Jedan od inspektora Pokrajinskog krim ureda u Njemačkoj sažeo je svoje namjere u nekoliko riječi – Mi želimo konačno – krenuti, uhititi, završiti.
Tko je pratio svojevremene izjave šidskog advokata, a trenutnog potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa, mogao bi pomisliti da se radi o citatu vezanom uz Antu Gotovinu. Krivo!
Taj rezignirani Nijemac s našom pravnom uzdanicom kroz zadnjih četrdesetak godina nema ama baš ništa zajedničko.
Nijemac je za Hrvatsku vrlo zanimljiv jer je Hrvatskoj još uvijek zanimljivo zatvaranje 23. poglavlja. Čuveno poglavlje o pravosuđu.
Zatvaranje Poglavlja 23 Nijemac vezuje uz izručenje nekolicine hrvatskih državljana.
Ja bih ga, da me se pita, vezao uz procesuiranje glavnine uglednika iz HUP-a. No to će pričekti neko drugo vrijeme, koje je ipak iz sata u sat sve bliže. Uostalom, i skiper je dolijao, a on i nije baš neki kapitalac na kojem bi trebalo stati. Ima tu raznih profila. Ključno je spriječiti da pobjegnu. A to se može zatražiti od svevremenskog Mladena Bajića – Ukoliko pobjegne još iti jedan KAPITALAC – Vi gospodine idete direktno u Remetinac. No, to ova vlast nije u stanju razriješiti jer su im prsti duboko u vreći, a suradnici laprdaju po Uskoku i dosađuju se unezvjereno u tom istom Remetincu.
Ipak, ono što Nijemce zanima je stanoviti gospodin Perković. Perković. Josip Perković!
Naime, jako ih zanima njegova uloga oko fizičke eliminacije Stjepana Đurekovića. Jedan od agenata, kojem je dokazano sudioništvo u eliminaciji,  u Njemačkoj je već osuđen na doživotni zatvor.
Njemačko pravosuđe izdalo je sedam uhidbenih naloga, prije tri godine, zbog ubojstva jugoslavenskog disidenta. Šest traženih su navodno u Hrvatskoj, a jedan je u BiH. A Vlada ni ex-Ive, ni uskoro ex-Jace, a ni ured Predsjednika ni da trepne. Tradicionalna sporost kad su službe u pitanju.
Stjepan Đureković prije bijega u Njemačku preko Austrije bio je direktor marketinga državnog naftnog koncerna INA.
Bio je interesantan, ne samo Nijemcima, zbog toga što je točno znao koliko i gdje se sprema nafte i naftnih derivata potrebnih Jugoslavenskoj Armiji u miru i rezervama koje su osiguravane za slučaj rata.
Međutim ono što daje novo svjetlo u cijeloj priči je da je gospodin Đureković po navodima lista FOKUS od 14. veljače 2011. godine od strane BND vrbovan u Pullachu u Njemačkoj. Dalje se navodi kako se osjećao ugrožen te da je molio da ga se izvuče iz Jugoslavije prije nego li bude uhićen.  BND-ov voditelj iz Munchena, Joachim Philipp zamolio je njemačku policiju 25. siječnja 1983. da pokrenu mjere zaštite za „bivšeg suradnika BND“.  To su detalji koji bacaju potpuno novo svjetlo na razloge zbog kojih je pobjegao i zbog kojih je kasnije ubijen od navodnih operativaca SDS-a iz II odjela na čijem je čelu tada stajao Perković. Josip Perković.
U Istom članku se navodi da su operativci SDS-a bili umiješani u ubojstva 22 Hrvata emigranta u Saveznoj Republici Njemačkoj u periodu od 1970. do 1989. Koliko je važna 1989. godina u životu Perkovića, Josipa Perkovića nisu navodili, ali ostaju određene nejasnoće.
U svakom slučaju, gospodin Đureković nije iz Jugoslavije pobjegao, kako navodi Fokus, kao što smo mi mnogi do sada smatrali – zbog neslaganja s režimom i nekom idealističnom vizijom. Imao je puno prizemijih razloga. Naime, za špijunažu je u ozbiljnim državama predviđena dugogodišnja robija. Samo u suverenoj Hrvatskoj strani agenti mogu raditi što hoće! Od ministarskih mjesta naniže.
Inzistiranje njemačkog pravosuđa na izručenju hrvatskih državljana ne zasniva se samo na želji da se ubojstva na tlu Njemačke razjasne i procesuiraju nego se radi i o opomeni drugima koji bi se pokušali drznuti svoje račune naplaćivati i njemačkim agentima na njemačkom tlu.  Poruka je to BND-a da  nije spreman oprostiti nikome – pa ni Perkoviću, Josipu Perkoviću, unatoč navodnim određenim uslugama.