Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / 950 godina župe sv. Lovre u Lukoranu

Objavljeno

-

Foto: Župa sv. Lovre, Lukoran

Jubilej 950 godina postojanja župe sv. Lovre u Lukoranu (1075.-2025.) proslavljen je na blagdan sv. Lovre u nedjelju, 10. kolovoza, svečanim misnim slavljem koje je u lukoranskoj župnoj crkvi sv. Lovre predvodio o. Jeronim Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu.

Blagdan sv. Lovre bio je vrhunac i završetak jednogodišnjeg obilježavanja Jubileja 950 godina od prvog spomena župe Lukoran. Slavlje je počelo u crkvi sv. Lovre na groblju u Lukoranu čija se izgradnja spominje 1068. godine te je bila nekadašnja župna crkva u Lukoranu do 1878., kad je posvećena nova župna crkva sv. Lovre, jer je stara bila izgorjela.

Kod stare crkve sv. Lovre bilo je središte lukoranske župe koja je u vrijeme svoga osnivanja obuhvaćala i područja sadašnjih župa Sutomišćica – Poljana i Preko. Od crkve sv. Lovre na groblju krenula je procesija svećenika i vjernika s kipom sv. Lovre i njegovom relikvijom prema župnoj crkvi sv. Lovre čija je obnova u tijeku, tako i simbolično predstavljajući povijesni hod župne zajednice; od prve župne crkve, uz cestu koja predstavlja ovaj svijet, prema župnoj crkvi koja se obnavlja, u kojoj se okupljaju vjernici slaviti otajstva vjere, uvijek potrebni obnove.

“Postoje narativi koji oblikuju naš identitet: razumijeti ih znači razumijeti barem nešto o tome tko mi to jesmo”, rekao je o. Jeronim u propovijedi. Razmatrao je odnos sv. Lovre i pape Siksta II. kao “priču o učeniku i učitelju, o papi i njegovom đakonu, o autoritetu i poslušnosti, o vladanju i služenju. No, to je ipak najprije priča o ocu i sinu, iako njima nije tekla obiteljska krv, nego Kristova. To je drugačije očinstvo i sinovstvo koje ih povezuje”, rekao je o. Jeronim. To snažno dolazi do izražaja kad je papa Siksto pred svoju mučeničku smrt rekao Lovri, tužnom što ne može dijeliti njegovu sudbinu: “Ne budi tužan, sine moj. Slijedit ćeš me za tri dana”.

Takvo očinstvo, ili majčinstvo, “prvi je i najvažniji način na koji Crkva živi svoje poslanje: ne najprije kroz institucije ili hijerarhiju, poslušnost i moć”, istaknuo je o. Jeronim, podsjetivši da za Crkvu kažemo da je majka, a Krist je svojim životom u središte stavio svoj sinovski odnos s Ocem. “U riječ Oče moglo je stati sve što je Isus htio objaviti svijetu, nama: ljubav svoga nebeskog Oca”, poručio je o. Jeronim.

Učitelj Siksto u školi je prepoznao Lovrine vrline zbog kojih ga je želio uz sebe. Korijen grčkog podrijetla imena Siksto je glagol brusiti. “Mogli bismo reći, Siksto u Lovri prepoznaje pravi dijamant kojeg još treba izbrusiti. Zato, čak i kad je izabran za papu, zadržava ga uz sebe. U toj školi vjere i života taj odnos se produbljuje i postaje odnos oca i sina. Otac uzima sina za ruku, vodi ga sa sobom, ima ga uza se, poučava ga. Sin vjeruje ocu, sluša ga poučljivim uhom”, rekao je opat, dodavši da su “očinska ljubav Siksta te primjer života i hrabre vjere razbuktali vjeru mladog Lovre. Uz sigurnost koju mu je pružila, on je mogao rasti, a nakon papine smrti svjedočiti hrabro”.

Opat je istaknuo i značenje predaje – tradicije, kao snažnog elementa života Crkve, ne na način “da želimo živjeti u drugim, boljim vremenima, niti se u tradiciju zatvaramo u strahu od novog, od promjena. Tradicija predaje vrijednosti na koje se može osloniti, jedna generacija predaje drugoj ono što joj je dragocjeno: kao otac sinu, majka kćeri, i u župi jedna generacija svoje običaje i primjere vjere predaje novim naraštajima”, poručio je o. Jeronim.

