Svijet
INDUSTRIJA BESMRTNOSTI Uskoro ćemo živjeti daleko dulje od 120 godina?!

Od početka 20. stoljeća do danas očekivani životni vijek u razvijenim zemljama gotovo se udvostručio s 47 godina na 80, a samo u Japanu 2010. bilo je čak 44.000 stogodišnjaka
Većina znanstvenika smatra da smo se time približili nekoj gornjoj granici mogućnosti ljudskog tijela, što znači da će ubuduće produljenje života ići znatno sporije (službeno dokumentiran najdugovječniji čovjek živio je 122 godine). No ima i mnogo ozbiljnih stručnjaka, liječnika, genetičara, informatičara i bogatih poduzetnika koji smatraju da je napredak znanosti u tom području tek u povojima.
Jedan od najoptimističnijih, britanski teoretičar gerontolog Aubrey de Grey, vodeći znanstvenik zaklade SENS Research Foundation, vjeruje da se prvi čovjek koji će doživjeti 150 godina već rodio, a da bi se prvi koji će doživjeti 1000 mogao roditi za 20-ak godina. Ruski multimilijarder, internetski mogul Dmitry Itskov, utemeljitelj internetske medijske kompanije New Media stars, baš kao i suosnivač Googlea, futurist Ray Kurzweil, smatraju da nam za vječni život tijelo uopće neće biti neophodno. Trebat će samo pronaći način da se naša svjesnost i osobnost prebace u nebiološki spremnik. S tom svrhom Itskov je osnovao kompaniju koja se zove 2045 Initiative, prema godini u kojoj bi trebala ostvariti ovaj cilj.
U srcu Silicijske doline Joon Yun, korejsko-američki liječnik, vodi zakladu Palo Alto Longevity Prize, a ona financijski nagrađuje i podupire sve znanstvenike koji ostvare neke važnije proboje u ovom području.
Yun kaže kako je danas vjerojatnost da će neki američki 25-godišnjak umrijeti prije 26. rođendana samo 0,1 posto. Kada bismo tu vjerojatnost mogli održavati i kasnijih godina života umjesto da se ona rapidno smanjuje zbog bolesti povezanih sa starenjem, prosječan čovjek mogao bi živjeti 1000 godina.
Yun je prošle godine pokrenuo nagradu od milijun dolara što će se dodijeliti znanstvenicima koji uspiju produljiti ljudski vijek preko 120 godina. Njegovom izazovu do sada se odazvalo 15 znanstvenih timova. Prvi koji će biti nagrađeni znanstvenici su koji su uspjeli produljiti život miševa za 50 posto. Yun se može pohvaliti velikim popisom od 50-ak savjetnika i suradnika, među kojima su i brojni profesori s vodećih američkih sveučilišta.
Google, X Prize, Venter…
Nešto manje optimistični sudionici utrke za vječnim životom ne idu tako daleko, no vjeruju da će ljudi već vrlo skoro dostići i prijeći magičnu granicu od 120 godina.
U trku se 2013. uključio i Google stvaranjem kompanije Calico, što je skraćenica za California Life Company. Njezina misija je okretanje procesa starenja i otkrivanje tehnika koje bi ljudima omogućile da žive dulje i zdravije. Aktivnosti Calica za sada su prilično tajnovite, međutim čini se da njegovi čelnici nastoje razviti lijekove koji bi usporili starenje. Tome u prilog govori činjenica da je kompanija 2014. zaposlila Cynthiju Kenyon, a ona je istražujući djelovanje gena daf-2 povezanih sa starenjem uspjela stvoriti genetski modificirane obliće koji žive i do šest puta dulje od običnih.
Na ovom popisu kompanija, zaklada i znanstvenika koji tragaju za tajnom dugovječnosti također se ističe američki biolog, genetičar i poduzetnik Craig Venter koji je prvi dešifrirao ljudski genom. Zajedno s Peterom Diamandisom, utemeljiteljem nagradnog fonda X Prize za velike proboje u znanosti i tehnologiji, Venter je prošle godine najavio osnivanje kompanije Human Longevity Inc. Ona se neće izravno baviti potragom za lijekovima koji će produljiti život, no trebala bi imati važnu ulogu središnje baze podataka za sve znanstvenike koji će istraživati uloge gena u dugovječnosti. Do 2020. trebala bi prikupiti genetske kodove milijun ljudi, među kojima i brojnih stogodišnjaka. Venter ne smatra da je svijet spreman za vječne ljude, niti misli da bi mogao doživjeti 1000, no kaže da bi osobno bio zadovoljan kada bi zdrav, bez bolova, Alzheimera i drugih tipičnih staračkih tegoba mogao doživjeti stotu.
De Grey, čije ideje neki medicinski stručnjaci smatraju kontroverznim i pretjeranim, kaže da je problem u tome što je svijet zaglavio u svojevrsnom ‘transu starenja’, odnosno u tome što su ljudi jednostavno prihvatili da su starenje i smrt neizbježni. Uvjeren je da je starenje ‘medicinski problem’ koji se može znanstveno riješiti baš kao što se životni vijek automobila oldtimera održavanjem i zamjenom dijelova može produljiti unedogled. ‘Na kraju krajeva, i mi smo strojevi, samo biološki’, ističe De Grey.
‘Sve je više ljudi koji shvaćaju da će lijekovi protiv starenja postati daleko najvećom industrijom svih vremena te da je tako nešto posve moguće’, kaže britanski gerontolog.
Jesmo li spremni za vječnost?
Većina znanstvenika danas još uvijek vjeruje da nam biologija neće dozvoliti neograničeno, pa čak ni značajnije produljenje života. No ako se to ipak pokaže ostvarivim, prirodno će se nametnuti pitanja o mogućim utjecajima dugovječnosti na društvo: hoće li dugovječni starci biti teret mladima, zdravstvenom i mirovinskom sustavu, hoće li živjeti zdrave i ugodne živote, hoće li produljenje života smanjiti njegovu vrijednost i uživanje u svakom pojedinom danu i trenutku, hoće li smanjiti ambicije ljudi i nastojanja da ostvare što više u što manje vremena, kako će izgledati demografska slika svijeta dugovječnih itd.
Lovci na eliksire života kažu da ne bježe od ovih pitanja, no smatraju da su nastojanja da se život produlji, sve dok je tako nešto moguće, etički imperativ.
Nije teško uočiti da se problemima dugovječnosti posebno entuzijastično i s velikim ulozima bave milijunaši i milijarderi (njihova je lista mnogo duža od gore navedene). To je prirodno jer nema još puno drugih stvari koje su tim ljudima ostale izvan dosega. Osim toga, logično je da bogati žele produljiti mogućnost svojeg uživanja u blagodatima koje im pruža bogatstvo. Konačno postoje dobri argumenti u prilog uvjerenja da bi se pametna ulaganja u industriju dugovječnosti mogla itekako isplatiti.
Iako investicije u dugovječnost još uvijek nisu tako velike kako bi se moglo očekivati kada se u obzir uzmu svi bogataši koji žive na Zemlji, posljednjih godina, vjerojatno zahvaljujući znanstvenim probojima, osniva se sve više kompanija i zaklada koje pokazuju veliku spremnost da pokušaju ostvariti najveći ljudski san – besmrtnost. A kada se velike ruke slože, zasigurno se mnogo toga može, možda čak i doživjeti bum 150-godišnjaka.
Svijet
Plaće u Europi: Gdje se zarađuje najviše?
Početak nove godine idealno je vrijeme za promjenu posla – a visina plaće pritom ima ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenika. Zanima vas koliko zarađuju vaši europski susjedi?
Siječanj je popularan mjesec za promjene posla jer zaposlenici provode novogodišnje odluke u djelo, a tvrtke prilagođavaju planove zapošljavanja za prvo tromjesečje.
Za mnoge radnike plaća je jedan od najvažnijih čimbenika pri odluci o sljedećem karijernom koraku. Osim očitih razlika među sektorima, plaće se znatno razlikuju i među europskim državama – kako u nominalnim iznosima, tako i kada se prilagode kupovnoj moći, piše Euronews.
Razmišljate o promjeni mjesta boravka, a ne samo poslodavca? Ili vas jednostavno zanima koliko zarađuju vaši susjedi? Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024. godinu, ovako se plaće razlikuju diljem Europe.
Prosjek blizu 40.000 eura u EU-u
Prosječna godišnja plaća po zaposleniku u Europskoj uniji iznosi 39.808 eura. Među državama članicama kreće se od 15.387 eura u Bugarskoj do 82.969 eura u Luksemburgu, što je čak 5,4 puta više.
Osim Luksemburga, prosječna plaća viša od 50.000 eura bilježi se još u pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.
Na dnu ljestvice, uz Bugarsku, prosječna godišnja plaća po zaposleniku manja je od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim državama velik udio ljudi radi nepuno radno vrijeme, no Eurostat prilagođava podatke kako bi pokazao kolika bi bila prosječna plaća kada bi svi zaposlenici radili puno radno vrijeme.
Podaci pokazuju da su plaće općenito više u zapadnoj i sjevernoj Europi, a niže u istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Razlozi razlika u plaćama
Giulia De Lazzari, ekonomistica iz Međunarodne organizacije rada (ILO), istaknula je da su gospodarska struktura i produktivnost država ključni razlozi razlika u plaćama među zemljama.
“Viša produktivnost omogućuje državama isplatu viših plaća“, rekla je za Euronews.
De Lazzari navodi da zemlje s većim udjelom sektora s visokom dodanom vrijednošću, poput financija, IT-a i napredne industrije, u pravilu imaju više plaće od zemalja u kojima je zapošljavanje koncentrirano u sektorima s nižom dodanom vrijednošću. U potonje spadaju, primjerice, poljoprivreda, tekstilna industrija ili osnovne uslužne djelatnosti.
“Snaga i prisutnost sindikata, obuhvat i dubina kolektivnih ugovora te razina zakonski propisane minimalne plaće također značajno utječu na visinu plaća“, dodala je.
Dr. Agnieszka Piasna, viša istraživačica u Europskom institutu za sindikate (ETUI), objasnila je da niska razina sindikalne organiziranosti i viša nezaposlenost vjerojatno slabe pregovaračku moć radnika na tržištu rada.
„To se često navodi kao objašnjenje za nizak udio plaća u mnogim zemljama srednje i istočne Europe, koje imaju neke od najnižih stopa sindikalne organiziranosti u EU-u“, rekla je.
Prosječne plaće prema kupovnoj moći
Razlike su manje kada se plaće promatraju prema standardu kupovne moći (PPS), koji uzima u obzir razlike u troškovima života među državama.
Jedna PPS jedinica teoretski omogućuje kupnju iste količine roba i usluga u svakoj zemlji.
Plaće prilagođene punom radnom vremenu kreću se od 21.644 PPS-a u Grčkoj do 55.051 PPS-a u Luksemburgu. Omjer između najviše i najniže vrijednosti tada se smanjuje na 2,5.
Uz Luksemburg, na vrhu ljestvice su Belgija, Danska, Njemačka i Austrija, sve s više od 48.500 PPS-a.
Pet zemalja s najnižim vrijednostima su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS-a.

De Lazzari iz ILO-a istaknula je da troškovi života i razine cijena utječu na plaće, a posljedično i na visinu zarada. „Zemlje s višim razinama potrošačkih cijena općenito imaju i više nominalne plaće“, rekla je.
Poredak pojedinih zemalja znatno se mijenja kada se uspoređuju iznosi u eurima i prema PPS-u. Primjerice, Rumunjska se penje s 22. na 13. mjesto, ostvarujući znatno bolji rezultat prema kupovnoj moći, dok Estonija pada sa 16. na 22. mjesto kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.
Ako se prosječni rast iz posljednjih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plaća u EU-u u 2025. godini dosegnuti 41.600 eura u nominalnom iznosu, a u 2026. godini 43.400 eura, iako se stope rasta znatno razlikuju među državama.
Svijet
INDEKS SUKOBA 2025. / Ovo su najopasnija mjesta na svijetu
Svijet je i dalje obilježen visokim stupnjem nasilja, a najopasnija žarišta sukoba ostaju Palestina, Ukrajina i Meksiko, pokazuje najnoviji Indeks sukoba organizacije ACLED.
ACLED-ov Indeks sukoba globalna je procjena toga kako se i gdje sukobi u svim državama i teritorijima svijeta razlikuju prema četiri pokazatelja: smrtonosnosti, ugroženosti civila, geografskoj rasprostranjenosti i broju oružanih skupina.
Palestina, Meksiko i Ukrajina
Palestina ima i geografski najrašireniji sukob: ACLED bilježi visoku razinu nasilja na gotovo 70% teritorija Gaze i Zapadne obale.
Mjanmar je najfragmentiraniji sukob na svijetu – više od 1.200 različitih oružanih skupina sudjelovalo je u barem jednom nasilnom incidentu.
Pakistan je u posljednjih 12 mjeseci postao opasniji za civile, a broj smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem porastao je zbog jačanja regionalnih pobuna i kratkotrajne, ali intenzivne eskalacije sukoba s Indijom.
Haiti je postao smrtonosniji i opasniji za civile: više od 4.500 Haićana ubijeno je u političkom nasilju, dok je porastao i broj ciljanih napada na civile.
Ekvador je također postao smrtonosniji, s više od 1.000 dodatnih smrtnih slučajeva uzrokovanih političkim nasiljem u odnosu na 2024. godinu.
Gdje se događaju sukobi?
ACLED-ov Indeks sukoba rangira 50 najtežih sukoba u svijetu te ih svrstava u kategorije ekstremnih, visokih ili nestabilnih.

Koliko je sukoba prisutno u svijetu?
Razina sukoba ostala je stabilna tijekom proteklih 12 mjeseci. ACLED je zabilježio 204.605 sukobnih događaja od 1. prosinca 2024. do 28. studenoga 2025., u usporedbi s 208.219 događaja u prethodnih 12 mjeseci.
Ti nasilni događaji rezultirali su – prema konzervativnim procjenama – s više od 240.000 smrtnih slučajeva.
Ratovi u Ukrajini i Palestinii dalje su glavni pokretači nasilja te čine više od 40% svih sukobnih događaja u proteklih godinu dana. Građanski ratovi u Mjanmaru i Sudanu ostali su na visokoj razini, a nasilje bandi i dalje potiče sukobe: Brazil, Ekvador, Haiti i Meksiko svrstavaju se među deset zemalja s najtežim oblicima nasilja u svijetu.

Borbe u Siriji nastavile su se unatoč padu Bašara al-Asada, dok u Nigeriji nije bilo predaha od složene mreže regionalnih sukoba. U Pakistanu su pogoršane islamističke i separatističke pobune na periferiji zemlje – dodatno potaknute povremeno eksplozivnim odnosima sa susjedima – dovele do daljnjeg pogoršanja ionako nestabilne sigurnosne situacije.
Kako su se sukobi promijenili?
Iako je pet vodećih zemalja na Indeksu zadržalo svoje pozicije, neki sukobi unutar tih država znatno su se promijenili. Palestina je treće najsmrtonosnije područje na svijetu, unatoč padu broja smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima zbog primirja u Gazi. Po smrtonosnosti je nadmašuju samo Ukrajina i Sudan.

Suprotno tome, u Siriji je broj smrtnih slučajeva povezanih sa sukobima – potaknut kombinacijom političkog nadmetanja, sektaškog nasilja i stranog upletanja – porastao s nešto više od 6.000 na više od 9.000 u proteklih 12 mjeseci.
Mjanmar, Meksiko, Brazil i Nigerija ostali su stalno visoko rangirani prema sva četiri pokazatelja Indeksa. Posebno se ističe porast nasilja bandi u Ekvadoru i Haitiju, što je dovelo do njihovog uspona na ljestvici.
Ekvador je porastao na 6. mjesto jer je u proteklih godinu dana više od 50 oružanih skupina aktivno sudjelovalo u nasilju, uključujući gotovo 40 bandi. Više od polovice tih bandi sudjelovalo je u više od 2.500 događaja usmjerenih protiv civila.
Na Haitiju je gotovo udvostručenje broja poginulih i porast napada na civile dovelo do skoka na ljestvici – s 11. mjesta 2024. godine na 8. mjesto ove godine.
Svijet
ALARMANTNO STANJE / Stručnjaci upozoravaju na najgori mogući scenarij dok se u europskoj zemlji širi “super gripa”
Engleski NHS je objavio najnovije podatke o radu sustava – upozoravajući da bi ovaj mjesec mogao donijeti “najgori mogući scenarij”. Razlog je opasni soj gripe koji se ubrzano širi tom zemljom.
NHS Engleske je objavio ažurirane podatke o gripi i bolničkim prijemima, javlja Sky News.
Upozoravaju da zdravstveni sustav prolazi kroz iznimno težak prosinac zbog naglog porasta slučajeva tzv. “super gripe”.
Broj hospitalizacija zbog gripe porastao je za više od polovice u samo tjedan dana, pokazuju novi podaci.
Prošlog tjedna prosječno je 2.660 pacijenata dnevno bilo u bolnicama zbog gripe.
To je najviša brojka ikad zabilježena u ovo doba godine, a ujedno i porast od 55% u odnosu na tjedan ranije.
Vodstvo zdravstvenog sustava upozorava da je broj pacijenata s gripom u bolnicama već znatno porastao i nakon razdoblja koje pokrivaju ovi podaci – te da se vrhunac epidemije još uvijek ne vidi.
Uz eksploziju gripe, broj pacijenata s norovirusom porastao je dodatnih 35%.
NHS sada upozorava da zimski virusi počinju “preplavljivati bolnice”.
Kako se virusi gripe mijenjaju
Ovogodišnja sezona gripe započela je ranije nego inače.
Broj pacijenata oboljelih od gripe koji su završili u bolničkim krevetima diljem Engleske znatno je veći nego prošle godine, pa je NHS poslao “SOS za cijepljenje” ranjivim skupinama.
No koliko je zapravo loša ovogodišnja sezona gripe?
Rekordi srušeni u Australiji
Ukratko – prvi pokazatelji nisu ohrabrujući.
Stručnjaci smatraju da je mutirani soj odgovoran za raniji početak širenja virusa nego što je uobičajeno.
Australska sezona gripe – koja se često koristi kao dobar pokazatelj onoga što čeka Europu – ove je godine oborila rekorde po broju zaraženih.
U regiji Azija-Pacifik također su se pojavili upozoravajući signali: Japan je u listopadu proglasio epidemiju gripe zbog koje su mnoge škole bile zatvorene.
Vrste gripe
Postoje tri vrste gripe: influenca A(H1N1), influenca A(H3N2) i influenca B.
Ove godine problem stvara podtip H3N2.
Virusi gripe stalno evoluiraju u procesu zvanom antigenski drift – zbog toga se cjepiva protiv gripe svake godine prilagođavaju.
Na sjevernoj hemisferi sojevi za cjepiva biraju se u veljači za sljedeću zimu.
No ovaj soj H3N2, točnije varijanta nazvana subklada K, evoluirao je više nego inače tijekom ljeta, pa se razlikuje od verzije na kojoj se temelje ovogodišnja cjepiva, navodi Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA).
UKHSA procjenjuje da je prošle zime u Engleskoj od gripe umrlo 7.757 ljudi, u usporedbi s 3.555 godinu ranije.
Broj umrle djece povezan s gripom porastao je s 34 na 53.
Sve u svemu, čelnici NHS-a upozoravaju na izuzetno tešku zimu.
Gotovo tri puta više pacijenata s gripom u londonskim bolnicama
Dr. Chris Streather, regionalni medicinski direktor NHS Engleske za London, izjavio je za Sky News da je ovogodišnja sezona gripe najgora u glavnom gradu od pandemije covid-19.
“Situacija je najteža koju smo imali u bilo kojoj sezoni gripe od pandemije covida. Prošlog tjedna u Londonu smo imali 259 hospitaliziranih pacijenata s gripom. U istom razdoblju prošle godine bilo ih je 89. Dakle, sada ih je gotovo tri puta više nego lani”, rekao je.
Dr. Streather dodao je da dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da soj gripe “još ne pokazuje znakove prolaska vrhunca”.
Također je rekao da se ljudi trebaju “vratiti navikama iz vremena COVID-a”, posebno kada je riječ o higijeni ruku.







