Connect with us

Sport

Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao

Objavljeno

-

Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost. 

Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:

Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?

Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.

Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.

Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?

Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.

Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?

“Odakle dolazi to?  Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.

Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?

Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.

Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?

Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno. 

Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?

Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao. 

Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?

Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Sport

FOTO / Hrvatska reprezentacija u karateu prije EP-a na Višnjiku

Objavljeno

-

By

Športski centar Višnjik – Dvorana Krešimira Ćosića – i Zadar bit će domaćini 49. Europskom seniorskom prvenstvu u karateu od 8. do 12. svibnja 2024. Tim je povodom u Press centru u Dvorani Krešimira Ćosića u ponedjeljak, 6. svibnja, u organizaciji Hrvatskoga karate saveza održana konferencija za novinare.
Novinarima su se najprije obratili reprezentativci Ivan Kvesić i Ivan Martinac, te reprezentativke Sadea Bećirović i Nikolina Golomboš.
Trofejni reprezezentativac Ivan Kvesić, istaknuo je:


– Drago nam je da će se ovo natjecanje održati u Zadru. Glede sportske forme mogu reći da je na visokoj razini. Konkurencija će biti izvrsna, ali nama je to izazov. Vjerujem da ćemo uz potporu publike ići do kraja i u pojedinačnoj i u momčadskoj konkurenciji. U svakom slučaju, bit će zanimljivo.
Nakon njega govorio je Ivan Martinac. Kazao je da je sretan što će nastupiti u Zadru i u Hrvatskoj, nada se što boljim rezultatima i očekuje dobro popunjene tribine.
Sadea Bećirović kazala je da se nada doći do medalje „u našem Zadru“, da će suparnice biti veoma kvalitetne jer „sve najbolje su tu“… Nikolina Golomboš, pak, istakla je da motiva ima puno i da je cilj „popeti se na postolje“.
Kao izbornik ženske selekcije u borbama govorio je Danil Domdjoni, izbornik, inače rođeni Biograđanin, nekad trofejni natjecatelj, sad trofejni trener:
– Hvala Gradu Zadru na suradnji i na potpori. Očekivanja su velika, ima i pritiska, ali mi se time znamo nositi. Želimo nastaviti niz vrhunskih postignuća. Glede muške reprezentacije rekao bih da ona uvijek iznova potvrđuje svoju klasu i da će s velikim motivom nastupati i u Zadru.


Nazočnima se potom obratila Snježana Jurinić, predsjednica Športske zajednice Grada Zadra i zamjenica pročelnice u UO-o za kulturu i šport u Gradu Zadru:
– Pozdravljam vas sve i želim da se ugodno osjećate u našem gradu koji uvijek podupire ovakva i slična događanja. To je ujedno i velika promidžba za Zadar i za Hrvatsku, pa i poticaj ovdašnjem turizmu. Zahvaljujem Hrvatskom karate savezu na izvrsnoj suradnji.


U ime ŠC-a Višnjik nazočnima je govorio Tomislav Zubčić, v. d. direktora:
– Uz veliki pozdrav svima želim da se ovih dana ugodno osjećaju i dobro provedu na Višnjiku. Čast nam je i zadovoljstvo što smo domaćin ovog EP-a. Vjerujemo u sjajne rezultate naših natjecateljica i natjecatelja. Hvala Davoru Cipeku, predsjedniku Hrvatskoga karate saveza, na odabiru Višnjika, a Gradu Zadru na potpori i na suradnji.
Na koncu, novinarima je govorio i Davor Cipek, predsjednik Hrvatskoga karate saveza i glavni tajnik Europske karate federacije.
– Hvala Gradu Zadru, Vladi RH-e i Ministarstvu turizma i športa, dakako i ŠC-u Višnjik. Ovo je značajni događaj i za karate i za cijeli hrvatski sport. Glede natjecateljskog dijela vjerujemo u uspjeh, a treba reći i da je ovo natjecanje kvalifikacijsko za ekipno, te za pojedinačno SP. U sklopu EP-a održat će se i kongres Europske karate federacije.
Poslije konferencije za novinare reprezentativke i reprezentativci održali su pokazni trening.


Valja znati da će za publiku ulazak tijekom cijeloga prvenstva biti besplatan. Nastupit će 448 natjecateljica i natjecatelja, te 70-ak u parakarateu.
Natjecanja će početi u srijedu, 8. svibnja 2024. u 9, 30 sati. Dva će dana trajati eliminacije, potom će u subotu i u nedjelju biti održavane borbe za medalje. Svečano otvaranje bit će u petak, 10. svibnja u 17 sati, a svečano zatvaranje u nedjelju, 12. svibnja u 14, 15 sati.
Kako je bilo na konferenciji za novinare i na pokaznom treningu, pogledajte u galeriji.

 
Nastavi čitati

Sport

FOTOGALERIJA / I tim zadarske Čistoće na utrci Wings for Life

Objavljeno

-

Wings for Life World Run, humanitarno-trkački spektakl, i ove je godine održan u Zadru. Uz organizatore i trkače, sve ove godine svoj izuzetno važan doprinos daju i radnici Čistoće d.o.o.

Za vrijeme svih jedanaest godina postojanja ovog događaja u našem gradu, zaposlenici zadarske  Čistoće brinu o terenu prije, tijekom i poslije utrke, osiguravajući da sve protekne glatko i da ulice grada ostanu čiste. Zadnje tri godine i sami sudjeluju u utrci, podržavajući na taj način utrku iz više perspektiva.

Pripreme za čišćenje terena kojim se odvija utrka započinju nekoliko dana prije samog događaja. Trava se kosi, ceste se temeljito čiste, a duž cijele utrke postavljaju se plastične posude od 240 litara. Ove pripreme omogućuju neometano odvijanje utrke. U nedjelju, na dan utrke, sve ekipe su spremne već u 10:00 sati na nekoliko lokacija kako bi se posljednji put provjerio put utrke prije samog početka.

Kada presretačko vozilo krene, radnici Čistoće počinju svoju veliku akciju čišćenja. Prateći tempo utrke i pazeći na sudionike koji ostaju iza presretačkog vozila, brinu se da ulice kojima se utrka odvijala na vrijeme budu čiste i sigurne za sve sudionike. Njihova brzina i učinkovitost omogućuje policiji da otvori ceste što je prije moguće, dopuštajući normalan protok prometa.

Na terenu su bile tri čistilice, autosmećarka, mala električna vozila, kamion s rampom, kiper i grajfer, a radnici s puhalicama pratili su ostale radnike tijekom cijele akcije. Iz tehničkog sektora sudjelovala su 23 radnika u čišćenju i zbrinjavanju otpada tijekom i nakon utrke. Ovaj angažman pruža neprocjenjiv doprinos čistoći zadarskih ulica, stvarajući pozitivan i blistav dojam na sve koji sudjeluju u utrci.

Na ovaj način, utrka Wings for Life u Zadru ne samo da okuplja trkače iz cijelog svijeta, već i inspirira zajednicu i potiče brigu za okoliš. Uz neumornu podršku zadarske Čistoće, čiste ulice postaju simbol snažne zajedničke namjere da se stvori okruženje u kojem svi možemo živjeti sigurno i ponosno u urednom okolišu. Njihov nevidljiv, ali neprocjenjiv doprinos je primjer kako „pozadinske akcije“ mogu imati veliki utjecaj na našu okolinu i društvo. A nakon same utrke, kada se zadovoljni trkači vrate kućama, ne ostaju nikakvi tragovi osim osjećaja ponosa, uspjeha i motivacije da zajedničkim naporima i dalje unaprjeđujemo kvalitetu života u našoj zajednici. Čistoća naših ulica nije samo rezultat rada jedne tvrtke, već je izraz zajedničke suradnje svih nas.

A sve su ovo svojim predanim radom prije, za vrijeme, a pogotovo nakon utrke omogućili: Nelo Kapović, Luka Vukelić, Krešimir Verunica, Milivoj Relja, Mihovil Kovač, Jurica Bračić, Boris Pali, Mladen Matuslović, Ante Pilato, Šime Stručić, Denis Lisica, Danijel Dujela, Roko Pavlović, Denis Jerak, Branislav Pucarin, Marino Peša, Denis Smirčić, Denis Zekanović, Danijel Jurac, Marin Žigun, Luka Knežević, Predrag Šilić i Šime Pinčić.

Hvala svim zaposlenicima Čistoće koji su svojim trudom i predanošću omogućili da utrka Wings for Life bude ne samo sportski događaj, već i prilika da pokažemo svoju brigu za okoliš. Nastavimo zajedno graditi održivu budućnost za naš predivni Zadar.

 
Nastavi čitati

Sport

Team Ljekarna Zadar na “Wings for life” 

Objavljeno

-

By

Specifičnost utrke “Wings for life” je ta što je humanitarnog karaktera i što se održava u isto vrijeme diljem svijeta. Zadar kao jedan od gradova domaćina i jedina utka koja uključuje spektakularne prizore mora i otoka šaljući prekrasnu razglednicu u svijet okupio je brojne sudionike iz cijele Hrvatske i svijeta.

“Zahvaljujući mladim snagama Ljekarne Zadar oformili smo team koji pomiče vlastite granice postavljajući izazove pred sebe. Osim što je utrka Wings for life humanitarnog karaktera, mi kao pojedinci na ovakav način jačamo samopuzdanje, vlastite snage, te osvještavamo svoje sposobnosti. Dokazano je da sudjelovanje u sportskim aktivnostima osim što poboljšava fizičko i mentalno zdravlje, potiče i timsku suradnju” – rekla nam je Miranda Jamnicki Doimi di Delupis mag.pharm. iz teama “Ljekarna Zadar”, dodajući:

“Također na ovaj način želimo senzibilizirati javnost na važnost sudjelovanja i participiranja u utrci “Wings for life” i vrlo smo ponosni na naš team što je bio dio ove utrke. Posebnost utrke “Wings for life” je taj što 100% iznos donacija ide na istraživanje ozljeda leđne moždine i pronalazak lijeka. Ozljede leđne moždine su izuzetno teške i nastaju najčešće kao posljedica prometnih nesreća, padova, raznih napada, sportskih ozljeda i sl. Posljedično se javlja gubitak osjeta, gubitak kontrole stolice i urina, te seksualnih funkcija. Zahvaljujući donacijama za ovu utrku troje pacijenata je napravilo prve korake što je ohrabrujuće i daje nam nadu u skori pronalazak lijeka.”

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu