Sport
Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao

Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost.
Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:
Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?
Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.
Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.
Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?
Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.
Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?
“Odakle dolazi to? Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.
Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?
Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.
Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?
Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno.
Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?
Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao.
Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?
Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.
Sport
BK Posedarju 5 medalja sa državnog prvenstva u Sisku!

U Sisku je održano nacionalno prvenstvo Republike Hrvatske u cestovnom biciklizmu u disciplini kriterij, a članovi biciklističkog kluba Posedarje kući su se vratili bogatiji za ukupno 5 medalja.
Naslovima državnih prvaka okitili su se Nicole Nižić i Lovre Juričević, oboje u kategoriji do 13 godina starosti.
Ana Brala (U13) i Jadran Peran (Veteran C) državni su doprvaci, a Luka Ivanović osvojio je brončanu medalju u kategoriji Juniora.
Nastupe za BK Posedarje još su zabilježili Stipan Klanac koji je utrku kategorije U15 završio na 8. mjestu, te Roko Doljanin (U23) koji nakon teškog pada prisiljen odustati od utrke.
Odlično motivirani i spremni iščekujemo još dvije utrke nacionalnog prvenstva u disciplinama kronometar i cesta koje će se održati 28. i 29.6. u Vrbovcu, a zatim se ponovo okrećemo MTB-u i pripremama za preostale utrke nacionalnog XCO prvenstva u Žminju, te obrani titule prvaka XCO kupa Hrvatske na posljednjem kolu kupa u Metkoviću, poručuju iz BK.
Sport
OPĆINA SV. FILIP I JAKOV I KDP DONAT: U subotu plivački maraton “Otok ljubavi”! Prijave otvorene…

U suradnji Općine Sveti Filip i Jakov i Kluba daljinskog plivanja Donat, i ove godine se održava plivački maraton “Otok ljubavi”, već četvrtu godinu zaredom!
Ove godine po prvi puta pliva se novom trasom – od mjesta Pašman prema Turnju, u dužini od 1900 metara. Poseban izazov ove rute predstavljaju jaki morski kurenti, koji će testirati izdržljivost i tehniku svih natjecatelja.
Pliva se u predivnom akvatoriju oko Galešnjaka – Otoka ljubavi, svjetski poznatog po svom srcolikom obliku, što maratonu daje dodatnu simboliku i čar.
Pozivamo sve ljubitelje plivanja, sporta i prirode da nam se pridruže – bilo kao natjecatelji, navijači ili zaljubljenici u jedinstveni dalmatinski pejzaž!
Vidimo se 21. lipnja!
prijave plivača: https://kdpdonat.hr/maraton-pasman-turanj-2025/
Sport
Porazima od Rumunjske obje su se hrvatske reprezentacije oprostile od Višnjika

Ovogodišnji nastup u Zlatnoj europskoj ligi obje naše reprezentacije, muška i ženska, uzele su kao dio priprema za kvalifikacije za EP u drugom dijelu ljeta, te svakako za školovanje novih, pomlađenih selekcija u stvaranju. Rezultat nije bio primaran cilj, iako, naravno, igrači(će) žele pobijediti u svakoj utakmici. No, svaki proces ima svoje zakonitosti…Nažalost, od zadarskog Višnjika i dvorane Kreše Ćosića oprostili su se naši u nedjelju porazima od Rumunjske…
Naši odbojkaši odigrali su vrlo dobar i uzbudljiv susret protiv Rumunjske koja pretendira za Final Four.
Na svom drugom turniru Zlatne europske lige nažalost izgubili su u pet setova na Višnjiku 2:3 (21:25, 22:25, 29:27, 25:20, 14:16) nakon čak 145 minuta igre. U prvom setu presudan je bio nekonstantan servis kojim nisu uspijevali napasti naši suparnika na pravi način, te svakako veliki broj neforsiranih pogrešaka. Tako su već u prvom setu imali 13 pogrešaka, dakle direktnih poena poklonjenih suparnicima, dok su oni nama udijelili tek 2. Stoga su i svi ostali elementi odbojkaške igre, u kojima smo bili dobri, poput bloka i poena u napadu, pali u drugi plan. U drugom setu to je ipak izgledalo bolje, u finiš smo ušli poravnati 21:21, no ponovno pogreške presuđuju, možda čak i nedostatak samopouzdanja, i protivnici uzimaju set s 25:22.
Konačno, treći set je pokazao zašto izbornik Ratko Peris toliko vjeruje ovoj selekciji. Bili su bolji tijekom cijelog ovog perioda igre, vodili pred kraj i s 22:18, a onda neiskusno skoro sve prosuli. Rumunji su izjednačili na 23:23, Hrvatska ipak prva došla do set lopte i na kraju iskoristila tek petu, blokom, za 29:27.
Četvrti je set bio vrlo izjednačen, igralo se poen po poen, bez izraženijeg vodstva do pred kraj. Peris je u igri ostavio iskusnog Mihalja koji je ušao u trećem setu, i donio dosta mirnoće. Uzgred, prva je postava bila dosta promijenjena u odnosu na dan ranije, Bakonji je zaigrao na poziciji organizatora igre, Perić je bio srednji bloker a Busak Vidaković libero. Kulušić je igrao prva dva seta kao primač-pucač, slijedeća dva tu je bio Ivan Đirlić. Zapravo su jedino Petar Đirlić i Hanžić bili konstantni…
Konačno je Peris našao pravu postavu, iako se zapravo niti jednom našem reprezentativcu ne može spočitavati htijenje i želja za pobjedom. U finiš ponovno ulaze naši s prednošću 22:18, no ovoga puta nema iznenađenje, pa set uzimaju s 25:20, za izjednačenje 2-2.
Na krilima ta dva posljednja seta ušli su naši u taj posljednji, ‘skraćeni’ set. Poveli su 6:4, na promjenu strana otišli s 8:7, ali Rumunji se ne predaju, stalno su tu, a asom i našom pogreškom prelaze u vodstvo od 12:10. Nervoza je prisutna u finišu, posebice kod Rumunja, a momčadi tu ulaze poravnate, 13:13. Ali, na kraju, ponovno na razliku, 14:16, Hrvatska po tko zna koji puta gubi set. I to je baš to školovanje koje izbornik Peris zagovara, jer ima momčad s jako puno potencijala…

Hrvatska je bila bolja u bloku (13-8), na servisu momčadi poravnate (5-5), dok su za poen bolji u napadu Rumunji (61-60). Ali, presudile su pogreške, Hrvatska 39, Rumunjska 33!
Petar Đirlić s 32 poena uvjerljivo naš najučinkovitiji igrač, Tino Hanžić 13, Stipe Perić 10…
“Dali smo sve od sebe. Napravio sam neke taktičke promjene – neke su uspjele, neke nisu, ali sveukupno možemo biti zadovoljni. Pokazujemo napredak, iz utakmice u utakmicu sve se više dižemo.
Ovu utakmicu smo jako dobro odigrali u bloku i obrani. Sajd Dalpan je bio na uobičajenoj razini, tako da i s te strane možemo biti zadovoljni. Naša mala klika je bila odlična, svatko na svojoj poziciji dao je maksimum. Uvijek jedna lopta presudi, pogotovo u ovakvom tie-breaku – opet nam je falila ta jedna lopta da prelomimo utakmicu. Odigrali smo možda i sedam-osam setova zaredom (više ni ne brojim), ali bila je to stvarno velika bitka. Još jednom, čestitke mojim igračima na borbi. Sad ćemo uzeti malo vremena da se odmorimo – jedan dan – pa se vratiti treninzima, ispraviti eventualne greške i pripremiti se za turnir u Finskoj, gdje želimo biti još bolji.” – izjavio je izbornik Ratko Peris.
Pred našima je još posljednji turnir idućeg vikenda u Finskoj, gdje igramo protiv Grčke i Finske, sve reprezentacija koje pretendiraju na završni turnir.
Očekivano je rumunjska ženska reprezentacija bila bolja od naše izabrane vrste, pobijedile su u posljednjem susretu trećeg turnira Zlatne europske lige s 3:0 (18, 15, 19), u utakmici koja je potrajala 71 minutu. Rumunjke, koje su osigurale završni turnir Zlatne europske lige, i prije susreta su slovile za favoritkinje, a tako su i ušle u meč od samog starta. Hrvatska je u prvom setu imala tek vodstvo od 2:1, uz dva egala na 1:1 i 2:2, nakon čega su serijom 4-0 suparnice došle do prve prednosti i to samo održavala i nadograđivale do kraja, do 25:18. Drugi set navlas isti, nakon 1:1 i 3:3 slijedi serija Rumunjske od 6-0 te u konačnici osvajaju set s 25:15.
Nešto malo više ravnopravnije borbe bilo je u trećem setu, gdje je u samom začetku Hrvatska imala tri puta pozitivan rezultat, posljednji puta kod 5:4, da bi nakon toga Rumunjska preuzele inicijativu i dobila i taj period igre s 25:19.
Naročito su dominaciju naše suparnice pokazale u bloku (9-1), gdje je taj jedini blok zapravo djelo naše organizatorice igre Lee Deak, a bile su bolje i na servisu (6-5), poenima u napadu (38-34) te prijemu servisa (56-46%), i manje su u konačnici griješile (12-22).
U našim redovima Mika Grbavica najučinkovitija s 13 poena, Ana Ištuk dodala je 12 (2 asa) a Božana Butigan 9 (3 asa).
“Završili smo natjecanje u ovoj skupini porazom. Nije baš onako kako smo željeli, ali s obzirom na okolnosti koje su nas pratile tijekom cijelog natjecanja, gledajući ukupno – ne mogu biti potpuno nezadovoljan. Neke djevojke koje u normalnim okolnostima, s obzirom na broj izostanaka, ozljeda i problema, možda ne bi dobile priliku – sada su je dobile. To im je donijelo dodatno iskustvo, a nama dodatne uvide!” – – izjavio je izbornik Igor Arbutina i dodao: „Sada imamo jasniju sliku o mogućnostima i planovima za pripremni period, prije svega za sljedeću dionicu natjecanja. U svakom slučaju, Rumunjke su danas bile znatno bolje od nas – nadigrale su nas u svim segmentima, posebno u napadu, gdje su bile učinkovitije. Mi smo se i dalje mučili na servisu – to nije razina koja je potrebna za pobijediti ovakvu ekipu. Rezultat je realan, i Rumunjke su pokazale da su u ovom trenutku bolja ekipa.”
Hrvatska ženska reprezentacija ovogodišnje natjecanje u Zlatnoj europskoj ligi nakon tri turnira završila je na 8. mjestu (od 12) sa skorom 2-4 i 7 bodova. Naše odbojkašice sada imaju kratki odmor do 2. srpnja kada nastavljaju s pripremama za dva kvalifikacijska susreta za odlazak na EP dogodine.

-
Hrvatska3 dana prije
UKLJUČEN METEOALARM / Nevrijeme već zahvatilo dio zemlje, na snazi upozorenje za četiri regije
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije
OBAVIJEST / Danas bez vode dio Petrčana!
-
magazin3 dana prije
Horoskop za 16. lipnja 2025.
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije
RADNI SASTANAK KOD ŽUPANA BILAVERA / Dogovoreni detalji oko nastavka uređenja uvala Draženica i Maestral