Connect with us

Nekategorizirano

VUKOVAR, ČETVRTI PUT

Objavljeno

13 godina prije

-


U nepuna dva njeseca, triput sam pisao o Vukovaru i sada sam zatečen činjenicom da sam svaki put bolno bio u pravu, da su ostvarena sva moja predviđanja i opravdane sumnje u želju za promjenom tretmana toga grada. Poslije svega, teško se oteti dojmu da nam treba žrtva na kojoj ćemo, prema političkoj ili nekoj drugoj potrebi, ispoljavati altruizam, dokazivati sebe i pomoć dozirati da nas, a ne njega, što duže održi na površini. Korijeni toga već su opisani, a grad, kao da pristaje na uvježbanu ulogu, postaje beznadni ovisnik.
Povod ove kolumne je relacija Zadar – Vukovar. Poslije mirne reintegracije istočne Slavonije, kada su osjećaji Nacije prema Vukovaru bili na vrhuncu, Županija zadarska je, poput drugih, preuzela sanirati ratna oštećenja legendarnog vukovarskog vodotornja. Svjedoci smo da do toga nikada nije došlo, a da je upravo ta županija nedostajala na polaganju vijenaca braniteljima grada prilikom posljednjeg obilježavanja godišnjice pada.
No, Zadar svoj odnos prema Vukovaru pokušava definirati sada već tradicionalnom akcijom skupljanja pomoći „ranjenom“ gradu, koju je inicirala, i svo vrijeme predvodi, gospođa Davorka Krnčević, diplomirana pravnica i ravnateljica Doma za odrasle u Zemuniku. U organizaciji sudjeluju i drugi, mahom vjerski službenici, te osobe kojima je humanitarni rad temelj djelovanja.
Hvalevrijedna akcija, dokaz mrve humanosti u sve neosjetljivijem i nemoćnijem društvu, a kada se odvija u Zadru, također direktnoj žrtvi rata, posebno smo ponosni. Sve pohvale, bez ostatka, zaslužuju svi ljudi dobre volje koji su od vlastite sirotinje odvojili za potrebitije.
Međutim, nemoguće je izbjeći sjenu nad sjajnim djelom i čvrsto sam uvjeren kako sunce zaklanja upravo gospođa Davorka Krnčević, županijska čelnica Koordinacije za ljudska prava, inicijatorica „ulaska“ branitelja u zadarske škole i nositeljica drugih brojnih funkcija i akcija na ovim prostorima, a i šire. Ona, svojim djelovanjem, godinama privlači pozornost građana i ograničit ću se tek nekima.
Tijekom rata, gospođa Krnčević, bila je policijska inspektorica u PU zadarskoj, baš na onom radnom mjestu s kojeg se najbolje vidjela sva bijeda pretvorbe i privatizacije i svekolike pljačke grada, koji je, zajedno s Vukovarom, bio najperspektivniji u bivšoj državi. O njenoj humanosti, ili barem profesionalnosti, nema spoznaja. Po zanimanju prvenstveno Hrvatica, nije se zamjerila mentorima, čak po cijenu nastajanja brojne sirotinje i potrebitih poput Vukovaraca.
Sklon sam vjerovati da je Dom umirovljenika u Zemuniku izmišljen radi nje, a da je, poslije rata, završila na Zavodu za zapošljavanje vjerojatno bi mu bilo dograđeno još najmanje jedno krilo ili kat.
Kao ravnateljica „Doma za odrasle“ (iako ostaje nejasno tko su neodrasli) u Zemuniku, svojedobno je potezom pera, promijenila naziv ustanove u „Dom za psihički oboljele odrasle osobe“. Dekretom je tadašnjih pedesetak štićenika Doma, uglavnom umirovljenika, proglasila psihički oboljelima, a njihove potomke oštetila za normalnu budućnost. Cijenu boravka je zaboravila prilagoditi. To je, vjerojatno, bilo razlogom njenog izbora za čelnicu Koordinacije za ljudska prava, jer je poznato iz povjesti da su zdrave ljude proglašavali psihički oboljelima samo poznati humanitarci i borci za ljudska prava.
Ima ona podršku župana zadarskog, pročelnika za školstvo u Zadru, bivših policajaca, i poduzeća „Sirovina“, sve redom poznatih humanitaraca. Policajci postaju humanitarci samo iz dva razloga: ili nisu ispekli zanat, ili „peru“ savjest. Vjerujem u prvo, jer je njihova kvalifikacija odanost partiji – bila i ostala.
Ima ona podršku HDZ- a, čiji je nepokolebljivi redov, onaj koji Vukovar drži Vukovarom, „ranjenim“ i kada su sve rane imale vremena zacijeljeti, onaj koji će svaki put bacati ribicu gladnom ranjeniku, ali mu nikada neće dati udicu da sam peca iako pliva na vodi. To održava njih, a ne Vukovar.
Vukovar, grad u najplodnijem dijelu Lijepe naše, ima, kaže Gospođa Krnčević, 2500 korisnika socijalne pomoći ili gotovo 10 posto svih stanovnika. Ima neriješeno sve što se moglo „šaptom“ riješiti, ali su trebale godine i sramota od cijele Europe, da se uplati PDV, (daća državi) za mali poklonjeni trajekt, koji im život znači. Kraljevina Nizozemska je očito humanija i darežljivija od matice zemlje.
Da je, kojim čudom, gospođa Krnčević, energiju koju godinama rasipa na desecima projekata(koji se uglavnom slikaju), upotrijebila u djelovanje u stranci, Vukovar odavno nebi bio slučaj. Autobusi bi išli u suprotnom smjeru, dovozili bi bogatu zimnicu ili dobra za turističku sezonu. Tada bi, možda, „zablistao“ netko drugi, to je očito shvatila.
Postoji jedan primjer, koji bolje od bilo čega, opisuje vladavinu ravnateljice Doma, gospođe Krnčević iz perioda kada je Dom bio umobolnica. Naime, njihov jedini automobil, u dvorištu gdje je zabranjen promet vozilima, pregazio je njihovog jedinog psa. Sapienti sat.
Samo da ne postane još i zaštitarka prava životinja. Zadru je to, vidjeli smo nedavno, veoma potrebno.
Sentenca, Nulla kalamitas sola,opet potvrđuje svoju svevremenost. Ovaj put „dovodi“ zadarski SDP, za koji jedan visokopozicionirani HDZ-ovac davno reče: Oni su naš najbolji igrač. I bi u pravu, jer upravo taj SDP, koji u Vukovaru ima svog gradonačelnika i stanje koje može kapitalizirati (ako ga već nije popravio kada je mogao), pridružuje se akciji, što je također hvalevrijedno, no ne baš sad. Čemu na dan akcije HDZ-a? Odgovor se gotovo sam nameće, jer vrijedi baš sve rečeno za jedne i za druge.
Valjda sve što je dobro i lijepo mora imati neku mrlju.
Gospođi Krnčević i Antičević–Marinović ne vjerujem ni kad darove nose. Ostali imaju iskrene namjere i zaslužuju svaku pohvalu. Pridružujem se (iako su mi mjesečna primanja u visini povišice gradonačelnika Vukovara) i – želim sretan put u Vukovar.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

1 dan prije

-

19. svibnja 2024.

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

3. izdanje Nagrade Goncourt – hrvatski izbor

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

1 tjedan prije

-

13. svibnja 2024.

By

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

17. siječnja 2024.

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu