Blanka Vlašić objavila je kraj karijere.

Proslavljena hrvatska atletičarka nije se više mogla s nositi s ozljedama. Od navijača i javnosti oprostila se pismom koje prenosimo u cijelosti.

“Dragi prijatelji atletike, drage moje navijačice i navijači,

još od Rija se trudim zakrpati ozljedu, punih četiri godine nade da ću još jednom stati pred letvicu i izazvati samu sebe. Dišem sport od svog rođenja, skok u vis je nedjeljivi dio mene i tako će uvijek biti. Zato sam pustila da odluka o prestanku karijere dođe prirodno. Mnogi su mi i prije osvojene bronce u Riju govorili da odustanem, kako sam već napravila puno. Ali, da sam ih slušala, ne bih osvojila još jedno olimpijsko odličje, medalju koja mi posebno znači jer sam je osvojila doslovno s jednom zdravom nogom.To natjecanje je izvuklo sve iz mene, pa i ono što nisam znala da imam.

Godine nakon su donijele bezbrojne rehabilitacijske tretmane, nadu, pa razočaranje, i tako u nedogled. Ipak, iako bi promatraču sa strane bilo na prvi pogled jasno da je vrijeme da se posvetim novim izazovima u životu, odluka je morala biti moja. Prije nego je došla, prošla sam sve faze tugovanja i za mene je to bilo najteže razdoblje u karijeri. I tek nakon svega, u jednom sasvim običnom i mirnom danu, na srce mi je sjelo: “Gotovo je”. Znala sam da je vrijeme i bila sam potpuno mirna. Dapače, osjetila sam olakšanje koje nikad ne bih imala da sam ‘išla preko reda’ i naprasno stala onda kada su mnogi mislili da trebam.TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

U cijelom tom procesu imala sam veliku podršku svoje obitelji, oca i trenera Joška, Bojana i prijatelja. Znali su da je to borba kroz koju moram sama proći i izboriti se za odluku čiste glave. Svaki sportaš će me razumjeti – rastanak nije lagan. Ostavljamo iza sebe velike emocije, osvojene vrhunce, pobjede nad samima sobom, veličanstvene trenutke koje se riječima ne daju opisati. Ali, to sve ostaje dio nas. Dio koji nosimo u budućnost. I ja nosim sve svoje uspjehe i neuspjehe i utkat ću ih u neku novu priču. Stoga ću uvijek ostati u sportu. Svojim iskustvom i znanjem želim trajno i aktivno doprinositi daljnjem razvoju svjetske atletike i sporta općenito.

Ponosna sam na svoju karijeru. Prije svega zahvalna sam Bogu na blagoslovu talenta i okolnostima u kojima je taj talent mogao procvasti. Prijateljima i navijačima koji su vjerovali i skakali zajedno sa mnom. Iako je atletika individualni sport, uvijek sam se osjećala kao dio ekipe, jer nisam skakala samo za sebe. Istrčati počasni krug s hrvatskom zastavom za mene je uvijek bila najveća čast. S mirom u srcu, zahvalna na svakom centimetru i svakom pljesku, okrećem novu životnu stranicu.

Vaša Blanka”