Misu posvete ulja na Veliki četvrtak, 6. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Razmatrajući o milostima dara svetoga reda, nadbiskup Zgrablić je poručio: „Poput oca ili majke, ni mi ne možemo sebe isključiti niti jedan trenutak života i ne biti svećenici, kao što ni otac i majka, kad su jednom to postali, više ne mogu ne biti otac ili majka. Ne možemo reći: ‘Danas neću biti svećenik. Na odmoru sam’.“

Svećenici koji djeluju u Nadbiskupiji obnovili su svoja svećenička obećanja dana na ređenju. Nadbiskup je zahvalio Bogu na milosti duhovnog poziva upućenog svakom svećeniku, a svećenicima je zahvalio na odazivu i suradnji s poslanjem koje im Gospodin po Crkvi dodjeljuje.

Obnova svećeničkih obećanja na Veliki četvrtak, kao i svakog dana, želi u svećenicima obnavljati poslušnost Bogu u ljubavi i znači ponovno izreći, kao u dan svećeničkog ređenja, svoje potpuno predanje volji Božjoj koju su svećenici pozvani živjeti u svakodnevnom životu, rekao je nadbiskup.

„Obnavljanje svećeničkih obećanja je memorial (posadašnjenje) svih naših dosadašnjih odgovora na Božji poziv, ali i anticipacija na svim našim odgovorima na pozive koje će nam Gospodin uputiti. U tom potpunom predanju Gospodinu, sve naše odluke, naše zabrinutosti, svaka kušnja, pa i naše slabosti, donose u dušu mir. Svećenik tako živi u cjelovitoj radosti slobode jer se potpuno predao Gospodinu koji ga je pozvao i uzeo k sebi“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da „u središtu svećeništva nije ideja, nego Božje djelovanje“ koje se na svećenicima ostvaruje po Crkvi i u Crkvi.

„Događaj primanja svetog reda zahvaća cijelo naše biće za cijeli život. U njemu je snaga koja ispunjava našu osobnost, sve što smo prije primanja svetoga reda bili i što ćemo biti do kraja života“ naglasio je nadbiskup, govoreći o ljepoti i bogatstvu svetog reda koje je darovano svećenicima za cijeli život.

„Svećeničko ređenje nije događaj koji se s vremenom troši i gubi, već trajni memorial (uprisutnjenje, posadašnjenje) u kojem uvijek iznova možemo iskusiti djelovanje Božje u otajstvima koja nas nose i omogućuju nam da sve dublje shvaćamo dubinu ministerijalnog svećeništva i sve više sebe suobličujemo Kristu Velikom Svećeniku, Proroku i Pastiru“ poručio je nadbiskup.

Mons. Zgrablić razmatrao je „sakramentalno sjedinjenje dviju stvarnosti“, euharistije i svetoga reda, što nosi dragocjene sadržaje za svećenički identitet, kao i riječi ‘Evo me’ iz obreda svećeničkog ređenja.

Vrhunac svećeničkog ređenja tijekom euharistijskog slavlja je u činu polaganja ruku i u posvetnoj molitvi.

„Svećeničko ređenje odvija se u prvom djelu euharistijskog slavlja, u dinamizmu Službe riječi, iza naviještanja Evanđelja i započinje predstavljanjem kandidata za sveti red. Služba riječi je ponajprije vrijeme šutnje koja nije praznina, već trenuci koji su ispunjeni slušanjem. To slušanje protkano je dinamizmom, jer je taj dinamizam više djelovanje Duha Božjega u nama, nego naše naprezanje pri razmišljanju. Naviještanje Riječi Božje unutar liturgijskog slavlja oslobađa Riječ sadržanu u Svetom pismu od prikovanosti za papir i pretvara je u glas, živu riječ, koja se slobodno kreće noseći istinu do onih koji je slušaju i gdje se želi utjeloviti u životu onoga koji je prima“ rekao je mons. Zgrablić. U tišini slušanja događa se ispunjenost živom Riječju Uskrslog Gospodina koji govori svojoj Crkvi i u njoj djeluje.

„Vrhunac obreda Službe riječi je navještaj Evanđelja nakon čega, u obredu ređenja, predstavnik zajednice moli da se ređeniku podijeli sveti red prezbiterata. Ređenik na poziv odgovara riječima ‘Evo me’ i tim odazivom, u te riječi, uključuje puninu koju treba živjeti u svoj svojoj stvarnosti predanja Bogu“ rekao je nadbiskup Zgrablić.

Uzor predanja Bogu je odgovor Marije kojeg je izrekla anđelu kod naviještenja: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1 ,38).

„Marijin ‘Evo me’ je potpuno predanje, konačno, bez nekih očekivanja ili garancija ispunjenja obećanja, bez ikakve računice, bez ikakvih ograničenja, bez nekih uvjetovanosti ‘ako’ ili kada’, bez nekih želja ili nadanja. To je Marijin potpuni dar sebe, u tijelu, duši i volji. Njezin ‘Evo me’ nije pristanak uz neku ideju koju može naslućivati kako će se ostvariti. Riječ je ponajprije o opredjeljenju za Boga, a ne za neki njegov projekt. Marijin ‘Evo me’ čini je plodnom jer je otvorena Životu, otvorena je Bogu, otvorena je djelovanju dinamizmu Duha Svetoga u njoj“ poručio je zadarski nadbiskup.

U odazivu riječima ‘Evo me’ svećenici participiraju na potpunom predanju Presvetom Trojstvu u otvorenosti da ih Bog Otac, Sin i Duh Sveti oblikuju u ljubavi u otajstvu svetog reda.

„Naš ‘Evo me’ prepušta nas potpuno njegovoj ljubavi i predanju bez ikakvog pridržaja. Naše ‘Evo me’ nije na određeno vrijeme, na probu, a niti samo ispunjenje isprazne časovite želje ili hir našeg srca. Naše ‘Evo me’ znak je naše slobodne volje s kojom izjavljujemo našu želju živjeti otajstvo poziva i svećeničkog reda. Naša volja, naš ‘Evo me’ nije ona koja zaslužuje milost, već čin koji omogućuje da milost u nama djeluje“ istaknuo je mons. Zgrablić, dodavši da je svaka poslušnost Božjem pozivu plodna jer postaje dio poslušnosti Isusa, Sina Božjega.

„Naš ‘Evo me’ u kojem je sadržan dar sebe samih sjedinjen je s Isusovom žrtvom na križu, Isusovom poslušnošću i predanjem koje Ocu vrlo omilje i koja je donijela spasenje svijetu.

Naš ‘Evo me’ očekuje odgovor svaki put kad Gospodin od nas traži naše prihvaćanje i predanje. Zato se naš svećenički život treba odvijati svakog dana i u svakom trenutku u činu potpunog predanja i odgovora na Božji poziv u svećeničkom ređenju“ potaknuo je mons. Zgrablić.

Prihvaćati Božji poziv i Riječ Božju znači prihvaćati da poziv i Riječ Božja u svećenicima djeluju, zbog onoga na što su pozvani.

„Budemo li poslušni pozivu i Riječi Božjoj svakog dana, moći ćemo s divljenjem i čuđenjem biti svjedoci Božjeg djelovanja u nama i proživljavati kako nas preoblikuje na novi život u Kristu i našem svećeničkom identitetu i poslanju. Naše ‘Evo me’ koje obnavljamo pomoći će nam da sve svjesnije živimo dimenziju našeg svećeništva. Naše ‘Evo me’, sažeto rečeno, naš je pristanak da želimo biti Isus, ‘alter Christus’“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je to „duboka i dirljiva riječ“ jer je „Isus učitelj, pastir, svećenik i sluga. To znači da prihvaćamo sudjelovati u Isusovoj žrtvi u muci, Isusovom umiranju na križu za narod koji nam je povjeren, za Crkvu koja nas obogaćuje i posvećuje; znači prihvaćati otajstvo svećeništva koje traži sve od nas: naše misli, naše osjećaje, našu volju, našu slobodu, našu snagu, naše sposobnosti, naš auto, naš mobitel, naše knjige, novac, sve što jesmo i sve što posjedujemo, kako bi se Gospodin u potpunosti mogao poslužiti nama u otajstvu spasenja.

Naše „Evo me’ postaje početak Božjeg djelovanja u nama i po nama koje želi trajno u nama rasti dok ne donese svoj rod u svom konačnom ispunjenju. Naše svećeništvo iz dana u dan neće tako biti vršenje određenih obveza, već raspirivanje milosti svetog reda koje nam omogućuju naše potpuno predanje i posvećenje. U ovom predanju, u ‘Evo me’, moći ćemo uvijek iznova otkrivati svu ljepotu, bogatstvo, veličinu i dostojanstvo svećeničkog identiteta i našeg posvećenja“ ohrabrio je nadbiskup Zgrablić, upozorivši: „Ne budemo li živjeli naše ‘Evo me’, naš svećenički poziv i njegov identitet, i ne bude li naše svećeništvo na prvom mjestu u našem životu, biti ćemo deformirani, frustrirani i u konačnici, nesretni svećenici, koji su teški sebi i drugima“.

Nadbiskup je na misi blagoslovio ulje i posvetio krizmu te zahvalio Bogu za milosti koje će po znaku posvećenog ulja Gospodin udijeliti novokrštenicima, krizmanicima, ređenicima, bolesnima i umirućima.

Moleći zagovor Marije, Isusove i Majke svećenika da im pomogne na putu svećeničkog ostvarenja, nadbiskup je potaknuo neka sv. Stošija, zaštitnica Zadarske nadbiskupije i drugi Božji ugodnici budu primjer i poticaj svećenicima da svoje svećeništvo ostvaruju u punini.

I.G.