Mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru, svakoga jutra slavi misu bez naroda u crkvi sv. Šimuna pred otvorenom škrinjom toga sveca iz Isusovog vremena. Nakon mise počasti relikvije i predaje potrebe cijeloga naroda i svijeta, svih pogođenih koronavirusom i najnovije, posljedicama potresa u Zagrebu.

Inače je u korizmi škrinja sv. Šimuna zatvorena, ali u ovoj iznimnoj situaciji svaki dan je otvorena i pred njom mons. Lenkić zaziva zagovor u zaštiti od nemilih događaja koji potresaju svijet. Šimun, Božji prorok, na svojim rukama držao je dijete Isusa i prepoznao u njemu obećanoga Mesiju. Tijekom osam stoljeća čašćenja u Zadru zaštitio je stanovnike Zadra od brojnih pošasti tijekom burne povijesti. U njegovom Himnu zaziva se zaštita cijele hrvatske domovine: „O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče. Tvoje ruke časne, svete, prikazaše Božje dijete. Pravedniče Sveti Šime, slavimo ti sveto ime. Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti. Slomi snagu dušmaninu, brani našu domovinu“.

„U liturgijskoj godini slavimo puno naših svetaca i zaštitnika čijem se zagovoru utječemo te molimo njihovu pomoć i zaštitu. Jedan od važnih zaštitnika Zadra je i naš sv. Šime. Njemu se, kao svom nebeskom zaštitniku i zagovorniku, naš grad i čitava Crkva zadarska utjecala u različitim životnim situacijama i potrebama. Mislim da je ovo opet važan trenutak u kojem ćemo, poput naših predaka, zavapiti u potrebi našem velikom svetom Šimi“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši: „Svi možemo uočiti kako se jednostavno sve naše sigurnosti pred navalom zla koje se u ovom trenutku zove virus, ruše kao kule od karata. Željeli bismo se osigurati i sačuvati, a vidimo kako nam je to nemoguće. Zato je potrebno prepoznati taj milosni trenutak Božjeg pohođenja, u kojem ćemo moliti i vapiti Bogu da nas, po zagovoru našega svetoga Šime, očuva od bolesti duše i tijela i mnogih drugih zala koja udaraju na nas“ potaknuo je mons. Lenkić.

Podsjetio je da Evanđelje kaže kako je sveti Šime bio „pravedan i bogobojazan te je iščekivao utjehu Izraelovu“, kao i da je „Duh Sveti bio na njemu“. „Upravo taj dar, Duh Sveti, dao mu je spoznati trenutak Božjega pohođenja. I nama je darovan taj isti Duh da bismo u pravednosti i bogobojaznosti iščekivali utjehu u ovom teškom trenutku za čitavo čovječanstvo“ istaknuo je mons. Lenkić.

„Ovih dana dane su nam upute o ponašanju u našoj društvenoj zajednici, a prema odluci naših biskupa i naša vjernička okupljanja doživjela su svoje promjene. Treba naglasiti da je jedna od najtežih odluka za Crkvu ona koja ograničuje slavljenje euharistije, otajstva iz kojega se Crkva rađa i od kojega Crkva živi. Ali takve odluke u povijesti Crkve nisu nepoznate, tako da u sadašnjemu vremenu, pred raznim opasnostima za život ljudi, treba osluškivati Božju volju i biti vođen istim Kristovim Duhom“ rekao je don Josip, ističući da „svaka takva odluka, kao i sve drugo u životu kršćana, treba biti vođeno ljubavlju, poglavito ljubavlju prema Crkvi, Kristovu Tijelu“.

„Ovo je prilika da svatko od nas iznova otkrije važnost slavljenja svete mise. Svaki svećenik svakako i dalje slavi svete mise, doduše privatno, ali na nakane naroda i vjernika. Vjernici su pozvani u duhu sjediniti se sa svećenicima. Bog nam je darovao Crkvu i sakramente kao darove spasenja, ali On je uvijek slobodan milost darivati na druge načine. U ovoj situaciji prihvatimo to strpljivo kao žrtvu i dio našega korizmenog hoda, upućujući molitvu Bogu da ova zaraza što prije prestane“ rekao je mons. Lenkić, promišljajući o korizmi kao putu obraćenja i zajedništva sa sv. Šimunom.

„Korizmeno vrijeme posebno nas potiče na ozbiljniji pristup životu ali i našem odnosu prema Bogu i čitavoj stvorenoj stvarnosti. Kroz to vrijeme više puta čujemo poziv Crkve: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. U korizmenom predslovlju čujemo riječi: „Ti si, Bože, nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje“. Ove korizme posebno smo potaknuti na ozbiljniji pristup životu, ali i traženju dubljeg smisla poziva na obraćenje. Situacija u kojoj smo se našli, kao narod i kao čitav svijet, nas vjernike još više povezuje u molitveno zajedništvo, unatoč tome što nam je ono euharistijsko, zbog novonastalih okolnosti, onemogućeno“ istaknuo je generalni vikar.

Don Josip je istaknuo i da je korizma vrijeme strpljivosti. „Iako se puno puta u životu susrećemo s pojmom strpljivosti, čini mi se da nam se teško odvažiti na put strpljenja. Naš užurbani način života, obveze, poslovi i drugo, kao da nas uvijek tjeraju da budemo brži i brži. Stvara se dojam da ako to nismo, onda zaostajemo za ostatkom svijeta. Tako i u našim međuljudskim odnosima sve mora biti brzo i odmah. Mnogim situacijama pristupamo odrješito i brzopleto. Kroz korizmu, Crkva nas poziva da zastanemo i malo više promišljamo o svom životu, duhovnom i tjelesnom. Vjerujem da nam je puno puta to došlo do ušiju, ali ne i do srca i pameti. Kao da smo puno puta indirektno na taj poziv odgovorili: ‘Nemam sada vremena za to. Imam sada važnijih stvari’“ upozorio je don Josip, podsjetivši da cijeli Stari zavjet govori o Božjoj strpljivosti prema Izabranom narodu.

„No, govori nam i kako taj isti narod nema strpljivosti niti s Bogom niti s njegovim prorocima. Žali se, mrmlja. Traži od Boga dokaz Njegove prisutnosti i naklonosti – ovdje i sada. Novi Zavjet nam na drugačiji način govori o Božjoj strpljivosti i ljubavi koja se na najljepši mogući način očitovala u Isusu Kristu. “Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista” (Tit 2, 11-13). To je Božja pedagogija. Strpljiv je s nama da bismo i mi bili strpljivi jedni prema drugima. Trenutak u kojem se našlo čitavo čovječanstvo jest vrijeme strpljivosti. Sve ono na što smo navikli, što se podrazumijevalo i što je bilo normalno, najednom je postalo drugačije i neočekivano – na našoj društvenoj razini, na vjerskoj, crkvenoj – doživjelo je svoja ograničenja. Zar to nije ozbiljan poziv da i kao narod i kao Crkva budemo strpljivi? Neka se naše potrebe i čežnje sjedine u zajedničku molitvu koju upućujemo Bogu po zagovoru svetoga Šime: Bože izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si pravednom starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo: Usliši molitve svoga naroda po zagovoru svetog Šime. Daj nam ići putem vjere i ljubavi dok ne prispijemo k tebi, Svjetlu neugasivom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen“ zaključio je mons. Josip Lenkić, upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru.

Izvor: Zadarska nadbiskupija