Connect with us

Sport

Đoković govori o bombardiranju Srbije. BBC ovo nije prikazao

Objavljeno

-

Veliki intervju koji je Novak Đoković dao za BBC izazvao je ogromnu pažnju svjetske javnosti. Ipak, jedna od najjačih medijskih kuća nije objavila sve što joj je rekao najbolji tenisač svijeta. BBC je pustio 25-minutnu verziju razgovora, a integralni razgovor trajao je 39 minuta. Evo koji dijelovi nisu pušteni u javnost. 

Ovo su pitanja novinara i Đokovićeve izjave koje BBC nije objavio ili ih je bitno skratio ili rezao:

Kako je ovo što se dogodilo u Australiji djelovalo na tebe?

Jedini razlog zbog kojeg sam želio ići u Australiju je Australian Open. Turnir na kojem sam bio najuspješniji. Ja volim Australiju. Najveće rezultate u karijeri ostvario sam tamo. Taj teren u Melbourneu… Mislim, oduvijek sam imao sjajan odnos s tamošnjim ljudima, a rezultati svjedoče kako sam se tamo osjećao. I sada… Jako je to čudan osjećaj… Mislim, oduvijek sam poštovao pravila, provodio sve neophodne protokole koji su od mene traženi da bih doputovao tamo pa sam bio tužan što sam morao otići.

Bio sam spreman ne otići u Australiju, koliko god ja volio tu zemlju, koliko god volio igrati tamo. Bila je to veoma teška odluka. Jer shvatio sam da će odlukom o necijepljenju koju sam donio biti i posljedica. A posljedice su – da ne idem u Australiju. I, bio sam spreman na to! A onda se dogodilo da je u drugom tjednu prosinca stiglo cirkularno pismo da oni koji su nedavno imali koronu mogu zatražiti medicinsko izuzeće od obaveznog cijepljenja za dolazak u Australiju.

Greška u formularu za vizu je nekima djelovala kao da se ti i tvoja ekipa poigravate pravilima?

Razumijem da ljudi misle da sam… (osmijeh) kada se kronološki promatraju stvari koje su jedine i imali priliku da vide, mogli pomisliti sam ja možda prekršio pravila, da sam uradio nešto što se ne smije, ali sam ja uvijek radio ono što je trebalo. Znate, u Španjolsku sam ušao normalno, prošao kroz imigracijsku zonu noseći svoju putovnicu, bila je tu i moja obitelj… Bio sam tamo na javnim mjestima, tijekom tih sedam do deset dana koliko smo tamo boravili. Da, formular za vizu je imao grešku da nisam putovao neposredno pred dolazak u Australiju, ali to je bila nenamjerna greška, ljudska greška, osobe iz mog tima. Imam oko sebe ljude koji su zaduženi za logistiku, popunjavanje dokumenata. A osoba koja je to uradila, time se bavila puno godina. Ona je naprosto označila pogrešno polje na formularu. Kao što sam rekao ranije, i Savezni sud i ministar za imigracije su potvrdili da to nije bila namjerna greška, već ljudska, a to nije utjecalo na moju deportaciju iz Australije.

Odakle ti tolika posvećenost o važnosti brige za tijelo?

“Odakle dolazi to?  Možda ima veze s mojim odrastanjem. Tijekom 90-ih, kad sam počeo igrati tenis, imali smo dva rata, sankcije, čekanja u redovima… Teško razdoblje za mene, moju obitelj… a ja počeo igrati ne baš jeftin sport. Na putovanja sam često išao sam. A na tim putovanjima sam morao brzo odrastati, ne ovisiti o drugima, jer nisam mogao putovati s ocem, članovima obitelji, trenerom… Na mnoge turnire sam putovao potpuno sam. Od najranije mladosti sam postao samostalan i mislim da mi je to pomoglo da izgradim svoj karakter, i to vrlo mlad. Držao sam se onog što je bitno, pa čak i kada su bombe letjele nad našim glavama. Recimo, te 1999. kada sam bio 12-godišnjak, a trajalo je to bombardiranje nekoliko mjeseci, mi smo već poslije tjedan, dva izlazili da igramo tenis po cijeli dan, iako su bombe stvarno padale. Nismo tada imali nastavu, škole nisu radile, pa smo se radovali tenisu. Na ta vremena se ne osvrćem s bijesom, frustracijom… Ne, ja sam zahvalan na tom iskustvu, jer me je ta situacija učinila da puno više cijenim ono što imam. I mislim da je to puno utjecalo na moj karakter i kako se i dan danas držim u ovom i ovakvom životu.

Novače, molim te da se sada izravno obratiš narodu Australije. Znaš da su oni sportska nacija, vole sport, milijuni njih su te smjestili u svoja srca, kao da si njihov šampion, i to godinama. Ali, kao što si ti rekao, oni su imali možda i najoštrije mjere borbe protiv korone, s najoštrijim režimom u svijetu. I onda vide gosta iz druge države, koji pokušava doći tamo bez cjepiva. Možeš li shvatiti zašto je toliko puno Australaca bilo sada protiv tebe?

Da. Mogu i razumijem, poslije svega kroz što su prošli, a svjestan sam i da mnogi Australci nisu mogli ni vratiti se u svoju zemlju zbog restrikcija. I, onda se pojavljuju tenisači koji, eto, mogu tamo doći. Volio bih im reći da sam ja uvijek poštovao pravila i pridržavao ih se. Razumijem ja političare, vlast u Australiji koja stalno govori “pravila su pravila, i to za sve”, ali postoji pogrešna percepcija da sam ja pokušao koristiti svoj privilegirani status da na silu odem tamo. A to nije nikada bio slučaj.

Kako ti je bilo u hotelu za emigrante?

Neki su tamo godinama. Devet godina čak, neke izbjeglice! Ja sam definitivno htio sresti se s njima, ali nisam bio u prilici! Nije mi bilo dozvoljeno da napuštam sobu! A onda je to što se tamo dešava postalo globalni problem. Znate… Sjećam se, kada sam bio ambasador dobre volje UNICEF-a, a dešavala se kriza u Siriji, na Bliskom istoku, tisuće i tisuće ljudi je prolazilo kroz moju zemlju. Mi smo ih, kao dio UNICEF-a, posjećivali, posebno djecu koja su bila samo s majkama. To je bio nevjerojatno emotivan trenutak za mene, tim prije što sam i sam iz zemlje koja je i sama imala mnogo izbjeglica, jer je puno ljudi tijekom rata i embarga izgubilo svoje domove, svoje bližnje. Tako da me je i ono što ljudi u emigrantskom centru u Melbourneu doživljavaju duboko pogodilo. Moje patnje su bile ništa prema njihovima. Nije bilo lako, ali je iskustvo bilo vrlo korisno, životno važno. 

Koliko se obitelj Đoković žrtvovala za tebe?

Nema sumnje da su njihove žrtve i njihova spremnost da se odreknu svojih interesa zbog mojih, razlog zbog kojeg ja danas i sjedim ovdje s vama. U suprotnom, to ne bi bio slučaj. Uvijek podsjećam sebe na to: jako sam im zahvalan jer znam koliko je teško bilo, ne samo njima, već svima tih godina u ovoj zemlji i ovoj regiji. Devedesete su bile teške za Srbe, za ljude u Hrvatskoj, Bosni… Za sve u regiji. Bila su to tužna vremena, nije se znalo što sutra donosi, a ja pitam, kao petogodišnjak, oca da mi kupi teniski reket (smijeh). A to je bio veliki zahtjev. Mislim, možda taj i nije toliko veliki koliko je bilo kada sam počeo tražiti sve više i više. Tenis je skup, a moji roditelji to nikada nisu igrali. Moj otac je bio profesionalni skijaš, bio je i nogometaš, upoznao je moju mamu kao ski-instruktor, a moja majka je diplomirala na beogradskom fakultetu za sport. Potičem iz sportske obitelji, ali nitko od njih nije dotaknuo teniski reket prije mene, tako da su oni definitivno razlog za ovo gdje sam stigao. 

Po čemu Novak Đoković želi da ga pamte?

Volio bih da me pamte kao osobu koja je na terenu pokazivala koliko voli ovaj sport. Kao nekog autentičnog, koji se nije libio pokazati te emocije na terenu. Naravno, nisam ponosan kada slomim reket, to ne volim uraditi, jer znam da me gledaju i mnogi mladi ljudi, a pričali smo već o uzorima. Toga sam itekako svjestan. Kada mi na terenu pukne film, ne samo da sam tim ponašanjem mlade ljude iznevjerio, već prije svega sebe samog. Ja ne želim izaći na teren da bi mi popustili živci, naravno, ali se i ne plašim reći da mi je iskreno žao što se to dogodilo. Zamolim tada i za oproštaj. Iskreno. I idem dalje. Volio bih da me ljudi pamte i kao nekog tko je tenis koristio kao platformu za slanje poruke o nekim drugim važnim stvarima, kao što su obrazovanje, zdravlje, opće dobro, neke stvari koje su mi bitne. Blagoslovljen sam nevjerojatnim rezultatima tijekom karijere, nadam se da ću moći obarati još neke rekorde, ali to nije najvažnija stvar zašto igram tenis. Igram ga jer još uvijek osjećam povezanost s djetetom u sebi, četverogodišnjakom koji je uzeo reket i rekao hoću ovo igrati cijeli dan. I danas odlazim u moj centar i tamo sam igrač i trener i mentor i tu provodim najviše vremena kad sam u Srbiji. Na kraju krajeva, sve što sam uradio je uzalud ako nisam to podijelio s mladim generacijama.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Sport

ZADAR JE DOMAĆIN 32. MEĐUNARODNE LJETNE ŠKOLE KINEZIOLOGIJE / “Tjelesna pismenost – karika koja nedostaje” vodeća je tema novog izdanja

Objavljeno

-

By

Jesu li Hrvati tjelesno pismeni? Tjelesna pismenost može se opisati kao motivacija, samopouzdanje, fizička sposobnost, znanje i razumijevanje za vrednovanje i preuzimanje odgovornosti za bavljenje tjelesnim aktivnostima za cijeli život. Razumijevanje važnosti redovite tjelesne aktivnosti za zdravlje, razvoj motoričkih vještina kao što su koordinacija, ravnoteža, snaga i agilnost, te primjena tih vještina u svakodnevnom životu i sportu iznimno je važno za dobro zdravlje i dobrobit, no ova važna karika kronično nam nedostaje. Gorućim problemom nedovoljne tjelesne pismenosti od najranije dobi koja rezultira kasnijim brojnim zdravstvenim i životnim problemima, intenzivno se bavi Hrvatski kineziološki savez koji na 32. Međunarodnu ljetnu školu kineziologa od 26. do 29. lipnja u Zadar dovodi vodeće europske i domaće stručnjake u ovom području.

Na ovogodišnjem izdanju međunarodne Ljetne škole kineziologije znanstvenici, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture, treneri, odgojitelji, kineziterapeuti i učitelji predškolskog odgoja i primarnog obrazovanja na raznim predavanjima, panel raspravama i radionicama predstavit će najnovija iskustva o ovoj gorućoj temi te predložiti rješenja ovog problema kako bismo svojoj djeci osigurali aktivniju i zdraviju budućnost.

Na ljetnoj školi govoriti će se i o eksperimentalnom programu “Osnovna škola kao cjelodnevna škola – uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja” koji provodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, a koji je na primjeren način prepoznao važnost i ulogu kineziologa u prevenciji pretilosti kod djece i mladih.

Listu uglednih imena predvodi prof. dr. sc. Nigel Green s Liverpool John Moores University, Velika Britanija, poznat po pionirskom radu u području kineziologije, posebno u analizi biomehanike sportskih pokreta. Njegova istraživanja značajno su doprinijela razumijevanju optimizacije performansi sportaša i smanjenju rizika od ozljeda.

Tu je i prof. dr. sc. Stevo Popović sa Fakulteta za sport i tjelesni odgoj Sveučilišta u Crnoj Gori, istaknuti istraživač u području sportskog menadžmenta i sportske psihologije. Njegovi radovi na temu motivacije sportaša i organizacije sportskih događaja visoko su cijenjeni u akademskim krugovima.

Prof. dr. sc. Damir Sekulić s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Splitu vodeći je pak stručnjak u istraživanju fizičke pripreme i kondicijskog treninga. Njegove publikacije o utjecaju tjelesne aktivnosti na zdravlje i sportske performanse stekle su međunarodno priznanje.

Dr. sc. Barbara Gilić Škugor s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Splitu specijalizirala se za područje tjelesne aktivnosti djece i adolescenata. Njena istraživanja o prevenciji pretilosti kod djece kroz tjelesnu aktivnost donijela su joj priznanja u znanstvenim i stručnim zajednicama.

Prof. dr. sc. Biljana Popeska sa Sveučilišta Goce Delčev u Štipu, Sjeverna Makedonija, i Sveučilišta u Luxemburgu, koja je također i predstavnica udruge EUPEA (Europska udruga tjelesne i zdravstvene kulture) zadužene za promociju tjelesne i zdravstvene kulture u Europi, a cijenjena je po svojim istraživanjima u području obrazovanja tjelesne kulture i razvoja sporta. Njezina posvećenost edukaciji i unapređenju nastavnih metoda u sportu rezultirala je mnogim inovativnim pristupima u obrazovnim institucijama diljem Europe, a njezina razmišljanja s veseljem očekujemo i u Hrvatskoj.

Uz zanimljiva predavanja i rasprave, na 32. izdanju Ljetne škole kineziologije održat će se i različiti sportski sadržaji poput badmintona, odbojke na pijesku i tenisa.

Znanstveno stručni skup „TJELESNA PISMENOST – KARIKA KOJA NEDOSTAJE?“ održava se u organizaciji Hrvatskog kineziološkog saveza, a suorganizatori su Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu, Studij Kineziologije – FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, Agencija za odgoj i obrazovanje RH, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Športska zajednica Grada Zadra, Sportski savez Grada Zagreba, Hrvatski olimpijski odbor, International Association of Sport Kinetics (IASK). Pokrovitelji skupa su Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Ministarstvo turizma i sporta RH, akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske, Hrvatski olimpijski odbor, EUPEA (Europska udruga tjelesne i zdravstvene kulture), Međunarodno vijeće sportske znanosti i tjelesnog odgoja (ICSSPE) te Međunarodna federacija tjelesne edukacije i sporta FIEPS. Domaćin je Grad Zadar.

 
Nastavi čitati

Sport

MNK STANOVI: Najavljen 2. Memorijalni Turnir Eduard Edi Perinčić – Više kategorija i još bogatiji nagradni Fond

Objavljeno

-

By

Mnk Stanovi s ponosom najavljuju 2. Memorijalni turnir Eduard Edi Perinčić, s još bogatijim nagradnim fondom i više kategorija. Nakon uspjeha prošlogodišnjeg turnira, dodatno motivirani, organizatori su pripremili još bolji događaj. Prijave su otvorene, a svi ljubitelji sporta pozvani su na Stanove.

Mnk Stanovi je najavio drugi Memorijalni turnir Eduard Edi Perinčić, koji će se održati na igralištu kod škole. Nakon velikog uspjeha prošlogodišnjeg turnira, organizatori su se pobrinuli da ovogodišnji događaj bude još veći i bolji. Turnir, posvećen uspomeni na Eduarda Edija Perinčića, ove godine donosi bogatiji nagradni fond od 8200 eura i više kategorija natjecanja.

“Prošlogodišnji turnir bio je iznimno uspješan, a ove godine želimo podići ljestvicu još više. Eduard Edi Perinčić bio je strastveni sportaš i prijatelj, i ovo je naš način da ga se prisjetimo i odamo mu počast,” izjavio je Tomislav Zelić Tuma. “Pozivamo sve da nam se pridruže i sudjeluju u ovom posebnom događaju.”

Nagradni Fond i Kategorije

Nagradni fond ovogodišnjeg turnira iznosi impresivnih 8200 eura. Kategorije uključuju seniore i veterane, s različitim nagradama za svaku kategoriju:

Seniori:

  1. mjesto: 4000€

2.mjesto: 2000€

3.mjesto: 1000€

4.mjesto: gratis prijava za 2025.

Veterani:

1.mjesto: 600€

2.mjesto: 400€

3.mjesto: 200€

Kotizacija za sudjelovanje iznosi 80 eura za seniore i 50 eura za veterane.

Prijave i Detalji Turnira

Prijave za turnir traju do 19. srpnja 2024. godine, a dan kasnije će se održati izvlačenje parova. Početak turnira je zakazan za 22. srpnja 2024. Organizatori pozivaju sve zainteresirane da se prijave i sudjeluju u natjecanju, ili da dođu podržati natjecatelje.

“Stanarska Arena će ponovno biti središte sportskih događanja u našem gradu. Svi su dobrodošli, bilo da žele sudjelovati ili podržati natjecatelje. Vidimo se na Stanarskoj Areni!” dodao je Filip Sentić.

Memorijalni turnir Eduard Edi Perinčić postao je značajan sportski događaj u Zadarskoj županiji, promovirajući sport, zajedništvo i zdrav način života. Turnir je prilika za druženje, sportsku zabavu i odavanje počasti dragom prijatelju i sportašu.

 
Nastavi čitati

Sport

MLADA PARAPLIVAČKA NADA / Prva međunarodna medalja 12-godišnjeg Damjana Karduma na prestižnom natjecanju Sarajevo Open 2024.

Objavljeno

-

By

Dvanaestogodišnji Damjan Kardum, nadolazeća mlada nada paraplivanja, osvojio je svoju prvu međunarodnu medalju na prestižnom natjecanju Sarajevo Open 2024. U klasi S14 za sportaše u spektru autizma, Damjan je pokazao izvanredan talent i upornost, osvojivši brončanu medalju u apsolutnoj konkurenciji.

Rođen 2012. godine, Damjan je svoje prve plivačke zaveslaje napravio 2016., a njegov napredak od tada je bio ništa manje nego impresivan. Njegova posvećenost i trud dva puta su ga dovela do poziva u paraplivačku reprezentaciju Hrvatske, s kojom je nastupio u Sarajevu.

Kao najmlađi sudionik natjecanja i član reprezentacije, Damjan je postao inspiracija mnogima. Njegova trenerica, Silva Žabo iz PPK FROGO, koja je također dio trenerskog stožera paraplivačke reprezentacije, ističe njegovu predanost i sposobnost da prevlada izazove povezane s autizmom.

Damjanov uspjeh dokaz je da se s autizmom može postići puno toga. On je primjer svima nama da nikada ne trebamo podcijeniti sposobnosti i potencijal koji svatko od nas nosi u sebi.

Ova brončana medalja u Sarajevu samo je početak za mladog Damjana Karduma, čija budućnost u svijetu paraplivanja izgleda svijetla i obećavajuća.

Trenerica Silva Žabo igra ključnu ulogu u razvoju Damjanovih plivačkih sposobnosti. S godinama iskustva u radu s paraplivačima, Žabo je specijalizirana za prilagođavanje treninga potrebama svakog pojedinca, posebno onih u spektru autizma. Njezin pristup kombinira strpljenje, razumijevanje i inovativne metode koje omogućuju sportašima poput Damjana da maksimalno iskoriste svoj potencijal.

Trenerica Silva Žabo, je uz Damjana, na natjecanju bila dio stručnog trenerskog tima u sklopu Hrvatske paraplivačke repereznatcije.

Njezina sposobnost da stvori pozitivno i poticajno okruženje omogućila je Damjanu da se osjeća sigurno i podržano, što je ključno za njegov uspjeh. Trenerica Žabo ne samo da se fokusira na tehničke aspekte plivanja već i na jačanje samopouzdanja svojih sportaša, što im pomaže da se suoče s izazovima unutar i izvan bazena.

Zahvaljujući njezinom predanom radu, Damjan Kardum je postao simbol upornosti i dokaz da pravi trener može napraviti značajnu razliku u životima mladih sportaša.

Autizam, ili autistični spektar poremećaj (ASP), je neurološki i razvojni poremećaj koji se obično počinje manifestirati u ranom djetinjstvu. Karakterizira ga različit stupanj izazova u socijalnoj interakciji, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te ograničenim i ponavljajućim obrascima ponašanja. Spektar autizma je širok, i svaka osoba s ASP-om ima jedinstven skup snaga i izazova.

Znanstvenici još uvijek istražuju uzroke autizma, ali se vjeruje da kombinacija genetskih i okolišnih faktora igra ulogu. Rano prepoznavanje i intervencija mogu značajno pomoći u razvoju vještina i sposobnosti osoba s autizmom.

Damjan Kardum je primjer kako osobe s autizmom mogu postići izvanredne stvari kada im se pruži podrška i prilike za razvoj njihovih talenata. Njegov uspjeh u paraplivanju pokazuje da autizam ne mora biti prepreka postizanju ciljeva, već može biti dio jedinstvenog puta svake osobe prema izvrsnosti.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu