Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA IZ PRIVLAKE / Susret obitelji Zadarske nadbiskupije

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na susretu obitelji Zadarske nadbiskupije u župi Rođenja BDM u Privlaci, svečano misno slavlje za vanjskim oltarom kod crkve sv. Barbare u subotu, 25. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Bračni život, roditeljstvo, obitelj – to nije drugi red svetosti. To je prva crta borbe za ljubav u ovom svijetu. A kad ljubite ustrajno, u vjernosti,žrtvi i praštanju, kada riskirate da bi iskazali milosrđe – tada postajete živi ikonopisci Boga koji je Ljubav. I to mijenja svijet“, poručio je nadbiskup Zgrablić obiteljima, istaknuvši da Bog prebiva u ljubavi muža i žene koja se „ne temelji samo na osjećajima, nego na vjernosti, na svakodnevnim izborima, na spremnosti da se ne odustane“.

Obitelji trebaju graditi svoj dom na stijeni ljubavi, „ali ne ljubavi romantike, ‘leptirića u trbuhu’, nego ljubavi križa, ljubavi koja prašta, koja ne odustaje, iznova pokušava, ne bježi od žrtve, prihvaća križ. To je ljubav Isusa Krista, to je ljubav Božja“, naglasio je nadbiskup, rekavši da je u središtu svakog života i poziva ljubav, bez koje nema smisla ni istinskog rasta.

Podsjetivši na riječ evanđeliste Ivana, “Bog je ljubav”, nadbiskup je rekao kako sv. Ivan ne kaže da Bog ljubi, nego da On jest Ljubav. „Ljubav je Božja bît, njegovo srce, pokretač. Zato, sve što Bog čini, čini iz ljubavi. On živi u zajedništvu dara odnosa Oca i Sina i Duha Svetoga. Iz te ljubavi nam je darovao život. Bog nas je stvorio da budemo Njegova slika u svijetu, da budemo bića odnosa, bića koja ljube, koja primaju ljubav i daruju je drugima.

Iz ljubavi nas je stvorio kao muškarca i ženu – različite, ali jednako vrijedne i jednakog dostojanstva, komplementarne i stvorene jedno za drugo. I upravo u toj različitosti očituje se Božji plan – da jedno drugome budemo oslonac u slabosti, blagoslov u svakodnevnici i dom jedno drugome u nesigurnosti života“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da se u savezu muškarca i žene, u sakramentu braka, događa sveto: čovjek postaje suradnik Boga u stvaranju novog života.

Obitelji su izložene napadima izvana i iznutra, upozorio je nadbiskup; „relativiziraju se temelji braka, jedinstvo i nerazrješivost. Poništava se razlika između muškarca i žene. Djeca su zbunjena. Roditelji su prezaposleni i iscrpljeni. Mobiteli i ekrani su zamijenili razgovore. Vrijeme je postalo luksuz, a molitva gotovo zaboravljena.

Zato nam je potreban povratak izvoru života i ljubavi, Bogu koji nas prvi i najviše ljubi. Blagoslov u obitelji, braku, mir među djecom ne može se ostvariti bez Boga. Bez Boga ljubav vene, a s njim raste, donosi plodove i traje“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da živjeti ljubav i obitelj nije uvijek lako i jednostavno. Jer, svetost nije samo u velikim djelima niti u prolijevanju krvi, kao kod svetaca.

„Svetost je u tome da svaki dan volimo, i kad je teško, kad iznova izgovaramo ‘Oprosti’, ‘Hvala’, ‘Volim te’, ‘Lijepo je što postojiš’, ‘Hvala Bogu što te imam’, kada gledamo jedno drugo kao dar, a ne kao teret“, poručio je nadbiskup.

Potaknuo je obitelji da u nedostatku radosti, topline, razumijevanja, idu k Isusu koji svakodnevicu pretvara u svetost. Podsjetio je da u obitelji često dođu umor, svađe, nesporazumi, šutnje koje bole više od riječi. Ali, po vjeri, molitvi, sakramentima, napredovanju u kreposti ljubavi, „naše ljudske slabosti postaju mjesta Božje milosti“.

„Nema ničega snažnijeg, ali ni zahtjevnijeg, od poziva na ljubav. Ljubiti nije lako. Ljubiti znači riskirati. Ljubiti znači biti ranjiv. Ljubiti znači izabrati drugoga i onda kad nije lako. Ljubiti znači izgubiti ponos, oprostiti, spustiti glas, podnijeti žrtvu, ponovno pokušati. Ljubiti znači, ponekad, zaboraviti sebe da bi drugi mogao živjeti puninu“, potaknuo je predvoditelj slavlja.

Kako bi nas Bog u tome osnažio, nije samo govorio o ljubavi, nego nam je dao primjer ljubavi do kraja u svome Sinu Isusu. „Krist nije samo govorio o ljubavi, On je do kraja živio ljubav. On je postao utjelovljena Ljubav: s rukama koje grle, s nogama koje hodaju prema izgubljenima, s očima punim milosrđa koje ne osuđuju, s ušima koje slušaju, s riječima koje ne osuđuju i podižu, sa srcem koje se otvara na križu i iz njega izlazi „krv i voda“ koji označavaju sakramente krsta i euharistije, da bismo zauvijek bili uronjeni u tu ljubav i hranili se kruhom živim za život vječni“, ohrabrio je mons. Zgrablić, rekavši da na putu života nismo sami.

„Bog je u nama po Duhu Svetome koji nas neprestano podsjeća da pripadamo Ocu, da smo otkupljeni Sinom i da živimo iz Ljubavi koja ne prestaje. Božja ljubav, do kraja posvjedočena na križu, izlijeva se na nas po Duhu Svetom koji nam je darovan da bismo u svakom trenutku života mogli živjeti iz te ljubavi. Duh Sveti je Bog Ljubav, koji izvire iz zajedništva Oca i Sina. On nije samo prisutnost izvan nas, nego nam daje snagu, on je unutarnji učitelj i tješitelj koji nas preobražava, vodi i osposobljava da ljubimo kao što Bog ljubi“, poručio je nadbiskup, istaknuvši da je ljubav temelj obitelji.

„Ne postoji brak bez poteškoća. Bog ne očekuje obitelj bez slabosti i pogrešaka. Traži ljude koji su spremni ljubiti kao On, koji su spremni svaki dan izabrati žrtvu radi ljubavi, koji ne bježe i odustaju kad postane teško, koji, unatoč ranama, vjeruju da ljubav ima smisla – jer Bog, Ljubav ima posljednju riječ“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup se spomenuo i 80. godišnjice mučeničke smrti don Eugena Šutrina, kojeg su 26. studenog 1945. godine u Privlaci, gdje je bio župnik svega šest dana, ubila dvojica komunista. U sumrak je nosio Presveto i sveto ulje za Bolesničko pomazanje, prema onome za što je mislio da je smrtna opasnost jedne majke.

„Don Eugen nije umro u slučajnoj nesreći. Iako je zbog društveno – političkih razloga, teških povijesnih okolnosti u kojima je živio tijekom Drugog svjetskog rata na otoku Molatu i fašističkog i komunističkog progona, bio svjestan velike opasnosti i rizika izlaska iz sigurnosti župnog ureda u mrak s nepoznatim mladićima, nije odbio poziv poći s dvojicom k njihovoj majci koju je, navodno, udario konj kopitom i umire.

Dvojica mladića iskoristila su njegovo svećeničko milosrđe i povjerenje kako bi ga namamili u obližnju šumicu. I u toj samoći koju je trebala ispuniti Božja blizina zbog svetih Otajstava koje je don Eugen držao u rukama, dogodila se mržnja i zločin. Najprije mučenje, a onda podmuklo ubojstvo i bacanje njegovog tijela u more. Ta dvojica mladića htjeli su ga potopiti i sakriti tragove.

Ali, ono što je Božje ne može se sakriti, potopiti ni uništiti. Ljubav se ne može ušutkati. Vjernost se ne smije izdati. Žrtva se ne smije zaboraviti. Vapaj za oproštenjem i pomirenjem ne smije se ignorirati. Mržnja ne smije imati posljednju riječ.

Don Eugen nije umro samo kao još jedna nevina žrtva komunističkih zločina. On je živio i umro kao euharistijski čovjek, kao svećenik poslužitelj sakramenta bolesničkog pomazanja. Čovjek koji je shvatio: ako je Krist za mene predao sebe, onda i ja svoj život želim predati do kraja u služenju. Zato njegova smrt govori nama i 80 godina kasnije. Jer gdje je ljubav do kraja, tu je i Bog zauvijek“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Poželio je da vjera i sakramenti hrane, mijenjaju i oblikuju snažne obitelji, „ne zato što nemaju problema, nego zato što ljube do kraja, poput Krista i poput don Eugena“.

„Gospodin nas poziva da brakove, obitelji, odnose, roditeljstvo, gradimo na stijeni ljubavi – onoj istoj ljubavi koja je proslavljena u Kani, raspeta na Kalvariji, prisutna u Euharistiji i posvjedočena u krvi don Eugena. Neka obitelji žive tu Ljubav. Tada će domovi postati svetišta, a djeca će znati zašto vrijedi živjeti, zauzeti, žrtvovati se i zašto, ako  je potrebno, vrijedi umrijeti“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Prije mise održana je pobožnost Križnog puta u parku ispred crkve koju je predvodio don Tomislav Končurat, a razmatranja uz postaje čitali su predstavnici župa. Nakon mise, djeca su pod vodstvom vjeroučiteljica Ane Rucker i Anice Galešić igrala kviz.

Ines Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu