Na susretu hrvatskih branitelja i njihovih obitelji iz Zadarske nadbiskupije u nedjelju, 23. ožujka u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu, misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Uz obilježavanje 1100 godišnjice Hrvatskog kraljevstva, susret je održan u starohrvatskom gradu Ninu gdje su se krunili hrvatski kraljevi i potvrđivala vjernost hrvatskog naroda Crkvi u povezanosti Pape i nekadašnjeg ninskog biskupa.

Nadbiskup je u propovijedi razmatrao lik Mojsija temeljem pročitanog ulomka iz Knjige Izlaska, rekavši da u Mojsiju možemo promatrati lik svakoga od nas jer Riječ Božja uvijek govori nama.

„S likom Mojsija želimo se sjediniti i s našim braniteljima. Iskustvo Mojsija može biti i iskustvo hrvatskih branitelja i svakoga od nas. Mojsije je u mladosti stekao visoki status u društvu. Živio je s faraonom kao faraonov sin. Ali, to ga nije zadovoljio, bio je jako osjetljiv na nepravde svoga naroda, na tlačenje i ropstvo koje je doživio njegov narod u Egiptu. Nikad nije zaboravio svoj identitet, ono što mu je majka ugradila u njegovo srce – to je Mojsije nosio u sebi“, istaknuo je mons. Zgrablić jednu od poveznica s osjećajem kojeg su gajili i naši branitelji u ljubavi prema domovini.

Braneći svoje sunarodnjake, Mojsije je ubio Egipćanina te je zbog toga, u strahu za svoju egzistenciju, pobjegao u pustinju. U pustinji je našao mir i stvorio obiteljski život, oženio se i imao djecu.

„Mnogi su trpjeli i u Domovinskom ratu. Mnogi su prošli kroz pustinju, naši branitelji podnijeli su velike žrtve“, rekao je mons. Zgrablić. Nakon sudjelovanja u obrani domovine, branitelji žive svakodnevicu. U Knjizi Izlaska zapisano je da je Mojsije pasao ovce tasta Jitra. Obavljajući svakodnevne poslove, Mojsije je došao do brda Horeba.

„Horeb je sveto mjesto na kojem se Bog objavio Mojsiju u punini, gdje mu je progovorio svoju riječ, gdje mu je Bog dao Dekalog. Na tom mjestu Mojsije se sa svojim narodom na osobiti način susreo s Gospodinom koji mu je progovorio“, rekao je nadbiskup.

I taj duhovni susret u Ninu predstavlja dolazak vjernika „u izuzetnu Božju blizinu, gdje nam Bog želi progovoriti s najvećim autoritetom, a Božji autoritet je njegova ljubav. U najvećoj ljubavi i nježnosti Bog progovara svoju riječ“, poručio je mons. Zgrablić.

Na Horebu je Mojsije primio deset Božjih zapovijedi. „U zapovijedi ne gledamo zabranu, naše ograničenje, nego naše spasenje, naše najveće dobro, najveću ljubav koju Gospodin nama iskazuje u svojoj riječi“, istaknuo je nadbiskup.

Mojsiju se ukazao Anđeo Gospodnji koji je posrednik glasa Božjega, a prikazao se u rasplamtjeloj vatri u grmu.

„Nije lako naći grm u pustinji, on je znak života, raste. Ali, na mjestu u pustinji gdje je Mojsije nalazi se nešto izuzetno, posebno. Grm koji gori je znak Riječi Božje koja gori i grije naše srce. Vatra čisti i pročišćava. I zlato se baca u vatru, da ostane samo zlato. Sve drugo što okružuje zlato – izgori, nestane u vatri“, rekao je mons. Zgrablić. U tom kontekstu, istaknuo je da „Riječ Božja želi biti svjetlo u našem životu da nas prosvijetli, toplina da nas grije, želi biti čišćenje našoj duši“.

„Gospodin još nešto više traži od tebe“

„Pozvani smo zagledati se u taj grm, vatru, u taj plamen Duha koji govori u Riječi. Naravno je, očekivalo bi se da kad se grm zapali, da će izgorjeti, nestati – osobito u pustinji gdje je sve suho, dovoljno je malo vatre da grm začas nestane i izgori. Ali, ovdje je neobično da grm gori, a ne izgara. Dakle, događa se nešto nadnaravno. Tako i Riječ Božja – govoreći o tom grmu, ne govori samo o našoj naravi, o onome što mi uobičajeno susrećemo.

Nego, susrećući Riječ Božju, prepoznajući anđela, gledajući u grm pred nama – i mi ćemo vidjeti nešto nadnaravno – nešto Božje, nešto božansko. Moći ćemo zaključiti da to nije samo ljudsko, naravno, nešto što čujem svaki dan, nego da je to nešto posebno što mogu doživjeti, osjetiti duboko u mojoj duši. Nije to samo glas kojeg mogu čuti“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Ako čovjek osjeti da se to događa oko njega, treba učiniti što je učinio Mojsije.

