ZADAR / ŽUPANIJA
FOTO / Proslavljena 50. godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji
Pedeseta godišnjica izgradnje župne crkve sv. Josipa na Plovaniji u Zadru proslavljena je na svetkovinu sv. Josipa u srijedu, 19. ožujka. Svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

O veličini sv. Josipa govori i da ga je apostol Pavao usporedio s Abrahamom, istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši da je Abraham otišao iz svoga kraja ne znajući kamo ga Jahve zove niti je znao kakav će mu biti put kojeg Gospodin predlaže. „Bilo mu je baš nezgodno krenuti iz svoga rodnog mjesta i poći kamo ga Jahve zove. Ne zna ni gdje ni kamo. Ali krenuo je! Krenuo je sa sigurnošću, Jahve koji me pozvao, neće me ostaviti, bit će sa mnom“, istaknuo je mons. Puljić.
Tako je bilo i sa sv. Josipom. Zatekao je zaručnicu Mariju u drugom stanju. Prema zakonu, mogao je dati kamenovati je ili je potajno otpustiti. No, u snu mu je anđeo, poput glasa kojeg je i Abraham bio čuo, rekao da se ne boji uzeti Mariju za ženu, jer dijete u njoj je začeto po Duhu Svetome. „I Josip uzima Mariju za ženu. Taj veliki svetac radi sve da se ispuni volja Božja. Ne boji se ničega, jer zna da onaj koji ga je pozvao, koji mu je po anđelu to poručio u snu, ima neke planove. Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju“, istaknuo je mons. Puljić. Podsjetio je da sv. Josipa Sveto Pismo ne spominje na puno mjesta i u evanđeljima nema nijedne rečenice koju je sv. Josip izgovorio.

„No, pažljivim iščitavanjem pojedinih događaja može se saznati puno o tom skromnom i zanimljivom svecu, poniznom Josipu stolaru. U njegovo vrijeme ljudi su govorili da je Isus ‘sin Josipa i Marije’. Osobito su naglašavali i Isusa prepoznavali kao ‘sina Josipa stolara, poznatog radnika i obrtnika iz Nazareta’”, istaknuo je mons. Puljić.
Papa Franjo je 8. prosinca 2020. proglasio „Godinu svetog Josipa“ kako bi Crkvu podsjetio na odluku pape Pija IX. kad je prije 155 godina, 1870. g., proglasio svetog Josipa zaštitnikom Crkve. „Bilo je to teško vrijeme za Crkvu kad je se napadalo s lijeva i s desna. I Papa je osjetio potrebu da molimo sv. Josipa da isplivamo iz toga teškog vremena“, rekao je mons. Puljić.

Sv. Josip kao zaštitnik u povijesti hrvatskog naroda
Potaknuvši da posvijestimo kako su Hrvati narod koji štuje sv. Josipa, uz Mariju, nadbiskup je istaknuo i odluku Hrvatskog Sabora od 10. lipnja 1687. da je „sveti Josip za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske jednoglasno odabran od svih redova i staleža“, na prijedlog tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Martina Borkovića.
„Povezano s tom odlukom i hrvatski biskupi su nakon bolnoga sloma Hrvatskog proljeća, na zasjedanju u Splitu 1972. obnovili zavjet sv. Josipu koji je moćan i objasnili kako se ta ‘saborska odluka odnosi na hrvatski narod u cjelini’. Petnaest godina kasnije, 1987., biskupi su crkvu sv. Josipa u Karlovcu, iz 13. st., proglasili ‘nacionalnim svetištem’“, rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je i da je na Drugom Vatikanskom na prijedlog biskupa Hrvata, dr. Petra Čule iz Mostara, razmatrano i usvojeno da se „ime svetog Josipa uvrsti u misni kanon odmah poslije imena Marije“. Dotad se ime sv. Josipa nije spominjalo u kanonu. „Papa Ivan XXIII. slušao je zasjedanje iz svoje sobe, nije sudjelovao u dvorani Sabora, i kad je to čuo, samo tri dana nakon prijedloga biskupa Čule, 13. studenog 1962., dekretom je odredio neka se ime sv. Josipa uvrsti u kanon“, rekao je mons. Puljić, poručivši: „Ponosni smo da je to učinio jedan Hrvat“.

Papa je odredio „neka se u misni kanon unese formulacija: „U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina“.
Nadbiskup je spomenuo i odredbu Dubrovačkog Senata iz 1521.: „Određuje se za sva vremena u našem Gradu neka se svake godine svečano obdržava blagdan sv. Josipa. Toga dana neka se ne otvaraju trgovine i neka se ništa ne radi. Neka se spomenuti blagdan slavi pobožno i smjerno kako se slave zapovjedani blagdani Rimske Crkve“.

Božji glas sv. Josipu u snovima
„Nakon Marije, nijedan svetac ne spominje se toliko u crkvenim dokumentima kao Josip, od pape Pija IX. koji ga je proglasio „zaštitnikom Katoličke Crkve“ do Pija XII. koji ga je predstavio i proglasio zaštitnikom radnika. Njegova veličina je u tome što je kao skrbnik Svete obitelji bio vrlo požrtvovan u služenju Isusu i njegovom otkupiteljskom poslanju“, poručio je mons. Puljić, istaknuvši: „Sv. Josip kao običan čovjek, kao i Abraham, nije shvaćao to otajstvo. Ali je prihvatio, vjerovao. Vjerovao je da Bog preko njega služi nekom Otajstvu, nekoj Milosti. I učinio je to na najbolji način“.
Sv. Josip je imao „osobitu milost i dar svojim očima gledati kako Isus raste „u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima“ (Lk 2, 52). U duhu izreke iz Biblije „držao je Isusa za ruke i bio poput oca koji dijete podiže i hrani“ (Hoš 11, 3-4).

Bog mu je otkrivao svoje planove u snovima. Prvi put anđeo mu je pomogao „riješiti dvojbu da uzme k sebi Mariju, kao ženu svoju. Jer, što je u njoj bilo začeto, doista je od Duha Svetoga. Ona će roditi sina koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21). Kad se Josip probudio od sna, „učinio je kako mu je naredio anđeo“ (Mt 1,24)“, rekao je nadbiskup, naglasivši: „Poslušnošću Duhu Božjem prevladao je sve teškoće i spasio Mariju, učinio je sve da ona bude to što jest, Majka Božja i tako omogućio dolazak Sina Božjega na ovu zemlju, upravo preko Marije. U drugom snu sluša anđela, „uzima dijete i majku njegovu pa „bježi u Egipat gdje ostaje do Herodova skončanja“ (Mt 2, 14-15). Čim ga je božanski glasnik u trećem snu obavijestio da su umrli oni koji su pokušavali ubiti dijete, bez oklijevanja uzima dijete i njegovu majku, te se vraća u zemlju izraelsku“ (Mt 2, 21), u grad Nazaret.

Marija, Josip i Isus – svi troje Bogu su rekli svoj Fiat: ‘Neka bude volja Tvoja’
„U svim tim okolnostima, Josip zapravo izvršava svoj Fiat – Neka mi bude. Upravo kako je i Marija prigodom Anđelova navještenja da će biti Majka Božja, izrekla svoj „Neka mi bude po tvojo riječi“. Tako i Josip“, naglasio je mons. Puljić.
„Isus je rastao u okruženju Marije i Josipa koji su svojim ‘Neka mi bude’ dopustili Bogu da se vrši njegova sveta volja i nije mogao ni on drugačije raditi i razmišljati, postupati, nego tako.
I u najtežim trenucima, kad se u Getsemanskom vrtu znojio krvavim znojem i molio Oče, neka me mimoiđe ovaj kalež, jer, ljudski gledano, nije mogao drugačije reagirati kad je vidio što ga sve čeka; tko će izdržati to razapinjanje, krunjenje, batinjanje – sjetio se toga Neka mi bude. Ne moja, nego tvoja volja. Ta, poslan je za to da izvrši volju Očevu.
„Neka ne bude kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“ (Mt 26, 39). To je bio zadnji Isusov otklon napasti“, poručio je mons. Puljić.

Zahvalio je Isusu za takvu njegovu hrabrost i radikalnost, za majku Mariju i sv. Josipa „kod kojih je otkrio divne uzore kako s Bogom surađivati“.
Uz veliku svetkovinu sv. Josipa otkrivamo veličinu sv. Josipa koji „prihvaća Božji poziv bez prigovora i onda kad ljudskim umom neke stvari i ne shvaća. Ali, spremno i velikodušno sluša i izvršava volju Božju, pa tako neizravno služi velikoj tajni našega otkupljenja i spasenja“, istaknuo je mons. Puljić.
Zamolio je zagovor „toga velikog Božjeg čovjeka, uzornog radnika i izvrsnog Božjeg suradnika koji je bio zemaljski čuvar Isusa i njegove Majke Marije kojem je Bog povjerio svoga Sina, a Marija je kod njega našla mir i povjerenje, pa je Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, postao čovjekom.

Kao svom zaštitniku, kroz stoljeća mu se utjecala i Crkva u Hrvata i njegovom moćnom zagovoru preporučivala svoje obitelji, društvo, Parlament i cijeli narod“, rekao je nadbiskup. Povjerio je zagovoru sv. Josipa obitelji da „molitvom, euharistijom i poslušnošću volji Božjoj u ljubavi, slozi i miru ispune svoje poslanje. Svakome je Bog upisao u naše gene što želi od nas. Samo treba osluškivati onoga koji nas vodi, koji nas je stvorio, iz ništa pozvao u život i želi da se spasimo“, poručio je mons. Puljić.
Moćnoj zaštiti sv. Josipa preporučio je i „duhovne i svjetovne poglavare, našu Domovinu, Europu i cijeli svijet u izazovnim vremenima raznih kušnji i nereda. Neka njegovim zagovorom zavlada mir i neka kršćanima ne dojadi činiti dobro, kako bi do kraja ostali vjerni Isusu i Katoličkoj Crkvi“ potaknuo je mons. Puljić.

O nastanku župe i crkve sv. Josipa u Zadru
Na kraju mise, don Martin Jadreško, župnik Plovanije, podsjetio je da je župa sv. Josipa nastala u izazovnim društvenim okolnostima. Zadarski nadbiskup Marijan Oblak utemeljio je župu sv. Josipa 5. lipnja 1968., odvajanjem od župe Presvetog Srca Isusova na Voštarnici. No, župa nije bila imala nikakvog prostora za okupljanje naroda, nalazila se na ledini.
No, mons. Oblak uvidio je da na prostor Plovanije dolazi živjeti narod, uglavnom radnici koji su radili u tvornicama koje su se tih godina otvarale u Zadru te je osnovao župu posvećenu Josipu radniku, u nadi da će uspjeti izgraditi crkvu.
„Crkva sv. Josipa bila je prva crkva u Zadarskoj nadbiskupiji koja je izgrađena nakon Drugog svjetskog rata. Dobiti dozvolu da se gradi sakralni objekt tih godina bilo je čudo. Možemo reći da je ta dozvola za gradnju crkve bilo prvo čudo sv. Josipa koje se dogodilo. Crkva sv. Josipa je posvećena na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 1975. godine, prostor crkve je otvoren, blagoslovljen i dan Božjem narodu na upotrebu. Tada je to bila rijetkost“, istaknuo je don Martin, rekavši da je vjerojatno i duh Hrvatskog proljeća doprinio da su se dobile potrebne dozvole.

„Svećenici koji su bili prisutni na posveti crkve na Plovaniji kažu da crkva tada još nije bila u cijelosti dovršena. Nije bilo prozora, puhao je vjetar, ali ipak je taj prostor blagoslovljen i već 50 godina na tom mjestu izlijeva se milost na Božji narod“, rekao je don Martin.
Uz nadbiskupa Oblaka, veliku zaslugu u gradnji crkve sv. Josipa ima i tadašnji župnik Plovanije don Šime Sturnela, koji se zauzeo i za gradnju crkve Kraljice Mira u susjednom predjelu Stanovi. Nakon drevne župne crkve sv. Josipa u Obrovcu, na Plovaniji je bila druga crkva u Zadarskoj nadbiskupiji posvećena sv. Josipu. Nakon Domovinskog rata, izgrađena je i crkva sv. Josipa u Zemuniku Gornjem, kao treća crkva u Nadbiskupiji posvećena sv. Josipu.

„Crkva sv. Josipa u Zadru je jedina crkva njemu posvećena pa na svetkovinu cijelog dana hodočasti puno vjernika, obavlja zavjete, prima sakramente i prepoznaje tu crkvu kao milosno mjesto: skromno, jednostavno, baš kao što je bio i sv. Josip“, rekao je župnik Jadreško. Potaknuo je vjernike da čestitaju Dan očeva, „da očevi budu hranitelji i odgojitelji i djecu odgajaju u školi Evanđelja“.
U župi djeluje i zajednica Vjenčić sv. Josipa te se svake srijede u župi misom i molitvom osobito časti sv. Josip. Među koncelebrantima je bio i mons. Šime Perić, dugogodišnji župnik župe sv. Josipa.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) USPJEŠNI ZADRANI NA MANIFESTACIJI EVOLUTION NEXT LEVEL / Karlo Vulin, Ivana Bičanić, Zvonimira Karavida i Vedran Božičev o padovima i uspjesima
Jedan od najupečatljivijih panela, nedavno održane, manifestacije Evolution Next Level u Zadr, bio je razgovor pod nazivom „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi”, koji je okupio uspješne poduzetnike i kreativce povezane sa Zadrom i Zadarskom županijom. Na panelu su sudjelovali Karlo Vulin, prehrambeni tehnolog i poduzetnik, Ivana Bičanić, poduzetnica i vlasnica brenda Chic IB Bags, Zvonimira Karavida, akademska umjetnica, te Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, dok je razgovor moderirala Izabela Vrtar.

Panel je otvorio razgovor o poduzetništvu, kreativnosti i osobnim poslovnim putevima, ali i o snažnoj povezanosti sudionika s gradom i regijom iz koje dolaze. Unatoč međunarodnim iskustvima, poslovnim uspjesima i projektima koji prelaze granice Hrvatske, svi su panelisti naglasili kako je upravo Zadar i Zadarska županija prostor kojem se uvijek vraćaju i koji je snažno utjecao na njihov razvoj.
Karlo Vulin, koji često odlazi u Sjedinjene Američke Države kako bi razvio nove poslovne projekte, istaknuo je kako mu upravo iskustvo života u manjim sredinama daje posebnu perspektivu. „Moj put je bio šarolik i imao sam neke specifične interese u životu koje sam jednostavno morao ostvariti, pa i po svijetu. Naravno, ne želim cijelo vrijeme živjeti vani, jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kad malo više putuješ i vidiš razne stvari – možda i najjača od svih destinacija na kojima sam bio”, rekao je Vulin.

Dodao je kako upravo sredine koje možda nisu u središtu globalnih poslovnih tokova često razvijaju snažan poduzetnički duh i inicijativu. „Mislim da mi je jako pomoglo i to što dolazim iz manje sredine koja je vrlo kompetitivna i živa. Mladi iz takvih sredina često su jako proaktivni i poduzetnički nastrojeni, iako možda nisu uvijek na velikoj globalnoj sceni”, rekao je Karlo.

Sličnu priču o poduzetničkim počecima podijelila je i Zvonimira Karavida, akademska umjetnica čiji su radovi danas prisutni u domovima diljem svijeta. „U trenutku kada sam shvatila da je stvaralaštvo nešto čime se želim baviti, ljudi oko mene počeli su koristiti poticaje i pokretati svoje poslove. To mi je dalo ideju da i ja pokušam dobiti poticaj kako bih nabavila prve alate i peć za staklo”, rekla je Karavida. Danas su njezine Periske, male staklene skulpture inspirirane morem, postale prepoznatljiv umjetnički suvenir koji pronalazi put do domova diljem svijeta.

Svoje poduzetničko iskustvo s publikom je podijelio i Vedran Božičev, poduzetnik i jedan od osnivača street food brenda Picnic Mingle & Fun, koji je govorio o tome kako se ideje često razvijaju kroz različita iskustva i projekte, ali i o važnosti okruženja u kojem odrastamo. „Mislim da je ovo sjajna prilika da se na jednom mjestu okupe ljudi koji žele razgovarati o naprednim temama i razmišljati o tome kako ići dalje. Uvijek je gušt vidjeti ovoliko mladih ljudi koji žele učiti i razvijati svoje ideje”, rekao je Božićev te dodao „Moj put je bio šarolik i imao sam različite interese koje sam želio ostvariti, pa i po svijetu. No, ne želim živjeti vani jer mislim da je kvaliteta života ovdje, pogotovo kada puno putuješ i vidiš različite destinacije, zaista posebna”, rekao je.

Na panelu je sudjelovala i Ivana Bičanić, poduzetnica, vlasnica brenda Chic IB Bags i jedna od organizatorica manifestacije Evolution Next Level, koja je s publikom podijelila i dio svog osobnog poduzetničkog puta. Nakon godina života i rada u inozemstvu, Bičanić se vratila u Hrvatsku gdje je, kako kaže, prošla kroz vrlo težak poslovni period, uključujući i osobni bankrot. No upravo taj trenutak postao je prekretnica iz koje je krenula graditi novu poslovnu priču. „Prošla sam kroz razdoblje osobnog bankrota i to je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali upravo tada shvatiš koliko je važno ponovno ustati, učiti iz vlastitih pogrešaka i krenuti dalje. Danas, nakon svega, mogu reći da sam ponosna što sam ponovno izgradila svoj put i što danas stojim iza projekta poput Evolution Next Levela koji želi ljudima otvoriti perspektivu i pokazati da uspjeh dolazi uz hrabrost, rad i upornost”, rekla je Bičanić.
Dodala je kako vjeruje da upravo ovakvi susreti i razgovori mogu mladima i poduzetnicima dati dodatnu motivaciju. „Željeli smo stvoriti prostor u kojem će ljudi moći čuti stvarne priče o uspjehu, ali i o padovima, jer upravo iz tih iskustava najviše učimo. Ako nekome ova manifestacija pomogne da napravi svoj sljedeći korak ili dobije novu ideju, onda smo napravili veliku stvar”, zaključila je.
Panel „Ideja. Rizik. Uspjeh. Pametno planiraj, hrabro gradi” tako je pokazao kako se globalni uspjeh često rađa iz lokalnih priča, iz sredina koje potiču kreativnost, inicijativu i snažnu povezanost s vlastitim korijenima. Događaj se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta, Zadarske županije, Grada Zadra te Turističkih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra.

ZADAR / ŽUPANIJA
DIES ACADEMICUS / Svečani koncert “Sveučilište gradu Zadru na dar”
U sklopu obilježavanja manifestacije Dies academicus 2026., Sveučilište u Zadru organizira svečani koncert pod nazivom „Sveučilište gradu Zadru na dar”.
Koncert će se održati u utorak, 24. ožujka 2026. godine u 19 sati, u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.
U programu sudjeluju:
Nela Šarić, sopran
Nera Gojanović, mezzosopran
Gordana Pavić, klavir
Ovaj svečani glazbeni događaj dar je Sveučilišta gradu Zadru i njegovim građanima, a ujedno predstavlja vrhunac obilježavanja važnih akademskih jubileja.
Ulaz na koncert je slobodan.
ZADAR / ŽUPANIJA
300. GODIŠNJICA DOLASKA ARBANASA U ZADAR / Bilosnić o malo poznatim detaljima iz života književnika Augustina Stipčevića
U organizaciji Društvo zadarskih Arbanasa, a u sklopu 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar, u srijedu, 18. ožujka 2026., s početkom u 18 sati, u prostorijama Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, održano je predavanje istaknutog hrvatskog književnika Tomislav Marijan Bilosnić pod nazivom „Sjećanje na Augustina Stipčevića“.
Riječ je o kulturnom događaju koji je publici približio život i stvaralaštvo jednog od važnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, ali i po prvi puta ponudio osobnije i intimnije dosad nepoznate detalje iz života ovog autora podrijetlom iz zadarskih Arbanasa. Posebna vrijednost ovog predavanja je u činjenici da je Bilosnić bio blizak prijatelj Augustina Stipčevića, s kojim je dijelio brojne životne trenutke.

Govoreći iz prve ruke, Bilosnić se osvrnuo na njihovo dugogodišnje poznanstvo i druženje, započeto 1970. godine, prisjećajući se zajedničkih susreta, Stipčevićeve suradnje u listu mladih „Zoranić, kojega je te godine Bilosnić pokrenuo u Zadru, razgovora i književnih razmjena koje su obilježile njihovu suradnju. Publika koja je ispunila prostor Ogranka Gradske knjižnice Zadar „Aleksandar Stipčević“ – Arbanasi, imala je priliku čuti i niz osobnih doživljaja koje je sam Stipčević dijelio s Bilosnićem – od sjećanja na djetinjstvo u Arbanasima, školovanje u Zadru i Splitu, obiteljske prilike, odrastanje, prve književne radove, promišljanja o vlastitom književnom putu, zadarskom kulturnom prostoru, doživljaje i odnose među hrvatskim književnicima u drugoj polovini 20. stoljeća, te o svojoj neostvarenoj želji da se pred kraj karijere vrati u Zadar.
Uz te osobne crtice, predavanje je obuhvatilo i analizu Stipčevićeva književnog opusa, s posebnim naglaskom na njegova prozna djela u kojima je iznimno živopisno i autentično prikazivao arbanašku sredinu te povijest zadarskih Arbanasa. Upravo kroz ta djela, kako će istaknuti Bilosnić, Stipčević je uspio sačuvati duh jednog vremena i identitet zajednice koja je dala značajan doprinos kulturnom mozaiku Zadra.

Cilj ovog predavanja bio je potaknuti nove naraštaje, osobito mlade Arbanase i Zadrane, na upoznavanje i čitanje djela Augustina Stipčevića, ali i na dublje razumijevanje vlastite kulturne baštine. Zbog velikog interesa publike, zaključeno je da se predavanje Tomislava Marijana Bilosnića o Augustinu Stipčeviču objavi u zasebnom izdanju Društvo zadarskih Arbanasa, do kraja jubilarne godine dolaska Arbanasa u Zadar.
TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ: Značaj hrvatskog književnika Augustina Stipčevića za književnost i kulturni život Zadra
Razvoj hrvatske književnosti u drugoj polovici 20. stoljeća obilježen je nizom autora koji su svojim djelima oblikovali kulturni i društveni identitet pojedinih regija. Među njima posebno mjesto zauzima Augustin Stipčević, književnik arbanaškoga podrijetla čiji su život i književno stvaralaštvo snažno i neraskidivo povezani sa Zadrom i njegovom kulturnom sredinom. Iako je veći dio profesionalnog života proveo izvan Zadra, tematska i kulturna povezanost s tim gradom ostala je trajna okosnica Stipčevićevog književnog opusa.
U razdoblju od 1939. do 1999. godine Stipčević je djelovao kao pjesnik, prozaik, esejist, kazališni kritičar i urednik, te je svojim djelima i kulturnim radom pridonio oblikovanju suvremenoga književnog identiteta Zadra. Njegova književnost često tematizira povijest, društvene promjene i mentalitet zadarskoga prostora, osobito arbanaške zajednice, čime je ostavio važan trag u regionalnoj i nacionalnoj književnosti. Podatak iz njegove biografije da je rođen u Kotoru, čini mi se da mnoge buni i u zadarskoj sredini, pa taj životni slučaj, kako je sam Stipčević držao mjesto svoga rođenja, gotovo da zamagljuje činjenicu da je ovaj književnik životom i djelom vezan za Arbanase i Zadar, da je privatno i u djelima naglašavao činjenicu da potječe iz arbanaške zajednice povezane sa Zadrom. Naglašavam ovaj podatak, jer držim da su Arbanasi, poglavito Zadar, ostali u svojevrsnom kulturnom dugu prema književniku Augustinu Stipčeviću. Njegov književni opus, premda nedovoljno valoriziran i u širem nacionalnom kontekstu, predstavlja iznimno vrijedan doprinos razumijevanju lokalnog identiteta, povijesne memorije i jezične posebnosti arbanaške zajednice. U znanstveno-kritičkom smislu, izostanak sustavne recepcije i analize njegova djela ukazuje na prazninu u regionalnim književnopovijesnim istraživanjima. Time se potvrđuje da kulturne sredine poput Zadra još uvijek nisu u potpunosti integrirale vlastitu književnu baštinu u širi kanon, unatoč njezinoj dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskni ciklus „arbanaške orijentacije“, koji se sastoji od djela Glad na ledini (1956.), Cesta nema granice (1960.), Vruće ljeto (1966.) i Noć pod nogama (1987.). Iako je Stipčević „svoje cjelokupno djelo vezao uz zadarsku sredinu, bilo da je riječ o pjesničkom, dramskom ili pripovjedačkom / proznom“ djelu, spomenuta tetralogija, se promatra kao šira pripovjedna cjelina, koja prati sudbinu glavnog lika koji se prilagođava različitim društvenim i političkim okolnostima, naglašeno je arbanaškog predznaka. Ovu bi tetralogiju s pravom možemo zvati i arbanaškom i zadarskom tetralogijom. Ovi romani prikazuju društveni život arbanaške zajednice i povijesne promjene koje su oblikovale širi zadarski prostor.
Arbanasi, etnička skupina albanskoga podrijetla nastanjena u Zadru od 18. stoljeća, predstavljaju važan dio identiteta grada. Stipčević je u svojim djelima prikazivao način života Arbanasa na vratima grada, društvene odnose i prilagodbu modernim promjenama. Zbog toga njegova književnost ima i značajnu etnografsku i kulturno-povijesnu vrijednost. Kroz književni prikaz lokalne zajednice autor je pridonio očuvanju sjećanja na društvene procese koji su obilježili zadarsko područje tijekom 20. stoljeća, pa Stipčevićeva djela svjedoče o tranziciji društva od tradicionalnih struktura prema modernome urbanom životu.
Za Zadar, Stipčevićev je doprinos osobito značajan, jer je Stipčević cijeli svoj životni vijek kroz književnost i kulturnu publicistiku održavao vezu između zadarske kulturne tradicije i šire hrvatske književne scene. Time je pomogao integrirati regionalnu književnu tradiciju u nacionalni književni kontekst.
Zaključimo, Augustin Stipčević nedvojbeno zauzima važno mjesto u hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća. Njegova književnost predstavlja vrijedan dokument društvenih i kulturnih promjena u Dalmaciji i Hrvatskoj tijekom tog vremena, osobito u kontekstu regionalne književnosti povezane sa Zadrom. Zbog toga se Augustina Stipčevića može smatrati jednim od važnih i rijetkih književnih kroničara zadarskoga prostora, čiji rad ima trajnu vrijednost za hrvatsku književnost i kulturnu povijest.
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije(FOTO) Gastro priča Evolution Next Levela: „Pijat na pijaci” oživio zadarsku tržnicu, a Panel o hrani pokazao zašto je lokalno nezamjenjivo
-
Hrvatska3 dana prijePROGNOZA / Drastična promjena vremena: Temperature padaju, vraćaju se kiša i snijeg
-
Sport3 dana prijeTK ULTIMA/TKOI DONAT: Mateo Škara osvojio naslov prvaka Hrvatske u parataekwondou
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTO / Evolution Next Level u Zadru okupio lokalnu izvrsnost i svjetsko iskustvo






