Zamislite ovo: Svratili ste u lokalni supermarket na putu kući s posla kako biste kupili nekoliko stvari za večeru, uključujući piletinu, staklenku dresinga i vrećicu nasjeckane rimske salate. Nešto kasnije, vi i vaša obitelj neočekivano ste bolesni i sigurni ste da je problem u piletini. A ispostavi se da je krivac vrećica zdrave, hrskave salate.

Velike epidemije kontaminiranog lisnatog povrća poput špinata i zelene salate dospjele su na naslovnice posljednjih godina – naići ćete na podatak da je lisnato povrće povezano s čak 22 % svih zabilježenih epidemija trovanja hranom u posljednjih deset godina – i prema mnogim stručnjacima za sigurnost hrane, nasjeckana salata u vrećici „oprana i spremna za upotrebu“ najopasnija je namirnica koju možete odabrati u supermarketu.

Često se u takvim vrećicama nalazi mješavina različitih vrsta salate, ponekad i s dodatkom začinskog bilja, i djeluje kao idealna doza zelenila na tanjuru – ali nije. Iz više razloga, prenosi Nova.rs.

Povrće iz više izvora

“Konzumacija povrća, uključujući lisnato zeleno povrće, važan je dio zdrave, uravnotežene prehrane, ali stručnjaci za sigurnost hrane često izbjegavaju prethodno pakirane salate jer mogu biti rizičnije od cijele glavice zelene salate“, objašnjava dr. Vanessa Coffman.

Ona objašnjava da „pakirano zeleno povrće obično dolazi iz više izvora i obrađuje se zajedno, što povećava šansu da se kontaminacija iz jedne serije proširi na više vrećica“, te da sam proces rezanja može čak i zarobiti i proširiti štetne patogene.

Samo pakiranje je rizično

Osim obrade prethodno nasječenih ili pakiranih mješavina zelene salate, samo pakiranje može predstavljati rizik, dodaje dr. Darin Detwiler, izvanredni profesor na Koledžu za stručne studije Sveučilišta Northeastern i autor knjige Sigurnost hrane: prošlost, sadašnjost i predviđanja. On kaže da vlaga u pakiranju može „stvoriti idealno okruženje za bakterije poput E. coli, listerije i salmonele“. Promjene temperature tijekom transporta i skladištenja također mogu omogućiti razmnožavanje patogena, piše Allrecipes.

Britanski istraživači utvrdili su da salata u vrećicama može biti posebno pogodna za razvoj bakterija koje izazivaju trovanje hranom. Razlog je sljedeći: kada se listovi salate režu i pakiraju, oslobađaju vlagu. Ta se vlaga zadržava u vrećici i s vremenom postaje idealno mjesto za razmnožavanje bakterija poput salmonele. Još jedan problem je što ta tekućina oblaže listove, stvarajući „ljepljive“ uvjete zbog kojih je bakterije teže isprati.

Više točaka moguće kontaminacije

Bakterije mogu potjecati iz tla, vode za navodnjavanje ili se mogu prenijeti tijekom berbe. Već na polju salatu mogu kontaminirati životinje, ptice, pa čak i sami radnici, a kada salata stigne u tvornicu na obradu i pakiranje, rizik se dodatno povećava.

“Pakirana zelena salata i špinat posebno su podložni kontaminaciji zbog višestrukih točaka rizika u lancu opskrbe hranom“, objašnjava Cofman. „Kontaminacija se može dogoditi već na razini farme. Polja mogu biti izložena štetnim bakterijama iz obližnjih stočarskih farmi, divljih životinja, radnika ili kontaminirane vode za navodnjavanje ako se ne poštuju strogi odgovarajući protokoli sigurnosti hrane.“

Kontaminirana voda često je uzrok epidemija. Nedavno je jedna velika epidemija trovanja hranom bila povezana s rimskom zelenom salatom, a izvor zaraze bila je voda za navodnjavanje zaražena bakterijama. Tijekom te epidemije oko 200 ljudi se razboljelo, a petero je preminulo. Ipak, ako postoji neka „svijetla točka“, to je činjenica da lisnato povrće, uključujući salatu, nije povezano s najvećim brojem smrtnih ishoda – tu neslavnu titulu drži meso peradi.

Bakterije koje prijete iz nasjeckane zelene salate

Nekoliko bakterija čini ovu namirnicu posebno problematičnom.

E. coli (osobito E. coli O157:H7) – jedna od najpoznatijih bakterija koja je više puta bila uzrok epidemija trovanja hranom povezanih s rimskom ili drugom zelenom salatom. Ovaj soj proizvodi Shiga toksin i može izazvati teške simptome i komplikacije ako se unese putem zagađene salate.

Salmonella – često se spominje kao bakterija koja se može brzo razmnožavati u uvjetima vlage unutar vrećice s nasjeckanom salatom i uzrokuje salmoneloze (crijevna trovanja).

Listeria monocytogenes – bakterija koja može opstati i rasti na salati, osobito u hladnim, vlažnim uvjetima; izaziva listeriozu, ozbiljnu infekciju koja posebno pogađa trudnice, starije osobe i imunokompromitirane ljude.

Campylobacter – bakterija koja se spominje u kontekstu lisnatog povrća kao potencijalni uzročnik trovanja, iako je češće povezana sa sirovim mesom.

Aeromonas sp. – vrste bakterija koje su pronađene na salati, ali se rijetko identificiraju kao uzrok velikih epidemija trovanja.

Yersinia (npr. Y. intermedia, Y. kristensenii) – spominju se kao organizmi prisutni na salati, iako su rjeđe povezani s ozbiljnim ishodima.

“Oprano i spremno za upotrebu”?

Poseban problem je i to što na pakiranjima nasjeckane salate često stoji oznaka „tri puta oprano“ i „spremno za upotrebu“. To može stvoriti dojam da je salata potpuno sigurna, ali to, nažalost, obično nije točno.

Čak i ako je salata oprana prije pakiranja, vlaga koju kasnije oslobađaju oštećeni listovi potiče rast bakterija koje su eventualno preostale. Gotovo je nemoguće ukloniti baš sve bakterije, čak i uz višestruko pranje.

Neki izvori savjetuju da salatu iz vrećice treba ponovno oprati kod kuće, ali američka FDA to ne preporučuje. Dodatno pranje u nehigijenskom okruženju može čak povećati rizik od kontaminacije.

Kako smanjiti rizik od trovanja?

Kad god možete, birajte svježu, nepakiranu salatu umjesto one iz vrećice.

Ako kupujete pakiranu salatu, pripazite da birate vrećice bez vidljive vlage, oštećenja ili promjene boje.

Čuvajte lisnato povrće u hladnjaku i na suhom. Ako postoji datum „upotrijebiti do“, bacite salatu nakon tog datuma – ili još bolje, pojedite je ranije.

Pazite na križnu kontaminaciju: ne koristite iste daske i noževe za sirovo meso i salatu.

Budite jednako oprezni s organskom salatom. Organski uzgoj ne znači automatski da nema bakterija.

Trudnice, osobe starije od 65 godina i ljudi s oslabljenim imunitetom trebali bi izbjegavati salatu iz vrećice zbog većeg rizika od komplikacija.

Izbjegavajte salate sa samoposlužnih barova i restorane u kojima ne znate kako se povrće skladišti i priprema.

Ako se razbolite nakon konzumacije salate ili lisnatog povrća, prijavite to lokalnoj zdravstvenoj ustanovi kako bi se izvor zaraze mogao pratiti.

„Piti, jest pit!” novi je singl zadarskog autorskog rock benda Elkan Florida. 

Riječ je o šestom singlu sve poznatijeg benda iz Zadra. Pjesmu, kao i prethodnih šest, izdaje najveća hrvatska diskografska kuća Croatia Records, a premijerno je predstavljena na CMC TV-u i na službenom YouTube kanalu benda.

Spot i pjesmu možete pogledati na linku:
https://youtu.be/4UCTZa1rZiU?si=J3hxJMJnuWbjzJAC

Spot je sniman u Zadru te u Stankovcima, na obiteljskom imanju i klaonici mesnice obitelji Miletić. U glavnim ulogama ovoga puta pojavljuju se Vjekoslav Balin i Zoran Miletić. Za produkciju pjesme i spota bili su zaduženi Renato Babić i njegov Liquid Cat Studio.
Tekst i glazbu, uz Renata Babića, potpisuju i Zvonko Ćoso te Elkan Petrov.
„Piti, jest pit!” već je šesti singl ovog zadarskog benda.

Do kraja godine planira se izlazak cijelog albuma, a u tijeku je i formiranje bendovske postave te najava prvog nastupa nakon izlaska albuma. Svih šest singlova prati i šest video spotova, što je rijetkost na domaćoj sceni i dodatno potvrđuje ozbiljnost ovog benda.

Posebno veseli činjenica da je Zadar dobio bend s jakim autorskim pečatom, prepoznat i na nacionalnoj razini, uključujući i diskografsku kuću Croatia Records, koja stoji iza svih dosadašnjih izdanja Elkan Floride.

Elkan Florida nastao je kao spontani projekt trojice zadarskih glazbenika s bogatim iskustvom i zajedničkom ljubavlju prema stvaranju. Renato Babić i Zvonko Ćoso, nekadašnji članovi kultnog benda Postolar Tripper (gitarist i menadžer), u suradnji s mladim kantautorom Elkanom Petrovom, udružili su snage kako bi oživjeli svoje ideje. Sve je započelo ležernim druženjem, a projekt se razvio u pravu bendovsku formaciju, što obećava još mnogo uzbudljivih izdanja.

Obični i grčki jogurt imaju različite proizvodne procese, što im daje specifične hranjive vrijednosti i okuse.

Kako navodi Health, obični jogurt je obično kremastiji i bogatiji ugljikohidratima, dok je grčki jogurt najčešće gušći i bogatiji proteinima. Oba mogu pridonijeti zdravlju probavnog sustava, kao i imunološkog sustava.

Grčki i obični jogurt fermentirani su mliječni proizvodi. Obje vrste proizvode se od svježeg mlijeka i živih bakterijskih kultura, ali se nakon fermentacije obrađuju na različite načine, prenosi Klix.

Obični jogurt

Priprema običnog jogurta započinje zagrijavanjem svježeg mlijeka kako bi se uništili potencijalno štetni patogeni. Zagrijano mlijeko zatim se kombinira sa živim bakterijama, najčešće Streptococcus thermophilus i Lactobacillus bulgaricus.

Smjesa se ostavlja da fermentira dok ne postigne kiseli pH od oko 4,5. Kako laktoza u mlijeku fermentira u mliječnu kiselinu, smjesa se zgušnjava.

Grčki jogurt

Grčki jogurt prolazi isti proces fermentacije kao i obični jogurt, ali zahtijeva dodatne korake nakon toga. Nakon što postigne željenu razinu kiselosti, jogurt se više puta cijedi kako bi se uklonio višak sirutke i drugih tekućina.

Broj cijeđenja ovisi o količini sirutke nastale tijekom zagrijavanja. Zbog tog procesa grčki jogurt ima znatno gušću teksturu i veći udio proteina jer se uklanja većina tekućine.

Nutritivne razlike

Grčki jogurt obično sadrži više proteina i masti od običnog jogurta, iako su dostupne i varijante s manjim udjelom masti. Obični jogurt u pravilu sadrži više ugljikohidrata, dok se procesom cijeđenja kod grčkog jogurta uklanja velik dio šećera.

Obični jogurt često ima i više natrija te gotovo dvostruko više kalcija. Jedna porcija običnog jogurta od 225 grama osigurava oko 17 % preporučenog dnevnog unosa kalcija, u usporedbi s oko 10 % u istoj količini grčkog jogurta.

Prednosti i nedostaci običnog jogurta

Obični jogurt izvrstan je izvor kalcija, koji može povećati mineralnu gustoću kostiju. Veći udio ugljikohidrata može pružiti brz izvor energije, dok živi probiotici mogu poboljšati zdravlje crijeva, probavu i imunitet.

U usporedbi s grčkim jogurtom, obični jogurt sadrži više ugljikohidrata i manje proteina, što možda nije idealno za kontrolu razine glukoze u krvi ili za osobe koje slijede prehranu s visokim udjelom proteina radi rasta mišića ili gubitka tjelesne mase.

Prednosti i nedostaci grčkog jogurta

Grčki jogurt bogat je proteinima te u kombinaciji s treningom snage može pridonijeti povećanju mišićne snage i poboljšanju sastava tijela. Njegov probiotički sadržaj također može podržati zdravlje crijeva i imunološkog sustava.

Tijekom procesa cijeđenja uklanja se više laktoze nego kod običnog jogurta, pa ga osobe s intolerancijom na laktozu često lakše podnose. Zbog manjeg udjela ugljikohidrata, grčki jogurt mogu preferirati i osobe koje kontroliraju razinu šećera u krvi.

S druge strane, visok udio proteina može dovesti do prekomjernog unosa kalorija ako se konzumira u velikim količinama. Iako sadrži manje laktoze od drugih vrsta jogurta, grčki jogurt je ipak ne sadrži u potpunosti te kod osjetljivih osoba može izazvati probavne smetnje.

Koji je bolji?

Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje je li grčki ili obični jogurt zdraviji izbor. Prilikom odabira važno je razmotriti koje hranjive tvari su vam potrebne, kao i koje okuse i teksture preferirate.

Grčki jogurt sadrži više proteina i manje ugljikohidrata, što može pomoći u rastu mišića, kontroli šećera u krvi i gubitku tjelesne mase. Obični jogurt, s druge strane, najčešće sadrži više kalcija, koji je važan za zdravlje kostiju, te više ugljikohidrata koji osiguravaju energiju.