Zbog policijske neučinkovitosti u rješavanju brojnih slučajeva premlaćivanja od Miljuša do Galinca, raste interes dijela građana za osobnim osiguranjem. Tjelohranitelji su, posebno u određenim krugovima sve popularniji i nakon ubojstva Ivane Hodak.
Kada se u državi zaredaju gnjusni zločini, imućnije obitelji i poslovni ljudi posegnu za tjelohraniteljima. Od posla tjelohranitelja u Hrvatskoj još uvijek se ne može živjeti, kažu upućeni. Ipak, pomalo se približavamo europskoj praksi koja kaže da svaka imućnija obitelj, makar i privremeno, ima potrebu angažirati tjelesne čuvare.
Korisnici usluga tjelohranitelja dijele se na dvije razine – na političare, koji po zakonu imaju tjelohranitelje, te na one koji to iz privatnih razloga žele.
Ima, dakako, i bizarnijih primjera, poput Zadranina Mladena Grdovića koji koristi usluge tjelohranitelja kako bi ga obranio od sebe samoga.
Hrvatske imućnije obitelji, kako doznajemo, čuvare unajmljuju najviše za svoju djecu i to vikendom, u vrijeme izlazaka.
Stipe Mitrović, rukovoditelj Odjela tjelesne zaštite osoba, objekata i imovine u zadarskom Adriatic Securityju kaže kako podatke o identitetu osoba koje štite ne iznose u javnost jer klijentima nastoje osigurati potpunu anonimnost kako bi bili zaista zaštićeni, no tvrdi kako se najčešće radi – o strancima koji su u Zadru na odmoru.
– U segmentu tjelesne zaštite i usluga bodyguarda najviše posla imamo tijekom ljetnih mjeseci  i to sa stranim klijentima. Uglavnom se radi o turistima na jahtama koji traže naše usluge tijekom krstarenja Jadranom, a sve kako bi se osjećali sigurnije i ugodnije. Domaća klijentela je za sada vrlo rijetka i u većini slučajeva se radi o pjevačima koji traže takvu vrstu zaštite privremeno, odnosno na kraće vrijeme, primjerice na turnejama, kaže Mitrović.
Da su takve usluge tražene najvećim dijelom zbog neučinkovitosti policije, potvrđuje nam i Boris Mijolović iz tvrtke Protect d.o.o.
– Takav segment zaštite kod nas je još uvijek u povojima i klijenti takvu uslugu traže povremeno i na kraće periode. Zahtjeve za takvim uslugama zaprimamo uglavnom kada već netko ima ozbiljne probleme, a  koje policija ne rješava. Najviše takvih slučajeva imamo u Zagrebu. U susjednim zemljama takva vrsta zaštite je sasvim normalna i neophodna, osobito kad se radi o poslovnim ljudima.  Cijenu određuju uvjeti rada, s tim da ne postoji gornja granica, zaključuje Mijolović.

Sat protekcije – 300 kn
Cijena najma osobnog tjelohranitelja iznosi 300 kn po satu, no ako se radi o dužem periodu, onda je i cijena nešto niža, doznajemo.

Nježniji spol na opasnom zadatku
– Iako ima žena u poslu tjelesne zaštite, realan interes za zapošljavanjem žena na tim poslovima nije velik iz nekoliko razloga. Muškarci imaju prednost zbog specifičnosti struke, psihofizičkih sposobnosti, mogućih opasnosti i načina reagiranja na njih. Muške zaštitare lakše je angažirati kao zamjene na različitim radnim mjestima, dok se obično zaštitarke zapošljava na njima prihvatljivijim radnim mjestima kao što su porte u tvrtkama ili rad u novčarskim ustanovama, kazao je Boris Mijolović.