Povratak Ive Sanadera, proroka iz Dugobaba, cijeli jedan dan zabavljao je cjelokupnu hrvatsku javnost. Lomila su se koplja – hoće li se vratiti, kada i s kim?! Promijenio je nekoliko sjedećih mjesta, kao da je važno gdje sjedi, kad već ne sjedi gdje bi najveći dio njegove vlade zajedno s njim i s njegovom bivšom podpredsjednicom trebao sjediti! Zna se: u stanovitom prostoru s ograničenim radijusom kretanja. 
Koliko je jadno hrvatsko glasačko tijelo, najbolje govori upravo povratak ex-premijera u Sabor. To je tek dio sukoba Sanader – Šeks u kojem premijerka ima ulogu samo promatrača i to privremenog.
Vladimir Šeks od 1990. do danas nije uspio srušiti jedino prvog izabranog predsjednika Republike Hrvatske, Franju Tuđmana. Njegov pokušaj rušenja Tuđmana prisilio je istog na formiranje Vlade nacionalnog jedinstva. Takav manevar sada nikako ne može spasiti ni Jadranku Kosor, zajedno s njenom epizodnom ulogom u sapunici, a niti Vladimira Šeksa koji, upravo za sebe, s pokušajem trajne eliminacije i ekskomunikacije Ive Sanadera, želi napokon osigurati dolazak na ključnu poziciju. Ne želi on ulogu Predsjednika države ni premijersku stolicu, (pri čem je predsjednik Sabora već bio dok ga Sanader nije smijenio), već itekako želi poziciju. Štoviše, žudi za njom – predsjednika HDZ-a. I to nakon što Sanader ode tamo gdje si je sam, odavno, trasirao put. Tamo gdje je veći ulazak nego li je ulazak na autocestu iz Dugobaba. Jadranka Kosor ionako na sadašnju poziciju nije došla vlastitim sposobnostima već kao potrošna figura Vladimira Šeksa što je, uostalom, bio i Ivo Sanader. Malo je prekasno shvatio tko mu je nabavio i dasku i sapun. O koliko se sposobnom igraču radi, najbolje znaju oni na kojima je novopečeni zastupnik s privremenim imunitetom trenirao strogoću u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Splitu. Poslije Sanadera tamo je Mucalo (nomen – omen) prirodni slijed. A nije ništa bolje ni u zagrebačkom HNK-u. I tamo čuči hrpa potencijalnih, u kazalištu izrazito neuspješnih, pretendenata na različite državničke funkcije.
I dok Vladimir režira igrokaz sa svojim dojučerašnjim pijunom, hrvatski građani prebrzo, prejednostavno zaboravljaju da su današnje HDZ-ove perjanice baš iste one perjanice koje su, iz vlastitog interesa, doveli sve hrvatske banke do bankrota. Više puta. Proveli su privatizaciju svih tvornica, tj. proveli seriju poklanjanja tvornica podobnima, pravovjernima, dok im je istovremeno izlazila pjena na usta od histeričnog vrištanja „Sve za Hrvatsku“. Usporedno su tu istu Hrvatsku i taj isti hrvatski narod pljačakli bez treptaja okom i bez ikakve grižnje savjesti. Pravosuđe je namjerno stvaralo, kao po traci, zakone sa propustima, rupama (rupetinama!) i, obavezno, bez podzakonskih akata. Tako da je značajka idealno izgrađenog pravosudnog sustava – da ne funcionira. Ne-funkcioniranje nije propust nego baš suprotno – to je  namjera! Upravo zahvaljujući takvom pravosuđu,  (a Vladimir Šeks je jedan od glavnih stratega tog pravosuđa!), imamo danas Hrvatsku u kojoj su večina uglednih ljudi, gospodarstvenika, bjelodano kriminalci. Oni su kriminalci po bilo kojem pravosuđu, bilo koje zemlje stare Zapadne Europe, Europske unije kojoj toliko težimo. Ovdje kod nas oni su sposobni, oni su poduzetni! I privatizaciji banaka se težilo kako bi se sakrili tragovi svekolike pljačke, pri tom dao popust novim vlasnicima, pod uvjetom da se nakon njihova preuzimanja “ne čačka”. Slično je privatizirana PLIVA, INA, cijeli niz hotela, Luka Gaženica, itd. No, najzanimljivija je privatizacija Hrvatskih telekomunikacija koje sada imaju staro ilirsko ime T-Com. Tu je hrvatska država prodala telekomunikacije T-Comu, tvrtki gdje više od 60% vlasništva ima Njemačka država. Zanimljivo da nešto što nije valjalo hrvatskoj državi sad valja njemačkoj državi. Ili se iza toga krije nešto drugo? Možda izumi kanadskog iseljenika koji se u Hrvatsku vratio u gumenim cipelicama, a onda ga je krenulo.  
Koliko god Hrvatska država sad bila razdijeljena između domovinske i iseljene Hrvatske, koliko god se sporile ljevica i desnica, koliko god bilo nesposobno vodstvo SDP-a i pripadajući im šuteći intelektualci, koliko god se ne podnose hadezeovci međusobno i koliko god im se sad gadio Ivo Sanader (ignoriraju ga iako su mu do jučer jeli iz ruke), koliko god Ninoslav Pavić napadao jedne pa druge, lijevo i desno, gore i dole, kolike god sve te (samo naoko) razlike bile, po bilo kojoj razdjelnici, od skupljanja staža u UDB-i do deranja kože osiromašenim Hrvatima, utoliko se SVI slažu u jednome – ZATAŠKAJMO KAO JEDAN AFERU HYPO ALPE ADRIA BANK! Ukoliko drugovi i drugarice, dame i gospoda, u tom naumu ne uspiju, najisplativija investicija u idućem desetljeću u Hrvatskoj biti će – IZGRADNJA ZATVORA. Privatnim investitorima to bi se strašno isplatilo. Više od stanova, poslovnih prostora, hotela, kafića… Remetinec je ionako već sad prebukiran, a kandidata ima i previše. Od bivših predsjednika, bivših i sadašnjih premijera, ministara, “uglednih” poduzetnika i ostalih razno-raznih potrčakala sa ili bez green karte, kuće u Bostonu, Washingtonu ili bilo gdje drugdje!