimenzija 335,5 x 254 cm), na kojoj je Blažena Djevica Marija predočena kao „Marija kraljica“ (Maria Regina), „Kraljica neba“ (Regina Caeli) i „Kraljica anđela“ (Regina Angelorum). Slika, po Nosiću, zaslužuje epitet najteološkije umjetničke slike na južnoslavenskim prostorima, što će u svom izlaganju pokušati obrazložiti. U predavanju će još, između ostaloga, biti riječi o argumentima na kojima on temelji svoje otkriće. To je prije svega oporuka Blaža Jurjeva napisana 28. travnja 1448. u Zadru, u kojoj, u dijelu koji se odnosi na franjevce i na Crkvu Svetog Frane, piše: „Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia.“ (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu). Predavač će iznijeti i novo tumačenje oporuka dviju žena iz 1479. i 1487., sačuvanih u Državnom arhivu u Zadru, u kojima se spominje Kapela i slika Svete Marije od Milosti u Crkvi Svetog Frane. Pogrešno protumačeni podatci iz tih oporuka doveli su do zaključka kako je slika za vrijeme njihova nastajanja bila u izradi, pa je atribuirana različitim venecijanskim slikarima u skladu s vremenom izrade dokumenata. Prema Nosiću, Gospa od Milosti slika je koju je Blaž Jurjev, koji je slikarstvo učio u Veneciji, oporučno ostavio franjevcima, a koja je nakon njegove smrti nedovršena postavljena na oltar. Zahvaljujući ostavštinama dviju žena ona je naknadno „ukrašavana“. Argumente za autorstvo Blaža Jurjeva, uz Blaževu oporuku i preciznije tumačenje oporuka žena, Nosić potkrepljuje slikarovim sakralnim opusom i detaljima koji su svojstveni tom umjetniku.

Sadržaj slikarove oporuke i teološke poruke slike, kao i alegorijski prikaz Zadarskog mira na slici (potpisanog u sakristiji Franjevačke crkve 1358.), gdje je Blaž Jurjev smjestio sebe u franjevačkom habitu (autoportret), odaje njegovo remekdjelo. K tome, uz bogatu teološku poruku, slika prikazuje i svojevrsnu umjetnikovu „autobiografiju“. Sve to upućuje na činjenicu da se slika takvog sadržaja nije mogla „naručiti“, pogotovo ne kod stranog slikara. (Napomena: U oporuku je slikar ugradio i odredbu da ga se ukopa u fratarskom habitu u Crkvi Svetog Frane, što se nedugo nakon nastanka oporuke i dogodilo).

Napomena: Poslije predavanja sliku će u sakristiji biti moguće vidjeti u živo.