Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) MISA POSVETE ULJA NA VELIKI ČETVRTAK / Mons. Zgrablić: “Nismo tu da sa strane promatramo rane svijeta – nego da ih dotičemo“

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Na Veliki četvrtak, 17. travnja, Misu posvete ulja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Posvetio je ulje koje će se koristiti u slavlju sakramenta, a svećenici djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji obnovili su svećenička obećanja dana na ređenju.

Svećeništvo je otajstvo u kojem Bog djeluje po svećenicima i kada su umorni, izgubljeni ili prazni, rekao je mons. Zgrablić, u zahvalnosti Bogu za dar duhovnog poziva. „U sakramentima koje dijelimo – to nismo mi, nego Bog. Svaki put kad izgovorimo „Ovo je moje tijelo…“ ili „Ja te odriješujem od grijeha tvojih…“, kada krstimo, sudjelujemo u Božjem činu spasenja. To otajstvo ne smijemo izgubiti iz vida čak ni kad svećenik postane ‘rutina’, kad nas pritisne administracija ili bezvoljnost, kad nas obeshrabre prazne klupe ili nerazumijevanje“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Otajstvo svećeništva ne smije se idealizirati kao da je odvojeno od svakodnevice, upozorio je nadbiskup. „Naprotiv, Bog nas je pozvao da budemo pastiri usred svijeta, sa svim njegovim ranama i lomovima. Nema svetosti bez svakodnevice. Nema svećeništva bez prašine života. Naše svećeništvo se živi u susretima, u razgovorima iza mise, u bolničkim sobama, na grobljima, u krsnim i vjenčanim radostima, u slavlju prvih pričesti i krizme“, poručio je nadbiskup svećenicima, istaknuvši potrebu blizine svećenika s Bogom, s biskupom, sa subraćom svećenicima i s narodom. Time se utjelovljuje Božja blizina narodu.

Srce svećeništva je „predati se, darovati se Kristu. Ne djelomično, kad je zgodno, kad smo raspoloženi, na određeno vrijeme i u posebnim trenucima, nego trajno i bezuvjetno. Krist ne traži savršenstvo, traži predanje i povjerenje“, naglasio je mons. Zgrablić.

Svećenik Bogu predaje svoje čovještvo. „Nije riječ o tome da netko ‘radi za Boga’, već da postane prikladna osoba kroz koju Krist djeluje. Po sakramentu svetog reda svećenik je produžena ruka Kristove prisutnosti. Njegov pogled kroz naše oči. Njegova ljubav kroz naše srce. Njegova Radosna vijest kroz naša usta. Njegov oprost kroz naše služenje. Njegova snaga u našoj slabosti. Njegovo milosrđe kroz našu plemenitost.

Tim predanjem Krist nas ne iskorištava, nego nas preobražava. To predanje nije gubitak našeg čovještva, naše osobnosti, nego naše posvećenje. Svećenik ne prestaje biti čovjek – dapače, njegovo čovještvo postaje ‘Kristovo’, preobraženo, otkupljeno i stavljeno u službu višeg poziva“, poručio je nadbiskup, rekavši da se preko svećenika kao puta Božje milosti „događa susret između Boga i čovjeka. To je duboko i uzvišeno, ali i zahtjevno“.

Svećenik je upravitelj svetih otajstava. U tom velikom Božjem povjerenju svećenici nisu gospodari Božjeg naroda ni vlasnici sakramenata. „Sluge smo ‘beskorisne’, ne u smislu bezvrijednosti, nego u smislu poniznosti i svijesti Božjeg djelovanja po našem predanju. Ono što nam je povjereno nadilazi nas same: Riječ Božja, euharistija, pomirenje, bolesničko pomazanje, povjerenje Božjeg naroda. Zato: ne improvizirajmo, ne odustajmo od vršenja dobra, služimo ponizno i radosno najvećim dobrima“, potaknuo je nadbiskup svećenike, naglasivši da svećeništvo „nije samo služba, posao, nego poziv na svakodnevnu preobrazbu, na suživot s Kristom, na darivanje sebe do kraja – kako bi Bog po čovjeku mogao djelovati na spasenje drugih“.

Nadbiskup je istaknuo don Eugena Šutrina kao primjer bezuvjetne vjernosti koji je „bio spreman riskirati i izgubiti život samo da bi spasio jednu dušu. Uzeo je Presveto, bolesničko ulje i pošao s ubojicama. Nije znao što ga čeka, ali znao je kome služi. Njegovo mučeništvo, podmuklo i okrutno ubojstvo, postalo je nama snažno svjedočanstvo. Pastir koji se nije sakrio pred vukom i koji nije bježao. Svećenik koji je znao da je svećeništvo križ, a ne karijera.

Don Eugen nije bio naivan. Bio je vjeran. Nije tražio sigurnost – tražio je poslušnost volji Božjoj. Gorio je od želje za spasenje duša. Zato je on danas nama veliki izazov i naše ogledalo svećeništva u kojem se često moramo pogledati“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Don Eugen nas podsjeća da nismo pozvani udobno i lagodno živjeli, biti pesimisti, čuvari ustanova, nego svjedoci Krista živog i uskrslog, poslužitelji Božjih otajstva, graditelji i poslužitelji najvećih Božjih dobara, pa i uz rizik gubitka ovozemaljskog života, uz žrtvu vlastitog darivanja i odricanja. Neka nas primjer Sluge Božjega don Eugena potakne da nosimo Presveto ne samo rukama, nego životom“.

Potaknuo je svećenike da imaju srce poput don Eugena, bl. Miroslava Bulešića i bl. Alojzija Stepinca: „Srce koje ne kalkulira, nego ljubi Boga i narod. Srce koje ne pita: ‘Što će biti sa mnom?’, nego: ‘Što mogu učiniti za vječno dobro sebe i drugoga?’. Nismo tu da sa strane promatramo rane svijeta – nego da ih dotičemo“, poručio je mons. Zgrablić, poželjevši da hrabrost i predanje svećenike drže budnima u službi.

Nadbiskup je zahvalio svećenicima za molitve i kad su bili umorni, za sakramente koje su podijelili iz srca, ne iz dužnosti, za obrisane suze, sprovode održane s dostojanstvom i suosjećanjem, za utjehu po kojoj netko nije izgubio vjeru, za žrtvu koju su podnijeli iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, za dobro koje su učinili a da to nitko, osim Boga, nije primijetio, za uvredu i klevetu koju su oprostili i dostojanstveno podnijeli radi Kraljevstva nebeskoga.

„Vaše djelovanje nije zabilježeno samo u kronici i župnim knjigama, Vjesniku Nadbiskupije, na raznim profilima i platformama, nego i u Božjem srcu. A to je najvažnije“, poručio je mons. Zgrablić svećenicima.

Nadbiskup je potaknuo vjernike da mole za nova duhovna zvanja i za Bogu posvećene osobe, „da znaju Boga slušati, razumjeti i služiti, da u svakom čovjeku prepoznaju lice Krista“.

„Bez svećenika nema Euharistije i sakramenata. Crkva treba svećenike – ljude koji će, unatoč slabostima, nositi spasenje među narod. Svi trebamo svećenika. I svećenik treba svećenika. Neka nam Bog oprosti, a i vas molimo, oprostite nam, kada smo vas ponekad sablaznili našim ponašanjem i našim neljudskim, nekršćanskim i nesvećeničkim životom.

Vi ste naš narod. Vi ste naša obitelj. Budimo jedno – jer samo zajedno možemo biti živa Crkva, uskrsno Tijelo proslavljenog Krista“, poručio je mons. Zgrablić vjernicima.

Nadbiskup je čestitao i za služenje zahvalio don Dariju Tičiću za 25. godišnjicu svećeništva, a mons. Šimi Periću 60. godišnjicu svećeništva.

I.G.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu