Na svetkovinu Božića, u četvrtak, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Hebr 1, 1 – 6

Draga braćo i sestre!

Svima vama ovdje okupljenima, onima koji nas prate preko Radio Zadra ili društvenih mreža, svim vašim obiteljima i onima koji su vam dragi, kao i svim ljudima dobre volje, upućujem iskrenu čestitku: sretan i blagoslovljen Božić, ispunjen mirom, svjetlom i nadom koja dolazi od Boga.

1. Božić dolazi u društvenu stvarnost obilježenu dubokim podjelama, političkim i gospodarskim pritiscima te rastućom netolerancijom prema slobodnom izražavanju vjere i kršćanskih načela. U javnom prostoru stvara se klima u kojoj se različitost doživljava kao prijetnja, a navještaj Evanđelja i svjedočanstvo vjere i molitve guraju se na rub, doživljavaju kao provokacija, žele se isključiti iz javnog prostora ili su izloženi ruglu, podcjenjivanju ili potiskivanju.

U suvremenom društvenom okviru osobito se izdvaja rastući utjecaj kulture smrti koji postupno mijenja način na koji se vrednuje ljudski život. Umjesto da se prepoznaje život kao neotuđivi Božji dar i temelj svake etike, život se sve češće vrednuje prema mjerilima korisnosti, kvalitete, samodostatnosti ili osobne procjene. Takav pogled rađa  opravdanja za pobačaj, eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo, ali i potiče ravnodušnost prema patnji, starosti, invaliditetu i ljudskoj krhkosti. U pozadini tih pojava leži duboka kriza odbacivanja Boga i shvaćanja čovjeka. Gubi se osjećaj svetosti života od začeća do prirodne smrti, a Bog se potiskuje s mjesta izvora i jamca ljudskog dostojanstva. Ta se kultura rijetko nameće otvoreno. Češće se prekriva jezikom slobode, prava i napretka. Često se zamagljuje savjest i slabi sposobnost društva da razluči dobro od zla.

2. Istovremeno, na osobnoj razini, mnogi ljudi nose teret umora, nesigurnosti i unutarnje podijeljenosti. Prisutni su bojazan i neizvjesnost od budućnosti, osjećaj nemoći pred društvenim procesima koji se doživljavaju kao nametnuti i udaljeni od temeljnih životnih vrijednosti. Nerijetko se javlja i duhovna iscrpljenost, osjećaj usamljenosti te kriza smisla, osobito ondje gdje su vjera i molitva potisnute na privatnu razinu ili gdje se potpuno zanemare.

Na obiteljskoj razini, gospodarski pritisci, nestabilnost rada i rast troškova života ozbiljno opterećuju odnose unutar obitelji. Roditelji se suočavaju s izazovima odgoja djece u okruženju koje često relativizira istinu, autoritet i trajne kršćanske vrijednosti, dok su djeca i mladi izloženi snažnim ideološkim porukama koje zbunjuju njihovo shvaćanje identiteta, života i odgovornosti. Unutar obitelji mogu se produbiti napetosti, nerazumijevanja i podjele, osobito kada članovi obitelji različito doživljavaju društvena i vjerska pitanja. Pojavljuje se i strah da će obitelj, kao temeljna zajednica života i ljubavi, biti marginalizirana ili neshvaćena.

3. U takvoj stvarnosti, društvenoj, osobnoj i obiteljskoj, Božić dolazi kao svjetlo nade koje se rađa upravo u slabosti i nesigurnosti, pozivajući svaku osobu i obitelj da ustraju u istini, međusobnoj ljubavi i povjerenju u Boga koji nam dolazi u susret.

Imajući na umu sve ove izazove i poteškoće, snažno odjekuje božićna poruka nade. Papa Benedikt XVI. u jednoj katehezi uoči Božića 2011. godine pozvao je Crkvu riječima: „Doživimo s radošću Božić koji je pred nama. Doživimo ovo čudesno događanje: Sin Božji rađa se ponovno ‘danas’, Bog je stvarno blizu svakome od nas i želi nas susresti, želi nas dovesti k sebi“ (Kateheza na općoj audijenciji, 21. prosinca 2011.). Ova papina misao usmjerava nam pogled prema srcu Božića: Bog ne ostaje udaljen promatrač ljudske povijesti, društvenih zbivanja,  ljudskih života, nego dolazi blizu svakom čovjeku kao Spasitelj, ulazi u njegovu svakodnevicu – dapače u njegov život, traži osobni susret i nudi zajedništvo koje postaje izvor svjetla, nade i života.

U takvom svijetu, iz Božića izvire snažna poruka Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Hebr 1, 1). Ove riječi Poslanice otkrivaju nam Božić kao trenutak u kojem Bog ulazi u ljudsku povijest s puninom svoje blizine. Bog sada  govori jasno, osobno i trajno; govori riječima i životom. Govori po svome Sinu koji postaje vidljivi znak Božje prisutnosti među ljudima, znak da povijest ima smjer, a ljudski život najveću vrijednost i neizmjerno i neograničeno dostojanstvo.

U svijetu obilježenom bujicom informacija, Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Logos, nije tek još jedan glas u mnoštvu, nego Riječ koja sabire ono što je rasuto, liječi ono što je bolesno, povezuje ono što je podijeljeno i osvjetljava put ondje gdje se pogled gubi u magli nesigurnosti i privida. U Kristovoj prisutnosti istina prestaje biti predmet nadmetanja i ponovno postaje prostor susreta, razumijevanja i odgovornosti, ljubavi i prijateljstva, slobode i odgovornosti.

4. Poslanica Hebrejima opisuje Isusa, Sina Božjega kao „odsjaj slave i otisak bića Božjega“ (usp. 1 ,3), čime nas uvodi u dubinu božićnog otajstva: u Isusu se Božja stvarnost ne skriva iza apstraktnih pojmova, nego se očituje u ljudskom tijelu, u životu koji se može promatrati, u riječi koja se može slušati, u primjeru koji se može nasljedovati. Odsjaj slave Božje govori o Svjetlu koje ne zasljepljuje čovjeka, nego prosvjetljuje; otisak bića Božjega govori o pouzdanosti i vjerodostojnosti, o tome da se u utjelovljenom Sinu susrećemo s istim Bogom koji je vjeran svojim obećanjima kroz povijest.

Ova sigurnost koju primamo Isusovim utjelovljenjem snažno produbljuje misli pape Benedikta XVI. izrečene na završetku 2011. godine: „Iz tkiva čovječanstva, rastrganog s tolikim nepravdama, zlobom i nasiljem, neočekivano izranja  radosna i oslobađajuća novost Krista, našeg Spasitelja, koji nas vodi da razmatramo dobrotu i nježnost Boga kroz tajnu njegova utjelovljenja i rođenja“ (Misa zahvalnica, 31. prosinca 2011.). Papa ovim riječima opisuje Božić kao prodor Božje ljubavi u tamu svijeta: u povijest ranjenu grijehom, nasiljem i nepravdom; opisuje kako Bog ulazi s nježnošću i dobrotom u ljudske živote, donoseći radost koja oslobađa i liječi. Utjelovljenje Sina Božjega postaje znak da tama i grijeh nemaju posljednju riječ, da Božja blizina ima snagu obnoviti čovjeka i društvo, cijeli svijet.

5. Nadalje, kada Poslanica Hebrejima kaže da Sin Božji „nosi sve snagom svoje riječi“ (usp. 1, 3), ona time otkriva duboku stvarnost božićnog događaja: svijet sa svim svojim napetostima, društvenim lomovima, nepravdama i strahovima nije prepušten slučaju, kaosu ili samovolji moćnih. Sve stvoreno ima uporište u Božjoj riječi koja održava, podupire i vodi povijest prema punini. Božja riječ nije hladna zapovijed, nego živa snaga koja daje postojanost i nadu, koja omogućuje da i u krhkim okolnostima života vidimo smisao i smjer.

U toj slici svijeta koja se nalazi u Božjim rukama, rađa se povjerenje da ljudska povijest, povijest našeg života, nije niz besmislenih događaja, nego prostor u kojem se, unatoč sporosti i otporima, očituje Božja vjernost.

Božja vjernost postaje oslonac pojedincu i zajednici, poticaj da se i u složenim vremenima živi odgovorno, strpljivo i s nadom. Božić nam tako otkriva da sigurnost ne dolazi iz kontrole nad svim okolnostima života i društvenih događanja, nego iz povjerenja u Boga koji u Sinu nosi svijet, nosi svakog čovjeka i vodi ga prema svjetlu koje ne prestaje sjati.

6. Ulomak iz Poslanice Hebrejima koji smo danas slušali u drugom čitanju otvara, dakle, prostor nade i odgovornosti. Ako je Bog progovorio u Sinu, tada ljudska riječ, odluka i djelovanje dobivaju novo mjerilo. Pozvani smo u vlastitim obiteljima, radnim sredinama i društvu graditi život na temeljima Božje riječi, graditi kulturu života i njegovog neotuđivog dostojanstva, kulturu povjerenja i dijaloga. Pozvani smo tražiti rješenja koja štite dostojanstvo čovjeka od začeća do njegove prirodne smrti, pravo na rad i sigurnu materijalnu egzistenciju; pozvani smo stvarati uvjete koji omogućuju mladima sigurnu budućnost, jačaju solidarnost sa slabijima i osnažuju zajedništvo.

Sin Božji, kojega Bog postavlja baštinikom svega, pokazuje put služenja, blizine i darivanja. Njegovo utjelovljenje nas uči da se promjena svijeta događa kroz male, vjerne korake: kroz iskrene i pravedne međusobne odnose, kroz odgovorno sudjelovanje u društvu, kroz spremnost na preuzimanje dijela tereta drugih. Božić tako postaje nadahnuće za aktivno sudjelovanje u traženju najboljih rješenja, ustrajno i strpljivo, s pogledom usmjerenim prema općem dobru.

7. Poslanica Hebrejima u ulomku današnje liturgije, govori također i o radosti neba nad Sinom koji postaje čovjekom. Ta radost prelijeva se na zemlju i postaje izvor snage za ljude. Ona osnažuje nadu da tama ne određuje posljednju riječ, da strahovi ne upravljaju budućnošću, da svjetlo ima sposobnost rasti i širiti se. U toj radosti rađa se hrabrost za zauzimanje, za odgovornost, za zajedničko traženje putova koji vode prema pravednijem i humanijem društvu.

8. Neka ovaj Božić, braćo i sestre, obnovi u nama svijest da Bog govori i danas, da govori u Sinu koji je među nama i da nas ta Riječ osposobljava za djelovanje. Neka nas potakne da u svim aktualnim izazovima prepoznamo poziv na suradnju s Božjim naumom spasenja svakog čovjeka, na mudrost i na nadu koju nam Bog daruje svojim utjelovljenjem.

S tom vjerom i povjerenjem u Boga koji se daruje, započnimo i nastavimo traženje najboljih rješenja, za dobro svakog čovjeka i za budućnost našeg društva.

Još jednom, svima želim i molim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2026. godinu.

+ Milan Zgrablić

nadbiskup zadarski

U nastavku donosimo božićnu poruku zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića:

1.        U ozračju svetkovine Rođenja Gospodinova, dok u našim srcima ponovno oživljava pjesma anđela „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“ (Lk 2, 14) i naša draga božićna pjesma „Svim na zemlji mir, veselje“, s radošću razmatramo otajstvo rođenja Isusa, Sina Božjega – Kneza mira, čije se svjetlo otajstva rođenja u punini rasprostire nad ljudskim životom, nad našim obiteljima i cijelim svijetom. U tom svjetlu rađa se svijest da Bog ulazi u povijest čovječanstva – dolazi „svojim miljenicima“ s nježnošću koja potiče i jača našu nadu, s blizinom Boga koji učvršćuje naše korake i s milošću koja nas potiče na zajedništvo, razumijevanje i miran suživot. Kristovo rođenje postaje Božja nazočnost u središtu naših dana, u iskustvima koja oblikuju našu svakodnevicu i u svim nastojanjima kojima tražimo putove dobra, istine i pravednosti.

2.        U vremenu obilježenom napetostima i nesigurnostima, društveni suživot često je opterećen teškoćama i nerazumijevanjem. Političke i društvene napetosti, s pojavama različitih skandala, kriminala i korupcije, dodatno opterećuju javni prostor. Rastući utjecaj novih ideologija unosi sve više nesigurnosti u društvo. Tendencije koje potkopavaju kršćanske i općeljudske vrijednosti te stabilnost obitelji ozbiljno narušavaju temelje ljudske egzistencije.

Sve izraženije nepovjerenje u institucije i međuljudske odnose postaje ozbiljan izazov svakodnevnom životu. Našu stvarnost dodatno otežava širenje lažnih informacija putem medija i društvenih mreža, što pridonosi povećanoj polarizaciji i podjelama u društvu. Socijalne nejednakosti koje pogađaju brojne obitelji, nesigurnost radnih mjesta i gospodarske teškoće povećavaju osjećaj nesigurnosti.

Migracijski izazovi, iskustvo usamljenosti i izolacije mnogih ljudi te zabrinutost zbog budućnosti mladih naraštaja, stvaraju dodatne pritiske i otvaraju pitanja o smjeru društvenog razvoja. U takvim okolnostima javlja se snažna potreba za mirom, jasnoćom i obnovljenim povjerenjem, ukorijenjenima u vrijednostima istine i pravednosti.

U takvom složenom ozračju, obilježenom ubrzanim ritmom života, pritiscima suvremene ne/civilizacije, osjetljivosti mentalnog zdravlja i slabljenjem povjerenja u javni govor, sve snažnije raste želja za mirom koji donosi jasnoću srcu i učvršćuje put zajedništva.

3.        U toj stvarnosti posebno snažno odzvanja iskustvo biblijskog pjesnika i njegov vapaj: „Samo je u Bogu mir, dušo moja“ (Ps 62, 6), koji nas poziva na povratak izvoru nutarnjeg sklada kojega Bog daruje čovjeku utjelovljenjem svoga Sina Isusa Krista. U tom pozivu otvara se duhovno ozračje u kojem čovjek može pronaći uporište za svoje misli, sigurnost za svoje odluke i snagu za hod naprijed, nošen mirom koji nadilazi sve nemire i vraća srce u ravnotežu. U tom pozivu otvara se, također, prostor u kojem čovjek može odložiti svoje strahove, obnoviti svoje povjerenje i dopustiti da se u njegovom srcu učvrsti trajan mir kojeg daruje sâm Bog. Taj Božji mir oblikuje naš pogled na svakodnevne izazove, donosi jasnoću u naše odluke i daje nam snagu za ustrajnost u dobru, osobito u trenucima kad se svakodnevni putovi čine složenima, a međusobni odnosi krhkima. U tom miru rađa se pouzdanje u sigurnu budućnost, učvršćuje se svijest o vrijednosti svakoga čovjeka i produbljuje se briga za dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti i u svim okolnostima ljudske egzistencije.

U središtu božićnog otajstva snažno se ističe dolazak Isusa Krista, Sina Božjega, čije rođenje unosi u svijet mir koji proizlazi iz Božje ljubavi i njegove trajne vjernosti spasenja čovjeka. Njegova prisutnost oblikuje našu nutrinu, obnavlja našu sposobnost za ljubav i u nama potiče otvorenost prema drugima. U susretu s Njegovim mirom raste spremnost za praštanje, raste dobrohotnost prema bližnjemu i jača osjećaj da smo pozvani biti graditelji društva koje cijeni dostojanstvo svake osobe i njeguje kulturu dijaloga. U tom ozračju Krist postaje temelj naših nastojanja da širimo dobro, da se zauzimamo za pravednost i da svjedočimo vrijednosti koje izviru iz evanđelja.

4.        Bogato značenje Božića posebno se očituje u obitelji, u kojoj se čovjek uči blizini, strpljivosti, nesebičnosti i radosti zajedništva. Obitelj je prostor u kojem se rađa toplina međusobnih odnosa, u kojem se prenosi vjera i povezuje naraštaje te u kojem se oblikuje srce sposobno za povjerenje i krepost vjere, ljubavi i nade. U obiteljskom okruženju njeguje se zahvalnost za život, učvršćuje osjećaj pripadnosti i razvija spremnost za suodgovornost, što sve postaje vrijedna osnova za izgradnju skladnog društva. Božić nas potiče da prepoznamo ljepotu svakog obiteljskog trenutka i da svaku obiteljsku zajednicu obogatimo strpljivošću, razumijevanjem i međusobnom podrškom.

U duhu Božića jasno prepoznajemo i važnost kršćanske kreposti nade koja nas vodi prema novim počecima i koja osnažuje naša nastojanja da živimo s pouzdanjem u Božju prisutnost. Nada oblikuje našu sposobnost da vidimo dobro u svijetu, da vjerujemo u plodove napora i žrtve i da se, unatoč izazovima, usmjerimo prema budućnosti otvorenoj Božjem djelovanju. Ona nam daje duhovnu postojanost i nježnu hrabrost koja potiče obnovu odnosa, promiče razumijevanje i podupire ustrajnost u svakom djelu ljubavi.

5.        Ove godine s osobitom zahvalnošću u srcu promatramo završetak Jubilejske godine koja završava u božićnom vremenu, na blagdan Svete Obitelji, u mjesnim Crkvama. Jubilejska godina koja se primiče završetku obogatila je našu vjeru mnogim milostima i potaknula nas na obnovu duhovnog života, kreposti nade, na djela ljubavi, na susrete koji su učvrstili zajedništvo i na korake koji su otvorili put pomirenju. Zahvaljujemo Gospodinu za sve primljene milosti i darove, za trenutke u kojima smo osjetili blizinu Duha Svetoga, za svaku obnovljenu nadu i za svako dobro djelo koje je proizašlo iz Njegovog nadahnuća. Sa zahvalnošću se sjećamo i brojnih ljudi koji su surađivali s tim nadahnućima i koji su svojim riječima, služenjem i dobrotom obogatili živote drugih.

6.        Neka vam, draga braćo i sestre, ovaj Božić bude vrijeme dubokog mira, obiteljske blizine i svjetla koje ulazi u srce i obnavlja ga snagom Božje ljubavi. Neka vas prate krepost nade i jasnoća koja dolazi iz vjere, a vaši domovi neka budu ispunjeni radošću i dobrohotnošću.

Svima vama, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim i molim sretan i blagoslovljen Božić te milošću ispunjenu, nadom obogaćenu i mirom prožetu Novu godinu!

X Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup

Snijeg pada mjestimice u Lici, Gorskom kotaru, središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a zbog olujnog vjetra ograničenja su za pojedine skupine vozila u priobalju, izvijestio je Hrvatski autoklub (HAK).

Zbog zimskih uvjeta zabrana je prometa za kamione s prikolicama i tegljače s poluprikolicama te vozila bez propisne zimske opreme na cestama u Lici i Gorskom kotaru te pojedinim cestama Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.

Kolnici su mokri i skliski u većem dijelu Hrvatske, a zbog niskih temperatura moguća je poledica Vozačima se savjetuje da prilagode brzinu vožnje uvjetima na cestama te na put ne kreću bez zimske opreme.

Za kamione s prikolicama i tegljače s poluprikolicama trenutno nema slobodnog cestovnog pravca kroz Gorski kotar iz unutrašnjosti prema Rijeci i Istri te obrnuto.

Autocesta A1 Zagreb – Split – Dubrovnik zbog jakog vjetra otvorena je samo za osobna vozila između čvorova Sveti Rok i Rovanjska. Obilazak za ostale skupine je državnim cestama preko Zatona Obrovačkog i Gračaca

Na A3 Bregana-Lipovac kolona teretnih vozila ispred graničnog prijelaza Bajakovo na kolniku u smjeru Lipovca, dugačka je 10 km.

Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u prekidu su:

trajektne linije: Lopar-Valbiska i Brestova-Porozina;

katamaranska linija: Ubli-Vela Luka-Hvar-Split;

brodska linija: Zadar-Preko.