Književnica i kolumnistica Ivana Bodrožić gostovala je u Pressingu.

U Italiji je nedavno objavljen prijevod njenog zadnjeg romana “Sinovi, kćeri”, a osim dobrih kritika Bodrožićin roman je ušao među sedam finalista za međunarodnu književnu nagradu “Premio Rapallo”.

“Naći se u takvoj konkurenciji, stvarno sam sretna. Nadam se da će ta knjiga doprijeti do što više ljudi. Što se tiče nagrade, ja sam je već dobila”, kaže Bodrožić misleći na to da se u konkurenciji nalazi i dobitnica Nobelove nagrade.

Bodrožić, poznata po svojim feminističkim stajalištima, osvrnula se na takozvani raskol među feministicama po pitanju transrodnih žena. Dio ih potpuno podržava, a drugi dio smatra da ugrožavaju teško stečena prava žena. “Mogu donekle razumjeti argumente obje strane, ali bih uvijek dala prednost osobama koje jesu u toj situaciji – imaju najviše prava tražiti da im se prizna njihov identitet na temelju onoga što oni osjećaju.”

Bodrožić se osvrnula i na raspravu koja se povela nakon panela s festivala književnosti vRIsak. Jedan narativ je bio da je bio prisutan seksizma i mizoginija, a drugi da je to pokušaj, sve prisutnije, cancel kulture.

“Vrijeme se promijenilo i neki to sad počinju osjećati na vlastitoj koži. Kao što više nije prihvaljtivo raditi šale na račun ljudi koji su homoseksualni ili na račun druge rease, tako nije više prihvatljivo ponašati se na određeni način prema ženama u javnosti, pa ni privatno. Mislim da je problem kod naših muških kolega, autora, da nisu niti svjesni da daju seksitičke komentare i da su mizogini.”

“Nitko od njih neće reći da mrzi žene ili da bi žene trebale znati gdje im mjesto. Mi očekujemo kada upremo uprstom u nekakav seksizam, neki strašni skanadlozni komentar o ženama, ali toga više nema. Taj seksizam i mačizam se prenosi kapilarno, vrlo suptilnim načinima”, poručuje Bodrožić.

Kao primjer, Bodrožić je spomenula kako su je često na promocijama, kad su joj djeca bila manja, pitali tko joj čuva djecu.

Bodrožić je navela nekoliko hrvatskih nagrada književnosti u kojima muškarci puno češće dobivaju nagrade, iako hrvatske autorice veoma dobro prolaze u inozemstvu.

“Danas su naše autorice mahom, pa čak nekad i prevođenije vani i poznatije.”

“Ako ste mlada autorica vrlo često doživljavate, ako vas stariji kolege prepoznaju i proguraju, očekuju da ćete im vječno biti zahvalne. Ako se slučajno emancipirate od njihovih ideja i njihovih preporuka to je nešto što bih ja nazvala kulturom cancela.”

“Nikad nisam čula za slučaj da je neka autorica ili novinarka ili izdavačica se jednako tako ponašala prema kolegama i tražila neke velike zahvale i nešto zauzvrat na račun toga što je otkrila mladog pisca”, dodaje.

Bodrožić smatra da u Hrvatskoj nema tipične cancel kulture.

“Nije kultura otkazivanja to ako ste vi napričali koje kakve budalaštine, nekoga uvrijedili i obraćali se njoj s patronizirajuće pozicije pa onda trpite. To je javni prostor u kojem vi sudjelujete i onda samim time preuzimate odgovornost”, objašnjava.

Osvrnula se i na nedavni slučaj iz Ljubuškog, gdje je bivši rukometaš zlostavljao suprugu, pa su joj mnogi sugrađani prigovorili jer je odlučila javno o tome progovoriti.

“To je strašno, sramotno i ne znam koji bih izraz iskoristila da to dovoljno naglasim, ali nažalost to nije ništa novo. I nažalost to često vidimo i na mikrorazinama. Od nas se uvijek nekako očekuje da ne provociramo, da se ta sramota, koju bi zapravo trebao nositi nasilnik, projicira na ženu. O tome treba neprestano govoriti i ukazivati na to”, poručuje Bodrožić.

Komentirajući molitelje za čednost žena Ivana Bodrožić je rekla da nije sigurna treba li ih ignorirati ili doživljavati ozbiljno. “Meni je komično da netko moli Boga i da misli kako se Bog bavi time kolika će biti duga suknja. S druge strane, ako muškarci traže da netko moli Boga da se žene oblače čednije jer ne bi mogli kontrolirati svoje nagone, onda izjednačavaju sebe sa životinjama”, rekla je.