Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Nadbiskup Zgrablić pohodio štićenike i djelatnike Psihijatrijske bolnice i Doma za stare

Objavljeno

-

Foto: Psihijatrijska bolnica, Ugljan

Povodom proslave Svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je Psihijatrijsku bolnicu Ugljan na otoku Ugljanu, u petak, 14. veljače, kad je predvodio misno slavlje u središnjoj dvorani te bolnice, na kojem su sudjelovali štićenici i djelatnici te ustanove.

Pohod nadbiskupa toj bolnici u Godini Jubileja bio je duhu ohrabrenja štićenika te ustanove i zahvale djelatnicima na njihovom požrtvovnom radu, u kojem na osobito plemeniti način bivaju suradnici Boga u pomoći čovjeku u teškim stanjima bolesti i trpljenja.

Razmatrajući ulomak navještenog evanđelja po Marku, u kojem je opisan susret Isusa i „gluhog mucavca“, nadbiskup je rekao da smo svi mi „Isusovi bolesnici i gluhi mucavi“, u tom kontekstu, istaknuvši, da se to ne odnosi na fizičku bolest ljudi, nego na „problem našega duha, naše duše“ u odnosu s Bogom.

„Mi smo pred Bogom gluhi, ne znamo kako komunicirati s Bogom, ne znamo se izraziti pred Bogom, iako nam Bog govori na sve moguće načine u našem životu. Ali, mi kao da ne čujemo što nam Bog govori. Bog nam govori kroz savjest, nadu, kroz čežnje našeg srca za dobrim, lijepim, mirom, zdravljem, ljepotom, ljubavlju. Naše srce je puno čežnje za tim i to je već prisutnost Boga koji komunicira s nama. A mi kao da smo gluhi i to ne prepoznajemo“, upozorio je mons. Zgrablić. Naglasio je kako bolestan čovjek  čezne za zdravljem, što je također Božji govor u nama, „Boga koji nas potiče, koji nam daje život i od čije milosti živimo“.

Bog čovjeku govori na puna načina, i kroz čitanje Svetog Pisma, slavlje sakramenata, kroz promatranje prirode i svega što nas okružuje, a čovjek kao da ne zna izreći Bogu hvalu za toliko toga što je za nas učinio i čini, upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je Bog postao jedan od nas.

„Bog je uzeo na sebe naše grijehe i naše slabosti, prihvatio je trpljenje, ljudsku zlobu, razapinjanje na križu i time nam je dodatno rekao Gledaj, koliko te ljubim. A kako mi na to odgovaramo? Jesmo li gluhi na tu ljubav? A Gospodin nas toliko ljubi, poštuje! Toliko ulaže u nas, ulaže i daje samoga sebe, svoga duha, a mi smo nesigurni i nemirni. To je znak da smo gluhi na tu ljubav“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da Isus izdvaja gluhog mucavca nasamo iz mnoštva i čini ono što Bog čini sa svima nama ljudima. „Bog postupa s nama kao da nema nikoga na ovom svijetu, osim tebe. Bog liječi i spašava nas kao da smo mi jedini na svijetu. Nisi dio mase, mnoštva. Nisi broj. Jesmo dio zajednice i mnoštva, ali Bog s tobom postupa kao da samo ti postojiš na svijetu, kao da je samo za tebe umro, kao da se samo tebi daruje, kao da si ti jedini izabrani u svijetu. Isus uzima bolesnika iz mnoštva i utisnuo mu je prst u njegove uši. Isus dodiruje njegove rane, njegovu bolest. Isus dodiruje naše rane, našu gluhoću, na drugom mjestu nijemome jezik i govori ‘Effata’ – Otvori se! Dodir i blizina Krista ozdravlja. Bog svojom intimom najveće blizine i milinom postupa sa svakim od nas“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo kako mu je jedan štićenik bolnice, kad ga je susreo prije mise, rekao: ‘Isus je istina’. „Ako to srcem prihvatimo, jer Bog nam ne daje teoriju, ta istina postaje duhovna, psihička i fizička snaga našeg života. Nosimo taj duh kao kršćani, kao što i liječnici u pacijentu gledaju onoga kojem je Krist potreban, upravo u liječnicima Bog tim ljudima dolazi ususret“, rekao je mons. Zgrablić. Podsjetio je da mu je jedna liječnica rekla: „Kad meni dolazi pacijent, primam ga kao da mi je Krist pokucao na vrata. Želim učiniti najviše u službi za ljude, kao da mi je u njima došao sâm Isus. I tako živim svoju vjeru“.

