Na 15. godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, misu u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu, 25. siječnja, ujedno i na blagdan Obraćenja sv. Pavla, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Sažetak života mons. Prenđe i njegovog ispovijedanja vjere u Isusa Krista utkan je u dvije riječi njegovog biskupskog gesla: ‘Ljubiti Crkvu’. ‘Ljubiti Crkvu’ za nadbiskupa Ivana Prenđu nije bilo samo deklarativno, nego istinsko ispovijedanje vjere u Isusa Krista, znak njegove duboke povezanosti s Njim po Crkvi i u Crkvi. To je osobito dolazilo do izražaja u teškom društveno – političkom, ekonomskom, ali i eklezijalnom razdoblju u kojem je živio i djelovao“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Godišnjica Prenđine smrti je na blagdan Obraćenja sv. Pavla te je mons. Zgrablić podsjetio da se mons. Prenđa „kao dugogodišnji odgojitelj u sjemeništu i rektor Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’, revnošću sv. Pavla brinuo da ne uzmanjka dobrih i brižnih pastira u mjesnoj Crkvi, ali i šire. Bilo je to u razdoblju komunističkog sustava u kojem je trebalo puno vjere, mudrosti, razboritosti, skromnosti, snalažljivosti, vjere u Providnost, upornosti, kako bi se otkrila zvanja, školovale i odgojile brojne generacije svećeničkih kandidata“, naglasio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup Zgrablić upoznao je djelovanje mons. Prenđe kao rektora zadarskog Sjemeništa, jer je mons. Zgrablić u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru pohađao 3. i 4. razred Klasične gimnazije i u Zadru je maturirao 1980. godine. Upravo je na prijedlog mons. Prenđe kao rektora sjemeništa ‘Zmajević’, mladi svećenik Zgrablić, nakon svoga svećeničkog ređenja, zamoljen doći za službu prefekta u sjemeništu ‘Zmajević’, koju je mons. Zgrablić obavljao od 1987. do 1990. godine.

„Kao odgojenik mons. Prenđe i kasnije njegov suradnik u odgoju, svjedok sam s kojom je ljubavlju i revnošću, s  koliko žrtve i samoodricanja, vršio tu svoju službu. Preuzevši službu zadarskog nadbiskupa, nakon urušavanja komunističkog sustava, našao se u novim teškim vremenima Domovinskog rata i poraća. I u tim okolnostima, s velikom ljubavlju prema Crkvi i revnošću, poticao je Novu evangelizaciju. U mnogim karizmama i zajednicama unutar Crkve gledao je znak bogatstva Crkve i ljepote različitosti u jedinstvu Isusa Krista. Poticao je njihovo osnivanje, izgradnju i djelovanje“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić otvorenost i podršku mons. Prenđe djelovanju crkvenih pokreta i zajednica.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na Prenđinu zauzetost i u materijalnoj obnovi porušene Zadarske nadbiskupije. „Mnoštvo prognanika i izbjeglica u Domovinskom ratu, porušene crkve i mnogi drugi civilni i crkveni objekti, potaknuli su mons. Prenđu na razvijanje sustavne djelatnosti ljubavi u Crkvi preko karitativnog djelovanja, i to se samo na području Zadarske nadbiskupije, nego i na području cijele Domovine. To je vršio po službi predsjednika Hrvatskog caritasa unutar tijela Hrvatske biskupske konferencije. U Zadarskoj nadbiskupiji obnavljao je i gradio porušene crkve, oštećenu katedralu sv. Stošije, Sjemenište, Svećenički dom te desetke drugih crkava i župnih kuća. Po završetku Domovinskog rata, poput milosrdnog Samaritanca, brinuo je da zacijele mnoge rane onih koji su nastradali materijalno, tjelesno i duhovno“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Iscrpljen u žrtvi neumornog darivanja, u ljubavi koja raste dajući se, ugasio se plamen njegovog života na zemlji prije petnaest godina, 25. siječnja 2010. godine, kako bi taj isti plamen ljubavi zasjao na nebu svjetlom neugasivim. Neka nadbiskup Ivan u ljubavi Božjoj u koju je, vjerujemo, uronjen na nebu, bude naš zagovornik i u pravom ispovijedanju naše vjere u Isusa Krista, u ljubavi prema Crkvi te izgradnji mira i jedinstva među kršćanima“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je u propovijedi govorio i o obraćenju sv. Pavla koje se dogodilo Isusovom samoobjavom. „Pavao je od progonitelja postao apostol i prihvatio je vjeru u Isusa Krista da je mogao reći: ‘Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist’. Pavao se brinuo za jedinstvo Božjeg naroda i prije svog obraćenja. Upravo ta želja i revnost bili su razlog zašto je namjeravao progoniti kršćane i zašto se uputio u Damask. Savao je htio spriječiti da se neki iz njegovog naroda odvoje od poštivanja Božjeg zakona i otačke tradicije, pritom ne prežući ni od sile“, rekao je mons. Zgrablić. U tom kontekstu, podsjetio je na riječi sv. Pavla u Poslanici Rimljanima: „Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. Svjedočim doista za njih: imaju revnost Božju, ali ne u pravom razumijevanju“ (Rim 10, 1 – 2).

„Prije svoga obraćenja, Pavao nije razumio u čemu se sastoji pravo jedinstvo. I dok je Pavao, pun revnosti za Boga, na sve načine bio spreman koristiti nasilje i okove, Bog ga je potpuno obratio, preokrenuo, na putu prema Damasku.  Na putu prema Damasku, Pavao pita: ‘Tko si ti, Gospodine?’, a on mu odgovara: ‘Ja sam Isus iz Nazareta koga ti progoniš!’ (Dj 22, 8). Pavao nije bio svjestan da progoni Isusa. Gospodin mu je u tom trenutku otkrio duboko jedinstvo koje postoji između njega i njegovih učenika: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš’. Isus i njegovi učenici su jedno. Isus se identificira sa svojim učenicima. To je temelj našeg kršćanskog jedinstva. Pavao kasnije govori u svojim poslanicama o Kristovim udovima koji su njegovi učenici. Isus šalje Pavla u Damask, u zajednicu, Crkvu. On ne želi individualističko Pavlovo obraćenje, bez ikakvog odnosa s drugima. Pavao se mora uključiti u Crkvu, Tijelo Kristovo, kako bi živio puninu svoje vjere, kako bi na pravi način vjerovao“, rekao je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić i svećenici otišli su u pokrajnju lađu katedrale kod grobnice zadarskih nadbiskupa u kojoj je pokopan i nadbiskup Ivan Prenđa, gdje je nadbiskup Zgrablić predvodio molitvu odrješenja za pokojne. Među vjernicima, u misi su sudjelovali brat, sestre i rodbina mons. Prenđe.

Iz života i djelovanja nadbiskupa Ivana Prenđe

Mons. Ivan Prenđa, 68. zadarski nadbiskup u kronotaksi zadarskih biskupa, preminuo je iznenada u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva u Nadbiskupskom domu u Zagrebu 25. siječnja 2010., gdje je bio otišao zbog sudjelovanja na zasjedanju HBK.

Ivan Prenđa rođen je 31. prosinca 1939. u Zemuniku Gornjem, kao najstarije dijete u obitelji sa sedmero djece. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru. Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu gdje je 1967. postigao licencijat iz teologije.

Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. godine u Zadru. Od 1964. do 1968. bio je župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću; uz Škabrnju i Nadin, od 1967. bio je i župnik Zemunika, umjesto Smilčića. Od 1968. do 1970. mons. Prenđa bio je duhovnik u Sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Kao odgojitelj u Sjemeništu posluživao je župe u zadarskom zaleđu: Ervenik, Nunić, Rodaljice, Brušku, Popovići i Medviđu. Od 1970. do 1972. bio je kateheta mladih u Zadru. Čak 22 godine (1970.-1992.) bio je ravnatelj sjemeništa ‘Zmajević’ i voditelj Odjela za pastoral svećeničkih zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji.

Po imenovanju za službu zadarskog nadbiskupa koadjutora, za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. godine u katedrali sv. Stošije. Zadarski nadbiskup ordinarij bio je od 2. veljače 1996. te je 14 godina upravljao Zadarskom nadbiskupijom (1996.-2010.). Za to vrijeme snažno je pokrenuo djelovanje vjernika laika te u skladu s potrebama vremena i zahtjevima djelovanja Crkve u demokraciji, utemeljio kontinuirani i profesionalni rad službi ureda u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru i u Caritasu.

Mons. Prenđa bio je suutemeljitelj Visoke teološko – katehetske škole u Zadru gdje je i predavao, graditelj nove školske zgrade Klasične gimnazije Ivana Pavla II.  te se bio zauzeo u obnovi autonomnog statusa Sveučilišta u Zadru. Nadbiskup Prenđa bio je inicijator i nakladnik izdavanja jedinstvene, velike edicije ‘Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije’ u kojoj je u pet obimnih monografija stručno i znanstveno predstavljeno sakralno blago iz cijele Zadarske nadbiskupije od ranog kršćanstva do suvremenosti, u područjima zlatarstva, kiparstva i slikarstva.

Za vrijeme službe nadbiskupa Prenđe i na njegovu inicijativu, u katedralu sv. Stošije postavljene su nove, dragocjene orgulje koje je mons. Prenđa blagoslovio svega deset dana prije svoje smrti, 14. siječnja 2010. godine, na uočnicu svetkovine sv. Stošije. Zadarske katedralne orgulje, izrađene u njemačkoj majstorskoj radionici Wolfganga Eisenbartha u Passau, po kvaliteti su prve orgulje u Hrvatskoj, a po veličini treće orgulje u Hrvatskoj.

Nadbiskup Ivan Prenđa bio je domaćin susreta sa svetim papom Ivanom Pavlom II. na Forumu u Zadru 9. lipnja 2003. godine koji je bio okupio 120 000 vjernika. Mons. Prenđa je kao pastir sve učinio i u organizacijskoj pripremi Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži 8. i 9. svibnja 2010. u Zadru koji je bio okupio 30 000  mladih iz Hrvatske i inozemstva, čije održavanje nije dočekao zbog svoga preminuća.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, nadbiskup Prenđa bio je predsjednik Vijeća HBK za kler i član Mješovite komisije HBK, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica. Od 1998. do 2004. g. bio je predsjednik Hrvatskog Caritasa, a od 2000. do 2005. g. bio je potpredsjednik HBK.

Ines Grbić

Foto: Arhiva Zadarske nadbiskupije / Ines Grbić