Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

VELIKA FOTOGALERIJA / Monaško posvećenje i vječni zavjeti s. Marije Danijele Lužija u benediktinskoj zajednici Samostana sv. Marije

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

S. Marija Danijela Lužija primila je monaško posvećenje i položila vječne zavjete u benediktinskoj zajednici samostana sv. Marije u Zadru za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je u crkvi sv. Marije u Zadru u nedjelju, 8. prosinca, predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Među desetoricom svećenika koncelebranata bili su opat Jeronim Adam Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu te trojica svećenika iz Danijeline rodne Makarske koji su povezani s razvojem njenog duhovnog poziva. To su don Pave Banić, nekadašnji župnik katedralne župe sv. Marka u Makarskoj i don Ante Žderić, makarski katedralni kapelan u vrijeme kad je s. Danijela razlučivala svoj duhovni poziv te sadašnji makarski katedralni župnik don Jure Lovrinčević.

Nadbiskup Zgrablić u propovijedi je razmatrao poruke iz Pisma posvećenim osobama povodom Godine posvećenog života koje je papa Franjo uputio na blagdan Prikazanja BDM 21. studenog 2014. godine. Tri poruke iz toga Pisma prikladne su za razumijevanje bogatstva monaškog posvećenja i buđenje zahvalnosti za milosti koje u njemu primamo, rekao je mons. Zgrablić. Ta tri cilja su gledati u prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost u zanosu i prigrliti budućnost s nadom.

Govoreći o gledanju u prošlost sa zahvalnošću, nadbiskup je rekao da je i monaško posvećenje s. Danijele prigoda zahvaliti Bogu „za vrijeme koje je iza nas i koje je povezano s višestoljetnom bogatom benediktinskom duhovnošću i kulturom na našim prostorima, u Zadarskoj nadbiskupiji i u samostanu sv. Marije u Zadru“. Papa potiče „da se svaka karizmatska obitelj prisjeti svojih početaka i svoga povijesnog razvoja, da zahvali Bogu koji je Crkvi ponudio tolike darove koji je čine lijepom i opremljenom za svako dobro djelo“.

„Boga slavimo i zahvaljujemo za benediktinsku obitelj i njihovo djelovanje u Crkvi koja živi i djeluje u samostanima u Zadru, Pagu i na Ćokovcu, na otoku Pašmanu. Bogu hvala što je kroz proteklo vrijeme, sve od 11. st., ponudio tolike darove toj zajednici i Crkvi. Velika hvala Bogu na daru života i duhovnog poziva s. Danijele. Hvala Bogu za njene roditelje, njenu obitelj i prijatelje. Hvala Bogu što se po monaškom posvećenju s. Danijele zajednica obogaćuje ljepotom za svako dobro djelo“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši Papin poticaj da se sadašnjost živi u zanosu, sa strašću, nadbiskup je rekao da je za sv. Benedikta i sve utemeljitelje monaških i redovničkih zajednica, prvotni cilj bio „živjeti u potpunosti Evanđelje, a ideal života im je Krist. Pravilo sv. Benedikta je izraz Evanđelja, put i instrument u pomoći za njegovo potpuno življenje kako bi se prionulo uz Krista, do mjere da oni koji ga slijede, za sebe mogu reći sa sv. Pavlom: ‘Meni je živjeti Krist’“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da je cilj i zavjeta s. Danijele „biti put života Evanđelja u nasljedovanju Krista, a prihvaćanje Pravila sv. Benedikta je pomoć, poput instrumenta, za ‘provedbu te strastvene ljubavi’, kako kaže papa Franjo“.

Nadbiskup je citirao Papu da „živjeti sadašnjost sa strašću znači postati ‘stručnjacima u zajedništvu’, svjedocima i  tvorcima ‘projekta zajedništva’ koji stoji na vrhuncu povijesti zajedništva čovjeka i Boga“. Papa potiče da se u društvu sukoba i nejednakosti ponudi model zajednice koja će priznavanjem dostojanstva svake osobe i dijeljenjem dara omogućiti iskustvo bratskih odnosa. Mons. Zgrablić je potaknuo s. Danijelu da bude „čvrsti znak ljubavi Božje, osobito gdje postoje razlike i napetosti. Budite vjerodostojni znak prisutnosti Duha koji u naša srca ulijeva snažnu Isusovu želju „da svi budu jedno“. Doživite „mističnost susreta“, kako kaže papa Franjo, sposobnost suosjećanja i slušanja drugih, sposobnost da zajedno tražite put, prihvaćajući da Vas prosvijetli odnos ljubavi koji proizlazi iz triju božanskih osoba“, poručio je nadbiskup s. Danijeli, poželjevši da joj geslo sv. Benedikta „Moli i radi“ bude sredstvo i put u nasljedovanju Krista.

U duhu Papinog poticaja da se budućnost prigrli s nadom, nadbiskup je rekao: „Nada na kojoj se temelji kršćanska duhovnost ne temelji se na brojevima, materijalnim ili intelektualnim postignućima, nego na Onome u koga se uzdamo. Sv. Pavao piše: „Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan“ (2 Tim 1, 12). Jubilejska godina koja nam se poklanja kao veliki Božji dar potiče i njeguje nadu u našim srcima i čini djelotvornim Božje milosrđe u našim životima. Za moto Jubilejske godine papa Franjo je izabrao Hodočasnici nade.

Sve dobro što Božji Duh u nama nadahnjuje prepoznajemo u suradnji s Kristom kao nadu koja nas ne razočarava, jer znamo kome smo povjerovali. I monaško posvećenje prihvaćamo kao znak nade za život s. Danijele, za monašku zajednicu i za svakoga od nas“, rekao je mons. Zgrablić, čestitavši s. Danijeli i koludricama Samostana sv. Marije. Nadbiskup je poželio da s. Danijela prigrli budućnost puna nade, poput Marije koja je sve događaje iz Isusovog života pohranjivala u svom srcu i o njima promišljala, do ispunjenja Božjih obećanja te da je prati zagovor sv. Benedikta, sv. Skolastike i svih zadarskih zaštitnika i ugodnika Božjih.

Obred monaškog posvećenja s. Marije Danijele

Nakon nadbiskupove propovijedi, uslijedio je obred monaškog posvećenja s. Danijele. Na poziv magistre, s. Danijela je, rekavši „Zvao si me, Gospodine, evo me!“, pristupila ispred nadbiskupa Zgrablića koji je sjedio ispred oltara. Za vrijeme cijelog obreda, pokraj nadbiskupa je bila i opatica samostana sv. Marije, č. m.  Anastazija Čizmin. Na početku obreda, s. Danijela je s opaticom razmijenila odgovore na pitanja prema Obredniku. Potom je potvrdu svoje nakane da se sasvim prinosi Bogu s. Danijela pokazala i čitajući Povelju u kojoj, između ostaloga, piše da „svečano zavjetuje Bogu za cijeli život stalnost življenja, obraćenje i poslušnost prema Pravilu sv. Benedikta i objašnjenjima samostana sv. Marije“. Potom je s. Danijela pokazala Povelju nadbiskupu, opatici, sestrama i zajednici vjernika te su za oltarom Povelju potpisale s. Danijela i č. m. Anastazija. Nakon toga, s. Danijela je tri puta pjevala pripjev „Primi me, Gospodine, po riječi svojoj i živjet ću i nemoj me smesti u očekivanju mojem“, zaključivši to s molitvom Slava Ocu. Uslijedilo je pjevanje Litanija svih svetih koje je predmolio don Dario Tičić, župnik Biograda n/m. Za vrijeme pjevanja Litanija, nakon kojih je nadbiskup Zgrablić molio molitvu monaškog posvećenja, kao i za vrijeme posvetne molitve, s. Danijela je ležala prostrta pred oltarom.

Nakon posvetne molitve, nadbiskup Zgrablić je s. Danijeli, koja je za to vrijeme klečala, predao znakove zavjetovanja: prsten, znak zaručnice vječnoga Kralja, koprenu, znak posvećenja te kornu haljinu u kojoj slavi Boga i moli za Crkvu i cijeli svijet. Potom je č. m. Anastazija s. Danijeli obukla kukulu, kornu haljinu i namjestila joj crni veo, nakon čega je s. Danijela zapjevala pripjev: „Zaručena sam Onomu kome služe anđeli, čijoj se ljepoti dive Sunce i Mjesec“.

Zatim je mons. Zgrablić uručio s. Danijeli Časoslov, s poticajem da bude vjerna otajstvu liturgijske molitve i da moli za dobro cijelog svijeta te bijeli vjenčić kao ukras, da primi na nebu neuveli vijenac, kojega je opatica Čizmin stavila s. Danijeli na glavu. Zajednica sestara i zbor pjevali su ‘Dođi, zaručnice Kristova, primi krunu što ti pripravi Gospodin od vijeka’. Čini obreda monaškog posvećenja zaključeni su riječima opatice Čizmin koja je s. Danijeli rekla: „Draga sestro, potvrđujemo ti i svjedočimo da si od sada nadalje punopravni član naše zajednice svete Marije u Zadru i da sva duhovna i materijalna dobra dijelimo u zajedništvu s tobom“. Nakon toga, sve koludrice udijelile su s. Danijeli sestrinski cjelov i zagrljaj.

Prigodni govori zajednice benediktinki sv. Marije i makarskog župnika

Na kraju mise, prigodni govor uputila je č. m. Anastazija Čizmin. Poželjela je da Bog Otac učini s. Danijelu vjernom koludricom na svoju slavu, neka joj Isus Krist, čije je učenica, podari milost da u svom životu obnavlja otajstvo njegove smrti i uskrsnuća, a Duh Sveti, koji je posvećuje za svoj hram, neka je vodi k ljubavi koja nadilazi svaki zakon i izgoni svaki strah.

Opatica Čizmin zahvalila je nadbiskupu Zgrabliću što je predvodio obred posvećenja na drugu nedjelju Došašća koja vodi bliže Kristovom rođenju, „pod svodovima drevnog samostana i crkve sv. Marije, gdje kao puno puta u tisućustogodišnjoj povijesti odjekuju hvale Bogu i riječi ‘Zvao si me, Gospodine, evo me!’.

Po molitvi nadbiskupa, „Crkva je u svom majčinstvu i brizi za posvećenicu potvrdila njeno predanje, da ponizna i poslušna do kraja nasljeduje primjer Isusa Krista Zaručnika. Kao vidljivi znak božanskih milosti, s. M. Danijela primila je zaručnički prsten, koprenu kao znak posvećenja, kornu haljinu i Časoslov za liturgijske molitve i vijenac da zasluži primiti na nebu neuveli vijenac“, rekla je opatica, istaknuvši: „Koludrice su korskom liturgijskom molitvom pozvane na istu službu anđela koji pred licem Božjim dan i noć prinose molitve“.

Opatica Čizmin je izrazila radost što je s. Danijela ušla u zajedništvo koludrica sv. Marije, „da sklopljenih ruku svakodnevno zajedno mole za Crkvu, svijet i za nadbiskupa“. „Molimo zagovor Blažene Djevice Marije, našeg sv. oca Benedikta, sv. Skolastike i svih svetaca Božjih za s. M. Danijelu na njenom monaškom putu svetosti, neka se ništa ne pretpostavi Djelu Božjem i da se u svemu slavi Bog“, potaknula je opatica Čizmin. U znak zahvalnosti, koludrice su darovale nadbiskupu Zgrabliću albu i misnicu.

U ime zadarske zajednice koludrica sv. Marije, prigodni govor s. Danijeli uputila je novakinja s. Marija Vlatka Katkić. Sestre su zahvalile Gospodinu što je u Danijelino srce „utisnuo Duha Svetoga, pečat svoje vječne ljubavi“.

„Taj Duh i ta Ljubav, nemjerljiva s ijednom, vodila te od malena i usmjeravala putem koji te doveo do ovoga časa. Bog koji je vjeran svojim obećanjima, udijelio ti je milost da budeš njegova odabrana, da cvateš u domu sv. Marije, u monaškom duhu, vjerna danim obećanjima“, rekla je s. Vlatka, poželjevši s. Danijeli da bude sva Božja i njegova milina.

„Njegova okrepa i snaga neka u svetohraništu tvoga srca isijavaju zrake milosrđa na sve duše koje ćeš susretati i za koje ćeš moliti. Budi ustrajna i hrabra, ta njemu je sve znano. Neka te pomiluje Kristovo lice, neka te umiva njegova dobrota“, poželjela je s. Vlatka u ime zajednice s. Danijeli, zamolivši zagovor Marije i svih svetaca, uz molitve monaške zajednice sv. Marije u kojoj je sada osamnaest koludrica. Koludrice su čestitale i zahvalile s. Danijeli što želi „uvijek iznova nastaviti tražiti Božje lice“. Zahvalile su i roditeljima, bratu i sestri, rodbini s. Danijele i svima koji su je pratili na njenom duhovnom putu i utkali sebe u njen život.

Na kraju mise, prisutnima se obratio i don Jure Lovrinčević, župnik katedralne župe sv. Marka u Makarskoj. „Još i ne znamo količinu blagoslova koju ćemo primiti preko s. Danijele. To je otajstvo i vjerujem da ćemo u budućnosti sve više saznavati, a jednog dana u Nebu do kraja, što znači imati monahinju u današnjem svijetu, osobito kad dolazi iz tvoje župe“, rekao je don Jure, koji je predvodio  autobus Makarana koji su se rado odazvali doći u Zadar.

„Župljani su pokazali da im je izrazito drago što se njihova sugrađanka odazvala Bogu na njegov poziv. Za nas u Makarskoj ova godina je značajna – 300 godina je od dolaska relikvije sv.  Klementa iz Rima u Makarsku. I kroz događaj monaškog posvećenja gledamo Božji prst i Božji blagoslov za našu župnu zajednicu. Hvala Bogu što imamo tako veliki dar, da je s. Danijela potekla iz naše župe. Bogu se odazvala u Makarskoj i došla je u Zadar služiti Bogu i Crkvu, na spasenje svijeta“, poručio je don Jure, rekavši da je to velika milost koju se do kraja i ne razumije, ali to otajstvo poziva raduje. Poželio je da makarska župa raste u povezanosti i bliskosti s benediktinskom zajednicom kroz molitvu, „da s. Danijela ostane povezana sa svojim gradom i sa svojom župom. Kao župnik, zahvalan sam na povezanosti koja se među nama rodila i nadam se mnoštvu duhovnih plodova i obostranim molitvama“, rekao je don Jure. Čestitao je s. Danijeli, makarskoj katedralnoj župi, don Pavi i don Anti koji su s. Danijelu pratili i cijeloj zajednici benediktinki, poželjevši da Bog dovrši što je počeo i da to bude svima na spasenje.

S. Danijela je rođena 24. lipnja 1986. godine u Makarskoj. Studirala je predškolski odgoj i godinu dana stažirala je u dječjem vrtiću. No, i nakon stažiranja i rada u struci, njeno srce nije bilo u potpunosti ispunjeno, dok se nije ostvario duhovni poziv. Svakodnevno je molila, sudjelovala u misi i euharistijskom klanjanju, tražeći što je njen poziv. Zahvalna je tadašnjem makarskom katedralnom župniku Pavi Baniću i tadašnjem kapelanu Anti Žderiću za savjete i razgovore, koji su je ohrabrivali i pratili na putu razlučivanja poziva, svjesna da duhovni poziv i bilo koji put u životu prate kušnje.

U samostan sv. Marije u Zadru ušla je s 28 godina, a formacija do vječnih zavjeta trajala je deset godina. Njeno redovničko geslo je ‘Oče, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“, kao odjek iz molitve Oče naša.

Uz roditelje, rodbinu i prijatelje s. Danijele pristigle iz Makarske, u misi su sudjelovali i Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra, Ivan Šimunić, pročelnik Odjela za obrazovanje, kulturu i sport Zadarske županije i prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, uz zadarske vjernike. Misa je završena pjevanjem svečanog Tebe Boga hvalimo. U misi su pjevale zadarske koludrice sv. Marije i Katedralni zbor sv. Marka iz Makarske.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. GTJ

    12. prosinca 2024. at 7:53

    Predlažem da u krugu samostana otvorite dječji vrtić, budući da imamo stručnu osobu, tetu Danijelu, a u gradu nedostaje nam dječjih vrtića i škola!! Već kad imamo Katoličku osnovnu školu, zašto da nemamo i- katolički dječji vrtić !!

    No votes yet.
    Please wait...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu