Connect with us

Svijet

ŠTO NAS ČEKA ZA 10.000, A ŠTO ZA BILIJUNE GODINA: Zaboravite smakove svijeta, predviđaju se još gori scenariji

Objavljeno

-

Pokušajte ne pasti u depresiju

Postoji niz teorija kako će se naša budućnost razvijati, primjerice geolozi su prilično sigurni da će se kontinenti spojiti, klimatolozi kako ćemo se uskoro kuhati, fizičari relativno precizno mogu odrediti kada će Sunce umrijeti, itd. Korisnik/ca WannaWanga na imguru je marljivo skupila sve te teorije i složila prilično pitku, i prilično depresivnu kronologiju naše budućnosti. Neke od točaka ostaju međusobno kontradiktorne (primjerice sudbina našeg Mjeseca, ili različite teorije o kraju svemira) zato što su modeli koji ih analiziraju često usredotočeni samo na jedan segment, a ovdje su stavljene u ukupnu sliku čitavog sustava.

Za 10.000 godina

Ako se Wilkesov bazen u istočnoj Antarktici počne topiti i izlijevati, toliko bi otprilike trebalo da se potpuno otopi i izlije u more čitav ledeni plašt istočne Antarktike. Zbog dugoročnih posljedica globalnog zatopljenja razina mora će se podići tri do četiri metra, a australski fizičar Brandon Carter iznio je kontroverznu i osporavanu tezu kako postoji 95 posto šanse da ljudi do tada već izumru, no jedno je sigurno – nestat će regionalne razlike među ljudima. To ne znači da će svi ljudi izgledati jednako, nego će nestati rase (odnosno genotipi) kakve danas poznajemo, a sve genetske varijacije, primjerice smeđa ili plava kosa, bit će ravnomjerno raspodijeljene diljem zemlje.

Za 13.000 godina

Do tada, zemlja će biti na pola precesijskog ciklusa, što znači da će nagib Zemljine osi (u odnosu na ekliptiku) biti suprotan današnjem. U konačnici to znači da će se obrnuti ljeto i zima. To je loša vijest za sjevernu polutku, koja i danas zbog većeg udjela kopna ima ekstremnije zime i ljeta. Sada će osim nagiba Zemlje visokim ljetnim temperaturama pogodovati i to što bliže Suncu i obrnuto.

Za 15.000 godina

Promijenjeni nagib osi trebao bi pomaknuti i monsunski pojas u Africi dovoljno visoko da Saharu ponovo pretvori u tropsku regiju, kao što je bila prije 5.000-10.000 godina.

Za 20.000 godina

Černobil će biti ponovo siguran za ljude.

Za 36.000 godina

Mali crveni patuljak Ross 248 proći će na udaljenosti od 3, 024 svjetlosne godine i nakratko će biti naša najbliži susjed. Nekih 8000 godina kasnije produžit će svojim putem pa će nam Alpha Centauri ponovo biti najbliža zvijezda.

Za 50.000 godina

Niagara će erodirati preostalih 32 km do jezera Eire, i prestati postojati, a zbog erozije bi mogla nestati i mnoga ledenjačka jezera na kanadskoj ploči. Zbog Mjeseca koji usporava Zemljinu rotaciju, dan će postati jednu sekundu dulji. Prema geolozima Bergeru i Loutru završit će interglacijalno razdoblje i Zemlja će ponovo ući u ledeno doba.

Za 100.000 godina

Hiperdiv VY Canis Major, 2000 puta veći od našeg Sunca, vjerojatno će eksplodirati u supernovi. Na Zemlji vjerojatno neće biti većih posljedica osim svjetlosnog spektakla, obzirom na to da je udaljena 5000 svjetlosnih godina. Zbog gibanja Sunčevog sustava i ostalih zvijezda, mnoga sazviježđa više neće biti prepoznatljiva. Ali posljedice ljudskog globalnog zagrijavnja još će se osjećati – otprilike 10 posto ugljikovog dioksida kojeg smo stvorili i dalje će biti u atmosferi. Zemlju će vjerojatno pogoditi supererupcije vulkana (među ostalim i zbog više leda koji će pritiskati kore). Izbacit će 484 kubnih kilometara magme.

Za 200.000 godina

Sva sazviježđa će prestati postojati, odnosno ne bismo ih prepoznali. Za 250.000 godina Loihi, danas mladi podmorski vulkan kod Havaja, narast će, izdignuti se iznad površine i stvoriti novo otočje. Za 295.000 godina, sonda Voyager 2 proći će 4,7 svjetlostnih godina od Sirijusa, najsjajnije zvijezde na noćnom nebu.

Za 300.000 godina

U jednom trenutku tijekom nekoliko stotina tisuća godina zvijezda WR 104 ekspldirat će u super novoj. Ako nemamo sreće, njeni polovi će biti okrenuti prema Sunčevom sustavu pa će snažan val gama-zraka pogoditi Zemlju i uništiti ozon.

Za 500.000 godina

Ovo je krajnja točka, odnosno najdulje koliko možemo odgađati globalno smrzavanje – ako sagorimo sva fosilna goriva. Istrošeni uranij iz današnjih nukelarnih reaktora će konačno prestati zračiti. Statistički, do tada će nas gotovo sigurno pogoditi asteroid promjera od najmanje jednog killometra.

Za milijun godina

Zemlju čeka supererupcija koja će izbaciti 3.200 kilometara kubnih magme, kakva je bila erupcija Tobe prije 75.00 godina. Najkasnije do tada će eksplodurat će Betelgeuse (mogao bi eksplodirati već za 100. 000 godina), a svjetlost će biti vidljiva i tijekom dana. Svo staklo koje smo napravili konačno će se raspasti. Od građevina bi do tada preživjele samo masivna kamena zdanja poput piramida. Vjerojatno će se sudariti dva Uranova satelita, Desdemona i Cresida.

Za dva milijuna godina

Procjenjuje se da bi se do tada mogli oporaviti koraljni grebeni od acidifikacije koju je izazvao čovjek. Toliko im je trebalo nakon posljednjeg velikoh kiseljenja oceana prije 65 milijuna godina. Američki Grand Canyon više neće biti kanjon nego prostrana dolina oko rijeke Kolorado.

Za 10 milijuna godina

Crveno more će poplaviti sve širi istočnoafrički rasjed i podijeliti afričku ploču na Nubijsku i Somalijsku ploču. Ako trenutno masovno izumiranje (koje se naziva holocensko ili antropocensko) poprimi razmjer prošlih pet masovnih izumiranja, za 10 milijuna godina bi se biološka raznolikost trebala oporaviti. Čak i bez masovnog izumuranja, za 10 milijuna godina većina današnjih vrsta bi nestala, a evoluirale bi nove.

Za 50 milijuna godina

Čak i ako koloniziramo Mars nema nam spasa – za najkasnije 50 milijuna godina njegov satelit Fobos trebao bi se sudariti s Marsom. Zbog kretanja tektonskih ploča, prostori današnjih Los Angelesa i San Francisca će se spojiti. Zbog sudara sjeverne Afrike i Euroazije nestat će Mediteran i stvoriti planinksi lanac nalik na Himalaje.

Za sto milijuna godina

Do tada bi trebali nestati Saturnovi prsteni. Zemlju bi trebao pogoditi asteroid usporediv s onim koji je izazvao (tj ubrzao) izumiranje dinosaura na kraju krede prije 66 milijuna godina.

Za 250 milijuna godina

Sretan rođendan Sunčevi sustavu – naša zvijezda bi konačno napravila čitav krug oko Mliječne staze. Svi kontinenti bi se trebali ponovo spojiti.

Za 600 milijuna godina

Zbog sve većeg sjaja Sunca, karbonatno-silikatni ciklus je poremećen jer se više uništavaju površinske stijene koje vežu ugljikov dioksid u stijene. No dugoročni učinak je kontinuirani pad koncentracije CO2, a za 600 milijuna godina biti će ga premalo u atmosferi za C3 tip fotosinteze kojim se danas hrani drveće. Šume će nestati što će izazvati masovno izumiranje. Mjesec će biti predaleko pa više neće biti moguće pomrčine Sunca.

Za 800 milijuna godina

Ugljikov dioksid past će na razine na kojima više neće biti moguća niti C4 fotosinteza, a bez biljaka koje bi reciklirale kisik, nestaju i kisik te ozon pa zračenje uništava sav život na površini Zemlje. Neki biolozi predviđaju da bi se život još mogao očuvati u oceanima, no zbog sve manje živih bića i organske materije koja kruži, i tamo bi nestale životinje. Ukratko, ako nešto i ostane živo na Zemlji to će biti jednostanična bića pod morem.

Za milijardu godina

Sunce će sjajiti 10 posto snažnije zbog čeka će prosječna temperatura na Zemlji doseći 47 stupnjeva Celzijevih. Atmosfera će postati nalik na vlažni staklenik, pšto će ubrzati isparavanje oceana, što će za uzvrat ubrzati zagrijavanje…. Zbog ispravanja, kora će postati tvrđa zbog čega usporavaju i na koncu prestaju tektonska gibanja. Moguće da će pri polovima i na višim nadmorskim visinama ostati izolirana jezerca koja će podržavati život. Za 1,3 milijarde godina svi eukarioti će nestati zbog manjka CO2 dok će ostati samo prokarioti (jednostavne stanice poput današnjih bakterija). Za 1,5 milijarde godine zbog rasta Sunčevog sjaja Mars će se zagrijati do razine Zemlje tijekom ledenih doba.

Za dvije milijarde godina

Ako Zemljina unutarnja jezgra nastavi širiti tempom kojim raste danas, od 1 mm na godinu, za dvije milijarde godine tekuća vanjska jezgra će nestati, odnosno postat će dio krute unutarnje jezgre. Bez kretanja željezovih i niklovih iona, nestat će i Zemljino magnetno polje, pa će Sunčevo zračenje otpuhati atmosferu. Prosječna temperatura na Zemlji, čak i na polovima, doseći će 150 stupnjeva Celzijevih. Sav život, koji je već ranije sveden na pojedine jednostavne stanice u mikrookolišima poput izoliranih podzemnih spilja, nestat će.

Za tri milijarde godina

Postoji otprilike 1:100.000 šanse da nas do tada gravitacijski utjecaj neke od prolazeće zvijezde izbaci u svemir te 1: 3 milijuna šanse da nas nakon toga neka druga zvijezda pokupi u svoj sustav. Ako se to dogodi, super jer ima šanse da život (ako do tada preživi) nastavi. Ako ostanemo gdje jesmo. Mjesec će se odmaknuti toliko daleko da više neće stabilizirati nagib Zemljine osi pa ćemo se malo ljutati i lako moguće da nam jedan od polova bude okrenut Suncu.

Za četiri milijarde godina

Mliječna staza će se sudariti s Andromedom. Teško je rećim ali pretpostavlja se da će Sunčev sustav proći sasvim dobro (jer smo na samom rubu galaksije).

Za pet milijardi godina

Sunce će potrošiti vodik u jezgri i početi će fuzija težih elemenata, zbog čega će se Sunce početi širiti i rasti u crvenog diva.

Za sedam milijardi godina

Sunce će narasti 256 puta, odnosno otprilike do današnje orbite Zemlje. Vjerojatno će progugutati i Zemlju, no postoji šansa da će se naš planet odmaknuti zbog slabije gravitacije Sunca. U svakom slučaju, temperatura na površini iznosit će 2130 stupnjeva Celzijevih, a površina će biti prekrivena lavom, uz plutajuće otoke sačinjene od metala. Prije konačnog uništenja Zemlje, Mjesec će se približiti Zemlji čija će ga gravitacija rastrgati na komadiće pa će i naš planet imati prstenove nalik Saturnovima. Na koncu će većina ostataka završiti na Zemlji. U ovoj fati, Saturnov satelit Titan će sodeći temperaturu koja bi mogla podržavati život.

Za osam milijardi godina

Od sunca je ostao bijeli patuljak, upola manje mase nego danas. Temperature na Zemlji (ako preživi) kao i na svim planetima sustava počet će drastično padati.

Za 14 milijardi godina

Sunce se potpuno ohladilo i postalo crni patuljak te je prestalo isijavati zbog čega više ne bi bilo vidljivo ljudskom oku. Doduše već odavno ne bi bilo nikakvih ljudskih očiju koji bi ga uopće mogli gledati…

Za 50 milijardi godina

Ako kojim slučajem Zemlja i Mjesec prežive, sada su potpuno plimno vezani te su stalno okrenuti jednom stranom jedno prema drugome. Nakon toga, plimni utjecaj patuljastog Sunca smanjivat će kutnu količinu gibanja zbog čega će se Zemlja vrtjeti sve brže, a Mjesečeva orbita propadati ( nešto kao kad klizačica skupi ruke u pirueti).

Za 22 milijarde godina

Kraj svemira prema scenariju Velikog paranja, koji podrazumijeva veću gustoću tamne nergije. Prema toj kozmologiji, širenje svemira se ubrzava sve dok ne uništi samo prostorvremenski kontinuum.

Otprilike 200 milijuna godina prije kraja – uništena su galaktička jata.

60 milijuna prije kraja – počinju se raspadati te za narednih 40 milijuna godina nema više ni jedne galaksije.

Tri mjeseca prije kraja – svi zvjezdani sustavi se raspadaju i planeti bježe od svojih zvijezda

30 minuta prije kraja – planeti, zvijezde, čak i ekstremna nebeska tijela poput neutronskih zvijezda i crnih rupa raspadaju se na atome

Na koncu, raspada se samo prosorvrijeme i svemir postaje nešto nalik na obrnutu crnu rubu – singularnost u kojoj je svaka udaljenost beskonačno duga

Za sto milijardi godina

Za slučaj da tamna energija (o kojoj ionako za sada ne znamo gotovo ništa osim da postoji jer uprzava rubove galaksija) je ipak preslaba da izazove Veliko paranje, i širenje se nastavi ovom brzinom umjesto da stalno ubrzava, za sto milijardi godina sve galaksije bi se toliko udaljile da više ne bismo vidjeli ni jednu. Svemir bi se ohladio, odnosno pozadinsko kozmičko zračenje palo bi sa sadašnji 2,7 stupnjeva Kelvinovih na svega 0,3 stupnja iznad apsolutne nule.

Za bilijun godina

Kraj svemira (otprilike) prema scenariju Velikog sažimanja. Taj model pretpostavlja kako će tamna materija (o kojoj također ne znamo ništa osim njenog gravitacijskog učinka) nadvladati tamnu energiju i nakon faze širenja, uslijedit će faza u kojoj će se svemir početi skupljati. Faza sažimanja trajati će koliko i faza širenja, i slijedit će sličnu, samo obrnutu kronologiju. Zato ne znamo kada će točno početi ali znamo da će se prvo spojiti galaktička superjata, potom jata te onda i galaksije.

100.000 godina prije kraja – zvijezde će biti toliko blizu da će se početi sudarati. Temperazura pozadinskog zračenja narast će na 100.000 stupnjeva Celzijevih. Zbog toga zvijezde neće moći otpuštati višak energije nego će se kuhati dok ne eksplodiraju.

Nekoliko minuta prije kraja – temperatura će biti toliko visoka da će se raspasti i jezgre atoma, a čestice će usisati divovske crne rupe koje se sudaraju sve dok ne ostane jedna jedina crna rupa koja je će progudati čitav svemir, uključujući i prostorvrijeme. Moguće je da nakon toga ponovo uslijedi Veliki prasak koji će stvoriti novi svemir. Scenarij puno optimističniji od Velikog paranja, no manje vjerojatan, jer prema dosadašnjim mjerenjima Tamna energija ga neće dopustiti.

Za sto bilijuna godina

Za slučaj da ni scenarij Velikog paranja ni scenarij Velikog sažimanja nisu točni, nego je odnos tamne materije i tamne energije takav da se svemir nastavi jednoliko širiti kao do sada, preostaje (doslovno) najcrnji scenarij Velikog hlađenja. Prema njemu, za sto bilijuna godina u galaksijama se prestaju rađati nove zvijezde, a postojeće su potrošile svo gorivo i umiru. Za 120 bilijuna godina u svemiru ostaju samo trupla nekadašnjih zvijezda (bijeli patuljci, neutronske zvijezde, i crne rupe) te smeđi patuljci. Te najlakše zvijezde najdulje žive te će još jedino one ostati u mračnom svemiru. Iznimno rijetki sudari smeđih patuljaka povremeno će stvoriti supernove.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Svijet

Šokantni rezultati studije iz 115 europskih gradova o trendovima upotrebe droga

Objavljeno

-

By

Novo istraživanje pratilo je uporabu ilegalnih droga analizom otpadnih voda u 115 europskih gradova iz 25 zemalja. Od 2024. do 2025. količina tragova MDMA u otpadnim vodama smanjila se za 16%, dok je ketamin porastao za 41%.

Potrošnja MDMA-a, poznatog i kao ecstasy, u padu je u Europi, dok su ketamin i kokain u porastu.

U 2025. godini tragovi MDMA-a u europskim otpadnim vodama smanjili su se za gotovo 16% u odnosu na prethodnu godinu, prema projektu provedenom u suradnji s Agencijom Europske unije za droge (EUDA), koji je analizirao uzorke otpadnih voda u 115 europskih gradova, javlja Euronews.

„Rekao bih da je nagli pad MDMA-a najveće iznenađenje koje smo ove godine vidjeli u Europi“, rekao je João Matias, znanstveni analitičar za uporabu droga pri EUDA-i, za Euronews.

Jedan od razloga mogao bi biti pad uporabe MDMA-a među mlađom populacijom.

„U dobnoj skupini od 15 do 24 godine vidimo da se preferencije korisnika pomiču prema drugim supstancama poput ketamina, ali i sintetskih katinona, što bi moglo objasniti pad koji bilježimo“, rekao je Matias.

Dodao je da takav pad nije zabilježen tijekom pandemije covida-19, iako su noćni izlasci i zabavni sadržaji tada bili zatvoreni.

Rast kokaina i ketamina

Za razliku od toga, od 2024. do 2025. količina metabolita kokaina u europskim otpadnim vodama porasla je za 22%.

„Što se tiče uporabe kokaina, već tri do četiri godine bilježimo stalan rast. To prati i veću dostupnost kokaina na europskom tržištu, ali i globalno, pa nas to ne iznenađuje“, objasnio je Matias.

U istom razdoblju detekcija ketamina u otpadnim vodama porasla je za 41%, djelomično zbog veće dostupnosti na ilegalnom tržištu i rastuće popularnosti među mladima.

„Kod mlađih korisnika koji se odluče na konzumaciju droga vidimo da je ketamin jedan od njihovih izbora, ponajviše zbog njegovih učinaka“, rekao je Matias.

Geografske razlike

Istraživanje pokazuje različite obrasce konzumacije droga diljem Europe.

Najveće količine MDMA-a zabilježene su u gradovima u Belgiji, Španjolskoj i Nizozemskoj, dok su najviše razine ketamina u otpadnim vodama zabilježene u Belgiji, Njemačkoj i Nizozemskoj.

Kanabis ostaje najčešće korištena ilegalna droga u Europi, s procijenjenih 24 milijuna korisnika prošle godine. Oko 8,4% odraslih Europljana izjavljuje da je koristilo kanabis u posljednjih godinu dana, prema nacionalnim istraživanjima. Najviše je detektiran u Nizozemskoj, Njemačkoj i Sloveniji, a razine su ostale stabilne u odnosu na prethodnu godinu.

Amfetamin je češći u sjevernoj Europi, dok se metamfetamin više konzumira u Češkoj i Slovačkoj.

Tradicionalno visoka uporaba metamfetamina u te dvije zemlje „povezana je s domaćom proizvodnjom te supstance u toj regiji“, objasnio je analitičar.

Podaci iz otpadnih voda pokazuju da je uporaba kokaina i dalje veća u zapadnoj i južnoj Europi, primjerice u Belgiji, Nizozemskoj i Španjolskoj.

Iako su te zemlje ulazne točke za kokain u Europi, Matias kaže da ne bi izravno povezivao uvoz kokaina s razinom njegove uporabe.

Razlike su uočene i među gradovima unutar iste države, što se djelomično može objasniti prisutnošću sveučilišta, noćnog života i dobnom strukturom stanovništva.

Zanimljivo, analiza otpadnih voda pokazala je više razine kokaina i MDMA-a tijekom vikenda, dok su razine kanabisa, amfetamina i metamfetamina ravnomjernije raspoređene tijekom tjedna.

Nastavi čitati

Svijet

Što bi sve moglo poskupjeti zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca?

Objavljeno

-

By

Cijene nafte porasle su nakon što su američko-izraelski napadi na Iran potaknuli Teheran da praktički blokira ključni Hormuški tjesnac. Taj rast već je doveo do viših cijena goriva.

Sukob ne pokazuje znakove smirivanja. Visoki dužnosnik iranskog režima u utorak je sugerirao da Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi 20% svjetske nafte, još neko vrijeme neće biti siguran za plovidbu. Napadi na energetsku infrastrukturu diljem Bliskog istoka se nastavljaju, a Izrael tvrdi da je ubio šefa iranske sigurnosti Alija Larijanija.

Što rat dulje traje, cijene će biti više

Čak i kada bi rat završio danas, bilo bi potrebno između jednog i tri mjeseca da se promet kroz Hormuški tjesnac ponovno normalizira, smatra Homayoun Falakshahi, viši analitičar za naftu u tvrtki Kpler koja se bavi trgovačkim podacima i analitikom.

Trebat će vremena da se razriješi situacija sa stotinama brodova koji čekaju siguran prolaz, kao i da veliki proizvođači nafte poprave oštećena postrojenja, povećaju proizvodnju i ponovno pokrenu isporuke. Trajanje rata pritom je ključno: što rat dulje traje, cijene će biti više, piše CNN.

Novi rast cijena

Evo što još zbog sukoba poskupljuje ili bi uskoro moglo:

Avionske karte: Kako cijene nafte rastu, rastu i troškovi goriva za aviokompanije. Izvršni direktor Delte Ed Bastian izjavio je u utorak da su cijene avionskog goriva udvostručene od početka rata te da je kompanija već nekoliko puta u posljednjih nekoliko tjedana podigla cijene karata. U intervjuu za CNBC dodao je kako očekuje da će zrakoplovna industrija nastaviti povećavati cijene kako rat bude trajao. Stručnjaci za putovanja rekli su za CNN da bi putnici trebali rezervirati putovanja što prije, izbjegavajući najjeftinije (basic economy) karte u ovoj neizvjesnoj situaciji jer imaju stroža pravila za povrat novca i promjene rezervacija.

Hrana: Trgovine – osobito odjeli voća i povrća, mesa i mliječnih proizvoda – među prvima će osjetiti učinke viših cijena goriva. Troškovi prijevoza robe već su porasli i nastavit će rasti ako se rat produži. Što je proizvod manje trajan, to ga je teže skladištiti – i podložniji je poskupljenju.

Stanovanje: Kamatne stope na stambene kredite u SAD-u padale su tijekom proteklih devet mjeseci, uz značajnu pomoć triju smanjenja kamatnih stopa koje je prošle godine proveo Fed. No sada investitori traže veće prinose na američke državne obveznice zbog straha od rasta inflacije uzrokovane ratom. Kamatne stope na stambene kredite, koje su usko povezane s prinosom na referentne 10-godišnje američke obveznice, u posljednjim su tjednima ponovno porasle i opet premašile 6 %.

Nastavi čitati

Svijet

SEVERE WEATHER / Dolazi velika globalna promjena vremena: Bilježi se snažno zagrijavanje ispod površine oceana

Objavljeno

-

By

Severe Weather Europe

U svijetu meteorologije u tijeku je velika promjena: višegodišnja La Niña slabi i postupno ustupa mjesto toplijoj fazi poznatoj kao El Niño. Najnovija mjerenja oceana pokazuju snažno zagrijavanje ispod površine tropskog Pacifika, što upućuje na razvoj novog klimatskog događaja koji bi do kraja 2026. mogao prerasti i u takozvani Super El Niño.

Razvoj novog sustava potiču snažni udari zapadnih vjetrova i veliki oceanski Kelvinov val koji se trenutačno probija prema površini u istočnom dijelu Pacifika. Takvo zagrijavanje oceana može znatno promijeniti položaj globalne mlazne struje i pokrenuti niz promjena u vremenskim obrascima u Sjevernoj Americi, Europi i drugim dijelovima svijeta, prenosi Severe Weather Europe.

ENSO, odnosno El Niño – južna oscilacija, označava klimatski sustav u ekvatorijalnom Pacifiku koji se svakih jedne do tri godine izmjenjuje između hladne i tople faze. Promjene temperature oceana u tom području snažno utječu na globalne vremenske prilike i služe kao važan pokazatelj promjena u cijelom klimatskom sustavu.

Hladna faza tog ciklusa naziva se La Niña, dok je El Niño njegova topla faza. Svaka od njih utječe na složene procese između oceana i atmosfere, a posljedice tih promjena postupno se prenose na globalnu cirkulaciju zraka i vremenske prilike diljem planeta.

Pojedina faza najčešće se razvija između kasnog ljeta i rane jeseni te traje do sljedećeg ljeta, iako neki događaji mogu potrajati i do dvije godine. U rijetkim slučajevima mogu biti iznimno snažni, kada se govori o Super El Niñu.

Promjene između faza pokreću tropski pasati, stalni vjetrovi koji pušu prema ekvatoru. Kada se ti istočni vjetrovi pojačaju, guraju toplu površinsku vodu s istoka prema zapadu. Time se omogućuje izbijanje hladnije vode iz dubine na površinu, proces poznat kao uzlazno strujanje ili upwelling, što označava početak La Niñe.

Ako pasati oslabe ili promijene smjer, toplija voda počinje se zadržavati na površini oceana i tada nastaje El Niño. Upravo su nedavni udari zapadnih vjetrova oslabili hladnu anomaliju La Niñe, a novi koji se očekuju dodatno potiču razvoj toplog događaja.

Analize pokazuju da je posljednjih tjedana došlo do neuobičajeno snažnog prodora zapadnih vjetrova iznad Pacifika, a prognoze upućuju na nastavak tog trenda. Takvi uvjeti dodatno “pune” ocean energijom potrebnom za razvoj El Niña. Promjene su već vidljive i na temperaturi površine mora: La Niña je dosegnula vrhunac u prosincu, a potom je brzo počela slabjeti, dok se toplije anomalije šire s obje strane Pacifika.

Iako u oceanu još postoje manja područja hladnije vode, prosječna temperatura u ključnoj ENSO regiji već je iznad normale. Najizraženije zagrijavanje trenutačno je u istočnom Pacifiku, gdje su temperature lokalno i do dva stupnja više od prosjeka.

Ključni procesi odvijaju se duboko ispod površine oceana. Na zapadnom Pacifiku, na dubini između 100 i 250 metara, formirao se veliki rezervoar tople vode. Riječ je o fenomenu poznatom kao oceanski Kelvinov val, koji se kreće prema istoku i postupno potiskuje hladnu vodu ispod površine, a zatim izlazi na površinu kao toplinska anomalija.

Super El Niño razlikuje se od uobičajenog

Dugoročne prognoze upućuju na brzi razvoj novog El Niña. Klimatski modeli još se razilaze u procjenama njegove snage – od slabijeg događaja do mogućeg Super El Niña – što je uobičajeno u ovoj fazi prognoziranja. Ipak, sve je više pokazatelja koji sugeriraju da bi događaj mogao biti snažan.

Kombinirane prognoze više klimatskih modela pokazuju brz prijelaz prema toploj fazi. U najvišem rasponu scenarija raste i mogućnost razvoja Super El Niña, što podrazumijeva da bi sezonska temperatura površine oceana bila najmanje dva stupnja iznad prosjeka.

Sličan scenarij nazire se i u prognozama američke meteorološke agencije NOAA, koja procjenjuje da bi se El Niño mogao razviti već do ljeta, a vrhunac dosegnuti tijekom zime 2026./2027. godine. To znači da bi njegov najveći utjecaj na vremenske prilike bio upravo u toj zimskoj sezoni. I najnovije projekcije europskog modela ECMWF za rujan pokazuju izraženu toplu anomaliju u Pacifiku, tipičnu za snažnije epizode El Niña.

Super El Niño razlikuje se od uobičajenog po znatno jačem zagrijavanju Pacifika, što može snažnije utjecati na globalne vremenske obrasce. Posljedica mogu biti izraženiji ekstremi poput velikih poplava, dugotrajnih suša ili promijenjenih putanja olujnih sustava.

Iako će za konačnu procjenu njegove snage trebati još vremena i novih prognoza, već sada je jasno da bi 2026. godina mogla donijeti značajne promjene u globalnim vremenskim obrascima.

Očekuje se da će se El Niño formirati tijekom ljeta, no njegovi učinci obično se ne pojavljuju odmah. Unatoč tome, zbog brzine razvoja moguće je da će atmosfera već ranije početi pokazivati tipične obrasce povezane s tim fenomenom.

Analize prijašnjih godina u kojima je prijelaz iz La Niñe u El Niño bio brz pokazuju da se tada često formiraju područja niskog tlaka iznad istočnog dijela SAD-a i Kanade te zapadne Europe.

Slični trendovi naznačeni su i za Europu

Takav raspored tlaka zraka obično donosi normalne ili nešto niže ljetne temperature na sjeveru i istoku SAD-a te u zapadnoj Europi. Zanimljivo je da najnovije dugoročne prognoze za ljeto 2026. pokazuju vrlo sličan obrazac, s područjem nižeg tlaka predviđenim iznad istočne Kanade i područja Azora.

Temperaturne projekcije također su u skladu s takvim scenarijem. Za sjeveroistok SAD-a i velik dio istočne Kanade očekuju se temperature oko prosjeka, dok bi sjeverozapad i jug SAD-a mogli imati toplije vrijeme od uobičajenog.

Slični trendovi naznačeni su i za Europu. Prognoze upućuju na iznadprosječne temperature u središnjem i sjevernom dijelu kontinenta, dok bi zapadna Europa mogla imati temperature bliže prosječnim vrijednostima.

Najizraženiji utjecaj El Niña obično se osjeti tijekom zime. U Sjevernoj Americi tada se često razvija snažno i postojano područje niskog tlaka nad sjevernim Pacifikom. Takav sustav pomiče polarnu mlaznu struju prema sjeveru, što donosi toplije vrijeme sjevernim dijelovima SAD-a i zapadnoj Kanadi.

Istodobno jača južna, pacifička mlazna struja, koja donosi više oluja, obilnije oborine i hladnije vrijeme južnim dijelovima SAD-a.

Analize prošlih zima sličnih uvjeta pokazuju da su temperature u Kanadi i sjevernim dijelovima SAD-a često bile iznad prosjeka, dok su zapad, jug i istok SAD-a bilježili hladnije razdoblje. El Niño pritom značajno mijenja i raspored snježnih padalina.

U takvim godinama obično se bilježi manje snijega na sjeveru i srednjem zapadu SAD-a, dok ga više ima u središnjim i južnim dijelovima te na istoku i sjeveroistoku zemlje jer se putanje oluja pomiču prema jugu.

Europa također osjeća posljedice El Niña, iako su one obično slabije i ovise o rasporedu tlaka zraka nad sjevernim Atlantikom.

Analize sličnih godina pokazuju sklonost hladnijim zimama u sjevernom dijelu kontinenta, koje se povremeno mogu proširiti i prema zapadnoj te središnjoj Europi. Utjecaj na europske vremenske prilike, međutim, nije izravan, već dolazi kao posljedica globalnih promjena u atmosferskoj cirkulaciji koje pokreće El Niño.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu