Još uvijek se ne zna odakle su točno potekli ni kako je moguće da su toliko dugovječni.

Na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunzakoja se smjestila u regiji Gilgit-Baltistan, stanuje narod čiji pripadnici redovito dožive i do 120 ili 130 godina. Neki su čak proslavi ili 145., ali koliko je tko teočno star teško je odrediti jer Hunze nemaju rodne listova ni dokaze kojima bi potkrijepili svoju vitalnost.

U ostatku Pakistana predviđeni životni vijek je 67 godina, ali u izoliranom području na Himalaji uvjeti su posve drugačiji. Istraživači su zabilježili da žene mogu zatrudnjeti vrlo kasno, u šezdesetima i kasnije, a smatra se i da ne boluju od raka. Znanstvenici objašnjenje traže u okolišu i hrani.

Naime, Hunze piju vodu iz ledenjaka, uzgajaju svoju hranu, a s obzirom na to da su odsječeni od obližnjih gradova, ne jedu ništa prerađeno. Marelice su često na njihovu jelovniku, a tijekom posta danima, pa čak i mjesecima, ne jedu ništa osim svježeg soka i koštica tog superzdravog voća. Meso im nije svaki dan na jelovniku, dominiraju žitarice i povrće. Prakticiraju jogu,vježbe disanja i meditaciju.

Još uvijek se ne zna mnogo ni o njihovom porijeklu. Svjetlije su puti od susjednih naroda, a njihov jezik sličniji je baskijskom nego bilo kojem drugom koji ih ukružuje. Neki misle da su potomci Aleksandra Velikog kojeg nisu mogli slijediti nego su odlučili ostati na Himalaji, piše Punkufer.