ZADAR / ŽUPANIJA
31. OBLJETNICA / Uloga postrojbi Specijalne policije u bitci za Velebit tijekom VRO Maslenica
U cilju oslobađanja zadarskog zaleđa i grada Zadra od neposrednog neprijateljskog djelovanja, u 6 sati ujutro 22. siječnja 1993. godine krenule su zajedničke borbene aktivnosti, zadaća je bila odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne putne pravce Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin te osloboditi komunikaciju Zadar – Maslenica – Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, kao i oslobađanje zračne luke Zemunik, te zauzimanje dominantnih kota na planinskom području Velebita koje će služiti kao oslonac izvođenju aktivne obrane i garant budućim napadnim djelovanjima.
Specijalna policija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojim djelovanjem od samih početaka Domovinskog rata na Velebitu i uz Velebit, svojim je skupnim snagama, potpuno samostalno preuzela borbene aktivnosti od kolovoza 1992. godine kroz operaciju „Poskok“.
Sama priprema skupnih snaga Specijalne policije na Velebitu pred neposredno izvođenje operacije „Maslenica“ nosi kodni naziv „Poskok 1“. Oko 300 pripadnika specijalne policije, SJP Zadar, SJP Kutina, SJP Rijeka, SJP Zabok i „Vile Velebita“ – postrojbi Policijska postaje Lovinac, bilo je raspoređeno u pet baza na Velebitu, od Visočice, preko Ivinih Vodica do Malih Libinja. Za zapovjednika skupnih snaga Specijalne policije u akciji “Poskok 1” imenovan je Svemir Vrsaljko, tadašnji Zapovjednik SJP Poskoci, a kasnije od 1996. do 2000. godine načelnik Policijske uprave Zadarske.
General zbora Janko Bobetko Načelnik Glavnog stožera oružanih snaga posebno je naglašavao da je Velebit ključno pitanje obrane Hrvatske, govoreći „Tko drži Velebit, drži polovicu Hrvatske“, a posebno je i u svojoj knjizi „Sve moje bitke“ istakao: “Bez obzira što je Specijalna policija bila skupljena s više područja, djelovala je skladno i zahvaljujući ulozi Specijalnih jedinica MUP-a, koje su se vrlo dobro taktički i operativno uklopile u čitav strategijski plan istjerivanja okupatora, uspjeli smo u svakom pogledu. Specijalne jedinice MUP-a su odigrale zaista povijesnu zadaću u našem ratu, te doista možemo na njih biti ponosni…“
Prisutnost Specijalnih jedinica policije na Velebitskom ratištu, na teško prohodnom i vrletnom terenu, pokazala se jednom od strateški ključnih odluka tijekom Domovinskog rata. Unutarnja organizacija specijalaca, dobra uvježbanost, psihofizičke sposobnosti i prije svega izdržljivost i permanentna spremnost na brzi manevar, bili su bitan oslonac Oružanim snagama RH u svim kasnijim operacijama. Imati Velebit je strateški značilo gledati neprijatelja s visine, sa te poziciji bolje ga upoznati i onda ga „pomesti“.
Uoči operacije „Maslenica“ na Velebitskoj crti bojišnice ustrojen je Stožer skupnih snaga specijalne policije kojim je rukovodio Zapovjednik Specijalne policije Mladen Markač. Zadaće specijalne policije u operaciji “Maslenica” su se odnosile na ovladavanje objektima Mali Alan te Velika i Mala Bobija te presijecanje komunikacije Obrovac – Mali Alan kod Potpraga, presijecanje komunikacije Gračac – Sv. Rok i ovladavanje komunikacijom Sv. Rok – Mali Alan – Obrovac, kod prijevoja Malog Alana, a poglavito udar u desni bok neprijateljskih snaga u području Obrovca sa svrhom olakšavanja prodora snaga Hrvatske vojske na glavnom pravcu napada.
U izrazito nepovoljnim klimatskim i terenskim uvjetima, po izuzetnoj hladnoći, snijegom i ledom prekrivenim strminama Specijalne jedinice MUP-a uspjele su u nekoliko dana zauzeti strateški iznimno važno područje južnog Velebita odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati šire područje Obrovca i Gračaca, čime su u potpunosti ostvarili zadane strateške ciljeve akcije.
Skupne snage Specijalne policije na Velebit su kroz operaciju Maslenica ovladale sa skoro 500 km2 novog Velebitskog prostora. Nakon akcije Maslenica, dodatno je postrojbama Hrvatske vojske ojačana obrana dostignutih pozicija na Velebitu. Izlaskom Hrvatske vojske na Velebit intenzivno se pristupilo uređenju putne mreže i izgradnji čvrstih fortifikacijskih objekata. Vrlo brzo je izvršeno spajanje i postignut jedinstven koncept djelovanja i zapovijedanja između Hrvatske vojske i Specijalne policije.
Ćudljivost i surovost Velebita je bila sama po sebi stalna i trajna opasnost, Velebit je mjesto gdje ujutro može biti prekrasno, a navečer se pokrene strašna mećava. Posebnosti Velebitskog prostora i njihov utjecaj na borbena djelovanja i dolazak do najboljih rješenja u pojedinim situacijama su u hodu rješavani.
Nakon operacije „Maslenica“ Specijalna policija ustrojava operaciju “Poskok 2” sa zadaćom aktivne obrane području Velebita, stalno prisutno na Velebitu bilo je oko tisuću pripadnika policije koje su se u manjim skupinama i češćim vremenskim intervalima izmjenjivali na dostignutim pozicijama sve do operacije „Oluja“. U prosjeku, svaki djelatnik Specijalne policije na Velebitu je proveo oko tristo dana.
U pobjedničkom uspjehu hrvatskih snaga u Vojno-redarstvenoj operaciji „Maslenica“, kao pripadnici specijalne policije nemjerljivu ulogu su imali i pripadnici Specijalne jedinice policije „Poskoci“ koji su najveći dio svog ratnog puta započeli i obilježili djelovanjem uz i na Velebitu. Sami uvijek rado ističu kako su s ostalim postrojbama Specijalnih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova s kojima su djelovali izgradili zajedništvo na koje su ponosni te osobni doprinos uvijek povezuju sa suradnjom s drugim snagama Hrvatske policije i vojske.
U operaciji „Maslenici“ smrtno su stradala četiri pripadnika skupnih snaga Specijalne policije, teže je ranjeno devet, a lakše sedamnaest pripadnika.

Imena poginulih, hrabrih ljudi koji su svojom krvlju posvetili ovo Hrvatsko tlo trajno su urezana u naša sjećanja i naša je obveza da ih nikada ne zaboravimo, da budu trajno zapisana i zauvijek zapamćena:
Pripadnici SJP „Alfa“ – Miroslav Fabečić i Ivica Drmić iz Policijske uprave zagrebačke
Pripadnik SJP „Delta“ – Zlatko Orkić iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske
Pripadnik SJP „Roda“- Emil Baneković iz Policijske uprave varaždinske
Snagu ove povijesne i pobjedonosne akcije obilježavamo svake godine s posebnim ponosom i sjećanjem.

Svečano obilježavanje obljetnice VRO Maslenica ujedno je i prigoda da na mlađe naraštaje prenesemo njezin značaj s ciljem educiranja i očuvanja trajne uspomene na ratna događanja iz Domovinskog rata s bojišnica na našem području.
Ove godine, u sklopu obilježavanja programa 31. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Maslenica, uz polaganje lovorovog vijenca i paljenjem svijeća uz Spomen obilježje Specijalne jedinice policije, u ponedjeljak, 22. siječnja u 09.20 sati u krugu Policijske uprave zadarske, izaslanstva će odati počast poginulim pripadnicima Specijalnih jedinica policije.
Izvor: PU Zadarska
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA14 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
magazin1 dan prijeSUBOTNJA ŠPICA!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




