U zgradi Hrvatske biskupske konferencije (HBK) na Ksaveru u Zagrebu, u ponedjeljak 8. lipnja, počelo je dvodnevno 60. plenarno zasjedanje HBK pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je pozdravljajući nazočne članove najavio program zasjedanja.

Pozdrav predsjednika, nadbiskupa Puljića, prenosimo u cijelosti:

“Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni Apostolski nuncije, gospodo nadbiskupi i biskupi, poštovani Generalni Tajniče sve vas od srca pozdravljam na ovom redovitom 60. plenarnom zasjedanju HBK. Na zadnjem izvanrednom susretu ovdje, 27. siječnja 2020. predvidjeli smo neke programe, među kojima: Redovito zasjeda-nje HBK (21.-23.04), susret Hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu (9.-10.05), susret HBK i HRK (8.06.), te izvanredno zasjedanje HBK (9.06). Pandemija covida-19 koja nas je zahvatila polovicom ožujka, omela je ove i druge brojne pastoralne planove i programe, ne samo kod nas, već i, diljem svijeta. A onda u nedjelju, 22. ožujka 2020. u 6, 24 sati dogodio se u Zagrebu potres (5,5 stupnjeva) koji je ostavio razorne posljedice, kako na zgradama gdje ljudi žive, tako i na sakralnim objektima u kojima se Bogu mole i euharistiju slave.

Dok Bogu zahvaljujemo da usprkos silini potresa nije bilo ljudskih žrtava, vama Uzoriti gospodine kardinale Bozaniću, Vašem sufraganu mons. Milanu Stipiću i svim župama i redovničkim zajednicama u našem glavnom gradu, koje su osjetile i pretrpjele posljedice razornog potresa, izražavamo svoju kršćansku solidarnost i bratsku blizinu.

Posebice pozdravljam na ovom zasjedanju Apostolskog Nuncija u RH, preuzvišenog gospodina mons. Giorgia Linguu, koji je u ovom kratkom razdoblju obišao dosta naših biskupija i krajeva, predvodio više liturgijska slavlja, te susreo dosta javnih službenika u našoj državi. Upućujem Vam, Eccellenza, dobre želje za plodan i uspješan rad koji obavljate u ime Svetoga Oca i Svete Stolice. Neka stanovnici naše zemlje osjete Vaše zauzeto služenje u službi općeg dobra. Hvala Vam na nazočnosti među biskupima, kao i riječima koje ćete nam danas uputiti.

Rekoh kako nas je korona virus prilično uzdrmao i poremetio brojne naše planove i programe. Ali, i učinio svjesnim da smo u bîti „vrlo slabašni i nejaki“ kad nas jedan „tako sićušan virus“ može baciti na koljena i uzrokovati višeslojnu krizu golemih razmjera. Malo je bilo potrebno da čovjek osjeti krhkost i granice svoje moći i vlastitih snaga, kao što je to bilo tijekom nedavne opće pandemije. A onda potres u Zagrebu koji je iznjedrio velikodušne i požrtvovne pojedince institucije, zdravstvene djelatnike, caritasove volontere.. Oni su posvjedočili snagu i osjetljivost za druge, pa su ljudi imali prigode učiti biti dobri, brižljivi i solidarni.

Vidjeli smo uz to kako su pojavom korona virusa diljem svijeta poduzimane neviđene mjere opreza, karantene, zabrane kretanja i rada, dezinfekcija prostora, obustava okupljanja u liturgijskim prostorima, ukidanje redovite školske i sveučilišne nastave, nametanje distance među ljudima i dr.

U kontekstu pandemije i njezinih posljedica zapele su mi za oko tri stvari koje letimično spominjem:

a) Prošlih dana u Italiji je objavljeno kako će se i dogodine nastava odvijati „on-line“. To je bilo povod novinaru da napiše kako nas to vodi prema „tehnološkom barbarstvu“ i „virtualizaciji sveučilišta“. Stoga je naslovio svoj novinarski uradak: „Zbogom sveučilište, slijedi digitalna diktatura“.

– Sličnu bojazan „digitalizacije i virtualizacije“ izrazio je prije par godina uvaženi psihijatar u Njemačkoj i dobitnik brojnih prestižnih nagrada, Manfred Spitzer. Njegova knjiga „Digitalna demencija“ prevedena je i objavljena i kod nas (2018.). U knjizi se autor kritički osvrće na posljedice „elektroničkih medija, pametnih telefona, računala i stalne navezanosti na Internet“. Sve nas to, veli on, „oslobađa uobičajenih mentalnih napora, pa ljudi postaju ovisni o tehnologiji, a njihove psihičke sposobnosti bivaju sve slabijima“. Stoga je i stavio podnaslov u knjizi „kako mi i naša djeca silazimo s uma“. Njegova znanstvena i kritička razmišljanja mogu pomoći svima da budu kadri „oduprijeti se pred opasnošću medijske manipulacije (Manfred Spitzer, Digitalna demencija –kako mi i naša djeca silazimo s uma, Ljevak Zagreb 2018.).

b) Kritizirajući prije petnaestak dana ishitreno traženje krivaca za pandemiju korona virusa, milanski nadbiskup Mario Delpini ocijenio je da će trebati vremena da „zaista razumijemo što se to dogodilo ovih prošlih mjeseci”.

– „Ne sviđa mi se, rekao je nadbiskup, lov na krivce, a ni agresivni glasovi onih koji se smatraju žrtvama. Platili smo visoku cijenu. Previše je bilo mrtvih da bismo sada površno zaključivali i osuđivali. Uz potrebu temeljite analize o poduzetim mjerama i širenju zaraze, sada nam je u prvom redu potrebno suosjećanje zbog oboljelih i preminulih. Ali, i zahvalnosti onima koji su nam pomogli, riskirajući vlastito zdravlje i zdravlje svojih obitelji“ istaknuo je nadbiskup Delpini (Repubblica, 24. svibnja).

c) Papa je u tom kontekstu na svetkovinu Duhova uputio video poruku na španjolskom (30. svibnja 2020.), u kojoj je rekao da će nakon pandemije sve biti drukčije. A svijet će biti bolji ili gori. U tom obraćanju ponudio je određeno usmjerenje:

– Naglasio je ponajprije kako nam je potreban „Duh Sveti koji će nam dati novi pogled na svijet i pomoći otvoriti um i srca da se suočimo sa sadašnjošću i budućnošću“.

– Istakao je i lekciju koju smo naučili iz iskustva s Covidom-19, da je „čovječanstvo jedna ljudska obitelj, te da nikomu ne uspijeva sâm se spasiti“.

– Podvukao je i naglasio činjenicu kako bi „sve ove patnje bile uzaludne ako zajedno ne bi gradili pravednije društvo“, te poželio da okončanje svjetske pandemije bude prigoda „okončati i pandemiju siromaštva“.

– Završio je preporukom i željom da se sve više „otvaramo Duhu Svetomu koji neka nam promijeni srca i pomogne nam postati boljima“. (Hina, 31. 05. 2020.).

Ovim Papinim razmišljanjima i željama moglo bi se dodati samo onu završnu riječ iz Konavoske zdravice: „I hoće ako Bog da“.

Od zadnjega redovitog 59. plenarnoga zajedanja (16.-18. listopada 2020.) održano je izvanredno zasjedanje HBK, 27. siječnja 2020., o kojem ste dobili Zapisnik prošloga tjedna. Na ovom zasjedanju osvrnut ćemo se na deveti pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike, te predložiti temu za sljedeći deseti kolokvij. Raspravit ćemo prijedlog promjena nekih članaka Statuta HBK i osvrnut ćemo se na izvješća Predsjednika, Komisija, Vijeća i Odbora HBK.

Na zasjedanju će biti predstavljene na usvajanje Pravilnik i Smjernice za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Odobrit će se nastavni materijali za katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, te razgovarati o zauzetosti vjeroučitelja laika u životu Crkve. Bit će govora i o svetom Jeronimu povezano s Nedjeljom Riječi Božje koju je ustanovio Papa Franjo u rujnu prošle godine. Velika godišnjica ovog crkvenog naučitelja, naime, kao i ustanovljenje „Nedjelje Riječi Božje“ dobra je prigoda razmisliti o Jeronimovoj izreci: „Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista“.

Planiramo završiti radom zajedničkim objedom sutra, 9. lipnja 2020. godine. Još jednom sve vas od srca pozdravljam i želim plodan rad i blagoslovljeno naše zborovanje.”