Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Nadbiskup Zgrablić predvodio Misu posvete ulja u katedrali sv. Stošije

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Misu posvete ulja na Veliki četvrtak, 6. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Razmatrajući o milostima dara svetoga reda, nadbiskup Zgrablić je poručio: „Poput oca ili majke, ni mi ne možemo sebe isključiti niti jedan trenutak života i ne biti svećenici, kao što ni otac i majka, kad su jednom to postali, više ne mogu ne biti otac ili majka. Ne možemo reći: ‘Danas neću biti svećenik. Na odmoru sam’.“

Svećenici koji djeluju u Nadbiskupiji obnovili su svoja svećenička obećanja dana na ređenju. Nadbiskup je zahvalio Bogu na milosti duhovnog poziva upućenog svakom svećeniku, a svećenicima je zahvalio na odazivu i suradnji s poslanjem koje im Gospodin po Crkvi dodjeljuje.

Obnova svećeničkih obećanja na Veliki četvrtak, kao i svakog dana, želi u svećenicima obnavljati poslušnost Bogu u ljubavi i znači ponovno izreći, kao u dan svećeničkog ređenja, svoje potpuno predanje volji Božjoj koju su svećenici pozvani živjeti u svakodnevnom životu, rekao je nadbiskup.

„Obnavljanje svećeničkih obećanja je memorial (posadašnjenje) svih naših dosadašnjih odgovora na Božji poziv, ali i anticipacija na svim našim odgovorima na pozive koje će nam Gospodin uputiti. U tom potpunom predanju Gospodinu, sve naše odluke, naše zabrinutosti, svaka kušnja, pa i naše slabosti, donose u dušu mir. Svećenik tako živi u cjelovitoj radosti slobode jer se potpuno predao Gospodinu koji ga je pozvao i uzeo k sebi“ poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da „u središtu svećeništva nije ideja, nego Božje djelovanje“ koje se na svećenicima ostvaruje po Crkvi i u Crkvi.

„Događaj primanja svetog reda zahvaća cijelo naše biće za cijeli život. U njemu je snaga koja ispunjava našu osobnost, sve što smo prije primanja svetoga reda bili i što ćemo biti do kraja života“ naglasio je nadbiskup, govoreći o ljepoti i bogatstvu svetog reda koje je darovano svećenicima za cijeli život.

„Svećeničko ređenje nije događaj koji se s vremenom troši i gubi, već trajni memorial (uprisutnjenje, posadašnjenje) u kojem uvijek iznova možemo iskusiti djelovanje Božje u otajstvima koja nas nose i omogućuju nam da sve dublje shvaćamo dubinu ministerijalnog svećeništva i sve više sebe suobličujemo Kristu Velikom Svećeniku, Proroku i Pastiru“ poručio je nadbiskup.

Mons. Zgrablić razmatrao je „sakramentalno sjedinjenje dviju stvarnosti“, euharistije i svetoga reda, što nosi dragocjene sadržaje za svećenički identitet, kao i riječi ‘Evo me’ iz obreda svećeničkog ređenja.

Vrhunac svećeničkog ređenja tijekom euharistijskog slavlja je u činu polaganja ruku i u posvetnoj molitvi.

„Svećeničko ređenje odvija se u prvom djelu euharistijskog slavlja, u dinamizmu Službe riječi, iza naviještanja Evanđelja i započinje predstavljanjem kandidata za sveti red. Služba riječi je ponajprije vrijeme šutnje koja nije praznina, već trenuci koji su ispunjeni slušanjem. To slušanje protkano je dinamizmom, jer je taj dinamizam više djelovanje Duha Božjega u nama, nego naše naprezanje pri razmišljanju. Naviještanje Riječi Božje unutar liturgijskog slavlja oslobađa Riječ sadržanu u Svetom pismu od prikovanosti za papir i pretvara je u glas, živu riječ, koja se slobodno kreće noseći istinu do onih koji je slušaju i gdje se želi utjeloviti u životu onoga koji je prima“ rekao je mons. Zgrablić. U tišini slušanja događa se ispunjenost živom Riječju Uskrslog Gospodina koji govori svojoj Crkvi i u njoj djeluje.

„Vrhunac obreda Službe riječi je navještaj Evanđelja nakon čega, u obredu ređenja, predstavnik zajednice moli da se ređeniku podijeli sveti red prezbiterata. Ređenik na poziv odgovara riječima ‘Evo me’ i tim odazivom, u te riječi, uključuje puninu koju treba živjeti u svoj svojoj stvarnosti predanja Bogu“ rekao je nadbiskup Zgrablić.

Uzor predanja Bogu je odgovor Marije kojeg je izrekla anđelu kod naviještenja: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1 ,38).

„Marijin ‘Evo me’ je potpuno predanje, konačno, bez nekih očekivanja ili garancija ispunjenja obećanja, bez ikakve računice, bez ikakvih ograničenja, bez nekih uvjetovanosti ‘ako’ ili kada’, bez nekih želja ili nadanja. To je Marijin potpuni dar sebe, u tijelu, duši i volji. Njezin ‘Evo me’ nije pristanak uz neku ideju koju može naslućivati kako će se ostvariti. Riječ je ponajprije o opredjeljenju za Boga, a ne za neki njegov projekt. Marijin ‘Evo me’ čini je plodnom jer je otvorena Životu, otvorena je Bogu, otvorena je djelovanju dinamizmu Duha Svetoga u njoj“ poručio je zadarski nadbiskup.

U odazivu riječima ‘Evo me’ svećenici participiraju na potpunom predanju Presvetom Trojstvu u otvorenosti da ih Bog Otac, Sin i Duh Sveti oblikuju u ljubavi u otajstvu svetog reda.

„Naš ‘Evo me’ prepušta nas potpuno njegovoj ljubavi i predanju bez ikakvog pridržaja. Naše ‘Evo me’ nije na određeno vrijeme, na probu, a niti samo ispunjenje isprazne časovite želje ili hir našeg srca. Naše ‘Evo me’ znak je naše slobodne volje s kojom izjavljujemo našu želju živjeti otajstvo poziva i svećeničkog reda. Naša volja, naš ‘Evo me’ nije ona koja zaslužuje milost, već čin koji omogućuje da milost u nama djeluje“ istaknuo je mons. Zgrablić, dodavši da je svaka poslušnost Božjem pozivu plodna jer postaje dio poslušnosti Isusa, Sina Božjega.

„Naš ‘Evo me’ u kojem je sadržan dar sebe samih sjedinjen je s Isusovom žrtvom na križu, Isusovom poslušnošću i predanjem koje Ocu vrlo omilje i koja je donijela spasenje svijetu.

Naš ‘Evo me’ očekuje odgovor svaki put kad Gospodin od nas traži naše prihvaćanje i predanje. Zato se naš svećenički život treba odvijati svakog dana i u svakom trenutku u činu potpunog predanja i odgovora na Božji poziv u svećeničkom ređenju“ potaknuo je mons. Zgrablić.

Prihvaćati Božji poziv i Riječ Božju znači prihvaćati da poziv i Riječ Božja u svećenicima djeluju, zbog onoga na što su pozvani.

„Budemo li poslušni pozivu i Riječi Božjoj svakog dana, moći ćemo s divljenjem i čuđenjem biti svjedoci Božjeg djelovanja u nama i proživljavati kako nas preoblikuje na novi život u Kristu i našem svećeničkom identitetu i poslanju. Naše ‘Evo me’ koje obnavljamo pomoći će nam da sve svjesnije živimo dimenziju našeg svećeništva. Naše ‘Evo me’, sažeto rečeno, naš je pristanak da želimo biti Isus, ‘alter Christus’“ rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je to „duboka i dirljiva riječ“ jer je „Isus učitelj, pastir, svećenik i sluga. To znači da prihvaćamo sudjelovati u Isusovoj žrtvi u muci, Isusovom umiranju na križu za narod koji nam je povjeren, za Crkvu koja nas obogaćuje i posvećuje; znači prihvaćati otajstvo svećeništva koje traži sve od nas: naše misli, naše osjećaje, našu volju, našu slobodu, našu snagu, naše sposobnosti, naš auto, naš mobitel, naše knjige, novac, sve što jesmo i sve što posjedujemo, kako bi se Gospodin u potpunosti mogao poslužiti nama u otajstvu spasenja.

Naše „Evo me’ postaje početak Božjeg djelovanja u nama i po nama koje želi trajno u nama rasti dok ne donese svoj rod u svom konačnom ispunjenju. Naše svećeništvo iz dana u dan neće tako biti vršenje određenih obveza, već raspirivanje milosti svetog reda koje nam omogućuju naše potpuno predanje i posvećenje. U ovom predanju, u ‘Evo me’, moći ćemo uvijek iznova otkrivati svu ljepotu, bogatstvo, veličinu i dostojanstvo svećeničkog identiteta i našeg posvećenja“ ohrabrio je nadbiskup Zgrablić, upozorivši: „Ne budemo li živjeli naše ‘Evo me’, naš svećenički poziv i njegov identitet, i ne bude li naše svećeništvo na prvom mjestu u našem životu, biti ćemo deformirani, frustrirani i u konačnici, nesretni svećenici, koji su teški sebi i drugima“.

Nadbiskup je na misi blagoslovio ulje i posvetio krizmu te zahvalio Bogu za milosti koje će po znaku posvećenog ulja Gospodin udijeliti novokrštenicima, krizmanicima, ređenicima, bolesnima i umirućima.

Moleći zagovor Marije, Isusove i Majke svećenika da im pomogne na putu svećeničkog ostvarenja, nadbiskup je potaknuo neka sv. Stošija, zaštitnica Zadarske nadbiskupije i drugi Božji ugodnici budu primjer i poticaj svećenicima da svoje svećeništvo ostvaruju u punini.

I.G.

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu