Svijet
Vjerujete da je prirodno uvijek zdravo? Razmislite opet!
Ideja da je prirodno zdravo samim time što je ‘prirodno’ danas se obilno koristi u reklamiranju cijelog mnoštva proizvoda – od prehrambenih, preko kozmetičkih do farmaceutskih
Ako ste loše raspoloženi, popijte čaj od gospine trave; za ublažavanje prehlade uzmite sirup od rudbekije odnosno ehinaceje; protiv umora pomaže ginseng… Klonite se pilula, tko zna što je u njima!
Čak i kada bi ova ideja bila točna, što nije slučaj jer otrova i štetnih tvari ima u gotovo svemu u prirodi od ludih gljiva, preko dima i čađi prirodnog ognjišta, do domaćih reš pečenki, dodatni je problem što ona u umovima mnogih pogrešnim logičkim zaključivanjem kao konzekvencu povlači suprotno – da je umjetno nezdravo.
Danas je vrlo popularno tako razmišljati mada je prilično nejasno što to točno znači prirodno, a što umjetno, osim u rječniku. Prirodno bi valjda trebalo biti sve iz prirode što je čovjek malo mijenjao, a umjetno sve iz prirode što je više mijenjao.
Zavjera ‘Velike Farme’
U svibnju 2011. u europskim medijima digla se velika uzbuna jer je tržište ljekovitog bilja regulirano propisima koji traže da svi pripravci od ljekovitog bilja budu registrirani i zadovolje sigurnosne standarde. Proizvođači biljnih preparata tada su objavili da će ih nova pravila igre prisiliti da prekinu posao jer će procedura registracije pripravaka biti dugotrajna i u prosjeku stajati oko 100.000 eura.
Mnogi su ovo uvođenje reda doživjeli kao još jednu zavjeru farmaceutske industrije. Pritom su se ravnali jednostavnom logikom koja se može sažeti u dvije rečenice: Ljekovite biljke su jeftinije od konvencionalnih lijekova, mogu čak biti i besplatne ako ih sami berete. S druge strane farmaceutska industrija se isključivo vodi profitom, truje nas umjetnim kemikalijama koje obiluju nuspojavama, to nam skupo naplaćuje, a sada nas još želi prisiliti da ovisimo isključivo o njoj.
No zanimljivo je da se propaganda ‘prirodno je zdravo’ ne doživljava na isti način iako je svakome s imalo soli u glavi jasno da je industrija biljnih lijekova i pripravaka itekako unosan biznis.
Prirodno može biti i zdravo i nezdravo, pa čak i opasno!
Istina je da mnoge biljke imaju ljekovita svojstva, a brojna od njih koriste se već stoljećima pa i tisućljećima. Do danas je izolirano preko 12.000 spojeva koje biljke stvaraju za različite biološke funkcije, a stručnjaci procjenjuju da je to tek 10 posto od njihova ukupnog broja. Neki od ovih spojeva u ljudskom tijelu djeluju kroz procese identične onima kroz koje funkcioniraju slični konvencionalni lijekovi. Mnogi biljni lijekovi stoga imaju sličnu djelotvornost kao i konvencionalni. Međutim, budući da ih smatramo prirodnima, lako zaboravljamo da isto tako imaju i sličan, ako ne i veći potencijal da izazovu nuspojave. Naime, oni uz korisne aktivne tvari sadrže i brojne druge koje mogu biti štetne pa i otrovne. Osim toga, kada se distribuiraju kao dodaci hrani, biljni pripravci podliježu značajno slabijim provjerama, a iskustva pokazuju da nerijetko sadrže sastojke koji na pakovanjima nisu navedeni. Konačno danas je relativno malo liječnika i farmaceuta dobro obaviješteno o doziranju i nuspojavama biljnih pripravaka kao i posljedicama njihova kombiniranja s ostalim lijekovima.
Znamo li što sve kupujemo i gutamo?
Amerikanci godišnje troše milijarde dolara na biljne suplemente od kojih većina dolazi iz azijskih zemalja u kojima su popularne tzv. tradicionalne i alternativne medicine. Međutim, jedno novo istraživanje pokazalo je da gotovo 60 posto proizvoda koji se mogu naći na američkom i kanadskom tržištu sadrži sastojke koji uopće nisu navedeni na etiketama, a mogu biti opasni po zdravlje. Ista je studija utvrdila da je u čak 32 posto suplemenata glavni navedeni sastojak zamijenjen nekim drugim. Primjerice, u jednom testiranom pripravku je gospina trava (Hypericum perforatum) kojom se liječe stres i depresija bila zamijenjena senom (Senna alexandrina). Sena se uobičajeno koristi kao laksativ, no ne preporučuje se za trajniju uporabu jer može izazvati nuspojave kao što su dijareja i oštećenje jetre.
U literaturi se često spominje slučaj iz 1993. kada je u Belgiji više od 100 pacijenata oboljelo od takozvane biljne nefropatije koja može rezultirati zatajenjem bubrega. U tom je slučaju došlo do zamjene dviju biljaka istog kineskog naziva fangji. Bezopasna biljka Stephania tetrandra, koja se koristi za izradu farmaceutskih diuretskih pripravaka, zamijenjena je izuzetno otrovnom vučjom stopom. Slične opasne slučajeve trovanja toksinima kineskih biljnih preparata opisao je 1998. ugledni časopis The Lancet.
Poklonici ljekovitog bilja osim toga često nisu svjesni da mnogi biljni preparati mogu imati opasne nuspojave kada se kombiniraju s drugim lijekovima ili kontraindikacije kod određenih bolesti. Primjerice četrdesetak tisuća hrvatskih građana koristi gospinu travu kao prirodni antidepresiv. No ona kod izlaganja suncu može izazvati kožne alergije, a može imati štetno djelovanje i u kombinaciji s lijekovima za bolesti srca, za astmatičare te protiv epileptičkih napadaja. Spojevi iz gospine trave također aktiviraju jetrene enzime što uzrokuje prebrzu razgradnju lijekova i čini ih manje djelotvornima. Osim toga ova biljka kemijski reagira s triptanima u lijekovima protiv migrene, što uzrokuje gomilanje serotonina u mozgu, izaziva mučninu, komu ili čak zatajenje bubrega. Konačno ona utječe i na razinu estrogena.
To je samo jedan u nizu primjera.
Zašto su konvencionalni lijekovi sigurniji?
Prof. dr. sc. Franjo Plavšić, bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping u jednom je tekstu na stranicama Otrovno.com objasnio zašto je danas uglavnom bolje i sigurnije uzimati konvencionalne lijekove čak i kada se temelje na aktivnoj supstanci koja je ekstrakt biljke.
‘Početkom 20. stoljeća medicina je shvatila da su vremena ‘prirodnih’ lijekova prošla i krenulo se u izradu jasno definiranih lijekova baziranih na čistim tvarima. Razlozi su bili brojni. Biljke osim nekakve djelatne tvari poput npr. digoksina (srčani glikozid) sadrže brojne sastojke s drugim djelovanjima, često izrazito štetnim. Onda je bolje izolirati ili sintetizirati onu tvar za koju se sa sigurnošću može znati pozitivno djelovanje. Drugi problem je bio u nejednolikom sastavu biljnog materijala s obzirom na sastav različitih štetnih ili korisnih tvari. Koncentracije sastojaka ovise o brojnim činiteljima, kao što su klimatski uvjeti i njihove promjene tijekom godine ili godina, tlu, vremenu pobiranja, uvjetima prerade itd. Varijacije u sastavu su znale biti ekstremne i onda je bilo izrazito teško uspostaviti ustaljenu terapiju za bolesnike, a to je značilo da terapija neće biti uspješna. Naravno da su kod biljnih preparata bile izrazito česte nuspojave brojnih neželjenih tvari iz njezinog sastava’, napisao je prof. Plavšić.
Mnoge razvijene zemlje, uključujući SAD i Europsku Uniju, zbog svih navedenih razloga posljednjih godina nastoje kvalitetnije regulirati tržište biljnim lijekovima i suplementima. Da ova regulacija nije ustupak ‘Velikoj Farmi’, među ostalim, govori i činjenica da se u novom hrvatskom zakonu, koji je usklađen s europskim, učinkovitost homeopatskih pripravaka ne mora testirati već je dovoljno samo dokazati da su dovoljno razrijeđeni, što oni po prirodi ove alternativne metode uvijek jesu. Drugim riječima iako znanstvena istraživanja nikada nisu potvrdila da homeopatski pripravci imaju učinak veći od placeba, zakonodavci su odlučili dozvoliti njihovo korištenje pod uvjetom da ne štete i da se ne koriste kao zamjena za dokazano učinkovite tretmane za ozbiljne bolesti. Sličan labavi tretman u zakonu imaju tradicionalni biljni suplementi, dok za biljne lijekove, očekivano, vrijede stroža pravila baš kao i za konvencionalne.
Strah od umjetnog
U jednom svojem izlaganju 2011. na tribini o pseudoznanosti u Zagrebu prof. Plavšić je upozorio da se u svijetu posljednjih godina sve više razvija tzv. ideološka toksikologija, svojevrstan pokret koji koristi i potiče strahove ljudi od opasnih kemikalija, ali i svega umjetnog i suvremenog.
Pseudoznanstveni pobornici ove ideje, objasnio je, najčešće pripadnici New agea, sustavno u javnosti raspiruju strah od razvoja znanosti i tehnologije uopće te vode u civilizacijsku regresiju. Ideološki toksikolozi, koji su često vezani uz vjerske zajednice, svako malo u medijima plasiraju senzacionalističke vijesti o štetnosti različitih kemikalija u našem okolišu, umjetnim materijalima, lijekovima i hrani ne vodeći nikakvog računa o kolikim je koncentracijama i dozama zapravo riječ. To su gotovo isključivo amateri koji se uopće ne bave toksikologijom već o njoj samo čitaju tuđa izviješća. No oni su uporni misionari koji imaju svoje stranice, medije i časopise, tvrde da su svi znanstvenici pokvarenjaci, a u svojoj argumentaciji ne uvažavaju nikakve činjenice. Među ostalim, oni kao otrovne i opasne rado napadaju razne vrste plastike, dodatke hrani pa čak i kondome koji su za vjerske zajednice nepoćudni, rekao je prof. Plavšić upozorivši da bi nas takvi misionari na kraju mogli odvesti u pećine kojih nema dovoljno za cijelo čovječanstvo.
Kao odgovor na ovu histeriju prof. Plavišić je na stranici Otrovno.com objavio zgodan kratak priručnik pod nazivom ‘Domaća karcinogena hrana’ u kojem je pokazao koliko mnoštvo štetnih tvari postoji u uobičajenim jelima koja se vrlo često nalaze na hrvatskim trpezama – od voćnih sokova, preko goveđe juhe, šunke i purice do kolača i kave pa čak i vegetarijanskih specijaliteta.
Svijet
VIDEO / Srbi i Hrvati žive u gradu pod zemljom jer temperature na površini prelaze 50°C: Ima kuće, crkvu sv. Ilije i bazen
U Coober Pedyju stanovnici žive u prilagođenim starim rudnicima opala, održavajući stalnu temperaturu i prirodnu toplinsku ugodnost, a istovremeno prednjače u svjetskoj proizvodnji opala.
Smješten 846 kilometara sjeverno od Adelaidea, u južnoaustralskoj pustinji, nalazi se grad u kojem se život odvija pod zemljom. Na površini Coober Pedy izgleda poput postapokaliptičnog krajolika – crvena zemlja, prašina, pješčani brežuljci i gotovo bez prirodnog drveća. Ispod površine nalaze se kuće s tri spavaće sobe, kupaonicama, kuhinjama, dnevnim boravcima, internetom i tekućom vodom, uklesane u stijenu u kojoj je temperatura tijekom cijele godine između 22 i 24 °C.
Prema Encyclopaediji Britannici, časopisu Smithsonian i Wikipediji, grad se naziva „svjetskom prijestolnicom opala” jer čak 70 posto svih opala na svijetu dolazi upravo odande. Većina stanovnika doslovno živi u rupama uklesanima u brdima – ne zbog siromaštva, nego zato što stijena rješava problem koji klima-uređaji ne mogu: pustinjske temperature koje prelaze 50 °C u hladu.
Tinejdžer, opal i početak svega
Prvog veljače 1915. godine Willie Hutchison, četrnaestogodišnji dječak, pratio je oca i dvojicu partnera na neuspješnoj ekspediciji u potrazi za zlatom u australskoj unutrašnjosti. Dok su odrasli tražili vodu, Willie je pronašao komade opala koji su jednostavno ležali na površini tla. Naknadna istraživanja pokazala su da se ispod suhe zemlje kriju golema nalazišta dragog kamenja.
Vijest se brzo proširila. Rudari su počeli pristizati, među njima i mnogi vojnici koji su se vraćali iz Prvog svjetskog rata tražeći novu priliku. Naselje je službeno dobilo ime Coober Pedy 1920. godine. Naziv dolazi od aboridžinskog izraza kupa-piti, što znači „rupa bijelog čovjeka”. Domorodački narodi tog područja, koji ondje žive tisućama godina kao nomadski lovci-sakupljači, mjesto nazivaju Umoona – „dug život”.
Problem: 52 °C u hladu
Prvi rudari pokušavali su živjeti na površini i graditi obične kuće, kao u bilo kojem drugom gradu. No pustinja nije dopuštala takav način života. Ljeti temperature dosežu i 52 °C u hladu – kad hlada uopće ima, što je rijetkost u krajoliku bez drveća. Vlažnost zraka rijetko prelazi 20 posto, a noću se pustinja zimi naglo hladi. Takve temperaturne oscilacije čine život na površini izuzetno teškim.
Rješenje je proizašlo iz onoga što su rudari već najbolje znali – kopanja. Ako su cijele dane provodili u tunelima na ugodnoj temperaturi dok su tražili opal, zašto tamo ne bi i živjeli? Koristeći iste rudarske alate, počeli su kopati kuće u pješčenjačkim brežuljcima – takozvane „zemunice”, kako ih nazivaju lokalni stanovnici. Stijena prirodno održava temperaturu između 22 i 24 °C tijekom cijele godine, bez potrebe za grijanjem zimi ili klimatizacijom ljeti.
Kuća s tri spavaće sobe uklesana u stijenu
Iskopavanje podzemne kuće s tri spavaće sobe, dnevnim boravkom, kuhinjom i kupaonicom stoji otprilike jednako kao gradnja klasične kuće na površini. Razlika je u tome što podzemni domovi gotovo ne trebaju klimatizaciju, što znači ogromnu uštedu energije u pustinji gdje je električna energija skupa, a infrastruktura ograničena.
Kuće imaju struju, tekuću vodu i internet. Nemaju prozore, ali stanovnici unutrašnjost opisuju kao prostranu i iznenađujuće ugodnu. Narančasti zidovi od pješčenjaka prostoru daju toplu atmosferu.
Neki stanovnici urezuju police izravno u stijenu. Jedan je mještanin čak izgradio podzemni bazen. Bar bivšeg lovca na krokodile poznatog kao „Krokodil Harry”, otvoren za javnost nakon njegove smrti 2006. godine, ima zidove prekrivene ekscentričnom umjetnošću i raznim neobičnim predmetima, uključujući lažnog krokodila i golemu skulpturu žene.
Crkve, knjižare i muzeji pod zemljom
Život pod zemljom u Coober Pedyju nije ograničen samo na stanovanje. Grad ima i crkve uklesane u stijenu. Srpska pravoslavna crkva, izgrađena 1990-ih, ima vitraje s pozadinskim osvjetljenjem i likove svetaca uklesane u zidove od pješčenjaka. Anglikanska katakombna crkva, ručno iskopana 1970-ih, jednostavnijeg je izgleda. Katolička crkva sv. Petra i Pavla, otvorena 1960-ih, oblikovana je u obliku križa.
Tu je i „Underground Books”, knjižara smještena u starom rudarskom oknu. Underground Art Gallery izlaže lokalnu aboridžinsku umjetnost, didžeridue i slike u tehnici točkastog slikanja.
Rudnik i muzej opala Umoona nekadašnji je rudnik pretvoren u muzej, gdje posjetitelji mogu prošetati originalnim tunelima i učiti o povijesti rudarstva. Hotel Desert Cave turistima nudi podzemne sobe – iskustvo koje je Smithsonian opisao kao „podzemni spokoj”.
Prosječne plaće u Europi u 2025. godini znatno se razlikuju. Kad se uzme u obzir kupovna moć, jaz se smanjuje. No, jaz između zemalja s najvišim i najnižim plaćama na kontinentu ostaje dubok.
Prema izvješću OECD-a o oporezivanju plaća za 2026. godinu, godišnje prosječne bruto plaće kreću se od 18.590 eura u Turskoj do 107.487 eura u Švicarskoj. Podaci uključuju 27 europskih zemalja, od kojih su 22 članice EU.
Švicarska je jedina zemlja u kojoj prosječne bruto plaće prelaze 100.000 eura. Island je na drugom mjestu s 85.950 eura. Luksemburg je na vrhu EU-a sa 77.844 eura, zauzimajući treće mjesto u ukupnom poretku. Danska (71.961 eura) i Nizozemska (69.028 eura) zaokružuju prvih pet. Norveška, sa 68.420, ne zaostaje mnogo, piše Euronews.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, Njemačka prednjači sa 66.700, a odmah iza nje slijedi UK sa 65.340. Ostala tri velika gospodarstva znatno su ispod. Francuska ima 45.964, Italija 36.594, a Španjolska 32.678 €. Prosječne plaće u Njemačkoj i UK-u više su nego dvostruko veće od onih u Španjolskoj. Austrija (63.054), Belgija (62.348), Irska (60.258), Finska (55.462) i Švedska (50.338) nalaze se između ove dvije skupine, sve iznad 50.000 eura.
Devet zemalja EU-a nalazi se ispod praga od 30.000 eura. Slovačka ima najniže godišnje plaće u EU-u s 19.590 eura. Devet od 22 zemlje EU na popisu ima plaće ispod 30.000 eura.
Mađarska (21.257 eura), Latvija (21.321 eura), Češka (23.685 eura), Portugal (24.254 eura) i Poljska (24.490 eura) imaju plaće ispod 25.000 eura. Estonija (25.603 eura), Grčka (26.563 eura) i Litva (28.474 eura) nalaze se iznad tog praga, ali i dalje imaju plaće ispod 30.000 eura.
Nominalno, sjeverne i zapadnoeuropske zemlje dominiraju gornjim dijelom ljestvice. Južna i istočna Europa nalaze se pri dnu.
Što uzrokuje razlike u plaćama između zemalja?
Stručnjaci Međunarodne organizacije rada (ILO) koji su razgovarali s Euronews Businessom kažu da razlike u plaćama diljem Europe uglavnom odražavaju tri čimbenika: produktivnost i ekonomsku strukturu, institucije tržišta rada i troškove života.
Zemlje s visokododanim sektorima poput financija i tehnologije obično plaćaju više, kao i one s jakim sindikatima i kolektivnim pregovaranjem. Više razine cijena također općenito povećavaju nominalne plaće.
U smislu kupovne moći, jaz u plaćama diljem Europe smanjuje se u usporedbi s nominalnim brojkama.
Paritet kupovne moći (PKM) su tečajevi konverzije valuta koji izjednačavaju kupovnu moć različitih valuta uklanjanjem razlika u razinama cijena između zemalja. Ovdje navedene brojke temelje se na američkim dolarima, budući da podaci o PKM-u temeljeni na eurima još nisu objavljeni.
U smislu PKM, godišnje bruto prosječne plaće kreću se od 38.118 u Slovačkoj do 106.532 u Švicarskoj. Njemačka (93.985), Luksemburg (93.203) i Nizozemska (92.905) sve premašuju 90.000. Danska (88.454) i Norveška (87.722) slijede odmah iza njih.
Među pet najvećih europskih gospodarstava, rangiranje je nepromijenjeno u odnosu na nominalno. Međutim, udaljenosti među njima se mijenjaju. Ujedinjeno Kraljevstvo ima 82.329, Francuska 67.273, dok Italija doseže 60.503, a Španjolska 57.517.
Turska i Njemačka najveći pobjednici na ljestvici PPP-a
Kada se usporede nominalni i PPP rang, Turska je najveći pomak, skočivši devet mjesta s posljednjeg na 18. mjesto. Njemačka se također popela za pet mjesta, sa 7. na 2. mjesto. Najveći pad imaju Island, koji je pao s 2. na 9. mjesto, i Estonija, s 20. na 25. mjesto.
Procjene prosječne plaće odnose se na zaposlenike s punim radnim vremenom koji rade u odabranim industrijskim sektorima, uglavnom javnim. Pokrivaju veći dio gospodarstva – uključujući proizvodnju, građevinarstvo, maloprodaju, promet, financije i druge poslovne usluge – ali isključuju poljoprivredu, javnu upravu, obrazovanje i zdravstvo.
Stope poreza na dohodak značajno se razlikuju diljem Europe, što znači da neto plaće mogu izgledati prilično drugačije od bruto brojki.
Klimatski znanstvenici upozoravaju da bi se kasnije ove godine mogao razviti najjači El Niño dosad zabilježen, što bi moglo donijeti još više ekstremnih vremenskih pojava.
Sezonski klimatski modeli predviđaju razvoj obrasca El Niño koji bi mogao biti rekordno snažan i uzrokovati češće valove ekstremnog vremena.
“Mislim da ćemo svjedočiti vremenskim događajima kakve moderna povijest još nije zabilježila”, upozorio je Jeff Berardelli, glavni meteorolog i klimatski stručnjak televizije WFLA-TV iz Tampe na Floridi, prenosi Euronews.
Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), razvoj El Niña očekuje se od sredine ove godine, a utjecat će na globalne obrasce temperature i oborina. Iako modeli upućuju na mogućnost snažnog događaja, WMO upozorava da su proljetne prognoze često manje pouzdane.
Što je El Niño?
El Niño, što na španjolskom znači “dječak”, prirodni je ciklički fenomen zagrijavanja dijelova ekvatorijalnog Pacifika koji zatim mijenja vremenske obrasce diljem svijeta. Njegova suprotnost je La Niña, koju karakteriziraju hladnije oceanske vode od prosjeka.
Berardelli objašnjava da El Niño zapravo preraspodjeljuje toplinu na Zemlji. Trenutačno se podzemna toplina u Tihom oceanu kreće prema istoku i iz dubina izlazi na površinu, što predstavlja početnu fazu El Niña.
Globalno sezonsko klimatsko izvješće WMO-a pokazuje da temperature površine mora brzo rastu. Prema riječima Wilfrana Moufoume Okije, voditelja klimatskih prognoza u WMO-u, postoji velika sigurnost da će se El Niño razviti i dodatno ojačati u mjesecima koji slijede.
El Niño se obično pojavljuje svakih dvije do sedam godina i traje između devet i 12 mjeseci, navodi WMO.
Zašto su znanstvenici zabrinuti?
Klimatski znanstvenik Daniel Swain s Kalifornijskog instituta za vodne resurse smatra da modeli vjerojatno točno predviđaju razvoj situacije. Kaže da su količina i intenzitet toplih anomalija u podzemnim vodama Pacifika, odnosno pulseva neuobičajeno tople vode koji su ključni dio fizike El Niña, među najvećima zabilježenima u povijesti mjerenja.
Najsnažniji događaji često se nazivaju “super El Niño”, iako američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) službeno ne koristi taj izraz.
“Jedan od ključnih elemenata potreban da se takav scenarij razvije već je prisutan”, rekao je Swain prošlog tjedna. “Još uvijek ne znamo točno što će se dogoditi. Nije sigurno da će se razviti super El Niño, ali potencijal za nešto doista izvanredno postoji.”
Ako Pacifik oslobodi veliku količinu topline, to dodatno pojačava klimatski sustav i izaziva ozbiljne vremenske poremećaje, objašnjava Berardelli. Više topline znači snažnije toplinske valove i ozbiljnije suše u nekim područjima, ali i više vlage u atmosferi, što može dovesti do intenzivnijih poplava.
El Niño također slabi sezonu uragana na Atlantiku jer golema količina topline u Pacifiku potiskuje razvoj oluja u Atlantiku, dodaje Berardelli. Upozorava da će područja poput Kariba ovog ljeta biti izrazito suha i vjerojatno imati manje tropskih oluja.
Kakve bi mogle biti posljedice?
El Niño ima globalne posljedice. U Sjedinjenim Državama se ovog ljeta očekuju temperature više od prosjeka i izraženiji toplinski valovi. Iako je još prerano za precizne prognoze, Berardelli očekuje i češće svakodnevne oluje s grmljavinom na jugozapadu SAD-a.
Degradacija šuma Amazone, uzrokovana požarima, sječom i sušom, već pogađa oko 40 posto tog područja, a snažan El Niño mogao bi dodatno pogoršati stanje tijekom 2026. godine.
Swain upozorava da će višak topline koji El Niño donosi na površinu, u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem uzrokovanim klimatskim promjenama, dovesti do rekordnih globalnih temperatura. Očekuje da će ove ili sljedeće godine, ili obje, biti zabilježene rekordno visoke temperature na svjetskoj razini.
“Svi pokazatelji trenutačno upućuju na to da će iduća godina biti vrlo burna iz perspektive globalne klime”, dodao je Swain.
Klimatski znanstvenik Michael Mann sa Sveučilišta Pennsylvania ističe da El Niño privremeno podiže globalne temperature tijekom godinu ili dvije, ali da se dugoročno radi o svojevrsnoj ravnoteži.
Nakon El Niña obično slijedi La Niña, koja potom privremeno snizuje globalne temperature. Ono što bi, prema Mannu, trebalo izazivati najveću zabrinutost jest dugoročni trend stalnog zagrijavanja planeta, koji će se nastaviti sve dok čovječanstvo bude sagorijevalo fosilna goriva.
“PUT DO ZVIJEZDA” / Zadarski producent Aleksandar Kovačević pokrenuo glazbeni projekt s finalistima showa The Voice Kids Hrvatska
DOBRO JE ZNATI / U nedjelju u Zadru rade samo sljedeće trgovine…
VIDEO / Srbi i Hrvati žive u gradu pod zemljom jer temperature na površini prelaze 50°C: Ima kuće, crkvu sv. Ilije i bazen
Prosječne plaće diljem Europe: Ovo su države s najvišim i najnižim plaćama
ZAVRŠENI RADOVI U NASELJU VRANA / Bolja vodoopskrba za 1.142 stanovnika!
(FOTO) ZADARSKO BIJELO SRCE / Nagrađeni djelatnici OB Zadar: “Ne tražimo pažnju, neka naša djela govore!”
(FOTO) PREDSTAVLJEN UDŽBENIK DOC. DR. SC. MARIJE LJUBIČIĆ: Najveća vrijednost kvalitete u zdravstvenoj skrbi je osjećaj sigurnosti i povjerenja
FOTOGALERIJA SA SVEUČILIŠTA / Otvoreni XVIII. Dani iberskih jezika i kultura
DALMATINSKI FESTIVAL MATEMATIKE / Učenici OŠ Krune Krstića osvojili drugo mjesto!
Od ponedjeljka nove kamere na dvije lokacije u gradu, scan vozilo detektirat će i prometne prekršaje
VIDEO / Srbi i Hrvati žive u gradu pod zemljom jer temperature na površini prelaze 50°C: Ima kuće, crkvu sv. Ilije i bazen
VIDEO / Ovo su četiri alkoholna pića od kojih ćete imati najgori mamurluk, kaže liječnik
VIDEO / Jure Brkljača, ”Ne mogu pobjeći” – spot koji pretvara emociju u priču!
VIDEO / Mladi glazbenik Leo Rados predstavlja novi singl “Kako da vidim nju”
(FOTO/VIDEO) “JA SAM ZA PLES” / Poznati hit iz 80-tih na Libreto način!
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prije(FOTO) ZADARSKO BIJELO SRCE / Nagrađeni djelatnici OB Zadar: “Ne tražimo pažnju, neka naša djela govore!”
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prije(FOTO) PREDSTAVLJEN UDŽBENIK DOC. DR. SC. MARIJE LJUBIČIĆ: Najveća vrijednost kvalitete u zdravstvenoj skrbi je osjećaj sigurnosti i povjerenja
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeOd ponedjeljka nove kamere na dvije lokacije u gradu, scan vozilo detektirat će i prometne prekršaje
-
magazin4 dana prije3 ŽENE, 100 KILOMETARA I 1 VELIKA MISIJA / Zadarska županija domaćin je projekta Hodajmo za one koji ne mogu
Neven
10. studenoga 2013. at 9:33
Ha ha ha ha! Samo vi trubite, kemija je bolja od prirode… Ha ha ha ha ha ha ha…