Splitsku glumicu, pjevačicu i spisateljicu, koja kroz humor prikazuje realnu situaciju hrvatskog društva, prije večerašnje predstave smo upitali jesmo li uistinu spremni za Europu te kako je sve počelo. Na zanimljiv način opisala nam je jedno “splitsko mišljenje” o gay paradi, kao i o tome zašto je danas teško ženama u društvu. O politici ne želi govoriti jer, kako kaže, ovo što danas imamo nije nikakva politika. Za sebe kaže da nije osoba puna humora u privatnom životu, ali iskrenost u njenim odgovorima nas je baš nasmijala.
* Koliko dugo izvodite stand up komediju “Za Europu spremni”?
– Već par godina, ali ne toliko intenzivno. Prva premijera je bila na Rundekovim danima. To je stand up komedija koja ima pet dijelova unutar kojih pjevam. Možemo to nazvati stand up komedijom, ali na temelju racionalnog utjecaja koji je nekako modificiran s malo znanja o datim situacijama koje se trenutno događaju. Na neki način, kako sam uvijek govorila o muško ženskim odnosima, sada me inspiriralo to naše inzistiranje ulaska u Europsku uniju.
* Jesmo li spremni za Europu ili nismo?
– Ne znam koliko smo mi spremni za Europu, a koliko je ona spremna za nas. Što se tiče predstave, ja ne donosim nikakve zaključke. Prepuštam to publici. Ja samo analiziram kakav je naš jezik, naši običaji i različitosti od Europe.
* Što biste napravili u ovoj situaciji da ste kojim slučajem premijerka RH?
– Ja ne bih bila kao naša premijerka, to je sigurno. Nemam toliko energije za sva ta eksponiranja, slikanja, lažna obećanja… Taj posao vjerojatno ne bih radila na taj način. U politiku ne želim previše ulaziti zato što ja politiku uopće više ne razumijem. Ovo što se događa na našoj sceni, meni više nije politika.
* Mislite li da je premijerka dovoljno ženstvena?
– Ma da vam pravo kažem, ja više nju ne mogu gledat’ u tolikim količinama. Mislim, da smo mi toliko prisiljeni gledati jednu te istu osobu po cijele dane…
* Kakav je status žena danas u Hrvatskoj?
– Žene su u puno gorem položaju danas zato što ima puno samohranih majki i žena koje teže nalaze posao. Kriza nas pogađa sve skupa, pa mislim da im nije baš jednostavno.
* Vi pišete, glumite i pjevate. Što vam je od tog primarno i u čemu najviše uživate?
– Crtati. Ja sam tako malo nemiran duh. Radim sve to po malo i meni sve dobro dođe. Nekada naiđem na mišljenje da – ako pjevaš, ne tribaš glumiti, ako glumiš što ćeš pjevat, ako pjevaš što ćeš plesat’, a i vidim da je to frustriralo neke osobe. Jer, ako sam ja glumac, mislim da je samo pozitivno ako znam u datom trenutku zapjevat’.
* To je u biti kompletiranje jednog talenta?
– Tako je! Recimo, ovo što ja radim, ovaj stand up, sve se prati unutar takvog izričaja. Znači, ja da ne znam primjetit’, ne bih mogla napisat’, da ne znam napisat’, kako bih to odigrala? Ako igram, moran imati neku spontanost. Ako mi netko nešto dobaci, da mogu u datom trenutku odmah odgovoriti. Jer, ako ne odgovorim, onda na neki način, zato što sam žena, gubim teren pod nogama. Više niste dominantni, na neki način. Meni su zato potrebne sve te komponente za ovo što ja radim.
* Imate li dojam da mi svi danas živimo u jednoj velikoj stand up komediji?
– Imam, da. Što je rekla jedna glumica – “lakše je plakati u Mercedesu, nego u Fići”. Tragično je da oni koji dobro žive rade zapravo najveću komediju jer njima je lijepo plakati u Mercedesu. Ovi drugi ljudi koji sve to skupa gledaju sigurno imaju neku gorčinu. Zapravo i oni koji su na pozicijama rade najveće farse oko svega. Svi smo skupa ubačeni u jednu farsu. Najgore je što se dogodilo gubljenje kriterija, vrijednosti. Više se ne zna što valja, što ne valja, tko je gori, a tko je dolje. Tko ide u školu, tko radi, ne mora značiti da će najbolje živjeti, može biti da netko suprotnih karakteristika uspije, to je ono najgore. Danas je – živi, muči, radi, pa će ti biti dobro. Ispalo je, što sam i napisala u knjizi “Kako se postaje faca”, da ćeš postati faca kad shvatiš da valja okrenuti 10 Božjih zapovjedi. Umjesto ne kradi – kradi, ne laži – laži… Da skratim, gubljenje kriterija u današnjem društvu je ono što mnoge ljude zatekne i tad naprosto ne znaju kako reagirati i kako se ponašati u današnjim vremenima koji zahtjevaju potpuno neke druge moralne kodekse.
* Kada ste vi postali faca i kako se kod nas uopće postaje faca?
– Slučajno je ispao taj naslov, ja san htjela staviti “od pizduna do tajkuna”, ali urednik je inzistirao na tom naslovu. Glavni lik je Srećko koji je radio sve po nekim moralnim načelima, kao što sam prije govorila. Uvijek je bio fin prema djevojkama i točan na poslu. Žene su ga počele shvaćati kao nekakvog bezveznjaka, a onda je on počeo učiti po malo kako postati netko drugih karakteristika. Rekao je sebi da neće više puštati ljude u svoju traku, preskakat će red u pošti, radio je malverzacije na poslu… Uglavnom, na kraju je rekao da ima puno lažnih prijatelja i iskrenih neprijatelja, ali postao je ta faca 21. stoljeća.
* Je li on faca tipa Kerum?
– Ne bi htjela raditi nikakve takve paralele.
* Možete li danas zamisliti život bez humora?
– Ja sam inače improvizator na toj sceni, što ne znači da sam privatno takva. Nisam! To tako glumim i sjeo mi je taj humor i zaista bi mi bilo teško bez toga živjeti. Imam neku satisfakciju iz toga jer vidim da mi se dosta ljudi obraća i jako mi je drago da ih mogu nasmijat. Mislim da danas jako malo toga ima.
* Ovo ljeto najavljuje se u Splitu gay parada. Što vi mislite o tome i kako bi Split mogao na to reagirati?
– Ja nemam ništa protiv homoseksulaca, svatko ima pravo na svoje seksualno opredjeljenje. Imam i takvih prijatelja, ali za gay paradu nisam. Mislim da ovo društvo nije zdravo za gay parade i oni sami doživljavaju razne neugodnosti. Ne znam zašto na takav način traže svoja prava. Inače, mislim da ljudi određenih seksualnih sklonosti ne moraju imati paradu.
* Mislite li da je Split dovoljno liberalan?
– Split nikako nije liberalan što se tiče toga. Mi smo vam ljudi koji imamo čak i crni humor, volimo provocirati. Mi onome tko ima prištiće odmah kažemo “ajme šta ti je to?!” A kamoli parada!