Sexi donje rublje zna biti vrlo korisno. To smo svi ustanovili. Muškarci nas sanjaju u njima, ali isto ih vole i skinuti. Pa kog vraga će nam sve to kad se ionako skidamo poslije? Prvo – skupi su, a u doba recesije “k’o od majke rođena” je najbolje što si možete priuštiti. Od svih tih prosvjeda, nezaposlenosti, tuge i jada koje slušamo u medijima dođe ti žao uživati i trošiti puste novce na stvari koje ne voliš nositi. Ali -On voli kad ih nosiš! On voli, pa ih nosimo!
Nekima je recesija. Dođe mi da odem na trg i za dobrobit plaća svih nas žena prosvjedujem protiv takvih “pizdarija” i kupimo si poštenu hranu i odjebemo izgled manekenke.
Što je toliko zanimljivo u halterima? Morate ih kombinirati uz ostatak donjeg rublja. Dok ih zakopčaš, oznojiš se. Ako vidiš da ti ne ide, počinješ sumnjati u svoju žensku stranu. Zakopčaš jednu, drugu, kreneš na treću, otkopča se prva. Obućeš haljinu, rubovi se vide. Ako imaš kraću suknjicu ili haljinu, kada sjedaš moraš se truditi ne izgledati droljasto jer sve to može lagano proviriti. Zato morate paziti da ne izgledate kao legalna nizozemska prostituka u staklenom izlogu.
Svaka žena je lijepa na svoj način, ali ne stoje svakoj sve vrste haltera i donjeg rublja. Ima onih kojima treba malo veći broj i onih koje još izgledaju kao srednjoškolke s tijelom 16-godišnje manekenke. Pa dok ustanovite broj, veličinu i boju, jer kako nalažu modni stručnjaci donjeg rublja, crnkama stoji jedna boja, uz zelene oči druga boja, uz kratke noge jedna veličina… nađete se u labirintu s milijun zavrzlama. Kao da On gleda koje boje su mi oči u tom trenu?! Tko je sad tu lud?
Ja, jer povjerujem i primam srcu sve njihove savjete.
Nedavno izađem s curama u noćni život. Mi curke! Malo popijemo, smijeh, ruganje, tračevi i krenu otkrivanja tajni. Mi žene, eto, najviše se opuštama u krugu najdražih ženskih stvorenja koje nazivamo prijateljice. Govorimo jedna drugoj kako divno izgledamo, kako smo smršavile. Divimo se novim frizurama, a u sebi se mislimo “gle stara možeš si staviti kompletnu fasadu isto ti je, kad ti se taj čir, zvan prišt, vidi iz aviona!”. Nikad nećemo jedna drugu povrijediti, jer od nas kokoša uvijek postoji jedna čije je i onako zakržljalo krilo, neki kreten polomio. Laskamo jedna drugoj, jer i same znamo koliko nam pašu pozitivni komentari. Bolje to, nego da mi već na ulaznim vratima kaže “Gle, pa nećeš valjda u tome izaći vanka?”.
Svaka ima svoj film, svoj život i priželjkujemo majmuna koji bi sve to plaćao, jer nam je puna kapa posla gdje moramo trpiti mali milijun nadobudnih šefova i drhtanje hoće li nam ova plaća pokriti onaj minus jer smo kupile predobre cipele. Koje eto, pukim slučajem, koštaju koliko i bakina penzija!
Kaže nama ova kako večeras nije uspjela naći prave tange ili bilo koje donje rublje za svoju haljinu pa, eto nije ništa obukla.
– Čekaj, ti… nemaš… ništa ispod?
– Ne! Pa što god sam obukla, ocrtavalo mi se ili mi se ureže na bokovima, pa izgledam k’o buđola. Ovako sam samo najlonke obukla, govori Gola.
Dobro. Što? Ženi je ovako skroz ok!
– Nego stara, kako se nosiš s posljedicama ovog godišnjeg doba i temperature koja je – ispod nule!?
– Ne nosim, prasne u smijeh i popije još jedan gutljaj vina i odleprša u ritmu nove pjesme Jelene Rozge.
Ma gledaj, ima ona pravo “Sad ili nikad” složimo se sve. Ja se tu mučim sa ovim halterima i samo gledam kako će mi jedna kopčica s ovom izvrsnom satenskom mašnicom popucati. A opet, ako ih skinem, samostojeće čarape će mi doći do koljena. Problemi!
Ona gušta, pijeva iz svega glasa, pleše bez problema. Ja sam se tu stisnula na sjedalici i vučem ovaj jadni haljetak prema dolje ne bi li što provirilo od ovog pustog sexi donjeg rublja. Ljubomorna sam! Najviše zato jer sad tu skače, smije se i boli je ona stvar za cijeli svijet! I što je još najtragičnije – da vi samo znate koju paru sam ja dala za sva ova čuda koja sam zakačila oko sebe ispod ove haljine!?
Kuda idu ove žene? I zašto smo postale toliko opčinjene onima koje mogu izgledati kao djevojke od milijun dolara? Što je s prirodnim izgledom? Počet ću i ja slati pisma pomoći kao tinejđerice časopisima za svoj uzrast s pitanjima da li je trudna ako se kupala u bazenu s dečkima! Ili da se borim kao ostatak Hrvata!
Draga gospođo Kosor, ne volim politiku ali u zadnje vrijeme iskačete iz paštete. Vidite, ima nas koji – htjeli ili ne – moramo slušati vas, prosvjedovati jer nam nije ugodno u našoj domovini, boriti se za svoja prava i svoje plaće. Nismo se uspjele napraviti dovoljno glupe i naći sebi onog majmuna! Mene muči drugi problem. Što ako se započnem boriti za nova prava nas žena u 21. stoljeću? Prava koja su nam oduzeta od strane muškaraca, seksualnosti i marketinških trikova? Ukinimo ta čudovišta s kopčicama i budimo slobodne! Hoćete onda izaći iz stana i dati nam priliku za još jedno pravo?
Ili ne?