„Blago pacijentima koji od liječnika doživljavaju tu ljubav koju oni duboko žive. Nemoguće je biti liječnik ako nemaš ljubavi prema čovjeku, prema bolesniku. Tamo gdje je ljubav, Bog je prisutan“, rekao je mons. Zgrablić.

Naglasio je i kako mu je štićenik te bolnice u osobnom susretu rekao veliku vrijednost za život: „Pa i iz bolesti čovjek može puno dobroga naučiti“. „Bog nas ne ostavlja ni kad trebamo pomoć drugih, kad smo bolesni i imamo poteškoće. Bog nije udaljio sve ljudske bolesti i poteškoće, ali je učinio nešto puno veće i važnije. Čovjek nije stvoren samo za ovaj svijet u kojem smo putnici, prolaznici. Bog nam je odredio mjesto u svom Kraljevstvu, u vječnosti, u zajedništvu punine života i ljubavi s njim. Onima koji ga ljube, Bog je pripravio ono što oko nije vidjelo i što uho nije čulo. Isus je sebe uprisutnio među ljudima i izjednačio sebe sa svakim tko je bolestan, kome je teško. Isus se sakrio u nas, čovjeka. On je uzeo sudbinu našeg života i želi promijeniti naše srce, naš pogled na život, stvoriti pogled na život kako ga je Bog zamislio. Ako se Bog sakrio u Isusu Kristu i u svakom čovjeku, pa i u onome koji trpi i pati, ako gledamo odraz Božjeg Sina, Isusa, onda je naš pogled na život, pa i na stanje bolesti, drugačije. Onda je Bog učinio nešto veliko za nas“, poručio je mons. Zgrablić, u kontekstu poticaja da sve što nam se događa promatramo kao priliku za još jači susret s Isusom i predanje njemu. Naglasio je da se naša ljubav prema Bogu i da Bogu činimo dobro očituje u ljubavi prema čovjeku, osobito kad činimo dobro onome tko je potreban naše pomoći.

„A najviše smo potrebni drugoga kad smo bolesni. Kad je čovjek bolestan, tada osobito misli na Boga i najviše moli. Bog nas ne napušta ni u bolesti i kad je naš život ugrožen, nego nam se i tu približava. Dolazi nam kao Spasitelj koji budi našu nadu i želi nam reći: Ne boj se, ja sam s tobom! Ja sam pobijedio grijeh, čak i smrt. Moja ljubav počiva na tebi. Ja sam uskrsnuće i život“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da Bog želi u ljudima probuditi nadu za dobrim, za puninom života i ljubavi. „U iskustvu bolesti možemo drugačije gledati na naš život. To se može promatrati i kao dar u kojem možemo pogledati bît i koja je svrha našeg života, da se ne izgubimo u ovom svijetu“, potaknuo je nadbiskup, rekavši kako postoje situacije u životu, među kojima je i bolest, trpljenje, koje čine da se čovjek ne uzoholi, da mijenja svoje srce, da intenzivnije misli na Boga, na ljubav, vječnost.

„Bog nije udaljio probleme od nas, ali ih je prihvatio na sebe. Bog se utjelovio u čovjeku, prisutan je u nama. Mi smo dio njegovog mističnog tijela, duboko intimno smo povezani s Bogom. Zahvalimo Bogu na milosti nade koju smo pozvani otkriti“, potaknuo je nadbiskup, poželjevši da i taj susret, euharistija i molitva, budu osnaženje i okrepa duše štićenicima i djelatnicima.

Bog i po liječnicima pokazuje koliko je blizu čovjeku. „Kada liječnici žive ljubav, trud i strpljenje prema bolesnima, oni tada služe Gospodinu koji ih je izabrao da budu njegovi suradnici, njegova ruka, njegovo srce, da mogu služiti potrebnima. Kad smo bolesni, trebamo liječnika i tako spoznamo njihovu dobrotu, kao i Boga koji nam se približava. Bog nas nije napustio. Bog nam pristupa i u liječniku, Bog dolazi i u bolesti, da mislimo na njega, na prolaznost ovog svijeta, na vječni život, na najvažnije – biti u Božjoj blizini, da nas Božja snaga, ljubav i Božja vjera u tim trenucima života dovedu do bitnoga. Sve ćemo napustiti na ovom svijetu, ostaje nam jedino Bog“, poručio je nadbiskup. Potaknuo je da znamo ići prema bitnome, i u bolesti koja je prigoda da se Bogu još više približimo, da se Bogu radujemo, predamo mu se u potpunosti i time postignemo glavni cilj života – susret s Bogom u vječnosti.

Nadbiskup je poželio blagoslovljen život štićenicima, liječnicima, medicinskom osoblju i svim djelatnicima koji rade u bolnici, kao i svima koji ih posjećuju i vode brigu o bolesnima. „Neka to svima nama bude poticaj da se Božja ljubav razvije u našem srcu i tako živimo u radosti Božje blizine, Božje dobrote i spasenja“, poručio je mons. Zgrablić

Nadbiskup je pohodio bolnicu u Ugljanu na poziv don Marka Dokoze, bolničkog kapelana Psihijatrijske bolnice koji je bio i među suslaviteljima u misi. Suslavili su još don Filip Kucelin, dekan Ugljansko – Pašmanskog dekanata i svećenici iz tog dekanata, Mario Mršić i Ivan Babjak te don Tin Vidov, tajnik nadbiskupa.

Na početku mise, nadbiskupu je za dolazak i podršku zahvalio dr. sc. Mladen Mavar, ravnatelj bolnice, a na kraju mise i don Marko koji redovito pastoralno brine o štićenicima te ustanove i u toj bolnici svake subote služi misu.

Župljani Ugljana i Lukorana priredili su slastice za štićenike i u dobrodošlici nadbiskupu. Na poziv bolničkog kapelana Dokoze, to je drugi pohod mons. Zgrablića toj bolnici. Štićenicima i djelatnicima te ustanove znači dolazak nadbiskupa kao izraz njegove duhovne blizine i poštovanja njihovom radu. Nadbiskup je osobno pozdravio pojedine štićenike bolnice i zadržao se u srdačnim razgovorima s njima, uputivši im riječi ohrabrenja.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić pohodio je i Odjel za demenciju i palijativnu skrb u bolnici gdje je osobno prilazio tim bolesnima, blagoslovio ih je svakog osobno, molio za njih i udijelio utjehu. Pohodio je i oboljele u najtežem palijativnom stadiju za koje je molio, a kojima je pred kraj ovozemaljskog života potrebna  intenzivna skrb i njega.

Mons. Zgrablić pohodio je i štićenike Doma za stare i nemoćne koji se nalazi na prostoru Psihijatrijske bolnice i čiji je osnivač ta bolnica, a u njemu borave štićenici s otoka Ugljana, ali i iz drugih dijelova Zadarske nadbiskupije, jer je velika potražnja za pružanjem socijalne skrbi starima. S njima se također zadržao u razgovoru i zajedničkoj molitvi.

Nakon obilaska štićenika, nadbiskup Zgrablić i svećenici zadržali su se u susretu i na zajedničkom ručku s ravnateljem Mavarom i osobljem bolnice koja brine da se njihovim štićenicima osigura redovita duhovna i sakramentalna pomoć. Pohvalno je i da liječnici iz te bolnice svojim izlaganjima sudjeluju i na stručnim skupovima u organizaciji Zadarske nadbiskupije iz područja pastorala bolesnih, starijih i nemoćnih osoba, doprinoseći i na taj način senzibiliziranju javnosti za potrebe tjelesno najugroženijih među nama.

Ines Grbić

Foto: Psihijatrijska bolnica, Ugljan

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati

U trendu