„To što se događa nama je izazov. Nalazak pred Horebom, potreba da u tijeku našeg života, dok se brinemo za našu egzistenciju, učinimo još nešto – poziva te na nešto više. Bog želi još nešto više od tebe, ne samo da osiguraš egzistenciju. Nego, Gospodin još nešto više traži od tebe“, poručio je mons. Zgrablić. Bog očekuje još nešto više od nas, želi nam još nešto više i veće darovati.

„Gospodin te želi uvesti u svoju nadnarav! Gospodin ti daje znakove koje možeš prepoznati u svojoj duši, da Gospodin tako djeluje u tvom životu. Trebaš učiniti što je učinio Mojsije. Mojsije je rekao sebi da priđe tom grmu.

Red je na Mojsiju. Sada je na tebi red. Na putu tvoga života Gospodin te negdje doveo i poziva te da mu dođeš još bliže. Ti moraš donijeti odluku. Hoću pogledati što je s tim grmom, hoću pogledati što se to događa. Hoću pogledati što je u toj čudesnoj vatri, u toj nadnaravi koju ja ne razumijem što se to događa. Želim ići još malo bliže, želim još Gospodina upoznati“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

I dolazak na taj susret u Nin je izraz želje vjernika da još bliže priđu Gospodinu. „Čineći još jedan korak naprijed, vidjet ćeš da je to veličanstven prizor, što se događa u tvojoj duši. Još puno toga ne znaš, ali to što si vidio već je veličanstveno, već je nešto sveto, veliko, posebno – da vidiš zašto grm gori, a ne sagorijeva. Da promotriš da je Bog vatra koja gori, da je to Božji duh koji ti daje da živiš, postojiš, da se krećeš, da možeš razmišljati, da ti Bog pokreće srce, noge, ruke“, rekao je mons. Zgrablić.

„Ljubav, istina, pravednost – sve to je Bog u punini – zato te sve to privlači! Sve te to zove!“

Kad čovjek odluči ići naprijed, dogodit će se što se dogodilo i Mojsiju.

„Do sada je sve bila inicijativa Mojsija. Gledao je, promatrao – nešto je čudesno, izvana. Onda je Gospodin zvao Mojsija. Sada je riječ o Bogu. Vidjet ćeš da to nije bio samo običan govor. To sâm Bog tebi progovara, Bog poznaje tvoje ime. U Bibliji znati nekome ime znači dati nekome život; začeti, početi život. To predstavlja duboki odnos života, kakav imaju otac i majka prema sinu i kćeri. Gospodin tebe tako poznaje.

Gospodin je povezan s tvojim životom. Nisi izgubljen na putu svoga života. Gospodin zna tvoje ime, već si duboko s njim povezan, od začeća, preko krštenja. Gospodin te zove po tvojoj egzistenciji, po tvojoj nutrini, po čežnji tvoga srca.

Čuješ taj glas kako te Gospodin poziva jer te ono dobro, lijepo i plemenito, sveto, ljubav, istina, pravednost, sve to je Bog u punini – zato te sve to privlači. Sve te to zove“, poručio je nadbiskup, istaknuvši da Bog zove čovjeka jer s njim želi stupiti u dijalog.

„Gospodin te zove jer želi s tobom razgovarati. I potrebno je opet da mi učinimo korak, što je učinio Mojsije. Mojsije izgovora: ‘Evo me’. Mojsije prepoznaje da ga Bog zove. Važno je da ti prepoznaš da te Bog zove. Važno je da prihvatiš i prepoznaješ da Bog zna tvoje ime, da si tako duboko s njim povezan“, potaknuo je nadbiskup.

To nije samo nešto izvanjsko što čovjek gleda. Bog čovjeku ne smije biti nešto usput, da mu samo posveti neko vrijeme, prigodno.

„Trebaš reći ‘Evo me’, da se Gospodinu odazoveš – jer Gospodin ima plan s tobom! Da učiniš ono što je učinio Mojsije, što je učinila Marija.

Nisi suvišan, bezvrijedan u Božjim očima. Bog računa na tebe. Ni Marija ni Mojsije nisu bili svjesni što će Bog po njima učiniti, što Bog želi u njihovom životu. Da to gdje jesi, shvatiš da si važan u Božjim očima, da Bog kontaktira s tobom“, potaknuo je mons. Zgrablić.

„Ako je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Mojsijev – to znači da je on Bog koji živi u vremenu“

Nakon što se Mojsije odazvao, nastupa razgovor između Mojsija i Boga. „Mojsije se osposobio da može komunicirati s Bogom. Gospodin te želi osposobiti da komuniciraš s njim, da ti On može reći svoje planove, da ti može još više otkriti sebe. Da možeš još više spoznati sebe. Da vidiš što Gospodin od tebe traži, zahtjeva“, poručio je nadbiskup.

Dok je Mojsije prilazio, prvo što mu je Gospodin rekao je da ne prilazi, jer je mjesto na kojem stoji sveto. „Dok si na ovome svijetu, ne možeš u punini prići Bogu. Ne zato što Bog to ne želi ili je to loše za nas, nego zato što je Bog veći od nas. Bog je Gospodar neba i zemlje, stvoritelj neba i zemlje. Mi smo mala kapljica. Bog je ocean, a mi smo kapljica. Ne može ocean stati u kapljicu, ali kapljica može u ocean.

Tako i mi. Ne možemo ući u Boga na ovoj zemlji jer nemamo taj kapacitet, te sposobnosti. Ali je važno da si mu prišao i da je ta kapljica ona ista kapljica koja je u oceanu“, rekao je mons. Zgrablić.

Drugo što je Bog rekao Mojsiju je neka izuje obuću. „Skinuti cipele znači golom nogom stati na golo tlo. Spoznaješ da si prah, doći ćeš do istine da si bez Boga kao da s golom nogom stojiš na materiji. Bez Boga si sâma materija. Moraš biti ponizan.

To ne znači da te netko ponižava, obezvrjeđuje, nego da shvatiš svoju istinu. Da ne živiš u laži, u ne-spoznaji sebe, ne-otkrivanju sebe, nego u dubokom spoznavanju sebe. Zato moraš izuti obuću i stati na tlo. U tom diranju tla otkrit ćeš da je Bog blizu“, poručio je mons. Zgrablić.

Čin izuvanja cipela, duhovno, vjernici su pokazali i tako što su se ispovjedili na tom susretu. „Osjetili ste Gospodina jer ste u ispovijedi dodirnuli svoju bijedu, što ste dodirnuli svoju grešnost, što ste osjetili potrebu skinuti svoj grijeh. To je skidanje tvojih cipela. I tu si osjetio Božju milost, milosrđe, nešto se dogodilo u tebi. Obogaćen ćeš se vratiti kući jer su ti otpušteni grijesi i posljedice grijeha“, ohrabrio je mons. Zgrablić, poručivši: „Tvoje skidanje cipela dodirom zemlje će biti otkrivanje svetosti, da je Bog drugi, drugačiji. Da su naša slabost, grešnost, starost, nemoć – tlo gdje Boga koji je svetost možeš sresti, On ti tu dolazi ususret“.

Potom Bog Mojsiju predstavlja sebe i kaže mu: „Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev’.

„Bog će i dalje sebe predstavljati tebi da ga otkrivaš – radi tvog bogatstva, radi tvoje veličine, da ga otkriješ u svom životu. Nije dovoljno da samo kažemo da smo katolici, nego da uđemo u duboki odnos s Bogom, kako nam se Bog predstavlja.

Ako je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Mojsijev – to znači da je on Bog koji živi u vremenu. Da je on Bog vremena, da je on uvijek nazočan, prisutan, da je on uvijek tu. Bog poznaje ime Mojsija, a i Mojsije želi znati kako je Bogu ime. On je njemu rekao: ‘Ja sam koji jesam’.

Dakle, ja sam stalno prisutan, tu sam i ne možeš me spoznati do kraja – jer jesam.

To je put naše korizme, našeg srca. Tu je opisano tvoje srce, tvoj život, tvoj odnos s Bogom – kako te Bog približava sebi, gdje on poznaje tvoje ime; da to spoznaš, da nisi nevažan. Da Bog ima još jednu zadaću za tebe, da nisi dovršio svoju ulogu, kao što je Bog poslao Mojsija u Egipat da izbavi narod“, poručio je mons. Zgrablić.

I uloga branitelja koji su branili narod u Domovinskom ratu nije završena. Oni i dalje imaju ulogu gdje je čovjek u ropstvu, grijehu, gdje je nepravda.

„Da ti budeš kao vođa kojeg je Gospodin izabrao, da ti vodiš svoj narod primjerom svoga života, da ga vodiš prema svetoj zemlji.

Neka to bude naša molitva, da tako spoznamo Gospodina. Da nam ovo vrijeme milosti bude vrijeme obraćanja, da nam se ne dogodi da budemo neplodna smokva, kao što kaže Isus u navještenom Evanđelju o neplodnoj smokvi koja iscrpljuje zemlju te je bolje da je nema“, upozorio je nadbiskup. Potaknuo je da koristimo Božje milosti, Božje darove, Božje pozive i poticaje, sve što Gospodin čini u svom životu za nas, toliko daleko da je i svoga Sina nama darovao.

„Neka nam život bude plodan, kao što je bio plodan život Mojsija i Marije – da Gospodina slavimo, s njime živimo, da budemo suradnici u njegovom djelu spasenja nas i svijeta, našeg naroda i naše domovine“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Prije mise, sudionici susreta pristupili su sakramentu ispovijedi te je održana pobožnost Križnog puta. Prisutne je pozdravio don Anđelko Buljat, predstojnik nadbiskupijskog Povjerenstva za hrvatske branitelje koje je organizator toga susreta. Sudionike susreta pozdravio je i domaćin Jerko Vuleta, ninski župnik.

Župna crkva sv. Anselma u Ninu je jubilejska crkva u Godini jubileja te su vjernici mogli dobiti potpuni oprost.

Ines Grbić