Krunoslav Kićo Slabinac, legenda tamburaške, zabavne i popularne glazbe, preminuo je u 77. godini života.

S više od 500 snimljenih pjesama na brojnim singl i LP pločama te CD-ima među kojima je otpjevao evergreene zabavne i narodne glazbe, Kićo Slabinac je ostavio nezaobilazan trag u hrvatskoj glazbenoj baštini. Osim kao sjajan pjevač istaknuo se tijekom života i kao najbolji promotor svoga kraja, a pored brojnih nagrada i diskografskih priznanja dobitnik je i Nagrade za životno djelo ostvareno u području kulture koju mu je dodijelila Osječko–baranjska županija.

Rođen je u Osijeku ratne 1944. godine. Već u osnovnoj školi počeo je glumiti u dječjem kazalištu, svirao je tamburu, što i nije čudno jer je riječ o instrumentu koji je susretao na svakom koraku. Izmamiti osmijeh na licu publike, ali pjevati iz duše osjetio je kao svoj poziv. Prvi susret s glazbom Elvisa Presleya doveo je do toga da je Kićo zaboravio tamburu i, potpuno zaveden glazbom koju su obožavali i prihvatili mladi širom svijeta, postaje jedan od naših pionira rock ’n’ roll glazbe. Iako je imao sreću da su mu roditelji mogli platiti učitelja gitare, klasična glazba nije ga toliko privlačila. Za Kiću je postojao samo rock ’n’ roll pa je već krajem 50-ih godina počeo svirati gitaru na plesnjacima. Tada je krenuo s nastupima u grupi Kon-Tiki, koja se nešto kasnije preimenovala u Tornado. Ozbiljniji početak bavljenja glazbom dogodio mu se osnivanjem grupe Dinamiti s kojom je doživio prve uspjehe u karijeri. Prijavili su se na natjecanja rock skupina u Zagrebu i Beogradu i na oba pobijedili. Nakon povratka iz vojske Kićo je odlučio nastaviti karijeru kao solo pjevač. Preselio se u Zagreb gdje je nastupao pjevajući pjesme Toma Jonesa i Elvisa Presleya. Pobijedivši u Zagrebu na jednom natjecanju pjevača početnika, Kićo je dobio priliku da zabavlja publiku u jednom klubu u koji su zalazili poznati glazbenici. Upravo ga je u tom klubu čuo Nikica Kalogjera koji mu je 1969. godine omogućio nastup na Splitskom festivalu. Kićo je otpjevao zapaženu pjesmu „Samo zbog ljubavi“. Godinu dana kasnije pobijedio je na Opatijskom festivalu s pjesmom „Više nećeš biti moja“, autora Aleksandra Koraća, a već sljedeće, 1971. godine predstavljao je Jugoslaviju u Dublinu na natjecanju za pjesmu Europe s pjesmom „Tvoj dječak je tužan“ s kojom je osvojio 14. mjesto. U domovini Kićo je nizao uspjehe i vrlo brzo postao jedan od najpopularnijih pjevača u državi. Njegova pjesma „Zbog jedne divne crne žene“ postigla je ogroman uspjeh i učvrstila njegov status na estradi. Brojni nastupi i pobjede na tada popularnim festivalima, nastup na Euroviziji, milijunske naklade i slava doveli su ga do statusa mega zvijezde.

Početkom 70-ih Kićo je boravio u SAD-u, a nakon povratka okrenuo se glazbi iz svog slavonskog kraja i time otvorio još jedan glazbeni pravac u kojem je bio jednako uspješan kao i u zabavnoj. Osnutkom Slavonskih bećara kao prethodnika ansambala tog tipa, gradi novi način predstavljanja izvorne narodne glazbe te poput mosta spaja iseljenike s domovinom iskazujući svoju slavonsku i hrvatsku pripadnost. Ljubav prema zabavnoj glazbi bila je kod Kiće Slabinca i dalje prisutna i redovno se pojavljivao na festivalima zabavne glazbe gdje je povremeno i pobjeđivao. Veliki uspjeh postigao je pjesmama koje je sam napisao: „Plavuša“, „Pokloni mi jedan dan“, „Zbog jedne divne crne žene“ i „Tri slatke riječi“. Tijekom svoje dugogodišnje karijere, koja je trajala točno 60 godina, Kićo je surađivao s brojnim autorima, a njegove pjesme potpisuju najveća skladateljska imena: Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i mnogi drugi.

U svoju diskografiju upisao je više od dvadeset i pet studijskih albuma, gotovo pedeset singl ploča i dvanaest kompilacija. Svoj prvi album „Krunoslav Kićo Slabinac“ objavio je 1972. godine za tadašnji Jugoton, a s nekoliko kompilacija „Zlatna kolekcija“ (2006.), „The Platinum Collection“ (2007.), „Najljepše ljubavne pjesme“ (2010.), „50 originalnih pjesama“ (2015.) redovito se nalazio u najvažnijim edicijama Croatia Records kao jedan od najtiražnijih i najpopularnijih pjevača zabavne glazbe. Kićine pjesme, od onih zabavnog karaktera, pa sve do najljepših narodnih i tamburaških skladbi, među kojima su „Kad čujem tambure“, „Hej, bećari“, „Vesela je Šokadija“, „Seoska sam lola“, „Ako zora ne svane“, „Otiš’o je s mirisima jutra“, „Inati se Slavonijo“, „Slavonijo, ja sam tvoje dijete“ i mnoge druge ostat će njegova najveća glazbena ostavština. Njegova kompilacija božićnih pjesama „Christmas with Kićo“ (Svim na zemlji mir, veselje) objavljena prvi put 1983. godine ostat će zapamćena kao najprodavanija božićna kompilacija na ovim prostorima, a njeno reizdanje 2002. godine dosegnulo je platinastu nakladu. Posljednju kompilaciju „Cvijet čežnje – Kićo Dalmaciji“ Croatia Records objavila je 2017. godine, a na njoj se nalaze njegove uspješnice sa Splitskih festivala. Upravo je na splitskoj pozornici ovog ljeta na 60. Festivalu zabavne glazbe posljednji put uživo pjevao na retrospektivnoj večeri.

Krunoslav Kićo Slabinac, poput mnogih svojih kolega s pedeset i više godina karijere, nije znao za mirovinu i najveća želja mu je bila nastupati dokle god je živ. Želja mu je ispunjena, a mi ćemo zauvijek biti počašćeni što smo imali prilike surađivati s njim.

Foto: Ivo Dunat (Klikam Studio)