Naglasio je da se dijamant, sv. Lovro, izbrusio prije svega kroz povjerenje koje mu je poklonio njegov sveti otac, papa Siksto: postavio ga je arhiđakonom, prvim među rimskim đakonima, povjerio mu blago Crkve i brigu za siromahe.

“Sv. Lovro nije bježao od darova koji su mu predani i odgovornosti koja dolazi s njima. S druge strane, nije ni tek poslušni činovnik koji se ne miče od slova zakona, ne postaje zarobljenik onoga što mu je predano”, rekao je o. Jeronim, istaknuvši da su riječi, geste i djela sv. Lovre krasili sloboda, kreativnost i odvažnost.

“Učinio je kako mu je papa Siksto naredio, blago razdijelio siromasima, a onda stupa snaga milosti Božje u njemu i njegova suradnja s tom milošću. Kada car traži od njega blago Crkve, on pokazuje na siromahe: jer to slabo, maleno, prezreno skriva u sebi Krista, naše najveće blago. Krista gladna, žedna, tužna, ostavljena, koga možemo pohoditi, nahraniti, zaodjenuti, susresti u svakom trenutku. Upravitelji Rima bili su bijesni, nadmudreni, nadigrala ih je Božja mudrost po Lovrinoj lukavosti”, naglasio je o. Jeronim.

Usred mučenja, sv. Lovro je rekao: “Okrenite me sada. Ako je jedna strana pečena, počnite jesti”. “Kakva ljubav prema neprijatelju: nije pred nama samo slika Krista, nego živi Krist u Lovri koji se opet žrtvuje, prašta i opet svoje tijelo nudi za hranu onima koji ga ubijaju. Kako je snažna, kreativna i nepredvidljiva milost u njemu, čak i s dozom humora koji je možda i najjasniji znak slobode koju nosi u srcu”, rekao je opat.

Razmatrajući simboliku konteksta toga misnog slavlja u crkvi sv. Lovre koja se obnavlja, o. Jeronim je rekao da vjernici u njoj “stoje na čvrstim temeljima, sigurni unutar zidova koji štite, ali s otvorenim krovom, slobodnog prolaza za milost koja je uvijek nova, stvaralačka. Poput Lovre, oslanjamo se na predano, čvrsto stojimo u tome, ali i slobodni da s darovima činimo kako nas nadahnjuje milost odozgor”.

“Otkad je Bog postao čovjekom, postati čovjekom je postao božanski zahtjevan posao i treba nam njegova pomoć: jer mjera našeg čovještva je Kristovo čovještvo. Tu nam ususret dolazi župa koja sakramentalnim milostima vodi prema punini ono što se događa u obitelji, društvu. U crkvi primamo sakramente, slušamo Božju riječ, hranimo se Isusovom krvlju i tijelom – primamo sve što nam je nužno da postajemo ljudima po Božjem srcu, da poput Lovre narastemo i do mjere svoga križa”, poručio je o. Jeronim.

Opat je rekao i da se malo koja župa može podičiti slavljem tako visoke obljetnice svoga postojanja, poželjevši da se i dalje iz generacije u generaciju prenosi žar vjere i ljubavi za Krista, za obitelj i domovinu. Tijekom devet i pol stoljeća događala se “predaja najdragocjenijega, blaga vjere s jednog koljena na drugo, vjernost vrijednostima za koje se isplati boriti i žrtvovati, živjeti i umrijeti”.

U duhu potrebe predaje vrijednosti i očinsko – sinovskog odnosa između pape Siksta i sv. Lovre, opat je govorio i načelno o odnosu roditelja i djece. “Lijepo je kad roditelji šalju djecu u crkvu, ali još je ljepše i blagoslovljenije kadi ih uzimaju za ruku i vode sa sobom na misu. Šaljemo djecu u školu i na vjeronauk i to je potrebno. Ali, roditelji su njihovi prvi i najvažniji učitelji koji su pozvani govoriti im o Bogu i Crkvi, dobroti i pravednosti; učiti ih razlikovati plodove istine od laži, pomoći shvatiti što izabirati i kojim putem ići. Tako roditelji predaju u školi života blago iz riznice srca koje su za života stekli.

Roditelji mogu puno dati svojoj djeci, institucije čine često veliko dobro društvu, i sve to jest nužno i potrebno na putu postajanja čovjekom. Ali to nije sve i dovoljno”, upozorio je o. Jeronim, rekavši da je u razvoju čovještva potrebna milost Božja.

Jedni predaju druge Bogu upravo u crkvi: roditelji djecu predaju Gospodinovoj milosti na krštenju, djeca roditelje rođene za nebo predaju Božjem milosrđu na sprovodu. U crkvi ljudi izručuju Bogu svoje grijehe i slabosti, želje i nadanja, svoje boli i rane, molitve i zahvalnost, rekao je opat Jeronim.

Na kraju mise otpjevan je svečani Tebe Boga hvalimo, u zahvali Bogu za sve milosti u 950 godina života župe.

Zahvala župnika Dokoze

Lukoranski župnik Marko Dokoza podsjetio je da prisutnost o. Jeronima podsjeća na povezanost župe Lukoran s njenim utemeljiteljima koji su bili benediktinci. Oni su na području Lukorana imali imanja koja je puk obrađivao, a benediktinci su narodu prušili duhovnu skrb i u središtu otoka Ugljana u Lukoranu, izgradili crkvu.

Uz zahvalu opatu, don Marko je zahvalio i don Filipu Kucelinu, ugljanskom dekanu i svećenicima suslaviteljima, među kojima je bio i don Zdenko Milić, župnik Lukorana od 1983. do 1985., u sjećanju po obnoviteljskom i kulturnom radu.

Don Marko je zahvalio i benediktinkama sv. Marije koje su župu pratile molitvama u dane Jubileja te su poslale i četiri kutije kolača i prigodnu čestitku.

Župnik je zahvalio i Ingrid Melada, predsjednici skupštine Zadarske županije,  Anti Županu iz ureda župana Zadarske županije te zadarskom gradonačalniku Šimi Erliću i Juri Brižiću, načelniku Općine Preko, koji su uvelike doprinijeli da počne obnova župne crkve.

Dokoza je zahvalio i pjevačicama iz župe Sutomišćica-Poljana koje su se pridružile lukoranskim pjevačima i svim Lukorancima koji su tijekom godine Jubileja molili, obnavljali i na različite načine gradili župnu zajednicu sudjelujući u raznim događajima i hodočašćima.

Ususret proslavi, u petak, 8. kolovoza, koncert duhovne glazbe u župnoj crkvi sv. Lovre održao je Stijepo Gleđ Markos.

Jednogodišnji spomen Jubileja devet i pol stoljeća postojanja župe Lukoran počeo je svečanim misnim slavljem koje je na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2024., u lukoranskoj župnoj crkvi sv. Lovre predvodio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj.

Ines Grbić

Foto: Župa sv. Lovre, Lukoran

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) USPJEŠNI ZADRANI NA MANIFESTACIJI EVOLUTION NEXT LEVEL / Karlo Vulin, Ivana Bičanić, Zvonimira Karavida i Vedran Božičev o padovima i uspjesima

Objavljeno

-

By

Jedan od najupečatljivijih panela, nedavno održane, manifestacije Evolution Next Level u Zadr, bio je razgovor pod nazivom „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi”, koji je okupio uspješne poduzetnike i kreativce povezane sa Zadrom i Zadarskom županijom. Na panelu su sudjelovali Karlo Vulin, prehrambeni tehnolog i poduzetnik, Ivana Bičanić, poduzetnica i vlasnica brenda Chic IB Bags, Zvonimira Karavida, akademska umjetnica, te Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, dok je razgovor moderirala Izabela Vrtar.

Panel je otvorio razgovor o poduzetništvu, kreativnosti i osobnim poslovnim putevima, ali i o snažnoj povezanosti sudionika s gradom i regijom iz koje dolaze. Unatoč međunarodnim iskustvima, poslovnim uspjesima i projektima koji prelaze granice Hrvatske, svi su panelisti naglasili kako je upravo Zadar i Zadarska županija prostor kojem se uvijek vraćaju i koji je snažno utjecao na njihov razvoj.

Karlo Vulin, koji često odlazi u Sjedinjene Američke Države kako bi razvio nove poslovne projekte, istaknuo je kako mu upravo iskustvo života u manjim sredinama daje posebnu perspektivu. „Moj put je bio šarolik i imao sam neke specifične interese u životu koje sam jednostavno morao ostvariti, pa i po svijetu. Naravno, ne želim cijelo vrijeme živjeti vani, jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kad malo više putuješ i vidiš razne stvari – možda i najjača od svih destinacija na kojima sam bio”, rekao je Vulin.

Dodao je kako upravo sredine koje možda nisu u središtu globalnih poslovnih tokova često razvijaju snažan poduzetnički duh i inicijativu. „Mislim da mi je jako pomoglo i to što dolazim iz manje sredine koja je vrlo kompetitivna i živa. Mladi iz takvih sredina često su jako proaktivni i poduzetnički nastrojeni, iako možda nisu uvijek na velikoj globalnoj sceni”, rekao je Karlo.

Sličnu priču o poduzetničkim počecima podijelila je i Zvonimira Karavida, akademska umjetnica čiji su radovi danas prisutni u domovima diljem svijeta. „U trenutku kada sam shvatila da je stvaralaštvo nešto čime se želim baviti, ljudi oko mene počeli su koristiti poticaje i pokretati svoje poslove. To mi je dalo ideju da i ja pokušam dobiti poticaj kako bih nabavila prve alate i peć za staklo”, rekla je Karavida. Danas su njezine Periske, male staklene skulpture inspirirane morem, postale prepoznatljiv umjetnički suvenir koji pronalazi put do domova diljem svijeta.

Svoje poduzetničko iskustvo s publikom je podijelio i Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, koji je govorio o tome kako se ideje često razvijaju kroz različita iskustva i projekte, ali i o važnosti okruženja u kojem odrastamo. „Mislim da je ovo sjajna prilika da se na jednom mjestu okupe ljudi koji žele razgovarati o naprednim temama i razmišljati o tome kako ići dalje. Uvijek je gušt vidjeti ovoliko mladih ljudi koji žele učiti i razvijati svoje ideje”, rekao je Božićev te dodao „Moj put je bio šarolik i imao sam različite interese koje sam želio ostvariti, pa i po svijetu. No, ne želim živjeti vani jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kada puno putuješ i vidiš različite destinacije, zaista posebna”, rekao je.

Na panelu je sudjelovala i Ivana Bičanić, poduzetnica, vlasnica brenda Chic IB Bags i jedna od organizatorica manifestacije Evolution Next Level, koja je s publikom podijelila i dio svog osobnog poduzetničkog puta. Nakon godina života i rada u inozemstvu, Bičanić se vratila u Hrvatsku gdje je, kako kaže, prošla kroz vrlo težak poslovni period, uključujući i osobni bankrot. No upravo taj trenutak postao je prekretnica iz koje je krenula graditi novu poslovnu priču. „Prošla sam kroz razdoblje osobnog bankrota i to je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali upravo tada shvatiš koliko je važno ponovno ustati, učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Danas, nakon svega, mogu reći da sam ponosna što sam ponovno izgradila svoj put i što danas stojim iza projekta poput Evolution Next Levela koji želi ljudima otvoriti perspektivu i pokazati da uspjeh dolazi uz hrabrost, rad i upornost”, rekla je Bičanić.

Dodala je kako vjeruje da upravo ovakvi susreti i razgovori mogu mladima i poduzetnicima dati dodatnu motivaciju. „Željeli smo stvoriti prostor u kojem će ljudi moći čuti stvarne priče o uspjehu, ali i o padovima, jer upravo iz tih iskustava najviše učimo. Ako nekome ova manifestacija pomogne da napravi svoj sljedeći korak ili dobije novu ideju, onda smo napravili veliku stvar”, zaključila je.

Panel „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi” tako je pokazao kako se globalni uspjeh često rađa iz lokalnih priča, iz sredina koje potiču kreativnost, inicijativu i snažnu povezanost s vlastitim korijenima. Događaj se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, Zadarske županije, Grada Zadra te Turističkih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

DIES ACADEMICUS / Svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar” 

Objavljeno

-

By

U sklopu obilježavanja manifestacije Dies academicus 2026., Sveučilište u Zadru organizira svečani koncert pod nazivom „Sveučilište gradu Zadru na dar”.

Koncert će se održati  u utorak, 24. ožujka 2026. godine u 19 sati, u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.

U programu sudjeluju:

Nela Šarić, sopran

Nera Gojanović, mezzosopran

Gordana Pavić, klavir

Ovaj svečani glazbeni događaj dar je Sveučilišta gradu Zadru i njegovim građanima, a ujedno predstavlja vrhunac obilježavanja važnih akademskih jubileja.

Ulaz na koncert je slobodan.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

300. GODIŠNJICA DOLASKA ARBANASA U ZADAR / Bilosnić o malo poznatim detaljima iz života književnika Augustina Stipčevića

Objavljeno

-

By

U organizaciji Društvo zadarskih Arbanasa, a u sklopu 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar, u srijedu, 18. ožujka 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, održano je predavanje istaknutog hrvatskog književnika Tomislav Marijan Bilosnić pod nazivom „Sjećanje na Augustina Stipčevića“.

Riječ je o kulturnom događaju koji je publici približio život i stvaralaštvo jednog od važnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i po prvi puta ponudio osobnije i intimnije dosad nepoznate detalje iz života ovog autora podrijetlom iz zadarskih Arbanasa. Posebna vrijednost ovog predavanja je u činjenici da je Bilosnić bio blizak prijatelj Augustina Stipčevića, s kojim je dijelio brojne životne trenutke.

Govoreći iz prve ruke, Bilosnić se osvrnuo na njihovo dugogodišnje poznanstvo i druženje, započeto 1970. godine, prisjećajući se zajedničkih susreta, Stipčevićeve suradnje u listu mladih „Zoranić, kojega je te godine Bilosnić pokrenuo u Zadru, razgovora i književnih razmjena koje su obilježile njihovu suradnju. Publika koja je ispunila prostor Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi,  imala je priliku čuti i niz osobnih doživljaja koje je sam Stipčević dijelio s Bilosnićem – od sjećanja na djetinjstvo u Arbanasima, školovanje u Zadru i Splitu, obiteljske prilike, odrastanje, prve književne radove, promišljanja o vlastitom književnom putu, zadarskom kulturnom prostoru, doživljaje i odnose među hrvatskim književnicima u  drugoj polovini 20. stoljeća, te o svojoj neostvarenoj želji da se pred kraj karijere vrati u Zadar.

Uz te osobne crtice, predavanje je obuhvatilo i analizu Stipčevićeva književnog opusa, s posebnim naglaskom na njegova prozna djela u kojima je iznimno živopisno i autentično prikazivao arbanašku sredinu te povijest zadarskih Arbanasa. Upravo kroz ta djela, kako će istaknuti Bilosnić, Stipčević je uspio sačuvati duh jednog vremena i identitet zajednice koja je dala značajan doprinos kulturnom mozaiku Zadra.

Cilj ovog predavanja bio je potaknuti nove naraštaje, osobito mlade Arbanase i Zadrane, na upoznavanje i čitanje djela Augustina Stipčevića, ali i na dublje razumijevanje vlastite kulturne baštine. Zbog velikog interesa publike, zaključeno je da se predavanje Tomislava Marijana Bilosnića o Augustinu Stipčeviču  objavi u zasebnom izdanju Društvo zadarskih Arbanasa, do kraja jubilarne godine dolaska Arbanasa u Zadar.

TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ: Značaj hrvatskog književnika Augustina Stipčevića za književnost i kulturni život Zadra

Razvoj hrvatske književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća obilježen je nizom autora koji su svojim djelima oblikovali kulturni i društveni identitet pojedinih regija. Među njima posebno mjesto zauzima Augustin Stipčević, književnik arbanaškoga podrijetla čiji su život i književno stvaralaštvo snažno i neraskidivo povezani sa Zadrom i njegovom kulturnom sredinom. Iako je veći dio profesionalnog života proveo izvan Zadra, tematska i kulturna povezanost s tim gradom ostala je trajna okosnica Stipčevićevog književnog opusa.

U razdoblju od 1939. do 1999. godine Stipčević je djelovao kao pjesnik, prozaik, esejist, kazališni kritičar i urednik, te je svojim djelima i kulturnim radom pridonio oblikovanju suvremenoga književnog identiteta Zadra. Njegova književnost često tematizira povijest, društvene promjene i mentalitet zadarskoga prostora, osobito arbanaške zajednice, čime je ostavio važan trag u regionalnoj i nacionalnoj književnosti. Podatak iz njegove biografije da je rođen u Kotoru, čini mi se da mnoge buni i u zadarskoj sredini, pa taj životni slučaj, kako je sam Stipčević držao mjesto svoga rođenja,  gotovo da zamagljuje činjenicu da je ovaj književnik životom i djelom vezan za Arbanase i Zadar, da je privatno i u djelima naglašavao činjenicu da potječe iz arbanaške zajednice povezane sa Zadrom. Naglašavam ovaj podatak, jer držim da su Arbanasi, poglavito Zadar, ostali u svojevrsnom kulturnom dugu prema književniku Augustinu Stipčeviću. Njegov književni opus, premda nedovoljno valoriziran i u širem nacionalnom kontekstu, predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju lokalnog identiteta, povijesne memorije i jezične posebnosti arbanaške zajednice. U znanstveno-kritičkom smislu, izostanak sustavne recepcije i analize njegova djela ukazuje na prazninu u regionalnim književnopovijesnim istraživanjima. Time se potvrđuje da kulturne sredine poput Zadra još uvijek nisu u potpunosti integrirale vlastitu književnu baštinu u širi kanon, unatoč njezinoj dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskni ciklus  „arbanaške orijentacije“, koji se sastoji od djela Glad na ledini (1956.), Cesta nema granice (1960.), Vruće ljeto (1966.) i Noć pod nogama (1987.). Iako je Stipčević „svoje cjelokupno djelo vezao uz zadarsku sredinu, bilo da je riječ o pjesničkom, dramskom ili pripovjedačkom / proznom“ djelu, spomenuta tetralogija, se promatra kao šira pripovjedna cjelina, koja prati sudbinu glavnog lika koji se prilagođava različitim društvenim i političkim okolnostima, naglašeno je arbanaškog predznaka. Ovu bi tetralogiju s pravom možemo zvati i arbanaškom i zadarskom tetralogijom. Ovi  romani prikazuju društveni život arbanaške zajednice i povijesne promjene koje su oblikovale širi zadarski prostor.

Arbanasi, etnička skupina albanskoga podrijetla nastanjena u Zadru od 18. stoljeća, predstavljaju važan dio identiteta grada. Stipčević je u svojim djelima prikazivao način života Arbanasa na vratima grada, društvene odnose i prilagodbu modernim promjenama. Zbog toga njegova književnost ima i značajnu etnografsku i kulturno-povijesnu vrijednost. Kroz književni prikaz lokalne zajednice autor je pridonio očuvanju sjećanja na društvene procese koji su obilježili zadarsko područje tijekom 20. stoljeća, pa Stipčevićeva djela svjedoče o tranziciji društva od tradicionalnih struktura prema modernome urbanom životu.

Za Zadar, Stipčevićev je doprinos osobito značajan, jer je Stipčević cijeli svoj životni vijek kroz književnost i kulturnu publicistiku održavao vezu između zadarske kulturne tradicije i šire hrvatske književne scene. Time je pomogao integrirati regionalnu književnu tradiciju u nacionalni književni kontekst.

Zaključimo, Augustin Stipčević nedvojbeno zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća. Njegova književnost predstavlja vrijedan dokument društvenih i kulturnih promjena u Dalmaciji i Hrvatskoj tijekom tog vremena, osobito u kontekstu regionalne književnosti povezane sa Zadrom. Zbog toga se Augustina Stipčevića može smatrati jednim od važnih i rijetkih književnih kroničara zadarskoga prostora, čiji rad ima trajnu vrijednost za hrvatsku književnost i kulturnu povijest.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu