Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA IZ VRANE / Sa susreta zadarskih ministranata: “Kad ministriram imam osjećaj kao da služim Isusu na oltaru, kao da dajem kalež Isusu”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Susret ministranata Zadarske nadbiskupije održan je u svetištu sv. Nediljice u Vrani u četvrtak, 22. lipnja. Misno slavlje za vanjskim oltarom u masliniku toga svetišta predvodio je don Tomislav Dubinko, župnik župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.  

Susret je okupio 250 sudionika, od toga 200 ministranata iz župa Zadarske nadbiskupije predvođenih njihovim župnicima.

Na pitanje don Tomislava djeci u propovijedi tko su zaštitnici ministranata, ministranti su znali odgovoriti da su to sv. Tarzicije i sv. Dominik. „Važna je služba ministriranja, onih koji poslužuju i pomažu oko oltara. Time sâmom Bogu želimo pomoći da euharistijski susret bude što svečaniji. To je velika služba, čast i odgovornost. Zato treba biti sabran i pozoran, a ne da ministrant ometa svećenika i vjernike“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da je za slavu Božju potrebna revnost. „Dakle, što god radiš, radi sa srcem. Potrebni su poniznost i poslušnost, da i s najmanjom službom znamo slaviti Boga. Treba nam i čistoća duše. Kod ministranata je važno strahopoštovanje prema Isusu u svetohraništu. Kod slavljenja mise i ministriranja važni su urednost i točnost. Za ministrante je važno prijateljstvo“ rekao je don Tomislav, potaknuvši ministrante da budu primjer u crkvi ali i u susretima s ljudima kad izađu iz crkve. „Budimo svjesni koga primamo u misi. To je sâmi živi Bog koji je u nama“ potaknuo je don Tomislav, zahvalivši i ohrabrivši ministrante u njihovoj službi.   

Prije mise, vjeroučiteljice Ivana Viduka i Lucija Franić pripremile su prigodnu katehezu. „Ministranti su služitelji oltara u bogoslužju. Dakle, služe sâmom Bogu, a onda Crkvi, svećeniku i zajednici. Prva zadaća ministranata je biti dobar čovjek, dobar kršćanin, a uče i o liturgiji, liturgijskom prostoru, ponašanju unutar liturgijskog prostora. Moraju poznavati prostor crkve gdje služe“ rekla je Viduka, istaknuvši da ministranti nisu to samo u crkvi, nego duh te službe trebaju svojim životom svjedočiti i na ulici, igralištu, u školi.

„Ministranti trebaju biti prepoznati kod oltara i da ih se prepozna vani, po njihovom ponašanju. To dvoje ne smije biti u raskoraku; da su u crkvi uzornog ponašanja, a vani u igri npr. da psuju. Ministriranje se mora odražavati u svakom području njihovog života; da žive poštenje, iskrenost, dobrotu, hrabrost, spremnost za učenje“ poručila je Viduka. Govorila je i o razlikovanju Crkve kao zajednice i crkve kao liturgijskog prostora. Zahvalila je ministrantima na doprinosu kojega daruju župi i poželjela da uvijek budu prepoznatljivi kao članovi koji imaju službu unutar ministrantske i župne zajednice. Lucija Franić istaknula je da ministriranje odjelotvoruje Isusov poticaj na služenje; to je svojim gestama ljubavi prema apostolima na osobiti način pokazao Isus na Posljednjoj večeri.

Susret je organiziralo Povjerenstvo za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije čiji je povjerenik don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Zadnji put tako veliki i na taj način organiziran susret ministranta održan je 2013. također u Vrani.

Na susretu je bilo puno djece trećeg razreda, prvopričesnika, a ministranti u većini pohađaju 5. i 6. razred.

„Ovaj susret je prilika da se susretnu sve generacije ministranata na jednom mjestu. Uz katehezu i misu, sportska natjecanja omogućuju im da se dodatno druže, izgrađuju i upoznaju. U zadnje vrijeme sve je manje ministranata i zbog skandala koji su se dogodili u Crkvi. Dogodi se onda i da svećenici odustanu, nekima je lakše ostaviti rad s ministrantima. Ali, duhovni odgoj koji se dobije služenjem kod oltara nitko ne može nadomjestiti. Ne samo zbog mogućih duhovnih zvanja koja se rađaju u tim godinama, a vežu se uz službu oltara, djeca osjete duhovni poziv služeći uz oltar, nego ministrirati omogućuje i osjetiti Boga služeći mu za oltarom. To je najljepše što djeca i mladi mogu doživjeti i što će pamtiti cijeli život“ rekao je povjerenik Dražina.   

Don Luka Šustić, član Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante u osvrtu na susret je rekao:  „Drago mi je raditi s ministrantima. Oni su poslužitelji za oltarom. Ministranti pomažu svećeniku u najvažnijem dijelu euharistije, u središtu naše vjere, oni poslužuju. Zato mi je radost vidjeti ih u tolikom broju, drago mi je što smo se okupili, da rado ministriraju. Danas je teže doći do djece, pa je vrijedno kad se djeca i mladi javljaju da žele posluživati kod oltara. To ih možda može potaknuti i da u budućnosti razmišljaju o pozivu, ministriranje im može biti poticaj i prema razvoju duhovnog poziva“ rekao je don Luka. Istaknuvši da taj susret pokazuje bogatstvo Zadarske nadbiskupije, don Luka je rekao da će im taj susret ostati u lijepom sjećanju. Taj susret je znak da svećenici i Crkva misle na njih, da rade s njima i da primijete kako su tu za njih.

Nakon mise, održane su sportske aktivnosti. Ekipa ministranata Ugljan i Pašman pobijedila je u nogometu mlađeg uzrasta, a ekipa Gorica i Raštane pobjednik je u nogometnom turniru starijeg uzrasta. U povlačenju konopa pobjednik je skupina Smiljevac.

Svjedočanstvo što im znači ministriranje izrekli su i neki ministranti. Damir Vuković iz zadarske župe Uznesenja BDM je rekao: „Vidio sam prijatelja kako ministrira, došao sam na misu i odjednom sam odlučio – želim i ja biti ministrant. Imam osjećaj kao da služim Isusu na oltaru, kao da dajem kalež Isusu. Rekao sam prijateljima, ‘Ja sam ministrant’ i pozvao sam ih da i oni dođu i ministriraju.   Pozivam i druge da dođu na susrete ministranata. Na susretima zajedno igramo nogomet, imamo aktivnosti, natječemo se i služimo u crkvi“. 

Matej Hajdić iz zadarske župe Belafuža je rekao: „Želim služiti Isusu i Bogu. Kad ministriram, osjećam se lijepo, smireno. Uživamo igrajući nogomet, skupa s Isusom. Lijepo je upoznati druge ministrante“.

Marino Ivković iz župe Uznesenja BDM na Ugljanu ministrira jer želi pomoći svećeniku i „da može više pričati s Bogom“.

David Vanjak iz župe sv. Kasijana u Sukošanu ministrira da bi pomagao svećeniku, da nosi križ, da „nauči kako nešto nositi, gdje staviti crkveno posuđe i ostalo“.

Jakov Martinović iz zadarske župe Bl. Alojzija Stepinca je rekao: „Ministriram jer jako volim Boga, moja obitelj voli Boga. Biti ministrant je jako lijepo. Dođite!“.

Ante Batur iz župe sv. Mihovila u Galovcu je poručio: „Ministriram jer želim biti bolji čovjek i želim pomagati svećeniku. Sretan sam što mogu ministrirati i pritom se lijepo osjećam. Ministrirati je jako lijepo, dečki mogu postati još bolji ljudi“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(NE)RADNE NEDJELJE / U Zadru su sutra otvorene sljedeće trgovine i trgovački lanci…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru ove nedjelje…

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

HEY PARK

zatvoreno

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 13

Trg Damira Zdrilića 1 – od 7 do 20

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

Polačišće 2 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

INTERSPAR

zatvoreno

PLODINE

zatvoreno

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Ulica Antuna Barca 58 – od 7 do 21

Put Vrela 2 – od 7 do 21

Ulica Ivana Skvarčine 18 – od 7 do 21

Šibenska ulica 9C – od 7 do 21

Ul. Roberta F. Mihanovića 62 – od 7 do 21

Knezova Šubića Bribirskih 3 – od 7 do 21

RIBOLA

Put Pudarice 11 – od 7 do 20

Vukovarska 6a – od 7 do 20

Ulica Andrije Hebranga 10a – od 7 do 20

PEVEX

od 8 do 14

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

SVETKOVINA DUHOVA / Nadbiskup Zgrablić u nedjelju predvodi svečanu misu u katedrali

Objavljeno

-

By

Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 19. svibnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, kada će podijeliti i sakrament potvrde krizmanicima katedrale župe.

Duhovi su zapravo blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd.

Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” jer Djela apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.

“Duhovi” je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.

Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavci i mnoge druge kršćanske Crkve.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

RAVNOKOTARSKI RAJ / Sikovo danas broji oko 364 stanovnika, a 1900. bilo ih je samo 32

Objavljeno

-

By

foto: Zadarski tjednik

Idilično ravnokotarsko selo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, udaljeno svega tri kilometra zračne linije od obale

Sikovo je geografski smješteno u Ravnim kotarima, najplodnijem dijelu dalmatinskog primorja, između općinskog središta Sv. Filip i Jakova te Raštana Donjih i gornjoraštanskih Lužina.

– Stvarno, opipljivio i istinsko, idilično selo je Sikovo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, svega tri kilometra zračne linije od obale. Od Biograda na Moru smo udaljeni oko 10 km, Benkovca oko 23 km i od Zadra oko 26 km, reći će Elvira Colić.

Od pamtivijeka je Sikovo nastanjeno radišnim i vrijednim ljudima, čije su ruke uvijek pune žuljeva i kojima je zemlja bila i ostala majka i prijatelj, izvor prihoda i kakva-takva egzistencijalna sigurnost.

– Stalno molimo dragog Boga i Gospu da nas poštedi suše i krupe, bolesti ovaca i peradi, zazivaju Sikovljani ispred dućana na Osridniku, u borovoj šumi nadomak marketa u izgradnji, boćališta, dva igrališta, dva spomenika.

Prema popisu stanovništva 1900. godine u Sikovu živi 32 stanovnika. Već 1921. ima 158 stanovnika, 1948. broji 245, a 1971 tu je 374 stanovnika.

image

Cilj – demografska obnova

– Najviše stanovnika broji 1991. godine kad ovdje ima čak 497 stanovnika, a od toga 487 Hrvata. Prema Popisu stanovništva 2011. ovdje živi 374 stanovnika, dok prema Popisu stanovništva 2021. Sikovo broji 364 stanovnika, podjednako muškaraca i žena, koji žive u 110 kućanstava, precizan je Erstić.

Sikovljani su pitomi, vrijedni, skromni i nadasve gostoljubivi. Sada na početku svibnja 2024. sve se zeleni.

– Na 14 četvornih kilometara površine daleko najviše ima polja koje obrađuju Prtenjače, Birkići, Deme, Zrilići, Erstići, Mitrovići, Mikulići, Mrkići, ​Miljanići, ​Colići, ​Senkići, Serdarevići, ​Zubčići…, nabraja Prtenjača.

Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta.

– U sebi nosimo ljubav, vjeru i privrženost onome iz čega smo nikli, a nikli smo s ognjišta, i ognjište se nikad ne smije ugasiti, mora živjeti, poručio je Zrilić.

image

Spominje se od davnine

U ranom Srednjem vijeku (od 9. do 11. stoljeća) područje Sikova je bilo jedno od posjeda velikaša.

– U spisima se spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua (“regalis terra in Sichoua” i “de regali terra in Sichoua”) što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo, govore sugovornici

Oduvijek su ovdje ljudi okrenuti prema zemlji. Na zemlji se radi i od zemlje se živi, a uz vinograde i maslinike koje posjeduje gotovo svaka obitelj, polja su uzorana i obrađena. Iako sve rjeđe, na livadama se još mogu vidjeti pastiri i njihovo “blago”.

– Sikovo je sve do 1869. godine bilo zaselak Turnja. I danas poneki mještani imaju obiteljsku grobnicu na turanjskom groblju, reći će Serdarević.

Osim nesvakidašnje prirodne ljepote Sikovo je sve do prije godinu ili dvije imao zanimljivosti koje se ne mogu drugdje sresti.

– Između ostalog u Sikovu je 1977. izgrađena crkva sv. Nikole Tavelića, koja od prvog dana do ovog proljeća nije imala zidanog zvonika već malo zvono južno od crkve razapeto na četiri drvene grede, električne stupove, kaže poznanik Željko.

Zahvaljujući Općini, a na radost župljana, čiji je župnik don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske županije, ujedno župnik Sv. Filip i Jakova, ostvarila se desetljećima duga želja i čežnja, imaju zaista lijep, moderni zvonik koji je čvrsto naslonjen na pročelje s obje strane ulaznih vrata crkvice i iznad krova.

– Melodični zvuk zvona nas poziva na molitvu i blagoslivlja nas. Naš je sveti glas i izraz poštovanja prema Bogu, reći će ovdašnja mještanka Marija, koja rado pohodi crkvu za vrijeme bogoslužja.

image

Četiri nebeska zaštitnika, četiri fešte

Tijekom Kandijskog i Morejskog rata Sikovo su naseljavali i uskoci iz Bukovice i Like.

– U ovom poljoprivrednom raju, svojevrsnom “vrtu ovog kraja”, danas uglavnom žive potomci Medviđara, dok Prtenjače dolaze iz Polače, navode Mikulić, Mitrović i Zubčić.

Nebeski zaštitnici su sveti Ivan, sveti Roko, Velika Gospa i sveti Nikola.

Razlog što se u Sikovu slave četiri fešte godišnje je što su prilikom doseljavanja ljudi donosili svoje običaje pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika, reći će dida Ante.

Na Osridaku, na igralištima i boćalištu ni žive duše. Živo je tek na glavnom seoskom okupljalištu, kod dućana na rubu borove šume.

Imamo školu, crkvu, svećenika, groblje, novu mrtvačnicu. Doktora imamo u Sv. Filip i Jakovu i Biogradu, a poštar iz Korlata tri puta tjedno donosi poštu. Sve je to OK, jer je sve blizu i na dohvat ruke, govore nam u Prtenjačama.

image

Povezanost života, infrastrukture i turizma

U ovom ravnokotarskom zelenilu turistima se nude kuća za odmor s bazenima te moderne kuće sa svim sadržajima i luksuzni apartmani koji se, kažu sugovornici, ne srame ni onih u priobalju.

– Unapređenje infrastrukture znači unapređenje života stanovnika na selu, bolju međusobnu povezanost i siguran put do općinskog i županijskog središta, njihovog poljoprivrednog zemljišta, OPG-a i kuća za odmor, poboljšanje i proširenje temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, poglavito za ruralni turizam, reći će Demo koji živi tik uz modernu cestu.

Modernizacija ceste i ostala komunalna ulaganja su poput Binga.

– Tu tri kilometra od mora sve je nadohvat ruke. Tu je prijateljsko i gostoljubivo okruženje, čisti zrak, zelenilo, druženje, domaća hrana i piće. Ljudi prepoznaju da su dobrodošli i vole domaćinsku atmosferu, a ključna stvar je iskrenost i poštenje, zaključio je Erstić.

Izvor: Zadarski tjednik

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu