Novinari Vanja Moskaljov i Ivan Hrstić komentirali su aktualne teme u Točki na tjedan N1 televizije.

Kupnja Bradleya

Govoreći o nabavci oklopnih vozila, Hrstić kaže da nema mnogo izbora te da će se vjerojatno platiti 153 milijuna dolara za nešto što nećemo koristiti, samo da bismo mogli reći da imamo nešto i ispuniti uvjete koje je pred nas postavio NATO. “To je samo za zadovoljavanje privida. Ta 153 milijuna dolara su vjerojatno samo početni trošak čemu treba dodati nešto. Ne govorim o PDV-u, on se podrazumijeva kad je u pitanju nova oprema, ali sumnjam da to će biti jedini trošak. Smiješno je da imamo Patrie koje su puno modernije od ovog što sad kupujemo da bi to koristili u nekom sustavu”, govori Hrstić dodajući da Bradleyi imaju kultni status još iz Pustinjske oluje.

“Amerikanci su davno odbacili ta vozila i počeli koristiti nešto drugo čega su  se također odrekli i ‘uvalili’ to Hrvatima”, kaže.

Moskaljov smatra kako je “politički bitno to što se ispunjavaju ciljevi prema NATO-u”. “Ako ćemo i dalje naše oružane snage usmjeravati samo zbog ispunjavanja ciljeva i nećemo to ostvariti, nego će ta vozila biti bezvezna i neće se koristiti, to nije dobro za nas. Mi trebamo pokušati deklarirati te stvari koje nama trebaju tako da zadovoljimo i taj partnerski odnos i da idemo sebi u korist”, govori Moskaljov.

“Amerikanci se sigurno neće pretjerano okoristiti sa 153 milijuna dolara”, kaže Hrstić na pitanje zagovara li predsjednik Republike Zoran Milanović američke interese. Dodaje i kako je vjerojatno “najveći američki profit u tome što neće morati zbrinjavati ta vozila”. “Stalno se ponavlja da ta priča traje od 2017., ali priča u ovakvom formatu traje oko 13 mjeseci i to nije dugo za nabavku ovakvih vozila”, govori. Hrstić smatra i da ova priča dosta nalikuje na onu o nabavi Barak-F16 aviona. “To je bila ideja Plenkovićeve vlade, ova je vlada gurala ideju koja prije nije postojala”, kaže. Hrstić dodaje i kako još nije ni potvrđeno ni demantirano ima li kompanija koja preuzima Đuru Đakovića interesa u proizvodnji njemačkog Lynxa. “Je li ima zanimljivije modernizirati Bradleye kao što rade s Patriama, ili se nešto valja iza brda što ne žele potvrditi”, pita se Hrstić.

“Transparentnost nije nešto čime se ova Vlada može pohvaliti. Prethodne su vlade bile mnogo transparentnije”, govori Moskaljov. “Puno se toga ne zna, skriva, otvoreno dužnosnici kažu da nešto neće reći, iako su se druge zemlje otvorile i rekle. Mi na temelju nekih poluinformacija moramo stvarati zaključke, a možda nemamo cijelu sliku. U nekoj demokraciji bi te stvari morale biti otvorene, a to nije slučaj nikako”, kaže Moskaljov. Na pitanje o ponašanju predsjednika Milanovića kaže kako ispada da je Vlada to planirala i počela raditi na tome, i da je predsjednik ispao neki američki lobist kontra Vlade. “Po meni se takve stvari ne rade, pogotovo ne na takav način. Ako je imao nešto za prigovoriti, trebao je nazvati Plenkovića i pitati treba li mu nešto i može li on pomoći”, kaže.

“Ovo je najvažnija priča koja se događa, sad će ispasti da ćemo mi dobiti stara, islužena vozila. Vrijede ona nešto, ali je li to baš ono što nama treba”, govori Moskaljov.

Hrstić kaže da je predsjednik na ovaj način pokušao “umanjiti Plenkovićev mali trijumf s Rafaleima”. Dodaje i da je sve ovo krenulo kada Plenković nije htio Milanovića podržati u istrazi oko Slovenske. “Plenković ga tada nije htio zaštiti i tu počinje njihova tvrda kohabitacija. Nakon toga je Milanović odlučio biti gorka pilula”, kaže Hrstić.

Nove mjere

“Mjere u svakom slučaju imaju smisla, ali problem je što Vlada oklijeva donijeti mjere koje bi pokazale da misli ozbiljno. Problem je i što građani ne vjeruju Vladi da će provoditi ono što sama odredi, provodi se od slučaja do slučaja, kako kome odgovara. Povjerenje je izgubljeno i Vlada ne može ni potegnuti neku mjeru sad kad je nacija raspolovljena. Što bi doživio Plenković da napravi nešto kao Macron? On je to skinuo s dnevnog reda davno. Hrvatska je od početka pandemije najliberalnija u Europi, liberalnija čak i od Švedske. Premijer je rekao da su brojevi očekivani. Ako su očekivani, što ste radili dosad?”, pita se Hrstić.

Moskaljov govori kako je sustav opterećen pa zbog toga drugi ljudi neće moći doći na preglede. “Sustav je na granici, posljedice će biti dalekosežne ako se preoptereti”, kaže.

Hrstić smatra da bi proširenje covid-potvrda bilo logičan korak. “Mi nismo doživjeli ono što su doživjeli mnogi u Europi, a to je pravi lockdown. Je li nošenje maski u odnosu na ono što imaju drugi u Europi baš toliki problem? Ako niste vlasnik teretane ili noćnog klube, onda niste baš osjetili te mjere. Ima puno ljudi koji su ostali bez prihoda i nije nimalo slučajno da se na čelo ovih prosvjeda stavio čovjek koji je vodio teretanu. Razumijem ljude koji su izgubili nešto, ali većina nije izgubila ništa osim nekakvog komoditeta”, govori Hrstić. Dodaje i kako se davanje previše ovlasti vlastima na jednoj stvari uvijek vrati na nekoj drugoj. “Uvijek kad damo dio svoje slobode, nikad nam neće biti vraćena”, kaže.

Moskaljov kaže kako ne bi imao ništa protiv obveznog cijepljenja. “Ne bih to smatrao udarom na slobode, ima već 10, 11 bolesti za koje je obvezno cijepljenje. Nije to udar na slobodu jer je riječ o pokušaju zaštite većine”, govori. On smatra i da Plenković neće donijeti takvu odluku, kaže da to ne bi mogao zamisliti.

“Proglašavanje obveznog cijepljenja je daleko poštenije od ovakvog stvaranja drugorazrednih građana”, kaže Hrstić.

Slučaj Đoković

“Čini mi se da postoji šansa da se on provuče kroz sve ovo, ali mislim da će ipak presuditi politika jer bi bila blamaža za Australiju da im on odnese AO nakon svega ovoga. Ipak, kod njih odlučuje sud koji nije toliko ispolitiziran kao u nekim drugim zemljama. Smatram da se Đoković trebao cijepiti, ali licemjerno je i ovo što radi australska vlada. Radi se o cirkusu za unutarnje potrebe i sukobu između različitih političkih opcija”, kaže Hrstić.

I Moskaljov smatra da je Đokoviću u startu trebalo reći da ne može doći i da su Australci samo zakomplicirali situaciju i doveli do “spektakla” koji će podijeliti i australsku i svjetsku javnost.