Connect with us

Nekategorizirano

MUKE PO SLOBODANU

Objavljeno

13 godina prije

-


Tek započeti po(t)pis hrvatskog življa izazvao je bučne polemike na svim razinama društva, naročito u onim dijelovima koji nemaju pojma što to znači, kako izgleda, čemu služi, a ponajviše tko će od toga imati najviše koristi. Svi vide teorije zavjere,  atak na njihove slobode , a oni od toga nemaju ništa. Razočarani u zajedničko dobro pomno prate da im se ne omakne kakva nesmotrenost od koje će netko profitirati, a oni, kao i uvijek, biti izigrani. Opečeni i u hladno pušu. Sve te curice-popisivačice mogu biti bilo tko, mogu ispipati ono što godinama pomno krijemo od države i bližnjih i nije dobro u poznim godinama ispasti budalast. Zar poslije svih prijevara čije posljedice proživljavamo? I, tko nas može natjerati da danima uređujemo dnevni boravak za nekakvo opće dobro. Dobro može biti samo naše, a ovdje se ne vidi.
Rekli bismo tipično hrvatski. Ono, jest da državna uprava krši Ustav RH i niz na njemu temeljenih zakona, ali ni više ni manje od bilo koje banke kada želimo podići i najmanji kredit. Tada sumnjamo manje zbog jednostavne činjenice da više vjerujemo onome tko nas  jače stisne. A banke stvarno stisnu. Znamo da se nismo dužni izjašnjavati o osjećajima i uvjerenjima, čak ni državi, ali ako iza svega stoji naš Župan, zbog čije snage autoriteta moramo otvoriti vrata i sudjelovati za opće dobro onda se stvari mijenjaju.
Ja osobno ne vidim koristi ni opće ni svoje, jer sam uvjeren kako se na krivo postavljena pitanja ne može dobiti točan odgovor. Što se zbraja više netočnih odgovora to je krajnji rezultat netočniji. Ali, ne treba biti kokoš da se prepozna mućak i površno proučavajući upitnik na internetu podlijegao sam i sam raznim teorijama i zaključio da 170 milijuna, koliko popis košta, ionako ne bi bilo pametno upotrijebljeno. Možda još koji skupocijeni BMW za nekog miljenika vlasti u što sam bio sigurniji nego u promašaj popisa. I, popisah se već prvog dana. Domoljubni adrenalin me odmah izbacio u prvi kafić i kada sam pomislio da sam za ovaj mjesec napravio dovoljno dobrih djela naletih na TV reportažu s terena i jade izvjesnog Slobodana. Da ga ne znam lakše bi mi bilo. Zamalo ne upropastiše sva njegova dotadašnja životna postignuća koja, kad se saberu, stanu u tri riječi: pripadnik nacionalne manjine.
Krenulo Slobi pa se raspričao o jadima koji ga snađoše, sam postavlja pitanja i daje odgovore, malo zaključuje, predlaže, vrijeđa, kao politički funkcioner od formata svjestan kvaliteta i važnosti koja mu se daje, uči sve nas kako ga ubuduće moramo bezuvjetno poštivati. Digao je Slobo uzbunu u državi u vanradno vrijeme, na više razina. Ako je i od Slobodana, pripadnika nacionalne manjine – previše je. A, evo zašto:
Pred zakonom su svi ljudi jednaki… Nitko nema pravo vrijeđati pripadnost, opredjeljenje, osjećaje drugih ljudi i svatko ih može neometano izražavati itd. itd. Uvjeren sam da baš ovako Slobodan gleda na stvari i to je u redu, ali sam siguran kako mu nitko nije dojavio kako isto tako manjina ne može koristi te blagodeti demokracije na račun većine i raditi ono što on radi. Znajući ga vjerujem da njegova samouvjerenost izvire baš iz neznanja te sitnice. No, tamo gdje on politički djeluje to je zanemarivo.
Međutim, Slobo me potakao na drugo razmišljanje, ono o praktičnom  političkom statusu pojedinaca većinskog dijela društva, onog koji ni po kojoj osnovi ne uživa posebnu ustavnu i zakonsku zaštitu, već navodno ukupnu, većinsku, koju (ne)osjeća svatko i nitko. Ja sigurno ne, a vjerujem da malo tko drugi (ako ne pripada posebnoj skupini ) može alarmirati zaštitu poput Slobodana kada mu se učini da je zakinut u svojim pravima. Ne mogu zamisliti priliku da zovem neku političku personu u Zagrebu, svog župana, gradonačelnika ili predsjednika mjesnog odbora, kada mi naruše prava. Možda bi i mogao kada bi imao ozbiljnu ulogu poput njega da, kako kaže, broj članova svoje skupine podignem sa 4,5  na 14,5 , ali moja uloga i prava su minorna. Ja sam dio mase i pripada mi onoliko prava koliko zgrabim u masi.
Nažalost ne pripadam ni jednoj manjinskoj društvenoj skupini, ne mogu računati na zaštitu udruge „Iskorak“kada mi kažu da sam gay, nisam Rom i svatko mi može reći da sam cigan bez prava na zaštitu, nisam bivši narkoman i svatko mi može reći da sam drogeraš, nisam  bivši robijaš i svatko mi može reći da sam kriminalac i uvijek mi  ostaje da šutim svjestan da nemam sve one zaštitnike s kojima se razmeće Slobodan i svi oni koji uživaju manjinsku zaštitu. Tko štiti naprimjer blagajnicu u trgovačkom centru, koju bar jednom dnevno izvrijeđaju barem po tri osnove po kojima je „štiti“ Ustav RH. Kako sam duboko uvjeren da su u ovoj zemlji bitno ugrožena prava većine ljudi bez obzira na vjersku, nacionalnu ili drugu posebnost predlažem raznim Slobodanima da iskoriste korektor, koji ima svaki popisivač, te očiti višak energije upotrijebe drugdje.  Daj Bože da su u ovoj zemlji najveći problemi pogreške pri upisu Pupovčevih štićenika za koje sam sklon vjerovati da su prenapuhane.
Nitko nema pravo ugrožavati bilo čija manjinska prava, ali pripadnici manjina morali bi biti svjesni činjenice da većina nema veća već ista prava, nerijetko i manja. Uz svoja prava, koja očito znaju, morali bi biti svjesni i svojih obveza prema drugima.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

3 dana prije

-

19. svibnja 2024.

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

3. izdanje Nagrade Goncourt – hrvatski izbor

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

1 tjedan prije

-

13. svibnja 2024.

By

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

17. siječnja 2024.

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati

U trendu