Duhovne vježbe za svećenike Zadarske nadbiskupije održane su od utorka, 2. do četvrtka, 4. rujna u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru, a predvodio ih je šibenski biskup Tomislav Rogić.

Biskup Rogić svakog dana održao je po tri razmatranja o različitim temama koje je i aktualizirao kroz svećeničku praksu. Razmatrane teme su hod sa Svetim Pismom kroz svakodnevni život, grijeh protiv Duha Svetoga, vjera da je Božje dobro uvijek jače od svakog zla; zatim blaženstva, s naglaskom da sva blaženstva proizlaze iz prvoga: ‘Blago siromasima duhom’, njima koji su čvrsto oslonjeni na Boga u svojoj poniznosti. Drugog dana razmatrao je 15. poglavlje Lukinog evanđelja, prispodobu o milosrdnom ocu, izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi, izgubljenom mlađem sinu i izgubljenom starijem sinu.

Drugog dana cjelodnevnog susreta, u razmatranju kao pripremi za sakrament ispovijedi, mons. Rogić je razmatrao dijelove mise, kad se sve svećenik kaje tijekom mise. Održao je i nagovor o Isusovoj smrti na križu prema Matejevom evanđelju. Govorio je i o pojmu savjesti kao mjestu osobitog susreta Boga i čovjeka.

Koliko se možemo poistovjetiti s Božjom riječju?

„Svaka riječ ima težinu, jasan pojam i naglasak. No, sve doživljavamo puno slabije nego što zvuče riječi“, istaknuo je mons. Rogić, razmatrajući ulomak iz poslanice apostola Pavla Kološanima.

Svećenici su poslani kao apostoli Isusa Krista, a apostol Pavao upućuje Božju riječ „svetoj i vjernoj braći“. Biskup je potaknuo svećenike da razmotre mogu li se poistovjetiti s Božjom riječju, na različite načine: osobno, da sve prihvaćaju po Božjoj volji, svojom vjerodostojnošću, jesu li svojim djelovanjem besprijekorni apostoli Isusa, prepoznaju li vjernike kao svetu i vjernu braću u Kristu.

„U mnogome nije tako. Ali, ako imam želju, nastojanje, trud da tako bude, idem u pravom smjeru. Radosna vijest donosi plodove, raste i onda kad mi to ne vidimo i tamo gdje se mi ne nadamo; po svem svijetu i među nama. Mnogi siju, Bog daje rasti, a svi su povezani i pozvani veseliti se zajedno napredovanju Radosne vijesti“, potaknuo je mons. Rogić, naglasivši važnost zajedništva: „Ako smo zajedno, možemo učiniti puno više“.

Rekao je da smo pozvani jedni drugima prenositi radost naviještanja i onoga što smo potaknuti činiti svojim htijenjem, pa se nakon nekog vremena primilo, zaživjelo. „Psalmist potiče da sve što činimo, činimo uzdajući se u Božju dobrotu dovijeka, hvaleći i slaveći ime Božje. Potrebno je uzdanje u Božju dobrotu i u nevolji, da Bog može promijeniti situaciju, ma kako ona strašno izgledala“, ohrabrio je mons. Rogić.

Biskup je istaknuo da i kad Isus ozdravlja, time pokazuje božansku vlast koju ima i kojom to čini. No, bitno je da i taj čin osobu uvede u osobni odnos s Isusom.

„Isus tjera bolest kao zlo. Zapravo se želi naglasiti vlast koju Isus ima u sebi. To će najbolje prokazati sami demoni. Kad ih Isus izgoni, oni priznaju: ‘Ti si Sin Božji’. Znali su da je on Krist pomazanik, poslani Spasitelj kojega iščekuju stoljeća i generacije“, rekao je mons. Rogić.

Kad je Isus ozdravljao, nahrupili bi ljudi sa svih strana, sa svakakvim nevoljama. „Svi smo svjedoci da se i danas nije ništa promijenilo, u tom smislu. Kad se čuje da je netko negdje ozdravio, svi se tamo zgrnu. Ali, problem je ide li se tamo povjerovati, ide li se Boga upoznati, svoj život promijeniti ili dobiti što hitnije instant rješenje; položene ruke, uklonjen problem i mogu dalje živjeti na isti način“, upozorio je predvoditelj slavlja.

Razmatrao je i kako se Isus u osvit iskrao, otišao na samotno mjesto. „Mora se naći sam sa sobom i s Ocem u molitvi. Nije pobjegao, ali ne može dalje dok sve što se jučer događalo ne posloži u sebi, stavi na svoje mjesto, sredi dojmove i preda Bogu Ocu“, rekao je propovjednik.

Kad svećenici imaju proslave blagdana u koje su uložilli trud, osjećaju radosni umor, napor, ali sutradan ih čeka druga obaveza. „Trebalo bi stati i Bogu zahvaliti, poslagati dojmove u sebi i onda ići dalje.

To Isus čini nakon svega što je doživio u Kafarnaumu i u sinagogi, u Petrovoj kući. Ljudi ga traže, zadržavaju da ostane s njima, ali Isus odlučno odbija, s mišlju da ga i drugi trebaju; i njima treba navijestiti Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Mora ići i drugdje. Sve što je Isus govorio i činio, ima za cilj navijestiti dolazak kraljevstva Božjeg; zato je poslan i ide i po drugim sinagogama“, rekao je mons. Rogić. U tom kontekstu, potaknuo je svećenike da promisle koliko se vežu na ljude i mjesta, koliko ljude vežu na sebe.

Po primjeru Isusa koji je išao dalje, drugima, biskup je potaknuo svećenike da promisle idu li oni u pastoralu drugima, onima koji su daleko ili su uvijek s istima.

U tom duhu, mons. Rogić istaknuo je i ulogu vjerskih medija koji „dolaze do drugih i onda kad to baš ne uzimamo za ozbiljno. Mnogi prate naše mrežne stranice, profile jer ih zanima, nešto potiče.

Jedan bogoslov u vrijeme korone i lock downa čitao je Sveto Pismo i pretraživao Internet. Najviše mu se svidjela mrežna stranica jednog reda i otišao je u taj red. Nije nikoga susretao, nigdje izlazio i u njemu se rodilo zvanje u pretraživanju vjerskih stranica; i čija mu se stranica najviše svidjela, otišao je u taj red. Dolazimo do drugih, više nesvjesno, nego svjesno“, rekao je mons. Rogić.

Istaknuo je da je u Francuskoj porast odraslih koji pristupaju krštenju, a mnogi kažu da su potaknuti na to raznim vjerskim influencerima koji imaju svoje stranice i nisu nužno svećenici i redovnici. „Budimo i mi ti koji dovode Isusu, koji su znak, izazov i provokacija, da dođemo i do drugih, da ne ostanemo uvijek samo s istima“, potaknuo je mons. Rogić.

„Dobra djela svjedoče, a onda se i raste u poznavanju Boga“

Trećeg dana susreta, Božja riječ na misi pozvala je na razmišljanje o pozivu, govoreći o pozivu prvih apostola, Šimuna Petra, braće Ivana i Jakova, sinova Zebedejevih. Isusova pouka je završila nevjerojatnim ribolovom.

U Pavlovom pismu Kološanima „svaka riječ je bremenita, izazovna, poticajna, traži zastati. Pavao piše: ‘Od dana kada čusmo o vama, neprestano za vas molimo’. Snaga molitve, ustrajnost molitve jednih za druge. Po tome raste zajedništvo u jednom prezbiteriju i jednodušnost u nastojanjima u svakoj zajednici i biskupiji“, rekao je propovjednik, dodavši da se on svaki dan pomoli za kolege. Poznaje i nekoliko biskupa koji svaki dan mise koje slave prikazuju za svećenike svoje biskupije.

Molitveni vapaj traži da se, kako Pavao piše, ispunimo spoznajom volje Božje. „To je krajnji cilj svake naše molitve. Bože, daj da prepoznam tvoju volju, prihvatim i izvršim tvoju volju, a ne svoju. Ta nas molitva liječi od nas samih, od zatvorenosti u svoje ja i tada smo najbliži Isusu – kad uspijemo ući u duh Isusove molitve u Getsemaniju“, poručio je mons. Rogić.

Pavao piše da je mjera prepoznavanja Božje volje živjeti dostojno Gospodina i posve mu ugoditi. „Živjeti dostojno Božje blizine, njegove prisutnosti u našem životu, sa čežnjom ugoditi Gospodinu. Nikome drugome ne trebamo ugoditi, samo Gospodinu.

Pavao nastavlja: „Plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj“. Dobra djela svjedoče, a onda se i raste u poznavanju Boga. „Osnaženi svakom snagom, po sili slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost. S radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti“. Cilj je baština svetih u svjetlosti. Za to se isplati živjeti i umrijeti“, poručio je šibenski biskup.

Podsjetio je na viđenje proroka Izaije. „On osjeća Božju blizinu da mu se čini da vidi prijestolje Božje. Boji se umrijeti jer se pred Bogom osjeća nečist, nedostojan. Susreće svetoga kojem anđeli kliču Svet, svet, svet. I kad bi najradije pobjegao, anđeo čisti njegove usne, žeravicom sa žrtvenika.

Krivica mu je skinuta i grijeh oprošten. Bog ga treba, želi ga za svog glasnika, traži tko će prenijeti njegovu vijest ljudima. Ushićen doživljajem Božje blizine i Božjeg milosrđa prema njemu, Izaija se javlja u službu proroka: ‘Evo, mene pošalji’. Kao neka predigra onome što će se dogoditi s prvim apostolima.

U evanđelju Isus propovijeda i oko njega se okuplja silno mnoštvo, guraju se da čuju njegovu riječ. Isus je zamolio Petra da propovijeda iz njegove lađe, da je otisne od kraja, neka se odmakne. Potrebno je malo se odmaknuti, da ga svi bolje čuju.

U toj gesti, tumači Svetog Pisma gledali su da je potrebno malo otisnuti se od svakodnevice da bi se bolje sagledalo život. Izmaknuti se iz gužve i jasnije vidjeti i čuti što mi Bog želi reći; promijeniti uobičajenu perspektivu, kao na duhovnim vježbama.

Nekad prespavati, ne donositi odluku na brzinu, znati se malo odmaknuti. Jer često ono što nas tišti, što nam je tjeskoba, muka, nevolja, kad je previše blizu očima, izgleda nesavladivo i veliko. Kad se malo odmaknem, onda izgleda malo manje“, rekao je mons. Rogić.

O čudesnom ribolovu apostola po danu

Razmatrajući Lukino evanđelje o čudesnom ribolovu koji se dogodio po danu, a inače se ribari po noći, mons. Rogić je rekao kako se Petar prestrašio toga neočekivanog ulova, Božjeg djela te je rekao Isusu neka ide od njega, jer je grešan.

Biskup je rekao da i on potječe iz ribarske obitelji i puno puta je sa svojim ocem i bratom bacao mreže. „Tu sam se učio Providnosti. Ali, uvijek smo bacali mreže navečer. Svaki put trudili smo se baciti na određeni način i kad bismo bacili mreže u more, očeve riječi uvijek su bile: „A sutra, što Bog da“.

Mi smo učinili sa svoje strane kako smo najbolje mislili da je dobro za tu poziciju, a sutra će biti što Bog da. Isus poziva Petra da bace mreže po danu.

Da je to nama tata rekao, rekao bih mu: ‘A što je tebi? Jes’ ti pametan? To se ne radi’. Možda Petar nije htio uvrijediti Učitelja, pa mu je lijepo rekao da su čitavu noć lovili, a nisu ništa ulovili. Kud’ će sad po danu biti ribe? Valjda ribari znaju svoj posao.

Ali, Petar ipak kaže: ‘Na Tvoju riječ, bacit’ ću mreže’. Možda je u sebi mislio – Idem ti, Isuse, dokazati da se tako ne radi. Da se tako ne ribari. Pa ćeš vidjeti da svi drugi love po noći, a da po danu nema koristi.

Sve drugačije od očekivanog. Kad tamo, ulov toliko velik da su im se mreže razdirale. Morali su zvati druge u pomoć. Petar je preneražen. Što je ovo? To može biti samo Božje djelo!

Petru je tek tad sinulo da je Isus posve drugačiji Učitelj. Ovako nešto može samo Bog učiniti! Ako je Božje, onda meni grešnom tu nema mjesta. Petar se prestrašio i rekao Isusu: ‘Idi od mene, grešan sam čovjek’. Znakovitim gestama i neočekivanim obratima u tom ulomku nema kraja.

Nakon svega što se dogodilo, Isus zove Petra, grešnog čovjeka, da ide za njim. Da postane njegov apostol: ‘Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude’. I baš tada, kad su najviše ulovili, kad im se osmjehnula sreća, dobro će zaraditi, imat će koristi na duže vrijeme – baš tada oni izvlače lađu na kopno, sve ostavljaju i pođoše za Njim – ne nakon neuspjelog ribolova, nego nakon čudesno bogatog uspjelog ribolova”, istaknuo je biskup.

Podsjetio je kako su Izaija, proroci i prvi apostoli, uz svu svoju grešnost i nevoljnost, strah kojeg su osjećali, pošli za Isusom sve ostavljajući.

„Postali su Božji glasnici i graditelji kraljevstva nebeskog, svaki u svoje vrijeme. I mi osjećamo pred Božjom veličinom svoju grešnost, nesavršenost, nedosljednost, nedostojnost. Uvijek možemo biti bolji. Koliko puta smo osjetili da nas Bog potiče da nešto učinimo, da drugome pokažemo pravi put, prenesemo Božju poruku na neki način, a bojali smo se, vjeru zatajili, misleći da to nije moj posao“, rekao je biskup, navodeći za to razne izgovore: Neka sam vidi da krivo radi. Kad se opeče, naučit će. Ni ja nisam savršen, kud’ ću drugoga poučavati. 

Istaknuo je kako Božja riječ svjedoči da nas je Bog spreman očistiti, oprostiti i voditi kao svoje poslanike, glasnike, svjedoke u svijetu.

„Izaiji je bilo dovoljno što je doživio Božju blizinu i oduševljeno se odazvao. Petra, Jakova i Ivana prenerazio je čudesan ribolov. Petar se više nije mogao odvojiti od Onoga koji ga voli takvoga kakav jest i poziva ga u svoju službu. Svatko od nas je Kristov apostol kad to svjedoči svojim životom“, rekao je mons. Rogić, naglasivši da primjeri govore jače od riječi.

Potaknuo je svećenike da razmisle što Bog traži od njih, koliko se ‘guraju’ oko njega da čuju njegovu Riječ, je li doista spreman mijenjati svoj život. „Jer to Bog traži od mene, da mi ponudi više. Da me dovede u vječnu radost.

Koliko puta nam je oprostio, očistio nas, očistio naše usne, da budemo više njegovi. A loviti ljude je čudesni ribolov jer se događa kad toga nismo ni svjesni. Ima samo jedan uvjet – da budemo Isusovi, da ostvarujemo svećeništvo po njegovoj riječi“, poručio je predvoditelj slavlja.

Svakog dana biskup Rogić predvodio je misno slavlje s molitvom Srednjeg časa u sjemenišnoj kapeli. Susret je započinjao molitvom Jutarnje iz Službe časova, a završavao molitvom Večernje; prvog dana i molitvom krunice, a drugog dana održano je euharistijsko klanjanje.

Na duhovnim vježbama sudjelovao je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić koji je zahvalio biskupu Rogiću na vođenju toga susreta kao dodatnog duhovnog poticaja svećenicima ususret novoj pastoralnoj godini.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić