U prigodnoj zakusci, lešo janjetini “sa kuželja”, dagnjama i domaćim vinima  uz  pjesmu, šale i poeziju uživali  prijatelji iz Poličnika, Murvice, Briševa, Lovinca…Kako je Šoša sa 60 maslina dobio oko 300 litara ulja? 

Nedavni odlazak u mirovinu dugogodišnji zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe  Zadar  Željko Šoša (67) proslavio je jučer i u svom masliniku u Murvici Gornjoj. “Tu ću ubuduće provoditi više vremena nego dosad”, rekao je ne krijući zadovoljstvo što su mu se pridružili i prijatelji, mahom maslinari i vinogradari s područja općine Poličnik.

Obilasku maslinika predhodila je prigodna zakuska, lešo janjetina “sa kuželja” koju je na kominu uz poljsku kućicu za ovu prigodu pripremao Dragan  Čulina, popularni Škrce, iz Briševa. On je također bio dugogodišnji djelatnik JVP Zadar.

“Nema ništa bolje od vruće,  štrkomice posoljene janjetine s kumpirima ”, prokomentirao je  Branko Zrilić. Još kad se zaliva s dobrim domaćim crnjakom i žuticom koje su Zrilić i ostali sudionici za ovu prigodu donijeli iz vlastitih konoba.

 Guštao je i poznati zadarski profešur  Ante Kolega Bage, koji u svojim knjigama i kolumnama promiče delicije zadarskog kraja. “Imamo najbolje jestvine, vina i maslinova ulja. Vrijeme je da ih označimo, zaštitimo i brendiramo kao vrhunske robne znamke “, sugerira Bage, koji područje Bukovice uspoređuje  Arkadijom, a Ravne kotare naziva i Misirom. Najjača smo županija po ulovu i uzgoju ribe, školjki i ostalih plodova mora, dodao je dok je društvo blagovalo dagnje pripremljene netom što su stigle iz Novigradskog mora.

Obilazeći Šošin maslinik društvo se zanimalo, što i kako domaćin radi da su stabla u tako dobroj kondiciji, puna cvijeta, a i oplodnja je, zasad, iznad očekivanja.

“Ne bih imao ništa protiv da se ponovi lanjska sezona”, govori Željko. Sa 60 maslina, starih 20-ak godina, dobio je oko 300 litara ulja. Tajna uspjeha je najprije u dobroj lokaciji gdje uvik ima “malo bave”, položaj je osunčan, a zemlja plodna. Duboka. Ni suša nije problem jer u masliniku su dvije bušotine.  “Vodu smo našli već na  25 metara”, kaže Šoša, a ima je dovoljno ne samo za natapanje maslina nego i za zalijevanje ostalih kultura. Na imanju naslijeđenom od prandida Ive,  koje se prostire na 0,5 hektara je i plantaža trešanja. Željko i njegova obitelj tu sade i sve vrste sezonskog povrća, salate, pomidora, kukumara, balancana.. Sve prirodno, kako ga je Bog da. Bez pesticida, insekticida, fungicida i bilo kakvih drugih kemikalija koje koriste mnogi.

“Ne želim trovati sebe i obitelj”, kaže  Šoša. A njegova obitelj je brojna. Od sina i dvije kćeri  zasad ima 12 unučadi. “To je bogatstvo”, ističe i dodaje kako se često okupe svi i guštaju  na imanju. Uz poljsku kućicu je i nadstrešnica tako da za sve ima mista. 

O svojim poslovima i obiteljima pričali su i ostali prijatelji okupljeni na ovoj maloj svečanosti. Zadovoljstvo nije krio ni Josip Grgurica iz Poličnika.

-Ja san super zadovoljan. Nema većeg zadovoljstva nego kad se nađu ljudi koji znaju raditi i sebi dati oduška, kaže Grgurica.

Na svom obiteljskom gospodarstvu u Poličniku ima 100 maslina, 75 smokava i 1200 loza. “Imam dovoljno ulja i vina, crnog i bilog za moju obitelj i prijatelje . Ulje mi je bog bogova, a vino grom gromova, kaže duhoviti Grgurica, koji je među prvima zasadio modernu plantažu smokava koje se danas na području Zadarske županije prostiru na više od 70 hektara.

“Od smokava svake godine kupim 10 metara drva za zimu, 2 gudina i grožđa da bude vina za obitelj i prijatelje, kaže Grgurica.

On je i majstor vica, dosjetke ali i dobar pjevač. Zna i zaorcati po starinski. Uz njega pjesmu je  na druženju kod Šoše predvodio Niko Zekić, predsjednik KUD-a Sv. Kuzma i Damjan iz Slivnice. Član je i muške pjevačke skupine “Hrvatski sokolovi” koju čine pjevači iz Slivnice, Poličnika i Pridrage. 

“Ovakva druženja su sve rijeđa zato imaju posebnu vrijednost, kaže Nikola Marinović sve poznatiji pjesnik i voditelj klape Korporan iz Poličnika. Njegova najnovija pjesma o didu izazvala je ovacije i znakovit komentar jednog od nazačnih: “Tko ne voli vino, žene i poeziju – lud je čovik!”

U opuštenom ozračju uz domaće iće i piće, ugodne razgovore, pjesmu, šalu i smijeh vrijeme brzo prolazi. Zadovoljni svi, domaćin i druželjubivi gosti pa će ubrzo uslijediti i novi susret u konobi kod Škrce, Jusupovom masliniku u Briševu ili negdje drugdje. Nije bitno gdje , bitno je druženje, da razmijenjujemo iskustva, znanja i učimo jedni od drugih. Ili, kako na kraju reče Josip Grgurica, možda druženje i nije sve, ali bez druženja – sve je ništa.

Foto N.J./Dani masline